SREDNJI VIJEK od 5. – 15. stoljeća

1. SREDNJI VIJEKod 5. – 15. stoljeća Srednji vijek započinje u V. stoljeću padom Zapadnog Rimskog Carstva. Počinju velike seobe naroda. Širi se kršćanstvo i uspostavlja se feudalni društveni poredak.

2. Većina stanovništva živjela je na selu a svakodnevni život određivao se prema ritmu godišnjih doba i obrade zemlje. Sela su bila neprivlačna naselja. Najjednostavnije kuće bile su sagrađene od zbijenog blata i ilovače (zidovi su bili prljavi izvana) i imale su slamnati krov. Bile su namještene s vrlo malo pokućstva. Oko kuća nalazile su se okućnice s vrtovima i voćnjacima.Ljudi su živjeli jednostavno. Svakodnevno su jeli grubi kruh napravljen od neprosijanog brašna, ječma ili pšenice s raži ili sa grahom, te malo mesa, sira, mlijeka, maslaca i povrća. Nije bilo zemljanih tanjura a niti vilica.

3. Dvorci i plemićke kuće bili su sagrađeni od kamena. Raskoš se očitovala kada je plemić postavio kvalitetniji krov, ukrasne crjepove, gole podove dao pokriti slamom ili rogozom i popločio dvorište. Tijekom većeg dijela godine, važno mjesto u dvorcu bila je središnja dvorana koja je služila za druženje, objedovanje i slavlja te za spavanje. Pokućstva je bilo malo, a činili su ga krevet s drvenim okvirima, klupe i škrinje. Prozori su bili mali i visoki. Riža je bila jako dragocjena, pa su je držali pod ključem. Mnoga jela bila su jako začinjena octom, raznim mirodijama te žutim i crvenim šafranom. Vino se uvozilo iz Francuske. Bogata ženska odjeća isticala se po dugim dijelovima koji su se vukli po podu, te po raskošnim frizurama. A bogati muškarci imali su kratke tunike sa širokim rukavima i šiljaste cipele koje su bile duge do 46 cm.(crkva je takove cipele smatrala đavoljim djelom).

4. U srednjem vijeku religija je bila temelj društva. Sve je bilo prožeto religijom pa tako i čovjekov svakodnevni život. Kršćanstvo govori da je ovaj svijet prolazan i usmjerava čovjeka zagrobnom životu.Ljudi neprestano mole, poste, odlaze na hodočašća iignoriraju materijalni svijet kako bi spasili dušu. Pismenost je bila vještina koju je poznavao mali broj ljudi, uglavnom svećenika.

5. Glazba Glazba srednjeg vijeka podijeljena je u dva razdoblja:rani srednji vijek – jednoglasje i kasni srednji vijek – višeglasje. U glazbi srednjeg vijeka koristile su se srednjovjekovne ljestvice i stari načini (modusi). Tijekom tog razdoblja glazba je uvijek imala neku namjenu: ili je pratila vjerske obrede ili pojedine događaje u svjetovnom životu. Tako je glazba podijeljena na crkvenu i svjetovnu glazbu.

6. Crkvena glazba • S obzirom da nije postojalo notno pismo pjesme su se prenosile usmenom predajom.

7. Papa Grgur I. sakupio je tekstove pjesama i zapisao ih. Osnovao je prvu pjevačku školu, za svećenike. • U počast Papi Grguru I. , crkveno jednoglasno pjevanje bez pratnje instrumenata ( a cappella), naziva se gregorijanski koral. Tekstovi korala bili su na latinskom jeziku, a mogli su biti biblijskog ili izvanbiblijskog podrijetla. • U početku se gregorijanski koral bilježio posebnom notacijom – neumama. Njima se je označavao smjer kretanja melodije. Kasnije, neume se pišu na jednoj a zatim na dvije ili više crta. • U 12. i 13. stoljeću neumatska notacija zamijenjena je koralnom notacijom – notni znakovi su kvadratnog oblika i pišu se na četiri crte.

8. Gregorijanski korali imaju slobodan ritam jer prate ritam riječi teksta. Tako ritam prati duljinu slogova i naglasak riječi pri čemu ističe one koje su važne za sam smisao teksta. Odnos melodije i teksta može se izvesti na dva načina: silabički i melizmatički. U silabičkom načinu svaki slog popračen je jednom notom, a u melizmatičkom načinu koriste se nizovi tonova na jedan slog (tzv. melizmi). Tako psalmi spadaju u silabički, a aleluja i kyrie u melizmatički način gregorijanskog korala. Crkvena glazba je zabranjivala instrumentalnu pratnju. Slušni primjer: Gregorijanski koral: Veni sancte spiritus (Dođi Duše Sveti)

9. Notacija • Svećenik, glazbeni teoretičar i zborovođa Guido od Arezza osmislio je notaciju, povećao broj crta notnog crtovlja i solmizacijskim slogovima imenovao šest tonova srednjovjekovne ljestvice.

10. UT queant laxis,REsonare fibris, MIra gestorum, FAmuli tuorum,SOLve polluti,LAbii reatum,Sancte Johannes • Da bi Tvoje sluge mogle slobodnim glasom slaviti čudesa Tvojih podviga, razgriješi grijeha nečista usta, Sveti Ivane.

11. Svjetovna glazba • Osim za zabavu i ples svjetovna glazba koristila se i kod važnih događanja i važnih društvenih svečanosti, npr. pri dolasku važnih ličnosti, odlasku vojnika u ratove, pratila je viteške turnire itd. • Tako su postojali žongleri, trubaduri i golijardi.

12. Žongleri • Žongleri su bili putujući muzičari i svestrani zabavljači. Osim pjevanjem i sviranjem zabavljali su i raznim mađioničarskim trikovima i akrobacijama. Zabavljali su narod na sajmovima i proštenjima, a i plemiće i vitezove na dvorskim zabavama i na viteškim turnirima. Žongleri su očuvali instrumentalnu glazbu. Njihova glazba bila je jednoglasna bez obzira koliko je bilo pjevača i svirača.

13. Trubaduri • Trubaduri – naziv trubadur potječe od starofrancuske riječi trobar a znači pronalaziti, smišljati. Inače, trubaduri su se pojavili tijekom 11. i 12. stoljeća, a bili su dvorski pjesnici koji su pisali i tekst i melodiju za svoje pjesme, te su ih i pjevali. Tekstovi njihovih pjesama govore o ljepotama prirode, križarskim ratovima, viteškom životu i neuzvraćenoj ljubavi. Pjesme trubadura bile su jednoglasne, a pratnju su sami svirali na lutnji koja je imala istu melodiju kao i glas.

14. Golijardi • Golijardi su bili siromašni studenti koji su se selili iz grada u grad tražeći glasovite učitelje. Golijardi su bili pismeni, za razliku od žonglera, znali su latinski, povijest i priče iz grčke mitologije.

15. Slušni primjer • Trubadurski napjev