1 / 12

7. Intelektualna historija

7. Intelektualna historija. 7. Intelektualna historija. intelektualna historija - širok i eluzivan istraživački program, u fokusu istraživanje i historijska analiza svih proizvoda ljudske intelektualne djelatnosti

baba
Download Presentation

7. Intelektualna historija

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. 7. Intelektualna historija

  2. 7. Intelektualna historija • intelektualna historija - širok i eluzivan istraživački program, u fokusu istraživanje i historijska analiza svih proizvoda ljudske intelektualne djelatnosti • nužna interdisciplinarna suradnja s lingvistikom, znanošću o književnosti, filozofijom, psihologijom, antropologijom → intelektulna historija doprinosi teorijskom osvješćivanju historijske znanosti u cjelini • otac – utemeljitelj “historije ideja” kao preteče intelektualne historije: američki historičar Arthur Lovejoy koji početkom 1930-ih godina 20. st. pokušava identificirati "jedinične ideje" kao transhistorijske strukture i pratiti njihov razvoj, naglašava psihološke faktore u recepciji i reprodukciji ideja, naglašava važnost polifoničnosti jezika za olakšavanje intelektualnih transfera • A. Lovejoy 1940. godine utemeljio Journal of the History of Ideas

  3. 7. Intelektualna historija • historija ideja često reproducira pristup historijske znanosti općenito reprezentirajući trijumfalistički, progresivistički narativ o intelektualnom razvoju, koncentriran na kanonske figure i ideju kumulativnog napretka • historija ideja je poglavito istraživanje na tekstualnom materijalu → problem interpretacija teksta i uspostave odnosa teksta i konteksta • intelektualna historija u otklonu spram historije ideja nastoji ispitati kontekstualnu uvjetovanost intelektualnih fenomena i objasniti kulturne i intelektualne promjene, vodeći računa o ograničenjima spoznajnog horizonta samoga istraživača • dva najvažnija pravca u suvremenoj intelektualnoj historiji: • Begriffsgeschichte (historija koncepata) • History of political languages (historija političkih jezika)

  4. Begriffsgeschichte (historija koncepata) • Begriffsgeschichte nastaje kao kritika tradicionalne njemačke Geistesgeschichte i Volksgeschichte koja dominira prije Drugog svjetskog rata • izrasta iz Brunnerove Strukturgeschichte i dobiva kreativne poticaje od Gesellschaftsgeschichte • pod utjecajem njemačke teorije recepcije (Hans Robert Jauss) i hermeneutike (Hans – Georg Gadamer ) → naglasak na hermeneutici i važnosti konceptualnog aparata, horizonata i samorazumijevanja historijskih aktera • primarna zadaća Begriffsgeschichte je sinkronijska analiza jezika, kao i dijakronijska analiza kontinuiteta, promjena i inovacija u političkim i socijalnim vokabularima • analitička jedinica: koncepti - termini ili sintagme koji u sebi sjedinjuju mnoštvo značenjskih i iskustvenih kontekstâ, a do njihovih je značenja moguće doprijeti jedino preko tih kontekstâ koji uključuju djelo kao cjelinu, dominantne političke i socijalne okolnosti, situaciju autora i publike te jezičnu zajednicu unutar koje je tekst nastao • polazišna pretpostavka Begriffsgeschichte je da su najvažniji pojmovi političkog i društvenog jezika na njemačkom govornom području doživjeli važne transformacije između 1750 i1850. godine (Sattelzeit) → ubrzanje značenjskih pomaka koji su ujedno registrirali i utjecali na transformaciju upravnih, socijalnih i ekonomskih struktura

  5. 7. Intelektualna historija • istraživanje triju tipova političkih i društvenih koncepata u njihovim upotrebama od antike do danas: a) koncepti u dugotrajnoj uporabi (npr. demokracija) b) koncepti koji nisu u uporabi od Sattelzeita i čije se značenje može samo historijski rekonstruirati (npr. stalež) c) neologizmi iskovani u okviru revolucionarne transfromacije koju su oblikovali ili interpretirali (marksizam) • klasifikacija pojmova: politički, društveni, filozofski, ideološki, historijski, ekonomski pravni, pojmovi iz međunarodne politike

  6. 7. Intelektualna historija • istraživačke hipoteze Begriffsgeschichte o promjenama koncepata tijekom Sattelzeita: a) povremenjenje (Verzeitlichung) – historizacija koncepata (npr. napredak), odnosno njihovo umetanje u okvire postojećih filozofskih ili ideoloških sustava, pretpostavka da pojmovi variraju ne samo u svome semantičkom sadržaju, već i sukladno temporalnim pretpostavkama koje su ugrađene u njih b) demokratizacija (Demokratisierung) – demokratizacija pojmova čija je upotreba prije moderne bila specijalizirana i ograničena na elitu c) ideologizacija – mogućnost uklapanja koncepata u ideološke sustave – singularizacija (slobode/ sloboda), apstrahiranje (-izam) d) politizacija – mogućnost upotrebe u političkoj mobilizaciji i borbama

  7. 7. Intelektualna historija • ključni metodološki principi Begriffsgeschichte (kritička i historijska metodologija): a) dinamička interakcija između društvenih i pojmovnih promjena koje uvijek pretpostavljaju konflikt i nesuglasje → semantičke borbe za definiranje političkih ili socijalnih pozicija b) jezik je čimbenik i indikator strukturnih promjena → interdisciplinarna metodologija (filologija, historijska semantika, strukturna lingvistika) c) kombinirana dijakronijsko-sinkronijska analiza d) kombinirana semasiološka (istraživanje svih značenja termina ili pojma) i onomasiološka analiza (analiza svih naziva koji u nekom jeziku označavaju isti pojam)

  8. 7. Intelektualna historija • rezultat: serija Geschichtliche Grundbegriffe. Historischer Lexicon zur politisch- sozialen Sprache in Deutschland / Temeljni historijski koncepti. Historijski leksikon političko-socijalnog jezika u Njemačkoj (ur. Otto Brunner, Werner Conze, Reinhard Koselleck, 7 svezaka, 1972-1997.) • korpus: teorijske rasprave, novine, časopisi, pamfleti, izvještaji, politički govori, administrativni dokumenti, memoari, korespondencija, dnevnici, enciklopedije, priručnici, tezaurusi • ispitivanje etičkih konotacija koncepata (npr. “buna”, “revolucija”), Gegenbegriffe (protukoncepti)

  9. 7. Intelektualna historija • prednosti Begriffsgeschichte: a) ukazivanje na kontinuitete, promjene i inovacije u značenjima socijalnih i političkih koncepata b) koncepti kao nezaobilazan čimbenik i katalizator društvenih promjena c) uvid u povijesni razvoj suvremenog socijalnog i političkog vokabulara • nedostaci Begriffsgeschichte: a) nekoherencija korištenih tipova izvora b) slabo istražena recepcija c) neistražen međusobni odnos koncepata i njihovo umrežavanje u društvenim i političkim jezicima

  10. 7. Intelektualna historija Historija političkih jezika (History of political langages) • J. G. A. Pocock i Quentin Skinner, očevi-utemeljitelji "lingvističkog kontekstualizma" koji nastaje kao kritika tradicionalne političke filozofije • Pocock i Skinner odbacuju uvjerenje da samo ideološki, politički i ekonomski faktori mogu determinirati značenje teksta, okreću se proučavanju jezika i jezičnih konvencija u određenom razdoblju • Pocock zadatkom intelektualnog historičara drži ovladavanje retorikom, idiomima i specijaliziranim vokabularima političkih jezika koji su stvarani, šireni i upotrebljavani u političkom diskursu i prepoznavanje elemenata tih jezika u pojedinim tekstovima • dominantne teme Pocockovih istraživanja: jezik "drevne konstitucije", apokaliptičkog pretkazanja, klasičnog republikanizma i političke ekonomije • najvažnije Pocockovo djelo: The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and the Atlantic Republican Tradition (1975) - istraživanje republikanske misli od talijanskih humanista preko Macchiavellija do engleskih i američkih republikanskih teoretičara 17. i 18. stoljeća

  11. 7. Intelektualna historija • Skinner se u teorijskom i metodološkom pogledu eksplicitno oslanja na teoriju govornog čina Johna Austina i Johna Searlea, fokusiran na sinkronijsku dimenziju istraživanja političkih jezika → historija političkih jezika pretpostavlja analizu sukcesivnih govornih činova koje izvode pojedinci u jeziku • performativna koncepcija jezika - jezik kao djelovanje → ključno otkrivanje intencija pojedinog teksta pomoću njegova smještanja u lingvistički i ideološki kontekst te proučavanja jezičnih konvencija • pretpostavka da rezultat jezičnog djelovanja može biti očuvanje tradicije, inovacija ili subverzija • najvažnije Skinnerovo djelo: The Foundations of Modern Political Thought (1978) – analiza političkih teorija od kasnog 13. st. do sredine 17. stoljeća

  12. 7. Intelektualna historija • sličnosti Begriffsgeschichte i historije političkih jezika: a) kritika tradicionalne intelektualne historije fokusirane na kanonske autore i njihove filozofske sustave b) povezivanje socijalne, političke i intelektualne domene • razlike u pristupu historije političkih jezika od Begriffsgeschichte: a) promjene političkih jezika ne reflektiraju već konstituiraju političku i društvenu zbilju b) pojmovi se ne mogu proučavati izolirano nego u konstelacijama koje tvore sheme ili sustave odnosno teorije c) agensi promjena političkih jezika su pojedinci, a ne inpersonalne strukture

More Related