220 likes | 502 Views
Prijatelj Međugorja i autor knjige «Vidim daleko», u naslovu jednog poglavlja knjige kaže: «AKO SVECE TAKVIMA PROGLAŠAVA CRKVA JER ŽIVE U DUHU ISTINE, ZAR I NJIHOVE RIJEČI NE BI TREBALO PRIHVATITI KAO DUH ISTINE?». Sveti Augustin (354-450 A.D.) govori o priredbama i kazalištu:
E N D
Prijatelj Međugorja i autor knjige «Vidim daleko», u naslovu jednog poglavlja knjige kaže: «AKO SVECE TAKVIMA PROGLAŠAVA CRKVA JER ŽIVE U DUHU ISTINE, ZAR I NJIHOVE RIJEČI NE BI TREBALO PRIHVATITI KAO DUH ISTINE?»
Sveti Augustin(354-450 A.D.) govori o priredbama i kazalištu: «...i uvijek sam izlazio nečedniji nego što sam ulazio, jer ono što čovjek čuje ili vidi pobuđuje zle misli, zavodi dušu i kvari srce.»
Sveti Ciprijan (200-258 A.D.) kaže: «Kazališta su škola nećudorednosti i mjesto gdje se prostituira čednost.»
Sveti Ivan Zlatousti (347-407 A.D.) je želio: «da svi bježe od kazališta kao od kuge.»
Sveta Elizabeta Seton (August 28, 1774 – January 4, 1821) proglašena je svetica katoličke Crkve, čije ime danas nose deseci i deseci crkava i drugih ustanova. Ova je svetica imala viđenje koje nije mogla razumjeti: «Svaki će Amerikanac imati u kući crnu kutiju kroz koju će ulaziti đavao.» Je li ova svetica u krivu?
Sveti otac Pio bio je svećenik katoličke crkve kapucinskog Reda (1887-1968). Crkva je o. Pija proglasila blaženim 2. svibnja 1999. g. na Trgu Sv. Petra u Rimu. Obred proglašenja o. Pija blaženim predvodio je sam papa Ivan Pavao II., ali niti dva najveća trga u Rimu: Svetog Petra i Svetog Ivana Lateranskog nisu mogli primiti sve hodočasnike koji su za tu prigodu došli u Rim. Liturgijski se slavi 23. rujna. Nedavno je proglašen svetim. Oca Pia televizija je uznemirivala i izazivala kod njega zgražanje. Uviđao je da će ona uništiti obiteljski život i svima je govorio da je ne kupuju! A što se tiče kina uvijek je davao isti odgovor: «U njemu je đavao.» Zar ne bi ovaj svećenik kojeg svijet priznaje izuzetno svetim, koji je saslušao bezbroj duša u ispovijedi i kazivao im izostavljene grijehe, trebao imati ispravno zapažanje o televiziji?
Papa Pio XII. (pontifikat 1939-1958), čije su prve godine pontifikata bile obilježene ratom, neumorno je tražio rješenje za mir i nastojao održati Crkvu potpuno neutralnom, te je pružio svoju pomoć izbjeglicama bez obzira na njihovo podrijetlo. Papa objavljuje encikliku Mystici corporis Christi, u kojoj prikazuje Crkvu kao mistično tijelo Kristovo, gdje i laici imaju udjela. Kao vjerni štovatelj Djevice Marije papa Pio enciklikom Munificentissimus Deus proglašava dogmu o Uznesenju Marijinom. Od tada se 15. kolovoza slavi kao blagdan Uznesenja ili Velika Gospa. Godine 1965. papa Pavao VI. započeo je proces njegove beatifikacije, koji je još u tijeku. Papa Pio XII. daje proročansku i duboku izjavu o televiziji i o domu koja potkrepljuje proročanstvo sv. Elizabete Seton. Papa Pio XII. kaže: «Svi dobro znaju da vrlo često djeca mogu izbjeći napad neke prijelazne bolesti izvan njihove kuće, ali joj ne mogu pobijeći kad ona vreba u samoj kući. Pogrešno je uvoditi rizik u bilo kojem obliku u svetost kućnog okruženja.»
Papa Ivan Pavao II.dobio je visoki publicitet kad je tijekom korizme 1996. godine sa svog balkona pozvao sve ljude da isključe televizore tijekom korizme. Skoro nitko nije slušao jer svijet, i oni koji su od svijeta, više vole laž od istine.
Otac Frank Poncelet, svećenik, u svojoj je knjizi «Radio valovi iz pakla» izjavio: «Nažalost, toliki su mnogi podlegli mentalitetu «pa svi to čine» da ih je sada teško uvjeriti da napasti svake vrste bombardiraju naša čula kroz ovaj medij – najpopularniji, prevladavajući i lako dostupan oblik ozbiljno grešne zabave.» A što se tiče pitanja programa ili vjerskih emisija, on izjavljuje: »Držati televiziju iz tobože dobrih razloga, a znati da je to loš medij, znači izvrgavati duhovnoj opasnosti i nesreći sebe i svoju djecu. Sotona nudi palucaj svjetlosti ili istine koju mrzi da bi kasnije dobio uporišta za svoj glas.» Na tvrdnju da je televizija nužno sredstvo informiranja odgovara: «...To je iskrivljena, manipulirana istina, i to nije način na koji se trebate informirati.»
Otac R. Laurentin, glasoviti teolog, kaže: «Ako ljubimo Boga naći ćemo vremena za molitvu. Moramo posuditi vrijeme od nečega drugog. Zašto ne uzeti vrijeme koje se beskorisno trati na mediokritetsku aktivnost kultiviranja televizijskog aparata, aktivnost koja nam pomaže ′izbijeći tišinu′ i sakriti skrivene tuge i tjeskobu u srcu. Bog je lijek, način da se to prevlada, rješenje: nije to nikakvo privremeno rješenje, jer mi koji smo stvoreni od Boga možemo naći svoje ispunjenje samo u njemu.»
Gospa iz Međugorja upotrijebila je dvije riječi koje se posebno tiču televizije: «izbijeći i odreći se» Njezine riječi «Izbjegavajte televiziju, naročito loše programe» jasno govore da treba izbjegavati obje strane spektra (i one programe koji naizgled nisu loši). 8. prosinca 1981. Gospa je rekla: «Bilo bi dobro odreći se televizije, jer nakon što vidite neke programe (jedan ili više njih), vi ste rastreseni i ne možete moliti.» 13. veljače 1986. Gospa kaže: «...Isključite televiziju i odrecite se različitih stvari koje vam nisu korisne.» 17. travnja 1986. kaže: «Ako gledate program, ako gledate novine, glave su vam ispunjene vijestima pa nema više mjesta za mene u vašim srcima.»
Autor knjige «Vidim daleko» kaže: «Osim medija i štete koju on nanosi, što reći o navodno «dobrim» sadržajima emisija za djecu kao npr. «Kralj lav» Walta Disneya? Nije tajna da se zadnjih desetljeća osjećala gravitacija pojedinaca koji su utjecali na televiziju i filmsku industriju. Mnogi od njih kao i stil njihova života u mnogo čemu protuslove kršćanskim pravilima. U njihove se produkcije infiltriraju njihovi ideali, skriveno ili otvoreno, od kojih su mnogi nastrani. Jedan otac kaže: «Pustiti djecu da gledaju neki film, koji su producirali ljudi čiji su životi, kako oni misle, normalni, ali su s kršćanskog motrišta odvratni, ima isto toliko smisla koliko i pustiti djecu da se igraju zmijama zvečarkama. Ne želim da itko, preko ovog medija, utječe na moju djecu i određuje što je obitelj, dom, ili okoliš, posebice kad oni to pokušavaju učiniti lukavo.» Što reći o upotrebi televizije u svrhe obrazovanja? Studija koja je obuhvatila pola milijuna učenika od šestog do dvanaestog razreda pokazala je slijedeće: što više televizije, to lošiji uspjeh, bez obzira koliko se sati provede radeći domaću zadaću i čitajući.
U svojoj knjizi «Odvikavanje od televizije» Joan Anderson Wilkonspiše: «Jeste li ikada pažljivo promatrali dijete pred televizorom? Jadno ono izgleda kao da je netko iz njega izbio dijete. Za dijete jeneprirodno svako stanje u kojem ono nije aktivnoi zaposleno.»
Znanstvenik Herbert Krugman ustanovio je što se događa s mozgom osobe koja gleda televiziju. U roku 30 sekundi beta valovi koji ukazuju na budnu i svjesnu pažnju, mijenjaju se u alfa valove, koji označuju stanje ispod budne svijesti. Istraživanje je pokazalo da ovaj medij uzrokuje da se lijeva strana mozga, o kojoj ovisi logički proces rezoniranja i kritička analiza (koja brani naše misli i vrijednosti), isključi. To oslobađa desnu stranu mozga da prihvaća sugestije, pa čak i zapovijedi, i da postupa po njima. Jednostavno rečeno, vi otvarate svoju svijest sugestijama i čak zapovijedima sadržaja kojeg kontrolira i usađuje u vas sami medij.
McLuhan, kojeg jeTV industrija usvojila kao svog visokog svećenika i filozofa, koji je pomogao izgraditi televizijsku industriju, nakon što je shvatio kako ovaj medij funkcionira, pozivao je svakoga da «izvuče utikač» od televizora jer je televiziju smatrao krajnje nasilnom po njezinu utjecaju na tijelo i dušu! On je također priznao: «Televizija je kao tradicionalni pojam Boga čije je ′središte′ svugdje, a čije granice nisu nigdje. Televizija – koja sve vidi, sve zna, sve prožima, sve obuhvaća – tješi nas u našoj usamljenosti i uvijek je tu u času naše potrebe, opslužuje nas i daje neprestano, i to besplatno.» Naravno on je završio svoju televizijsku karijeru zbog ovog shvaćanja.
Autor knjige «Vidim daleko» nadalje kaže citirajući i druge autore: «Ono što vidite na televiziji dok je gledate jest jedna mala točka svjetlosti, manja od glave pribadače, poslana kao električni impuls. Kad ona nestane, pojavljuje se slijedeća točka i tako redom. Kada bismo zamrznuli ekran jednu mikro sekundu, jedina vidljiva stvar bila bi ova jedna točka svjetlosti. Tu nikad, nikad nema slika. Slika se ne šalje kroz žicu ili radio valovima, ona se stvara u vašem umu, i to sasvim u podsvjesti i u djeliću vremena. Ovaj nas medij vara i navodi da u sebi stvaramo slike koje on diktira. Evo što nam čini sama televizija: stavlja zapravo lijevu stranu našega mozga u stanje polusna, a onda se ušulja u desnu stranu gdje otiskuje sliku.»
Stručnjaci kritiziraju i socijalne implikacije prekomjernog gledanja televizije. Na sliku svijeta današnje djece uvelike utječe gledanje televizije – a svijet kojeg pruža televizija uvelike se razlikuje od stvarnog svijeta. Previše umjetne svjetlosti tijekom noći vodi do promjene raspoloženja. Na žalost, simptomi su najsličniji depresiji, odnosno nedostatku energije i entuzijazma. Rezultati pojedinih istraživanja su pokazali da je za malu djecu televizija štetna čak i kad se radi o najkvalitetnijem dječjem ili obrazovnom programu. Naime, mozak djeteta na najbolji se način razvija kad prima podražaje iz različitih izvora, kroz neposredno iskustvo svih osjetila: uha, oka, nosa i osjetila opipa. Televizija djeci ne može pomoći da postanu pametnija, već na njih utječe potpuno suprotno. Gledanje televizije u ranoj dobi rezultirati će lošijim rezultatima u školi, slabijom spoobnošću čitanja, manjom kreativnošću, površnošću ipremalom razinom kritike prema novim iskustvima i spoznajama. Mnoga su istraživanja pokazala da djeca koja su već kao dvo- i trogodišnjaci često gledala televiziju, u prvim godinama školovanja slabije napredovala od one djece koja su malo gledala televiziju. Riječnik im je siromašniji, a sporije uče čitati i pisati. Ekran televizora malom djetetu nudi mnogo manje od realnog svijeta. Gledanje u televizijski ili računalni ekran dovodi do lošeg strukturiranja dječjeg mozga, što je siguran put premaporemećajima koncentracije u kasnijoj dobi.
Edward Hallowell, psihijatar iz New Yorka specijaliziran za poremećaje gubitka koncentracije dodaje: “Nikad do sada čovječanstvo nije bilo obasuto s toliko informacija kao danas. Imamo generaciju ljudi koji većinu svojeg vremena provode pred kompjuterom. Toliko su zaposleni obradom informacija koje dopiru iz svih smjerova da su izgubili sposobnost da razmišljaju i osjećaju.” Znanstvenici sa Sveučilišta San Diego proveli su istraživanje o utjecaju televizije i ostalih medija.Koautor studije, Roger Bohn objašnjava: ˝Jedna je stvar jasna - naša pažnja i koncentracija rastrgane su na manje intervale, a to vjerojatno nije dobro za neko dublje razmišljanje.˝
Steven Jacobson: ‘Televizija je najmoćnije oružje psihološkog ratovanja u cijeloj povijesti čovječanstva, a ipak je televizor ‘član obitelji’ u većini kućanstava. Programi koji nas stalno obasipaju/napadaju uvjetuju nas na određeni pogled na svijet, naturaju nam određeni svjetonazor. Sada, mi to možemo smatrati normalnim jer smo rođeni u tom sustavu laži i obmane. I budući da smo rođeni u toj situaciji i da su i naši roditelji u njoj rođeni i da svi patimo od nje, mi više i ne znamo za nešto bolje. Ova lažna stvarnost (lažna realnost) mijenja naše ponašanje tako da nas čini manje aktivnima i više pomirljivima prema nedostacima u društvu. Budući da televiziju kontrolira šaka moćnih korporacija, gledatelji nikada neće biti svjedocima informativnih, istinitih vijesti i zabave. Kako se u današnje vrijeme sve jače i sve brže ujedinjuju politička moć i moć korporacija, biti informiran je postalo važnije nego ikad. Ljudi moraju naći neovisne i alternativne izvore informacija, na Internetu, ili će biti i dalje izmanipulirani od strane medija koje kontroliraju korporacije.’
Otkrivenje dalje kaže: «Sva se zemlja zadivi Zvijeri i pođe za njom.» i «I bila su joj dana usta da govori ohole riječi i pogrde,...» Otkrivenje dalje kaže u retku 13,4: «...i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: ′Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati protiv nje?′» Redak 6 kaže: «Tada ona otvori svoja usta da izgovara pogrde protiv Boga, da pogrđuje njegovo Ime, njegov Šator i nebesnike.» Radio i televizija 24 sata na dan govore ohole riječi, beskorisnim brbljanjem i glazbom promiču ovozemaljsko, materijalizam, bludno ponašanje, nasilje, veličaju zločince kao mudre i sposobne, umataju svaku vrstu zla u humor, sugeriraju nam što je obitelj, što spolnost, kako treba odgajati djecu, kupi ovo, želi/steci ono, žudi, posjeduj, gazi, zaslužuješ itd. Pa čak neprekidno izgovaraju pogrde protiv Boga i protiv svega što je sveto. Kolike psovke protiv Boga, nepoštivanja, ismjehivanja, omalovažavanja i negiranja, koliko prezirnog ismijavanja i izrugivanja svega što je sveto. Ovo promicanje zla nitko ne može zaustaviti! Ovi mediji vrše utjecaj na kršćane da prihvate mnoge pogrešne stvari, da budu mučeni mnogim problemima, te nameću način ponašanja nama i našoj djeci! Redak 7 Otkrivenja kaže: «I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i ′jezikom′ i narodom.» Kao što je Bog dopustio da Job bude stavljen na kušnju, možemo li opravdano pitati da li je možda dopustio da svijet bude kušan tijekom ovoga stoljeća? Kakva bi to zvijer bila koja bi mogla imati vlast nad svakim ′jezikom′ i nad svakim narodom, pukom, plemenom, pa čak ući i među svece? Može li biti nošena radiovalovima do svakog jezika i naroda? Biblija u Otkrivenju govori o zvijeri i zmaju (koji predstavlja sotonu) koji joj je dao svoju silu i prijestolje zajedno s velikom vlašću. U 13. poglavlju Otkrivenje kaže: «I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi...» Prvi put kad su upotrijebljeni radio valovi, emitirani su s jednog broda na moru. Evo što o tome kaže povijesni izvor: «Probno područje za radio bilo je more, dio svijeta do kojeg se nije moglo doprijeti žicom.»
TELEVIZIJA UNIŠTAVA NAŠE DUŠE, NAŠU VJERU, NAŠE OBITELJI I NAŠU DJECU!