Ugrožene biljne i životinjske vrste našeg kraja

1. Ugrožene biljne i životinjske vrste našeg kraja

2. Među ugroženima zabilježene su 94 vrste, koje nastanjuju samo uski prostor u Hrvatskoj (stenoendemi). • Potpuno su izumrli podzemna životinja ogulinski špiljski virnjak i biljka jabučki karanfil. Zatim slijedi skupina od 39 regionalno izumrlih živih vrsta, od kojih 10 viših biljaka i 29 životinja - šest slatkovodnih riba, jedan gmaz, 15 ptica i četiri sisavca. • Po najnovijim podatcima IUCN-a, u svijetu je opisano 1,9 milijuna živih vrsta, a procjenjuje se da ih ima između pet i 30 milijuna. Ukupno je ugroženo 15.589 vrsta, od kojih 8321 biljka. Među ugroženim životinjama trećina su vodozemci, četvrtina sisavci, a osmina ptice. • Po udjelu u ukupnom broju, u Hrvatskoj su najugroženije slatkovodne ribe, ptice i vodozemci. • Svjetski Crveni popis sastavlja se od 1963. i na njemu trenutačno radi oko sedam tisuća stručnjaka.

3. Zaštićene, endemske, ugrožene biljke Tisa (Taxusbaccata)• Cvate u III. i IV. mj. • U tamnim šumama bukve i jele ali i u zajednici s lipom ili drugom drvenastom vrstom Božikovina (Ilexaquifolium) • Cvjeta u V. i VI. mj. • Može doživjeti i do 300 godina • bukove i bukovo - jelove šume

4. Kranjski ljijan • Cvate u V. i VI. mj. • Brdske livade, šikare i svijetle šume Mirisavi vimenjakVrsti odgovara kiselo do slabo bazično tlo (pH 4,3-7,5) u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, rjeđe livadama. Zoofilna vrsta s mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju jedino ako u njima nastane endotrofna mikoriza. Raste pojedinačno na svim nalazištima. Ljiljan zlatan, zlatoglavi lijer, turska čalma • Cvate u VI. i VII. mj. • Na skrovitim šumskim čistinama, uz rub šume među grmljem

5. Širokolisna veprina • Cvate u IV. i V. mj., bobe dozrijevaju u VIII. i IX. mj., ostaju na biljci cijele zime • U sastavu mezofilnih, gorskih, bukovih, ali i u termofilnim šumama Bijeli bun Raste u vlažnim i sjenovitim šumama planinskog područja, rjeđe među stijenama u vegetaciji visokih zeleni. Optimalne životne uvjete nalazi na humusnom vapnenačkom tlu u pojasu bukovih šuma. Višegodišnja zelen, koja cvate u travnju i svibnju, razmnožava se sjemenom. Biljka se sakuplja zajedno sa korijenom zbog svoje ljekovitosti. Jetrenka Vrijeme cvjetanja: III. – IV. mj.Jetrenka je dobila ime po obliku lista koji je nalik režnjevima jetre.

6. Obična kockavica (Liliaceae)-razmnožava se vegetativno (lukovicom) i iz sjemena koje često širi voda. Velelisni božur Višegodišnja zelen, razmnožava se podankom i sjemenom. Javlja se u većim ili manjim busenovima koji dolaze u skupinama, dobre je vitalnosti, a na nekim je područjima populacija prorjeđena. Planinčica Borealna vrsta, zabilježena na području Samoborskog gorja, Ivanščice, Gorskog kotara i Velebita.Nalazimo ju na brdskim i planinskim travnjacima, dna ponikava i slična mjesta s dubokim humozinom, vlažnim tlom, u sastavu vegetacije visokih zeleni iz reda Adenostyletalia. Zeljasta trajnica, visoka 20-50 cm, cvjeta ljeti, a razmnožava se sjemenom. U prošlosti je bila zastupljenija, u novije vrijeme nije više zapažena na području Samoborskog gorja; Ivanščice, pa se pretpostavlja da je tamo ili vrlo rijetka ili je nestala. Sabiru je izletnici, te sakupljači ljekovitih biljaka.

7. Uskolisna suhoperka je višegodišnja zeljasta biljka, rahlo busasta, s kratkim podankom i puzecim kratkim vriježama. Gotovo cilindricne stabljike, visoke 15-75 cm, pri vrhu su trobridne. Nose listove. Listovi su linearni, široki 3-5 mm, žljebasti, u donjem dijelu grebenasti, na vrhu dugo ušiljeni. Cekinjice ocvijeca su vunasto bijele i mekane, 40-50 mm duge, s nerazgranjenim vrhom. Uskolisna suhoperka je biljka svijetla, pokazatelj kiselih do umjereno kiselih siromašnih, mokrih i podvirnih tala. Rosika Okruglolisna rosika je biljka prijelaznih cretova, raste u zajednici bijele šiljkice . To je insektivorna, višegodišnja, 5-12 cm visoka zeljasta biljka. Korijenje je najcešce plitko. Listovi , s peteljkom dugom 10-15 mm, leže u prizemnoj rozeti. Gornja strana lista je prekrivena crvenkastim žljezdanim dlakama, do 3 mm dugima, koji na vrhu nose ljepljivu, žljezdastu papilu .Cvat je je jednostrani , Po životnom obliku je hermafrodit.

8. KončastolisnašćeticaKoncastolistnašcetica jednogodišnja je ili višegodišnja busasta vrsta, sa žilicastim korijenim. Mnogobrojne stabljike su tanke, visoke 3-30 cm i široke do 0,5 mm. Rukavci donjih listova su crvenkaste boje, dok su ostali tamnije sivo-zelene boje. Pricvatni list, dužine 5-20 mm, nadvisuje cvat te izgleda kao nastavak stabljike, a položaj samog cvata je naizgled bocni. Plod je orašcic, dug oko 1 mm, jajolik. Cvate od srpnja do listopada. Prema životnom obliku je hemikriptofit-terofit. Pokazatelj je vlažnosti. Obični ljepušak Obicni ljepušak je žuckaso-zelena, sjajna trajnica, ili katkad dvogodišnja biljka. Ima tanku, puzavu ili kratko uspravnu stabljiku, koja se na nodijima zakorjenjuje. Listovi su okruglasto štitasti, goli ili s donje strane rijetko dlakavi, sa suhokožicastim palisticima. Peteljka je duga. Cvjetovi su maleni, bjelkasti ili crvenkasti, obicno njih po pet skupljeno u jednostavni štitac u obliku glavice. Crna sasa Crna sasa je zeljasta trajnica, s cvrstim, okomitim podankom. Stabljika je vunasto dlakava, uspravna, visoka 10-20 cm, u plodu i do 45 cm, sa tri pricvjetna lista i s jednim terminalnim, visecim cvijetom. Prizemni listovi razvijaju se u prizemnoj rozeti poslije cvatnje. Cvijetovi su tamnoljubicasti, zvonasti i viseci. Plodovi su prilagodeni širenju vjetrom, zbog atraktivnosti cvijeta znacajna je u hortikulturi. Prema životnom obliku je geofit.

9. Što je zabranjeno u pogledu zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta? • Zabranjena je svaka radnja kojom se zaštićenu biljku ili životinju ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju. Zabranjeno je bez opravda noga razloga uznemiravanje, hvatanje, ozljeđivanje divljih životinja, smanjivanje brojnosti njihovih populacija ubijanjem i uklanjanjem, uništavanje ili oštećivanje njihovih staništa ili mijenjanje životnih uvjeta u mjeri u kojoj bi pojedina vrsta postala ugrožena. Zabranjeno je uvođenje stranih divljih vrsta u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekološke sustave u kojima prirodno ne obitavaju. Zabranjeno je uvođenje stranih vrsta riba u prirodne i dopri-rodne vode, kao i prenošenje takvih vrsta iz ribogojilišta u druga vlažna staništa. Iznimno je uvođenje dopušteno, ako je znanstveno i stručno utemeljeno i prihvatljivo s gledišta zaštite prirode i održiva gospodarenja. Zabranjena je uporaba svih sredstava za hvatanje i ubijanje divljih svojti životinja te uporaba svih sredstava koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili ozbiljno uznemiravanje populacije tih vrsta, a osobito: stupice, samostrijela, električne ubojite ili omamljujuće naprave.

10. Ugrožene životinje u Hrvatskoj • Petina sisavaca, trećina vodozemaca i više od dvije trećine poznatih biljaka na Zemlji na rubu su izumiranja, navodi se u Crvenom popisu (Red list) što ga je objavila Svjetska zaklada za zaštitu prirode (IUCN). Na svjetskom Crvenom popisu nalazi se i 91 vrsta sisavaca, ptica, riba, vodozemaca, biljaka, mekušaca i ostalih beskralježnjaka iz Hrvatske. Prošle su godine na IUCN-ovu popisu bile 84 ugrožene vrste iz Hrvatske. • Endemske vrste • - U odnosu na prošlu godinu povećao se broj ugroženih vrsta riba. Riječ je uglavnom o endemskim vrstama koje žive na ograničenom području. • Korak do izumiranja • U svijetu je dosad opisano oko 1,8 milijuna biljnih i životinjskih vrsta, no znanstvenici procjenjuju da na našem planetu živi čak 13 milijuna vrsta. Nažalost, mnoge od njih svakodnevno izumiru a da ih pritom i ne stignemo upoznati. Iako je do izumiranje vrsta dolazilo i ranije tijekom evolucije živog svijeta, ljudska aktivnost ubrazava tempo njihova nestanka.

11. Sisavci • Po biološkoj raznolikosti sisavaca Hrvatska je u samome vrhu Europskih zemalja. Sisavaca je najviše u okolici planine Medvednica (67 vrsta) i u gorskome području Dinarida (do 66 vrsta). U oba područja u kvadratima 50 x 50 km, živi oko 34% vrsta europske faune. • Isto tako značajno je da u brdovitome području Hrvatskoga zagorja nema karakterističnih vrsta, ali ima visok biodiverzitet sisavaca.. • Na Zagorskome području postoje slijedeće kategorije ugroženosti: regionalno izumrle vrste (Regionallv Extinct - RE), rizične vrste (Vulnerable - VU),nedovoljno poznate vjerojatno ugrožene vrste (Data Deficient - DD) i potencijalno ugrožene vrste (NearThreatened - NT)

12. Ptice • Ptice pripadaju među najvažnije pokazatelje ukupnoga stanja prirode. • U Hrvatskome zagorju ne obitava veći broj posebno rijetkih ili ugroženih ptica. Po kategorijama ugroženosti to su sljedeće vrste: Rizične vrste (Vulnerable - VU): 1. Škanjac osaš (Pernis apivorus Honey Buzzard) -gnijezdeća populacija 2. Sivi sokol (Falco peregrinus Peregrine) - gnijezdeća populacija Kritično ugrožene (Criticallv Endengered CR): 1. Patuljasti orao (Hieraaetus pennatus Booted Eagle)-gnijezdeća populacija 2. Zlatovrana (Coracias garrulus Roller) - gnijezdeća populacija Regionalno izumrle vrste (Regionally Extinct - RE): 1. Tetrijeb ruševac (Tetrao tetrix Black Grouse) -gnijezdeća populacija Nedovoljno poznate vjerojatno ugrožene vrste (Data Deficient - DD): 1. Golub dupljaš (Columba oenas Stock Dove) - gnijezdeća populacij

13. Slatkovodne ribe • Poseban je problem zaštite vodenih ekosustava sve veće iskorištavanje vode. • Zagorsko područje ne obiluje značajnim i većim vodenim tokovima. Ipak, slatkovodna ihtiofauna zaslužuje zaštitu. Prije svega zaslužuju zaštitu njihova staništa. Na Zagorskome području postoje slijedeće kategorije ugroženosti: ugrožene vrste (Endangered - EN), osjetljive vrste (Vulnerable - VU),Nedovoljno poznate vjerojatno ugrožene vrste (Data Deficient - DD), gotovo ugrožene vrste (Near Threatened - NT) i najmanje zabrinjavajuće vrste (Least Concern - LC).

14. Vodozemci i gmazovi • U Hrvatskoj je do danas zabilježeno 19 vrsta vodozemaca (Amphibia), 39 vrsta gmazova (Reptilia), ukupno 58 vrsta ovih skupina. • Za zagorsko područje, prema kategorijama ugroženosti, ne pridolazi ni jedna vrsta vodozemaca iz kategorija neposredne ugroženosti CR, EN, VU i DD, već pridolazi samo jedna vrsta u kategoriji potencijalno ugrožene vrste

15. Svjetski dan zaštite životinja, obilježava se svake godine 4. listopada. Prvi puta počeo se obilježavati 1931. godine tijekom konvencije ekologa u Firenci, a njegov je cilj bio upozoriti na položaj ugroženih životinja. Od tada do danas obilježava se u svim zemljama. Udruge za zaštitu životinja globalno obilježavaju taj dan kako bi povećale svijest o problemima životinja te potaknule ljude na razmišljanje o tome kako se odnose prema životinjama.

16. Izradile: Jasmina Krošlin Marta Drenški Ines Staroveški