DRUGI SVJETSKI RAT - SISTEM KOLEKTIVNE BEZBJEDNOSTI I POČETAK HLADNOG RATA

1. DRUGI SVJETSKI RAT - SISTEM KOLEKTIVNE BEZBJEDNOSTI I POČETAK HLADNOG RATA

2. Najveći kopneni rat u istoriji čovječanstva počeo je 1.septembra 1939. • U zimu 1941. njemačka ofanziva se zaustavila kod Moskve, a u zimu 1942- 43.na jugu,u bici kod Staljingrada Hitler je izgubio Šestu armiju. • Čerčil je želio da obnovi ravnotežu snaga u Evropi, tj. Veliku Britaniju, Francusku, pa čak i Njemačku, kako bi sa SAD mogle da predstavljaju protivtežu SSSR na istoku. • Ruzvelt je želio poredak u kom će tri pobjednika, zajedno sa Kinom, djelovati kao svjetski "upravni odbor". • Staljin je želio da pobjedu naplati širenjem ruskog uticaja na Srednju Evropu i da od osvojenih zemalja stvori tampon zonu.

3. Stav SAD prema ratu • Ruzveltov ratni cilj predstavljao je uklanjanje Hitlera kao prepreke za saradnju i harmoniju. • Nije želio sistem koji bi podrazumijevao ponovno uspostavljanje ravnoteže snaga, koju je trebalo uništiti. Bio je uvjeren da mir treba da očuva sistem kolektivne bezbjednosti, koji će zajednički uspostaviti saveznici. • Poslije poraza nacista, nije želio da američke trupe drži u Evropi kao protivtežu Sovjetima niti da na SAD padne teret obnove Francuske i Italije i Balkana.

4. Pozicija Velike Britanije • Velika Britanija je morala da brani Evropu bez američke pomoći.Time su precijenjene njene poslijeratne mogućnosti. • Čerčil je uspio da očuva iluziju da Velika Britanija i dalje predstavlja veliku silu sposobnu da se sama odupre sovjetskom ekspanzionizmu. • Ruzvelt se zalagao za svjetski poredak zasnovan na povlačenju američkih trupa, razoružanje Njemačke, i Francusku svedenu na drugorazrednu državu.

5. Drugi poslijeratni planovi SAD • Ne prihvatajući američko angažovanje Ruzvelt je želio da saveznici nadgledaju naoružanje, podjelu Njemačke i vrše kontrolu drugih država. • U proljeće 1942. tokom posjete Molotova Vašingtonu, Ruzvelt je iznio svoju ideju o "četiri policajca" koji će poslije rata nametati mir. • Bio je riješen i da okonča britansku i francusku kolonijalnu politiku. • Nedostatke Lige naroda i kolektivne bezbjednosti, nastojao je da izbjegnemodelom prinude- četiri policajaca- koji su ličili na Meternihovu Svetu alijansu, ali se nije mogla primijeniti, jer nije bilo ravnoteže snaga i ideološkog jedinstva.

6. Stav SSSR-a • Staljin je,za razliku od Ruzvelta, koji je želio da ostvari Vilsonovu ideju o međunarodnoj harmoniji, bio utemeljen u realpolitici Starog svijeta. • Staljin je smatrao da mir treba da mu obezbijedi bezbjednosni pojas oko ogromne sovjetske teritorije. • Pozdravio je Ruzveltovu ideju o bezuslovnoj predaji Njemačke, što je isključivalo sile Osovine iz mirovnog procesa. • Oslobođen njemačke prijetnje, bez ograničenja je mogao da ostvaruje sovjetske ideološke i političke interese.

7. Planovi oposlijeratnom poretku • Ruzvelt se odupirao razmatranju poslijeratnih rješenja, za razliku od Čerčila koji je sa Staljinom nastojao da pregovara prije kraja planiranih osvajanja. • Čerčil nije razmišljao o poslijeratnom poretku sve dok SAD i SSSR nijesu ušle u rat. Što je rat više odmicao bilo je jasno da tradicionalni britanski cilj, očuvanje ravnoteže snaga postaje sve dalji i da će se poslije kapitulacije Njemačke Sovjetski Savez pojaviti kao dominantna država na kontinentu. • Ruzveltovo zalaganje za samoopredjeljenje naroda predstavljalo je prijetnju Britanskoj imperiji, kao i Staljinov pokušaj da se "ubaci" u središte Evrope. • Čerčil je radio sve boreći se protiv vilsonovskog idealizma i ruskog ekspanionizma da bi ostvario staru politiku svoje zemlje.

8. Razlike u stavovima SAD i Velike Britanije • Jedini aspekt savezničke diplomatije, važan za Čerčila, bio je uspostavljanje prijateljskih veza sa Amerikom, kako Britanija ne bi bila sama. • SAD su prema Britaniji zauzele ambivalentan stav zbog svoje vlastite antikolonijalne tradicije, kao i razlika u pogledu izgleda poslijeratne Evrope. • Na prvom sastanku sa Čerčilom, posle koga je objavljena Atlantska povelja, Ruzvelt je insistirao da se ona ne odnosi na Evropu već na cio svijet.

9. Atlanska povelja • Usvojena je 14. avgusta 1941. na sastanku Ruzvelta i Čerčila. Afirmisala je pravo naroda na samoopredjeljenje koje je trebalo da se odnosi i na britanske kolonije. • Povelji se 24. septembra 1941. pridružio SSSR te su tako stvorene pretpostavke za obrazovanje antihitlerovske koalicije. • Predstavnici zemalja koji su podržavali rješenja sadržana u Atlanskoj povelji to su potvrdili svojim potpisima od 1. januara 1942. i time stvorili deklaraciju 26 država.

10. Druga pitanja razlaza Britanije i SAD • Kada je Amerika ušla u rat Čerčil je predložio napad na "meki trbuh" sila Osovine u JužnojEvropi. Krajem rata insistirao je da Ajzenhauer prije SSSR-a osvoji Berlin, Prag i Beč kao način ograničavanja sovjetskog uticaja. • Udar u "meki trbuh" američki vojni vrh posmatrao je kao namjeru da se Amerika uključi u ostvarenje britanskih nacionalnih interesa. • Američki komandanti željeli su da otvore drugi front u Francuskoj, i bili nezainteresovani za liniju fronta. • Prioritet je dat evropskom ratištu, a ne operacijama protiv Japana na Pacifiku. Poraz Japana ne bi porazio Njemačku, a poraz Njemačke značio bi poraz Japana.

11. Razlika u strategijama o drugom frontu • Ruzvelt nije bio za iskrcavanje na Balkanu. On je podržao iskrcavanje u Sjevernoj Africi novembra 1942. i osvajanje sjeverne obale Sredozemlja, a poslije i iskrcavanje u Italiji u proljeće 1943, što ju je izbacilo iz rata. • Drugi front u Normandiji nije otvoren do juna 1944. kada je Njemačka bila oslabljena, saveznički gubici mogli da se smanje a pobjeda bila na dohvat ruke. • Staljin se, zalagao za otvaranje drugog fronta, ali njegovi motivi su bili geopolitički, a ne vojni. On je 1941. želio da povuče njemačke snage sa ruskog fronta, i tražio da saveznici pošalju ekspedicioni korpus na Kavkaz.

12. Staljin i drugi front • I poslije bitke kod Staljingrada Staljin je tražio otvaranje drugog fronta. • Bio je za njegovo otvaranje što dalje od Istočne i Srednje Evrope i Balkana, gdje su se zapadni i sovjetski interesi sukobljavali, a nije želio južni front. • Staljin je 1942-43. insistirao na drugom frontu želeći i da udalji saveznike od politički spornih oblasti. • U raspravama o korijenima Hladnog rata, neki kritičari ističu odlaganje saveznika da otvore drugi front kao jedan od njegovih uzroka.

13. Dogovor o poslijeratnom izgledu svijeta • Sporazum o poslijeratnom ustrojstvu bio je neophodan tokom rata, zbog insistiranja Ruzvelta i Čerčila na bezuslovnoj kapitulaciji za koju su se opredijelili januara 1943. u Kazablanki. • Ruzvelt je izbjegavao razgovor o miru sa Njemačkom da ne izazove podjele, a želio je i da uvjeri Staljina da tokom bitke za Staljingrad neće sklopiti separatni mir. • Ruzvelt je odigrao ključnu ulogu u oblikovanju poslijeratnog poretka. Održano je više međunarodnih konferencija: za Ujedinjene nacije (u Dambarton Ouksu), za svjetske finansijske institucije (u Breton Vudsu), za hranu i poljoprivredu (u Hot Springsu) za pomoć i obnovu (u Vašingtonu) i za civilno vazduhoplovstvo (u Čikagu). • Ipak, Ruzveltje odlučno odbijao da se diskutuje o ratnim ciljevima, ili da rizikuje razlaz sa Sovjetima po tom pitanju.

14. Elementi Staljinove spoljne politike • Staljinov cilj je bio da se stvori nova povoljnija ravnoteža snaga na prostoru koji će ostati poslije raspada sila Osovine. • Staljina nijesu interesovali principi sadržani u Atlantskoj povelji, njega su zanimala praktična rješenja -obična realpolitika. • Idnu je u decembru 1941. predložio da se Njemačka rasparča, Poljska potisne na Zapad, a SSSR vrati na granice iz 1941. tj.»Kerzonovu liniju" i zadrži baltičke države, kršeći principe Atlanske povelje, a podržao je britanske zahtjeve za uspostavljanjem baza u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Norveškoj i Danskoj.

15. Pitanje političkog uređenja svijeta tokom 1941. • U razgovoru sa Idnom pitanje političkog uređenja država na istoku Evrope nije konkretno postavljeno. • Staljin se na ovo pitanje vratio u proljeće 1942, a potom zbog odbijanja Ruzvelta da o njemu raspravlja, u maja 1942 - slanjem Molotova u London. • Čerčil se suočio sa žestokim protivljenjem Vašingtona u vezi sa nastavkom englesko-sovjetskih razgovora. Hol ih je okvalifikovao suprotnim Atlantskoj povelji. • Početno, Staljin je bio spreman za sporazum o granicama iz 1941. za priznanje istočno-evropskih vlada u izbjeglištvu, uz uslov da nove baltičke zemlje odobre sovjetske baze.

16. Promjena političkih planova u Vašingtonu • U Vašingtonu je Molotovu (maja 1942) Staljinovom i Čerčilovom konceptu o sferama uticaja izloženaalternativa- Vilsonov koncept kolektivne bezbjednosti, sa "četiri policajca". • Za kolonijalna pitanja Ruzvelt je predlagao međunarodno starateljstvo za bivše kolonije koje treba oduzeti slabim zemljama (Francuskoj) i pozvao SSSR na učešće u Starateljskom vijeću. • Molotov se u Vašingtonu saglasio sa prijedlozima smatrajući da oni nijesu razlog za odustajanje od Staljinovih teritorijalnih ambicija u Evropi. • Molotov je bio nepopustljiiv u pogledu granice iz 1941. i zahtjeva za uticajem u Bugarskoj, Rumuniji i Finskoj i pravima u vezi sa Bosforom i Dardanelima.

17. Pogodnosti Staljinove pregovaračke pozicije • Odbijanje Vašingtona da razgovara o političkim rješenjima dok rat traje odgovaralo je Staljinu. Pobjede saveznika popravljale su Staljinovu pregovaračku poziciju. • Za ratne napore svoje zemlje, Ruzveltu je bilo potrebno pozivanje na američke ideale, koji su uključivali prezir prema uticajnim sferama i ravnoteži snaga. • Nema dokaza da se razmišljalo o vojnoj konfrontaciji sa SSSR-om. Za svo vrijeme rata Ruzvelt se zalagao za saradnju sa Sovjetima i prevazilaženje Staljinovog nepovjerenja. • Ruzvelt se oslanjao na lične odnose sa Staljinom i po američkom ulasku u rat, pokušao je da organizuje sastanak sa njim u Beringovom moreuzu.

18. Sastanak u Teheranu • Sastanak je održan od 28. novembra do 1. decembra 1943. a Staljinova strategija sastojala se u kritikovanju Čerčila i Ruzvelta, da se otvori drugi front. • Postignut je dogovor da se front otvori u Francuskoj u proljeće 1944, izvrši potpuna demilitarizacija Njemačke, kao i o savezničkim okupacionim zonama. • U vezi sa poslijeratnim rješenjima, poslednjeg dana Konferencije Ruzvelt se složio sa Staljinovim planom o pomjeranju granice Poljske na zapad i obećao da neće stvarati probleme u vezi sa baltičkim zemljama. • Predložio je da se tamo organizuje plebiscit, mada u slučaju da sovjetske trupe okupiraju baltičke države ni SAD ni Velika Britanija ih, kako je rekao "neće izbacivati". Složio se sa obnovom Poljske i pomjeranjem njenih granica na zapad do Odre. Donijeta je i odluka o podršci Titovim partizanima.

19. Čerčilov pokušaj direktnog dogovora • Oktobra 1944. tokom osmodnevne posjete Moskvi, Čerčil je skicirao dogovor o zonama uticaja i uručio ga Staljinu. • Bilo je predviđeno razgraničenje zona u procentima, pri čemu bi Velika Britanija zadržala 90% u Grčkoj, Sovjetski Savez 90% u Rumuniji, 75% u Bugarskoj, a Mađarska i Jugoslavija bile podijeljene po principu pola pola. • Staljin je to prihvatio - mada je Molotov pokušao s Idnom da smanji britanske procente, kako bi SSSR dobio veći dio u istočnoevropskim zemljama izuzev u Mađarskoj. • Prijedlog je bio neobičan. Nikada ranije zone uticaja nijesu određivane na osnovu procenata niti je postojao kriterijum na osnovu kojeg bi se zone utvrdile i sprovele.

20. Konferencija na Jalti • Održana je od 4. do11. februara 1945. Ruzveltu, koji se u vrijeme Konferencije nalazio na samrti, pripisuje se krivica za ustrojstvo poslijeratnog svijeta. • U vrijeme njenog održavanja, Staljinove trupe su prešle svoje granice iz 1941. i bile u položaju da ostatku Istočne Evrope nameću sovjetsku političku dominaciju. • Do Teherana Sovjeti su se borili da izbjegnu poraz, a u vrijeme Jalte bitka za Staljingrad je već bila dobijena, a separatni sovjetsko-njemački sporazum nemoguć.

21. Sudbina Čerčilovog koncepta • U vrijeme konferencije na Jalti Čerčilov i Staljinov sporazuma nijesu imali značaj. Vojska SSSR-a je već bila zaposjela sporne teritorije, a Sovjeti su nametali unutrašnja uređenja. • Na Jalti su tri lidera imala različit pristup razgovorima. Čerčil je planirao dogovor o poslijeratnim političkim rješenjima, Ruzvelt je nastojao da se utvrdi sporazum o proceduri glasanja u OUN i nagovore Sovjeti da uđu u rat protiv Japana, dok je Staljinova strategija bila razgovor o obje teme da bi što manje vremena bilo posvećeno Istočnoj Evropi, a bio je za ulazak u rat protiv Japana. • Čerčila je interesovala evropska ravnoteža snaga. On je želio da Francuskoj vrati status velike sile, opirao se rasparčavanju Njemačke i nastojao da umanji sovjetske zahtjeve u vezi sa reparacijama.

22. Rezultati pregovora Čerčil, Ruzvelt, Staljin • Na Jalti su prihvaćene sovjetske granice iz 1941, što je za Čerčila bilo teško budući da je njegova zemlja ušla u rat radi očuvanja teritorijalnog integriteta Poljske. • Zapadna granica Poljske pomjerena je ka Odri i Nisi. Čerčil i Ruzvelt su prihvatili Lublinsku vladu uz uslov da se proširi članovima izbjegličke poljske vlade iz Londona. • Staljinov ustupak saveznicima predstavljala je zajednička Deklaracija o oslobođenoj Evropi kojom su obećani slobodni izbori u Istočnoj Evropi. • Tokom razgovora o ulasku SSSR u rat protiv Japana, iz kojih je Čerčil bio isključen, Staljin je tražio južni dio Sahalina i Kurilska ostrva, slobodne luke Darijen i Port Artur, i pravo upravljanja mandžurskom željeznicom. Tajnim sporazumom ti zahtjevi su odobreni. • Dogovoreno je da Njemačka i Berlin budu podijeljeni na okupacione zone, a Staljin se saglasio da zonu dobije i Francuska (iz američkog i britanskog dijela). Njemačka će proći kroz proces demilitarizacije i denacifikacije. • Staljin je prihvatio ulazak u rat sa Japanom u roku od 90 dana od njemačke kapitulacije. • Takođe, prihvatio je da SSSR uđe u OUN, ali je tražio 16 mjesta za sve njene republike. Prihvaćeno je članstvo dvije – Bjelorusije i Ukrajine.

23. Ruzveltova zalaganja naJalti i evolucija Staljinovih zahtjeva • Ruzvelt se u Teheranu veoma mlako zalagao za američke političke ciljeve podredivši ih svom glavnom zadatku, pridobijanju Staljina za ideju "četiri policajca". • Poslije Teherana i savezničkog iskrcavanja u Normandiji u junu 1944. sudbina Njemačke bila je zapečaćena. Kada se situacija preokrenula Staljin je postavljao nove uslove. • Prvo je tražio prihvatanje granica iz 1941. i izražavao spremnost da prizna poljsku vladu koja se nalazila u Londonu, već 1942. se žalio na sastav te vlade, pa je 1943. u Lublinu formirao vladu kojom su dominirali komunisti i priznao je kao privremenu, dok je vladu u Londonu odbacio. Staljinova osnovna tema 1941. bile su granice, a 1945. politička kontrola teritorija iza tih granica.

24. Konferencija na Jalta i pitanje osnivanja OUN • U Jalti Ruzvelt je stavio naglasak na dogovor o osnivanju i načinu glasanja u OUN. • Objavio je da Konferencija predstavlja kraj prakse jednostranih akcija, isključivih saveza, sfera uticaja, ravnoteža snaga. • To je zamijenio jednom opštom organizacijom u kojoj će svi miroljubivi narodi "konačno imati priliku da se ujedine". • Ruzvelt je vjerovao da će odobravanjem Staljinu sfera uticaja na sjeveru Kine uspjeti da uključi SSSR u svjetski poredak u kome će uticajne sfere biti irelevantne.

25. Čerčilova inicijativa • U završnoj fazi rata Staljinova pravila su dominirala a Čerčilov zahtjev Ajzenhaueru da Berlin, Beč i Prag budu zauzeti prije ulaska sovjetskih trupa odbijenuz obrazloženje da je glavni vojni cilj razbijanje njemačkih oružanih snaga. • U pismu Staljinu Ajzenhauer je 28. marta 1945. izvijestio da neće napredovati ka Berlinu i predložio da se trupe sastanu blizu Drezdena. • Staljin je prihvatio Ajzenhauerovu procjenu o sekundarnom strateškom značaju Berlina, ali je suprotno tome naredio da glavni pravac ofanzive sovjetskih trupa bude Berlin, dajući maršalima Žukovu i Konjevu dvije nedjelje da krenu u napad.

26. Staljinova uaslovljavanja • Dva mjeseca poslije Konferencije na Jalti Staljin je prekršio Deklaraciju o oslobođenoj Evropi u odnosu na Poljsku. Čerčilovi pokušaji da utiče na sastav vlade nijesu uspjeli. • Ruzvoltovu ideju o "četiri policajca" više nije bilo moguće realizovati jer globalni ciljevi četiri sile više nijesu bili isti. • Ni sama Amerika nije bila spremna da prihvati posljedice Ruzveltove ideje o "četiri policajca", jer je to značilo da Amerika treba da intervenište gdje god je mir ugrožen. • Staljin je znao da Velika Britanija ne može da predstavlja protivtežu SSSR kad je stvoren ogroman prazan prostor ispred njegove zemlje. Bez američke pomoći Britanija nije mogla da održava ravnotežu protiv SSSR.

27. Pozicija Kine i promjena stava SAD • Nerazvijena Kina koju je razdirao građanski rat, je još manje od Velike Britanije bila sposobna za Ruzveltov zadatak "svjetskog policajca". • Pružanje otpora sovjetskom ekspanzionizmu nije bilo moguće dok Amerika nije izmijenila svoj način razmišljanja i ponovo ušla u sukob. • Amerika je još jednom vraćena u Evropu, a Japan i Njemačka su obnovljeni kako bi se ponovo uspostavila ravnoteža. Rat se završio geopolitičkim vakuumom. Ravnoteža snaga bila je uništena. Svijet je bio podijeljen na dva ideološka tabora.

28. Raspad ratnog Savezništva • Slom nacističke Njemačke i različiti ciljevi saveznika izazvali su raspad savezništva. • Čerčil se trudio da spriječi sovjetsku dominaciju u Srednjoj Evropi, Staljin je vojne pobjede želio da naplati teritorijom. • Novi američki predsjednik Hari Truman u početku je pokušao da očuva Ruzveltovo ratno savezništvo. Krajem njegovog prvog mandata nestao je posljednji trag ratne sloge. • On je SAD uveo u mirnodopski vojni savez. Ruzveltova ideja o „četiri policajca“ zamijenjena je nizom koalicija, bez presedana u američkoj spoljnoj politici.

29. Politika Trumana • Truman je američku pobjedu ojačao kroz Maršalov plan (pomoć skoro svim evropskim državama od 13 milijardi dolara - od 3. aprila 1948. do 30. juna 1951.) pomažući tako da se oporave i demokratizuju. • Nije bio oduševljen ratnim partnerstvom sa Sovjetima i zalagao se da Amerika podstakne da se SSSR i Njemačka bore dok jedna drugu ne unište. • U vrijeme njegovog stupanja na dužnost još uvijek nije bila riješena sudbina zemalja koje su oslobodile saveznici. Francuska je bila na koljenima. Velika Britanija je pobijedila ali je bila iscrpljena, Njemačka je bila podijeljena na četiri okupacione zone. Staljin je pomjerio granicu SSSR-a 600 milja na zapad do Elbe.

30. Pokušaj dobrih odnosa sa SSSR-om • Truman je pokušao da uspostavi dobre odnose sa Staljinom zbog rata protiv Japana koji je Staljin započeo. • Suočavanje sa realnošću, da zategnutost između SSSR i SAD nije prouzrokovao neki nesporazum, već da je suštinske prirode, označiće početak Hladnog rata. • Truman je predsjedničku dužnost počeo u namjeri da slijedi Ruzveltovu ideju „četiri policajca“. Isticao je i obavezu saveznika da očuvaju jedinstvo, kako bi učestvovali u očuvanju međunarodnog poretka i međunarodne sporove rješavali bez upotrebe sile.

31. Geopolitička realnost na kraju rata • Staljin se vratio starom načinu vođenja spoljne politike i zahtijevao da njegove pobjede budu plaćene kontrolom nad teritorijama. • Staljinnije prihvatio poziv Ruzvelta ili Čerčila za obnovu ratnog drugarstva i nije mogao da shvati značaj morala i legaliteta u američkom shvatanju spoljne politike. • Kao realist nije razumijevao vjeru u apstraktne principe - posebno ako se oni nijesu mogli dovesti u vezu sa konkretnim interesom zemlje. • Staljin je očekivao odupiranje Amerike prisustvu Crvene armije u središtu kontinenta. Stvarao je utisak da je skloniji da krene na zapad nego da se povuče. To je jedan od razloga koji je dobre odnose bivših saveznika pretvorio u konfrontaciju nazvanu hladnim ratom.

32. Prijedlog za održavanje konferencije sila pobjednica • Čerčil se založio za održavanje sastanka na vrhu kako bi tri ratna saveznika riješila ključna pitanja prije nego što se učvrsti sovjetska sfera uticaja. • Savezničke snage kontrolisale su skoro trećinu teritorije koja je predstavljala sovjetsku okupacionu zonu u Njemačkoj. To je uticalo na Čerčila da to iskoristi kao adut u pregovorima: o budućoj granici Poljske, privremenoj okupaciji Njemačke, uslovima koji će se uspostaviti u podunavskim zemljama, koje su se nalazile pod ruskom kontrolom, posebno u pogledu Austrije, Čehoslovačke i Balkana. • Trumanova administracija nije bila ništa sklonija britanskoj politici od Ruzveltove.

33. Pripreme za konferenciju u Potsdamu • Konferencija je održana u drugoj polovini jula 1945. u okolini Berlina. • Truman je prije konferencije poslao emisare u London i Moskvu: Džozefa Dejvisa i Harija Hopkinsa. • SAD su preko Dejvisa prenijele svoje neraspoloženje zbog toga što je britanski predsjednik vlade na prvo mjesto stavio britanske nacionalne interese i bile protiv ravnoteže snaga. • Staljin i Hopkins sastali su se 6 puta. Staljin se žalio zbog isteka Zakona o zajmu i najmu i zahlađenja u međusobnim odnosima, izrazio negodovanje zbog postavljanja pitanja o Poljskoj i podunavskim zemljama, a u junu 1945. jednostrano utvrdio istočnu i zapadnu granicu Poljske, kršeći obaveze iz Jalte o slobodnim izborima.

34. Rezultati Potsdamske konferencije • Ruzveltov san o „četiri policajca“ završen je na Potsdamskoj konferenciji održanoj od 17. jula do 2. avgusta 1945. • Početno, američka delegacija je bila za ideju o svjetskom poretku iz perioda rata. Uspostavljanje interesnih sfera smatrano je prijetnjom miru, odnosno oblikom politike sile. • Bilo je predviđeno da se Truman, Čerčil (kojeg je tokom konferencije zamijenio novi premijer Klement Atli) i Staljin pozabave opštim principima, a da njihovi ministri kasnije razrade detalje mirovnih ugovora. • Dnevni red je uključivao pitanja reparacija, budućnosti Njemačke, statusa njemačkih saveznika, Italije, Bugarske, Mađarske i Rumunije, ili pomagača Finske. Staljin je tražio slobodu prolaza kroz Bosfor i Dardanele, i stacioniranje sovjetske vojne baze.

35. Ostali rezultati konferencije u Potsdamu • Odbijeni su Staljinovi zahtjevi o: vojnoj bazi na Bosforu, starateljstvu nad nekim italijanskim teritorijama u Africi, zahtjev da se u Rurskoj oblasti uspostavi kontrola četiri sile, i priznavanje od strane Zapada vlada koje je Moskva postavila u Bugarskoj i Rumuniji, kao i Trumanovi prijedlozi u vezi sa slobodom plovidbe Dunavom. • Postignut je sporazum oko Njemačke - svaka sila je naplaćivala reparacije u svojoj okupacionoj zoni. SAD su prećutno priznale Staljinovu granicu Poljske na Odri i Nisi, ali su zadržali pravo da kasnije izvrše reviziju. • Amerika nije bila spremna da zaprijeti daljom konfrontacijom, a još manje nuklearnim ratom.

36. Stvarni značaj konferencije u Potsdamu • Stvarni rezultat konferencije u Potsdamu bio je početak procesa koji je Evropu podijelio na dvije sfere uticaja. • Ni kasniji sastanci ministara spoljnih poslova nijesu izmjenili stavove SAD i SSSR. Američki ministar Džejms Birns je zahtijevao slobodne izbore u istočnoevropskim zemljama a Molotov bio protiv njih. Birns se nadao da će demonstracija moći atomske bombe učvrstiti američku pregovaračku poziciju. • Staljinovo skretanje ka hladnom ratu ubrzalo je saznanje koliko mu je zemlja slaba mada nije bio spreman na bilo kakve ustupke. Zadržao je vojsku u Srednjoj Evropi gdje je nametao svoje marionetske vlade. • Staljin se konfrontirao sa Zapadom, jer je to zahtijevala priroda komunističke partije kakvu je stvorio. Vojnu okupaciju pretvorio je u mrežu satelitskih režima.

37. Početak Hladnog rata • Konfrotaciju između Istoka i Zapada ilustruje Čerčilov govor od 5. marta 1946. u Fultonu i pominjanje "gvozdene zavjese", koja se spuštala od Šćećina na Baltiku do Trsta na Jadranu. Protivnik Njemačke iz 30-ih godina, 40-ih je postao zagovornik pomirenja sa Njemačkom. • Staljin je pretjerao u onome što je činio što je rezultiralo spominjanim Maršalovim planom, stvaranjem Sjeveroatlanskog pakta od 15 država (1949) i jačanjem zapadne vojne moći. Na Staljina se gledalo sa sumnjičavošću koja je bila ravna ranijem povjerenju • Tako je počeo Hladni rat. Amerika se opredijelila za jedinstvo Zapada umjesto pregovora na relaciji Istok-Zapad. Doktrina obuzdavanja postala je osnovni princip politike Zapada tokom narednih 40 godina. Ova doktrina značila je da se Rusima pruži jednako snažan otpor svuda gdje se ukažu znaci da bi interesi slobodnog svijeta mogli da budu ugroženi.

38. Elementi hladnoratovskog sukoba • Tokom Hladnog rata je vođena ideološka, politička i strateška borba između SAD i Sovjetskog Saveza. • Bipolarni svijet je funkcionisao u skladu sa načelima različitim od načela sistema ravnoteže snaga bez mogućnosti da sukob vodi opštem dobru. • Suština Hladnog rataje u zaoštravanju međunarodnih odnosa i sprovođenju politike sa pozicije sile od strane velikih država radi ostvarivanja određenih političkih ciljeva, a da ipak ne dođe do opšteg ratnog sukoba.

39. Posljedice hladnoratovskog sukoba • Kriza sistema kolektivne bezbjednosti (prije svega OUN) koji je riješio brojne međunarodne sporove, ali nije obezbijedio stabilan i čvrst mir, niti onemogućio rat. • Raspadom antihitlerove koalicije i sukobom SAD i SSSR svijet je podijeljen na blokove i stvoreni su vojno-politički savezi: Sjevernoatlantski i Varšavski - maja 1955. • Započela je trka u naoružavanju prije svega između SAD i SSSR. • U toku Hladnog rata dolazilo je do ozbiljnih međunarodnih kriza u vidu lokalnih ratova i drugih oblika oružanih sukoba koji su često bili na ivici novog svjetskog rata. Treći svjetski rat mogao je da bukne iz više žarišta (Daleki istok, Kuba, Bliski istok, Njemačka).

40. Ostale karakteristike hladnog rata • Tokom Hladnog rata postojao je duboki ideološki jaz, a samo jedna zemlja, SAD, posjedovala je sva sredstva za odbranu od komunističkog svijeta. • Hladni rat je uništio tradicionalne predstave o moći koja je predstavljala sintezu vojne i političke sile koja je uopšteno bila simetrična. • Za vrijeme Hladnog rata elementi moći su se udaljili. Sovjetski Savez predstavljao je vojnu supersilu dok je u ekonomskom pogledu bio patuljak. • Bilo je moguće da jedna zemlja bude ekonomski gigant, a da u vojnom pogledu bude sasvim beznačajna kao što je bio slučaj sa Japanom.

41. Američka pozicija tokom Hladnog rata • Američki političari su svoje vrijednosti shvatali kao nešto što je van svake sumnje, tako da im je bilo teško da prihvate da one drugima mogu da djeluju uznemirujuće. • Samo su SAD tvrdile da u međunarodnim odnosima etički princip treba da se primjenjuje isto kao i u ličnim i da je sprečavanje rata pravni i diplomatski izazov. • Hladni rat je izbio kada je Amerika očekivala dugotrajni period mira, a okončao se u trenutku kada se pripremala za dugotrajnu konfrontaciju.