DISCIPLINA U ŠKOLI

1. DISCIPLINA U ŠKOLI Didaktika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Dr. sc. Elvi Piršl

2. UVOD - što je disciplina? • Općenito, skup pravila i propisa koji osiguravaju funkcioniranje neke ustanove, organizacije, grupe ili pojedinca u skladu s postavljenim ciljevima i zadacima (Spajić-Vrkaš, Kukoč, Bašić, 2001., 109). • Disciplina u razreduje red koji se u učionicu uvodi kao mjera djelotvornog poučavanja i učenja. Pedagoški je opravdano govoriti o disciplini u smislu samokontrole učenika, što je pretpostavka zajedničkog rada u razredu, grupi ili paru (Spajić-Vrkaš, Kukoč, Bašić, 2001., 109).

3. Ostvaruje se u ozračju slobode u kojoj je moguće izražavanje i obrana vlastitih stavova te dijalog između učenika i učitelja. • Disciplina nije tišina, slijepo pokoravanje i bezuvjetna poslušnost, nego uključuje zajedničkim pravilima uređen razgovor, raspravu, propitivanje mišljenja autoriteta, i sl.

4. Disciplina je pretpostavka rada u grupi, ali i samostalnog rada. • Što je važno imati na umu za disciplinu? • ... da su za postizanje potrebnog reda važnija umijeća djelotvornog poučavanja nego nastavnikov odnos prema učeničkom neposluhu.

5. Ako su nastavne aktivnosti dobro isplanirane i pripremljene, ako obrada nastavne jedinice potiče i održava učeničku pozornost, zanimanje i sudjelovanje te ako su aktivnosti izazovne i pružaju realistične izglede za uspjeh, tad će se uspostaviti potreban red.

6. Umješno poučavanje, temelj je za uspostavu discipline. • Pogrešno je promatrati disciplinu kao nešto čime se rješavaju problemi učeničkog neposluha odvojeno od nastavnikovog poučavanja. • Još je veća pogreška pokušati uspostaviti disciplinu tako da se kao najvažniji cilj postavi dominacija (utjerivanje straha“u kosti” kao strategiju gušenja nespoluha).

7. Zašto je takav oblik nepoželjan? • Usporit će uspostavu pozitivnog razrednog ozračja potrebno za uspješno učenje i odvratiti nastavnikovu pozornost kako od kvalitetnog poučavanja učiniti najdjelotovornije sredstvo za postignuće reda.

8. 1. Priroda učeničkog neposluha • Učenički neposluh uglavnom je prilično djetinjast. Vrste učeničkog neposluha koje nastavnici najčešće navode su: • brbljanje ili upadice • galama (verbalna, npr. dovikivanje s drugim učenikom na drugom kraju učionice i neverbalna, npr. lupanje stolcima, itd.) • odsutnost duhom • neizvršavanje zadaća

9. bezrazložno odlaženje s mjesta • ometanje drugih učenika • kašnjenje na nastavu. • Ti se problemi mogu ublažiti dobrim poučavanjem ili dogovorenim pravilima o ponašanju kojih se učenici pridržavaju. No, sve više se susreću i ozbiljniji tipovi neposluha (kao, verbalna agresivnost prema drugim učenicima, psovke, neprihvaćanje autoriteta i tjelesna nastrljivost).

10. Kada govorimo o učeničkom neposluhu, trebamo znati da je neposluh spektar na čijem su jednom kraju prilično nevažni, a na drugom prilično ozbiljni postupci. • Štoviše, standard očekivanog ponašanja varira od nastavnika do nastavnika. Jedan nastavnik može zahtijevati potpunu tišinu za vrijeme nastavnog sata dok učenici rade, dok će drugi dopustiti priličnu galamu.

11. Osim toga se razlikuju i mišljenja učenika o tome što je dobro vladanje. Neki će učenici smireno i u tišini čekati dok nastavnik uzima opremu, dok će drugi jedva dočekati priliku da počnu divljati. • Disciplina u razredu ovisit će ne samo ... • o nastavnikovom ponašanju i očekivanjima, nego i • o očekivanjima učenika, i što je najvažnije, • o običajima škole.

12. 2. Uzroci učeničkog neposluha • Općenito se može pretpostaviti da će svi učenici rado učiti i da će loše vladati tek kada za to postaju posebni razlozi ili motivi. Stoga je nastavnikova zadaća učenicima olakšati koliko je moguće da se dobro vladaju.

13. 2. 1. Najvažniji uzroci neposluha • Dosada.Ako su aktivnosti organizirane tako da ne uspijevaju pobuditi i održati učeničko zanimanje ili ako je aktivnost preduga i nije poticajna ili ako je aktivnost prelagana ili nevažna, učenicima će vjerojatno postati dosadno. • Dugotrajan umni napor.Većina školskih aktivnosti zahtijeva trajni umni napor i to iscrpljuje. Svima je teško a ponekad i tegobno, dugo izdržati umni napor.

14. Nemogućnost da se izvrši aktivnost.Učenici mogu ne uspjeti učiniti što se od njih traži jer je zadatak pretežak ili jer ne znaju što im je činiti. • Druželjubivost.Učenici u školama žive složeni društvenim životom – sklapaju se prijateljstva, izbijaju sukobi, stvaraju se zajednički interesi. Aspekti tih društvenih odnosa između učenika često će se odraziti nanastavu.

15. Niska školska samosvijest. Nekim učenicima nedostaje samopouzdanja kao učenicima; možda su u prošlosti često doživljavali neuspjehe pa se nevoljko uključuju u rad jer se boje novog neuspjeha.Takvi učenici mogu potpuno odustati od školskih očekivanja koja su dio pozitivnog razrednog ugođaja.

16. Emocionalni problemi.Neki učenici mogu imati emocionalne probleme.To im otežava prilagodbu zahtjevima života u školi i tijekom nastave a javlja se kao posljedica toga što ih u školi zastrašuju ili kod kuće zanemaruju.Takvi učenici često žele privući pozornost i zapravo uživaju kad svojim neposluhom privuku nastavnikovu pozornost ili pozornost svojih drugova.

17. Negativan odnos.Pojedini učenici jednostavno možda ne cijene dobar uspjeh u školi, pa kad im je rad predosadan ili pretežak, oni se isključe. Štoviše, neki će pokušati izbjeći rad tako da kasne na nastavu ili se pritaje i rade najmanje što mogu. Ako im nastavnik prigovori, možda će se ispričati ili biti drski, ali će i dalje malo raditi. Neki učenici namjerno dosađuju kako bi stvorili malo uzbuđenja.

18. 3. Uspostava autoriteta • Ključ za uspostavu dobre discipline u razredu je u učeničkom prihvaćanju da nastavnik ima pravo usmjeravati njihovo ponašanje i napredak u učenju. Nastavne aktivnosti ne mogu se uspješno provoditi u razredu s 30 učenika ako nastavnik nema autoriteta koji se ogleda u upravljanju i usmjeravanju učenikovih aktvnosti. • Nastavnik ima autoritet zato da bi organizirao učenje učenika, a ne da posluži kao izvor moći.

19. Uspostava autoriteta nastavnika uglavnom ovisi o 4 najvažnija obilježja: • iskazivanje nastavnikovog statusa • kompetentnog poučavanja • organizacijskog nadzora • uspješnog rješavanja učeničkog neposluha. 

20. 3.1. Iskazivanje nastavnikovog statusa • Velik dio nastavnikovog autoriteta potječe iz statusa koji ima u toj funkciji i poštovanja i uvažavanja koje skoro svako društvo iskazuje nastavnicima (ili bi trebalo iskazati!?). No, najvažnije za status nije da ga nastavnik ima nego da se ponaša kao da ga ima. • Učenicima nastavnik pokazuje svoj status ako se ponaša opušteno, sigurno i sampouzdano a to može postići glasom, držanjem tijela, izrazom lica i gledanjem učenika u oči.

21. Upute koje nastavnik iskazuje trebaju biti rečene ležernim tonom koji će pokazai kako se očekuje da ona bude poslušana i izvršena bez pogovora. Nastavnik treba znati započeti razgovor, usmjeravati ga i privesti kraju; odlučiti kada će se pojedine aktivnosti započeti odnosno završiti .

22. 3.2. Kompetentno poučavanje • Drugi najvažniji izvor nastavnikovog autoriteta je kompetentno poučavanje.Ako učenicima nastavnik pokaže da vlada znanjem o nekoj temi ili predmetu, da ga zanima i da može stručno organizirati nastavne aktivnosti, tada će učenici poštovati nastavnikovo umijeće poučavanja. To će s pravom potvrditi da nastavnik upravlja učenikovim ponašanjem.

23. 3.3. Organizacijski nadzor • Treći najvažniji izvor nastavnikovog autoriteta je njegov organizacijski nadzor u učionici.Da bi se aktivnosti odvijale uspješno, nastava mora početipravodobno, učenici trebaju biti uključeni u aktivnosti a prijelazi iz jedne u drugu aktivnost neprimjetni. • Najvažniji aspekti organizacijskog nadzora uključuju uspostavu jasnih pravila ponašanja i očekivanja u vezi s učeničkim ponašanjem te nametanje nastavnikovog stajališta u situaciji kada izbije sukob.

24. 3.4. Kako preduhitriti učenički neposluh • Najkorisnije mjere kojima se može preduhitriti neposluh mogu biti: • pogledom preletjeti po razredukako bismo vidjeli imaju li neki učenici problema i ukoliko imaju, prići im i na poticajan način ispitati o čemu je riječ i potaknuti ih na rad; • pružiti pomoćkako da izvrše pojedine aktivnosti ili ih potaknuti na rad;

25. pojedinačno ispitatiznači ravnomjerno rasporediti pitanja čitavom razredu a ne samo nekolicini učenika, što će potaknuti sve učenike da paze i budu aktivni na satu; • mijenjati aktivnosti ili brzinu rada može doprinijeti većem angažmanu učenika u sudjelovanju u pojedinim aktivnostima; • uočiti neposluhkako bi se učeniku dalo do znanja kako ste to primijetili; dovoljan će biti pogled, stanka u izlaganju ili malo stroži pogled.

26. 4. Uzroci neposluha i savjeti • Ispitati uzrok i dati savjet način je kojim se pristupa neposluhu kako bi se doznala priroda problema. Učenika se može upitati: • «U čemu je problem?» Tonom glasa mora se pokazati učeniku kako je nastavniku stalo do toga da se on što prije posveti poslu i što manje ometa nastavnu aktivnost. U takvim okolnostima, učenik će možda priznati da ima problema s učenjem ili će pripisati neposluh dosadi ili izazivanju drugog učenika ili nečem drugom.

27. Glaser (1969.) predlaže sedam koraka za rješavanja problemas jednim učenikom: • uporaba komunikacijskih vještina da bi nastavnik učeniku pokazao da mu je stalo do njega; • opisati svoje ponašanje da bi postao svjestan što je on sam činio/činila u situaciji; • pomoći učeniku da prosudi je li njegovo ponašanjepoželjno, pomaže li ikomu;

28. uvidjeti neodgovarajuće ponašanje koje postaje uvjet razrade plana za promjenu ponašanja. Plan mora biti specifičan, ali jednostavn; • provjeravanje razumiju li nastavnik i učenik plan i dogovor o njegovu provođenju; • praćenje provođenje plana; • izrada novog plana, ako prvi plan nije doveo do promjene.

29. Sličan postupak rješavanja problema predlaže i Gordon (1974.). Nakon preciznoga određivanja što je problem, odnosno koja ponašanja su izvor problema i odluke što se želi, produciraju se različita moguća rješenja. Producirana se rješenja tada evaluiraju i izabire se najbolje rješenje te se planira njegova primjena. Nakon primjene izabranoga rješenja procjenjuje se koliko je bilo efikasno i odlučuje treba li unijeti kakve promjene.

30. Nastavnik može pomoći učenicima i u rješavanju njihovih međusobnih sukoba i prblema. Uloga nastavnika je da potakne pravu komunikaciju između sukobljenih strana. On treba omogućiti svakom učeniku da iskaže svoje viđenje onoga što se desilo, što je tada osjećao i što misli da se može učiniti. Nastavnik također treba osigurati da drugi učenik čuje što je rečeno, zahtjevom da parafrazira ono što je čuo.

31. 5. Strategije pri nepoželjnom ponašanju • Pri nedovoljno poželjnom ponašanju nastavnik sam može poticati ponašanje kroz prozivanje, davanje prilika za angažiranje, zadavanje zadataka, itd. Kada se poželjno ponašanje pojavi, treba ga neposredno potkrepljivati. Postupak oblikovanja je koristan pri izgrađivanju novih oblika ponašanja jer se potkrepljuju i mali pomaci prema željenom ponašanju.

32. Nastavnike u provođenju discipline treba poduprijeti jasan, pošten i konzistentan disciplinski program u školi. Taj se program mora temeljiti na stvaranju pozitivne okoline koja potiče na učenje i na pomaganje učenicima da razviju vještine koje su im potrebne da bi postali odgovorne osobe koje upravljaju same sobom.

33. ZAKLJUČAK • Upravo zato što je i uvjet i cilj pedagoškog djelovanja, disciplina je jedna od najzanimljivijih, ali i najkontroverznijijh tema znanosti o odgoju. • Osim vlastitog poželjnog nastavnikovog ponašanja u razredu, veoma je važno u provođenju discipline i jasan, pošten i konzistentan disciplinski program u školi kao i suradnja s roditeljima.