SADRŽAJI POUČAVANJA

1. SADRŽAJI POUČAVANJA Didaktika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Dr. sc. Elvi Piršl

2. 1.VRSTE CILJEVA • Postoje individualni i društveni aspekt cilja. • Društveni aspekt: • ciljevi egzistencijalnoga, društveno-moralnog i humanističkog odgoja te znanstvenoga, umjetničkog i tehnološkog obrazovanja. • Individualni aspekt: • zadovoljavanje bioloških, socijalnih, samoaktualizirajućih potreba te kognitivnih, afektivnih i psihomotornih interesa.

3. 2. VRSTE SADRŽAJA • Društveni aspekt odgojno-obrazovnog cilja ostvaruje se ponajprije na adekvatnim odgojno-obrazovnim sadržajima te razlikujemo sadržaje: • društveno-moralnog odgoja • humanističkog • znanstvenog • umjetničkog obrazovanja.

4. Individulani aspekt odgojno-obrazovnog cilja ostvaruje se vlastitom aktivnošću učenika na tim sadržajima. Stoga razlikujemo: • kognitivne • psihomotorne • socijalne aktivnosti • koje su u funkciji ostvarenja individualnog aspekta odgojno-obrazovnog cilja.

5. 2. 1. ODGOJNI SADRŽAJI 2. 1. 1. Egzistencijalni sadržaji • Obuhvaćaju elemente radnog i proizvodnog odgoja, ekološkog, prometnog, zdravstvenog i tjelesnog odgoja, odgoja za samozaštitu....tj. sve one sadržaje koji omogućuju održanje i reprodukciju života te njegovu zaštitu i očuvanje.

6. Ovi sadržaji ostvaruju se na niz aktivnosti (trčanje, kretanje, boravak na svježem zraku, hranjenje, održavanje osobne higijene, zaštita od hladnoće i vremenske nepogode) kako bi učenici zadovoljili ne samo svoje biološke potrebe već se i osposobili za uspješno zadovoljavanje svojih osobnih ljudskih potreba u određenim prirodnim i društvenim okolnostima.

7. 2. 1. 2. Socijalni sadržaji • Sadržaji društveno-moralnog odgoja odnose se na prihvaćanje određenih društvenih normi koje reguliraju odnose u društvenim grupama. To su sadržaji odgoja za humane odnose među spolovima, obiteljski sadržaji, sadržaji odgoja za ljudska prava, odgoja za demokratsko građanstvo i sl.

8. Aktivnosti koje se vežu uz te sadržaje za zadovoljavanje osnovnih socijalnih potreba jesu: • pripadanje određenoj grupi i prihvaćanje u njoj. • Aktivnim sudjelovanjem u dinamici grupnih odnosa i participiranjem u aktivnostima kolektiva, učenici doživljavaju određene društvene norme, navikavaju se na odobravanje i osudu grupe, pronalaze način vlastitog potvrđivanja u određenim društvenim odnosima.

9. 2. 1. 3. Humanistički sadržaji • Obuhvaćaju profesionalno informiranje i orijentiranje te profesionalni odgoj shvaćen kao stvaralački odnos prema radu, odnosno korištenje profesionalne djelatnosti za (samo)aktualizaciju vlastitih ljudskih potencijala. Isto tako veoma su važni sadržaji emancipacijskog odgoja koji su okrenuti mijenjanju okolnosti što ugrožavaju proces osobne i ljudske aktualizacije.

10. Bitne su različite aktivnosti učenika radi zadovoljavanja vlastite potrebe za afirmacijom, za osjećajem vlastite kompetencije i vrijednosti, za razvojem pozitivne slike o sebi tj. svojih kognitivnih, afektivnih i psihomotornih potencijala.

11. 2. 2. OBRAZOVNI SADRŽAJI • Svi obrazovnisadržaji mogu se podijeliti u tri velike cjeline: • znanstveni • umjetnički • tehnološki

12. 2. 2. 1. Znanstveni sadržaji • ... odnose se na činjenice i generalizacije do kojih je društvo došlo u vlastitom nastojanju kako bi spoznalo prirodnu i društvenu sredinu. • Ta iskustva sistematizirana su u: • prirodnim znanostima - biologija, fizika, matematika, kemija i dr. • društvenim znanostima – sociologija, zemljopis, povijest i dr.

13. 2. 2. 2. Umjetnički sadržaji • ... obuhvaćaju književna, scenska, filmska, glazbena, plesna i likovna ostvarenja ali i ovladavanje jezikom pojedinih umjetnosti tj. govornim i pisanim jezikom koji ima posebno značenje u ljudskom komuniciranju. • Ove, kao i znanstvene sadržaje, učenici ovladavaju prije svega vlastitiom intelektualnom aktivnošću, ali i emocionalnim i psihomotornim aktivnostima.

14. 2. 2. 3. Tehnološki sadržaji • ... odnose se na ovladavanje procesima koji omogućuju “preradu” prirode za potrebu ljudi. To su sadržaji: • općetehničkog obrazovanja, domaćinstva, prehrane, odijevanja, hobi-aktivnosti, ali i stručno obrazovanje za određeno zanimanje koje će pojedinac obavljati unutar društvene podjele rada.

15. 3. TEORIJA CURRICULUMA • Pojam koji se rabi u različitim značenjima, ovisno o društvenoj sredini i kulturnoj tradiciji. • U Americi i Europi (većem broju njezinih zemalja) programiranje odgojno-obrazovne djelatnosti temelji se na teoriji curriculuma. • Teorija curriculuma doživljava izuzetnu afirmaciju najprije u Americi, zatim u Europi.

16. 1924. godine Bobbitt objavljuje djelo “How to make curriculum” kojim započinje zlatno doba teorije curriculuma. • Šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća postaje vodećom teorijom u reformi škole i odgojno-obrazovnog sustava. • U pedagogiji kurikulum obuhvaća zahtjev da se na znanstvenoj osnovi prestrukturiraju ciljevi i sadržaji organiziranog učenja. • Dakle, što je curriculum?

17. Pojam curriculuma različito se tumači. Riječ je o terminu-indikatoru koji ma višeznačnu uporabu. Ipak se u teoriji govori o tri osnovna značenja curriculuma (Beauchamp, 1983.): • kao sadržaj edukacije (nastavni plan i program) • “kurikulumski sustav” koji obuhvaća aktivnosti koje se odnose na planiranje, primjenu i vrednovanje kurikuluma. Većina teoretičara “kurikulumski sustav”naziva razvojem curriculuma (curriculumdevelopment) i shvaća ga kao proces kojemu je rezultat sam curriculum shvaćen kao strukturirana serija čestica znanja.

18. Curriculum označava i tehnike “kurikularnog planiranja”,razvoja koje predstavljaju operacionalizaciju koncepta “kurikulumskog razvoja. • Kod kurikulumskog planiranja ključna su 4 odnosno pitanja: • Što se odgojem/obrazovanjem želi postići? • Koje sadržaje treba obraditi da bi se željeni ciljevi postigli? • Kakva organizacija i metode poučavanja trebaju biti korištene da bi učenje bilo uspješno? • Na koji način treba mjeriti ili procijeniti rezultate učenja?

19. 3. 1. USTROJSTVO CURRICULUMA • U teoriji curriculuma iskazane su njegove strukturne značajke. Prema shemi curriculum ima 7 sastavnica (Taba, 1962.) : • Utvrđivanje potreba • Formulacija ciljeva • Izbor sadržaja • Organizacija sadržaja • Izbor načina učenja • Organizacija poučavanja • Metode vrednovanja

20. Poljak, uspostavlja peteročlanu strukturu curriculuma: • Analiza društvene situacije i utvrđivanje potreba u odgoju i obrazovanju ; • Na osnovi utvrđenih društvenih potreba stvaraju se programi odgoja i obrazovanja; • Na osnovi programa planira se i priprema izvođenje odgojno-obrazovnog procesa; • Prema utvrđenom planu i pripremama ostvaruje se odgojno-obrazovni proces; • U završnoj fazi vrednuju se rezultati tj. nastupa vrednovanje cjelokupnog curriculuma (kurikulumski sustav). Na temelju pokazatelja koji se utvrde vrednovanjem provode se dorade, izmjene i dopune, unose se inovacije za novi kurikulumski ciklus.

21. Shema curriculuma može se primijeniti i na razini nastavnog predmeta. Na toj razini shema se obogaćuje novim elementima koji proizlaze iz prirode nastavnog predmeta. • U predmetnom curriculumu postoji logički slijed što ga implicira odgojno-obrazovni proces. Postoji više razina što ih curriculum uspostavlja: razina nastavnog predmeta, razina nastavnog područja u okviru nastavnog predmeta, razredna razina, razina odgojno-obrazovnog stupnja.

22. Zaključak • Curriculum je logički strukturiran proces u kojem svaki element stoji u međusobnoj vezi s drugim elementima tj. utemeljen je na zakonima međuovisnosti. Preskakanjem bilo kojeg elementa, bilo koje faze, iznevjerava se cjelovitost curriculuma i njegovo djelotovorno funkcioniranje. • Programiranje odgojno-obrazovnog procesa koje se temelji na teoriji curriculuma pretpostavlja multidisciplinarni i interdisciplinarni pristup .