600 likes | 1.49k Views
NEUROBIOLOGIJA I FARMAKOTERAPIJA PTSP-a . prof.dr.sc. Pavo Filaković, Psihijatrijska klinika, KB Osijek. ŠTO JE PTSP?.
E N D
NEUROBIOLOGIJA I FARMAKOTERAPIJA PTSP-a prof.dr.sc. Pavo Filaković, Psihijatrijska klinika, KB Osijek
ŠTO JE PTSP? • Psihobiološki poremećaj koji uključuje jednakomjerno neurobiološku disregulaciju i psihološku disfunkciju, a posljedica je jednog ili više psihotraumatskih događaja - stresova
PTSP I KOMORBIDITET • Opći komorbiditet oko 80% • Depresivni poremećaji oko 50%
KOMORBIDITET U PTSP-u I SPOL • Muškarci: • zlouporaba alkohola ili ovisnost o alkoholu (51,9%), • major depresivna epizoda (47,9%) • poremećaj ponašanja (43,3%) • zlouporaba droga ili ovisnost o njima (34,5%). • Žene: • major depresivna epizoda (48,5%), • obična fobija (29%), • socijalna fobija (28,4%), • zlouporaba alkohola ili ovisnost o alkoholu (27,9%).
FAKTORI RIZIKA ZA PTSP U OPĆOJ POPULACIJI • ženski spol • prethodno izlaganja traumi (zlostavljanje u djetinjstvu) • neuroticizam • preegzistirajuća anksioznost ili major depresija • Neurokognitivni deficit (niži IQ, zastoj u razvoju)
FAKTORI RIZIKA ZA PTSP KOD RATNIH VETERANA • Pozitivan hereditet za psihičke poremećaje • Psihički poremećaji u djetinjstvu (enureza, poremećaj ponašanja • psihotraume u djetinjstvu (fizičko i spolno zlostavljanje) • Emocionalna nezrelost • Niži IQ
ŠTO JE STRES • Životni događaj koji izaziva značajnu emocionalnu neugodu i tjelesnu reakciju (ispit, rastava braka, prometna nezgoda, doživljaj životne ugroženosti, zlostavljanje)
FIZIOLOŠKI ODGOVOR U AKUTNOM STRESU • Brza reakcija monoaminergičkog sustava (Noradrenalin – stresni neurotransmitor): – osiguranje što veće rasoloživosti energije u odsudnom trenutku za preživljavanje • Spora reakcija HHA osi (Kortizol – antistresni hormon): –- ima za cilj ugasiti simpatičku aktivaciju potaknutu stresom čim prođe neposredna opasnost, jer izgaranje u stresu ima visoku cijenu - adaptacija na stres
MOGUĆE POSLJEDICE STRESOVA • Učestali stresovi slabijeg intenziteta (životni događaji) + predsipozicija = psihički poremećaj (anksiozni, depresivni, psihotični). • Jedan ili više jakih stresova+ ranjivost (traume u djetinjstvu, depresija, anksiozni poremećaj, emocionalna nezrelost) = PTSP
NEUROENDOKRINI STATUS U KRONIČNOM STRESU I ANKSIOZNO-DEPRESIVNOM POREMEĆAJU Kortikalna i limbička pobuđenost izazivaju: • hipersekreciju CRF u hipotalamusu • hipersekreciju ACTH u hipofizi • hipersekreciju kortizola u adrenalnoj žlijezdi • oslabljenu feedback inhibicija HHA osi zbog down regulacije GC receptora hipofize i drugih instanci HHA osi • Smanjeni volumen hipocampusa
DST –(DEKSAMETAZONSKI TEST) TESTIRA FUNKCIJU HHA OSI • Pozitivan (normalna ili pojačana supresija): injekcija deksametazona suprimira izlučivanje kortizola (normalna ili up-regulacija receptora) • Negativan (izostanak ili oslabljena supresija): injekcija deksametazona ne suprimira ili slabije suprimira izlučivanje kortizola (down-regulacija receptora)
ULOGA POJEDINIH MOŽDANIH CENTARA • Hipocampus – memorija • Amigdala – emocionalna memorija, kontekstualno kondicioniranje straha • Locus ceruleus – noradrenergičko središte (prima informacije iz vanjskog svijeta i šalje ih u cijeli središnji i vegetativni sustav) • Talamus – središnji filter, skretnica i sklopka za informacije • Hipotalamus – modulacija apetita i nagona, nadzire hormonske fukcije • Hipofiza – neuroendokrina žlijezda
NEUROANATOMIJA I PTSP • Atrofija hipokampusa: najkonzistentniji nalaz • Ţumačenje: dugotrajna pobuđenost HHA osi s popratnim adaptivnim promjenama GC receptora oštećuje hipokampalne neurona
ZNAČENJE SMANJENOG VOLUMENA HIPOCAMPUSA U PTSP-u • Ako se radi o premorbidnom nalazu, može se iskoristiti u prevenciji za poštedu osoba s malim hipocampusom od izlaganja ekstremnim stresovima. • Ako je atrofija hipocampusa posljedica psihotraume, postavlja se pitanje mehanizma njenog nastanka
NEUROENDOKRINI PARADOKS PTSP-a PTSP • Hipersekrecija CRF i ACTH • Snižena ili normalna konc. kortizola • Pozitivan DST-test • Pojačana feedback inhibicija HHA osi – up regulacija GC receptora hipofize AKUTNI/ KRONIČNI STRES, DEPRESIJA • Hipersekrecija CRF i ACTH • Povišena koncentracija kortizola • Negativan DST-test • Oslabljena feedback inhibicija HHA osi – down regulacija GC receptora hipofize
ZNAČENJE NISKE KONCENTRACIJE KORTIZOLA U PTSP-u • HHA os je prilagodbeno iscrpljena • Antistresna zaštita je niska • Vegetativne reakcije su burnije (poremećaj spavanja, povećana frekvencija srca, viši tlak, poremećaj apetita, pojačan motilitet crijeva) • Nema oporavka i povratka na stanje prije stresa • Pojačava se prolaktinski odgovor na stres (spolna malfunkcija – izostanak menstruacije, impotencija)
NEUROENDOKRINE PROMJENE U PTSP-u • Od 32 PTSP-bolesnika u 27 su nađene povišene koncentracije hormona: 11 ACTH, 10 ADH i 8 prolactin. • Koncentracije kortizola u svih PTSP-bolesnika su bile normalne • Nema značajne korelacije između intenziteta hormonskih promjena i težine kliničke slike PTSP-a Radanović-Grgurić i sur. 1997.
MOŽDANI MEHANIZMI U OBRAMBENOM SUSTAVU • AKUTNI ODGOVOR NA STRES - koordinirano simpatičko pražnjenje s visceralnom i motornom reakcijom tipa “bori se ili bježi” • ADAPTACIJA NA STRES - kompleksni ponašajni i kognitivni odgovori posredovani mrežom koja uključuje: hipokampus, medidorzalni talamus, prefrontalni korteks i ventralni striatum, preko kojih monoaminergički i kolinergički sustav moduliraju stimuluse i odgovore na stres (emocionalna tupost, izbjegavajuće ponašanje, preosjetljivost, averzivne reakcije)
NAČINI PRIKUPLJANJA ZNANJA O MOŽDANIM MEHANIZMIMA • Animalni modeli: ekstrapoliranje na ljude ograničeno zbog 2 aspekta traumatskog događaja (objektivni i subjektivni) • Humani modeli: dvije vrste kontrolnih skupina 1. Zdravi 2. Traumatizirani, ali bez PTSP-a
KONDICIONIRANJE I POJAČAVANJE STRAHA NENAUČENI STIMULUSI STRAHA U ŽIVOTINJA • Bol, otvoreni osvijetljeni prostor, nepoznata pojava, miris predatora NAUČENI STIMULUSI STRAHA • različiti neutralni zvučni, svjetlosni, mirisni i drugi signali, ako su primarno bili povezani s ustrašnim doživljajem (kondicioniranje)
STRAH U PTSP-u • Osobe s PTSP-om reagiraju na naučene stimuluse straha (kontekstualne) te za razliku od osoba bez PTSP-a pri izlaganju njima pokazuju veći porast krvnog tlaka, veću frekvenciju srca, jaču neuroendokrinu reakciju, jaču mišićnu napetost itd. • konteksualno kondicioniranje posreduju amigdala.
AMNEZIJA I TRAUMATSKA MEMORIJA U PTSP-u • Hipocampus ima značajnu posredničku ulogu u pohranjivanju memorije • On prima i prosljeđuje signale u neokorteks i parahipokampalno područje, tvoreći tako mrežu koja osigurava funkcijsku bazu za dugotrajnu memoriju. • Ispadi u pamćenju su posljedica oštećenja hipokampusa • Traumatsku memoriju u PTSP-u posreduju amigdala (emocionalno pamćenje), jer se u stresu snažno pojačava upamćivanje emocionalno nabijenih detalja traumatskog doživljaja (mogući flashbackovi – žive slike)
SENZITIZACIJA I PTSP • Senzitizacija je posljedica biološke preosjetljivosti obrambenog sustava • Nema navikavanja na stres nego se ponavljanjem stresa osjetljivost na specifične podražaje pogoršava • Crossenzitizacija može objasniti nastanak odgođenog PTSP-a • Umjereni stresovi – kontekstualna senzitizacija • Snažni stresovi – kontekstualno neovisna senzitizacija
RAZINE NEUROTRANSMISIJE NA KOJIMA SE MOŽE STVORITI PREOSJETLJIVOST NA STRES U PTSP-u • Razinametabolizma nerotransmitora • Razina oslobađanja ili reuptake • Razina funkcije receptora ili drugog glasnika • Razina genske regulacije • Razina neuronske i glija proizvodnje • Razina diferencijacije i smrti neurona i neuroanatomskih veza id.
SINAPSA AKSON PRESINAPSNI ZAVRŠETAK BIELETRIČNI IMPULS SINAPSNA PUKOTNA SUSTAV 2. GLASNIKA DENDRIT
NEUROFIZIOLOŠKA PODLOGA PSIHIČKIH FUNKCIJA • Osnovna građevna jedinica SŽS-a je neuron • Osnovna komunikacijska jedinica u SŽS-u je sinapsa • Kemijski prijenosnici bioelektričnog signala u sinapsi su neurotransmitori • Neurotransmitori u SŽS-u su: noradrenalin, dopamin, serotonin, acetilkolin, GABA, glutamat… • Skupovi neurona koji sadrže pretežito određeni neurotansmitor formiraju neurotraansmisijske sustave: dopaminergički, noradrenergički, serotoninergički, GABA-ergički itd.
GLUTAMAT • aminokiselina • Glavni ekscitatorni neurotransmitor • Proizvode ga neuroni u korteksu i hipocampusu • Uključen u brzu, point-to-point neurotransmisiju • U većim kncentracijama je neurotosičan i izaziva prekomjernu pobuđenost neurona • Disfunkcija u prometu glutamata može biti u podlozi mehanizma disocijacije • Interferencija peritraumatske disocijacije s hipokampalnim inkodiranjem može biti uzrok disocijativne amnezije.
GABA • aminokiselina • GABA je glavni inhibitorni neurotransmitor mozga i široko je rasprostranjen u obrambenom sustavu, interneuronimma i dugim inibitornim projekcijama • GABA-tonički inhibira obrambeni sustav • Benzoiazepini, alkohol i neurosteroidi moduliraju aktivnost GABA-receptora na način da izazivaju anksiolizu, sedaciju i amneziju • Stres oštećuje GABA-ergičku inhibiciju reduciranjem broja receptora, njihove osjetljivosti itd. • PTSP-pacijenti imaju reducirani broj benzodiazepinskih veznih mjesta u rostro-medio-prefrontalnom korteksu.
NORADRENALIN • Kateholamin • Noradrenergički sustav izvire u Locus ceruleusu (LC) i šalje svoje projekcije difuzno krozcijeli mozak • Noradrenergičke lezije specifično oštećuju fokusiranu pažnju u prisutnosti stimulusa koji tu pažnju ometaju (pojačan distraktibilitet pažnje • U PTSP-uje pojačano toničko pražnjenje stresom senzitiziranog noradrenergičkog sustava
DOPAMIN • Kateholamin • Dopaminske projekcije od supstancije nigre do dorzalnog strijatuma su uključene u motoriku • Projekcije od ventralnog tegmentalnog područja idu u tri smjera: 1) mezokortikalni – do prefrontalnog korteksa, amigdala, hipokampusa, ventralnog sttriatuma i nucleusa acumbensa(pažnja, memorija, kondicioniranje i motivacija); 2) nigrostrijatalni i 3) hipotalamo-hipofizni • Stresom senzitiziran dopaminski sustav u PTSP-u može doprinijeti pojavi paranoie
ACETILKOLIN • Glavna uloga u funkciji pamćenja • Ima ga dosta u korteksu i hipokampusu • Promjene u oslobađanjuacetilkolina u PTSP-u doprinose pojavi hipervigilne pažnje i noćnih mora • Deficiti u kolinergičkoj funkciji oštećuju pamćenje i mogu pogoršati PTSP uz nastup demencije.
SEROTONIN • Distribucija serotoninergičkog sustava vrlo slična distribuciji noradrenergičkog • Snižene koncentracije serotonina povezuju se s impulzivnošću, iritabilnošću, agresijom i suicidalnošću • Ti simptomi su česti u PTSP-u, premda ponekad kao dio komorbidne granične strukture osobnosti koja je povezana s traumama u djetinjstvu
OPIOIDI • Stres oslobađa endogene opioide u amigdalama što dovodi do stresom inducirane analgezije • Ta analgezija može se kod ratnih veterana s PTSP-om izazvati gledanjem ratnog filma • Opioidna disfunkcija može igrati ulogu u pojavi emocionalne otupjelosti i gubitku motivacije u PTSP-u.
TJELESNI POREMEĆAJI I PTSP • U 32 PTSP-bolesnika 9 njih je imalo tjelesni poremećaj (3 dijabetes, 2 hipertenziju, 4 ulkusnu bolest) • Kolesterol je bio povišen u 7, a trigliceridi u 9 njih. • TCD je otkrio hipoperfuziju mozga u 5, a spazam krvnih žila 11 ispitanika. • U 23 ispitanika koeficijent mentalne deterioracije bio je veći od 10%. • PTSP-skupina je imala značajno viši krvni tlak i višu srčanu frekvenciju nego neurotska skupina (23) Filaković i sur. 1997; Kadoić i sur. 200.
ŠTO UČINITI PRIJE POČETKA TERAPIJE PSIHOFARMACIMA • Postaviti dijagnozu i popratne dijagnoze • Procijeniti fenomenologiju traumatskog događaja i PTSP-a • Odrediti simptomski podtip PTSP-a (dominantni cluster) • Izabrati ocjensku ljestvicu za praćenje uspješnosti farmakoterapije (CAPS, TOP-8, DTS, CGI) • Provesti psihoedukaciju (objasniti klinički model nastanka PTSP-a, značenje medikacije i terapijski cilj)
PTSP KAO POREMEĆAJ I “POREMEĆAJ” • Disease – poremećaj objektiviziran pretragama • Illness – subjektivni doživljaj poremećaja Kleinman
PSIHOFARMAKOTERAPIJAPTSP-a • Psihofarmakoterapiju opravdava neurobiološka podloga PTSP-a • Metodološki problemi istraživanja farmakoterapije PTSP-a: 1. malo kontroliranih studija 2. mali uzorak 3. kratko trajanje (preporuča se 8-12 tjedana) 4. Problem ocjenskih ljestvica (samoocjenske, za kliničare)
KLINIČKA NEUROBIOLOGIJA I PSIHOFARMAKOLOGIJA • Nordadrenergički sustav: posreduje cluster simptoma pobuđenosti (pažnja, senzitizacija, simpatička reaktivnost) • Serotoninergički sustav: sudjeluje u formiranju velikog broja simptoma (intruzivne misli, strah, afektivna otupjelost, depresivnost, anksioznost, izbjegavajuće ponašanje) • Dopaminergički sustav: sudjeluje u formiranju psihotičnih simptoma (paranoidne ideje i dr., sumnjičavost, osjećaj progonjenosti) • Ostali sustavi: glutaminergički, opioidni, HPT (hipotalamo-hipofizno-tireoidna os) i sustav HHA osi.
PSIHOFARMACI U LIJEČENJU PTSP-a • Antidepresivi (IMAO, triciklički, SIPPS) • Anksiolitici (benzodiazepinski, nebenzodiazepinski) • Antipsihotici (tipični, atipični) • Drugo (beta-blokatori, antiepileptici)
ANTIDEPRESIVI • Triciklici (dezipramin, imipramin, amitriptylin) i inhibitori MA0 • Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (flivoxamin, paroxetin, fluoxetin)
ANKSIOLITICI • Benzodiazepinski (diazepam, lorazepam, alprazolam, oxazepam, nitrazepam) • Nebenzodiazepinski anksiolitici (zolpidem,zopiclone, buspiron)
ANTIPSIHOTICI • Tipični (haloperidol, fluphenazin, promazin) • Atipični (risperidon, olanzapin, iloperidon, ziprasidon, quetiapin, aripiprazol)
DRUGI PSIHOFARMACI • Propranolol i klonidin (uspješno suprimiraju perifernu noradrenergičku aktivnost) • litij, karbamazepin i natrijev valproat (dobri afektivni stabilizatori