Psihologija i neurobiologija emocija

1. Psihologija i neurobiologija emocija

2. Ljudske emocije su jezik ljudskog socijalnog života PRATEĆE KOMPONENTE EMOCIJA SU: • specifične tjelesne promjene (crvenilo, bljedilo, produbljeno disanje - - - AŽS) • ekspresivni pokreti (mimika i geste) • različite vrste motoričkog djelovanja (ili unutarnji poriv na djelovanje)

3. Pristupi u istraživanju emocija • Neurofiziološko-biološki (anatomska i fiziološka svojstva neuralnih puteva, farmakološka istraživanja – kortikosteroidi (stres), dopamin (srdžba), monoamini (depresija) • Bihevioralno-ekspresivni – facijalna ekspresija i neverbalna komunikacija • Subjektivno-doživljajni – introspekcija, psihoterapija • Socijalni nivo analize – kako društvo oblikuje emocije pojedinca

4. Koje varijable su predmet istraživanja? • Različite vrste reakcija (napad, bijeg, približavanje) • Fiziološke reakcije (aktivnost AŽS-a, hormonalna sekrecija, kardiovask.sust). Fiziološke reakcije su nepouzdane i u niskoj su korelaciji s emocijama. • Subjektivne procjene (skale, upitnici, projektivne tehnike) • Kontekstualni uvjeti (što je u okolini izazvalo emocionalnu reakciju?)

5. Terminologija • Raspoloženje – dugotrajne, difuzne, manje intenzivne emocije • Osjećaj – odnosi se prvenstveno na hedonistički ton (ugodno-neugodno) • Afekt – u psihoanalitičkoj teoriji sinonim za emociju • Sentiment – emocije koje su specifično usmjerene prema određenim objektima (ljubav) • Refleks – mora postojati specifičan podražaj i rigidnost odgovora • Nagon – udovoljava cikličkim statičnim potrebama organizma. Fleksibilniji je od refleksa i može se udovoljiti na različite načine. • Emocija (movere – micati se prema vani) – procesi koji omogućavaju rješavanje velikog broja adaptivnih problema

6. Emocije (definicija, Oatley & Jenkins, 2003) • Obično je izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem nekog događaja kao bitnog za neki važan cilj; emocija se osjeća kao pozitivna kad se cilj ostvaruje, a kao negativna kad je ostvarivanje cilja zapriječeno • Srž emocije je spremnost na djelovanje i pravljenje planova; emocija daje prednost jednom ili više pravaca djelovanja za koje stvara osjećaj hitnosti. Različite vrste spremnosti stvaraju različite obrise odnosa s drugima • Emocija se obično doživljava kao poseban tip duševnog stanja, koje katkad prate ili za njima slijede tjelesne promjene, izrazi i postupci.

7. Facijalna ekspresija • urođenost facijalnih ekspresija • facijalni feedback

8. A. Urođenost facijalnih ekspresija • Elektromiografska istraživanja i sistemsko opažanje • 70-100% slučajeva facijalna ekspresija je kroskulturalno jednaka (svrstavanje karata različitih facijalnih ekspresija) • Novorođenčad je sposobna producirati sve diskretne pokrete facijalnih mišića • Već sa 9 mjeseci starosti postoji korelacija između situacije i facijalne ekspresije – urođenost facijalne ekspresije • Slijepa djeca imaju iste facijalne ekspresije kao i normalna djeca, a nisu to mogla nigdje naučiti

9. Facijalni feedback • Interindividualna razina: Da li oni ljudi koji imaju jače facijalne ekspresije imaju i jače fiziološke indikatore emocija? • Intraindividualna razina: Da li s porastom facijalne ekspresije pojedinca rastu i njegove fiziološke reakcije?

10. Dva tipa • EKSTERNALCI – svoje emocije jasno pokazuju bihevioralno u situacijama u kojima to i doživljavaju • INTERNALCI – svoje emocije ne iskazuju prema vani, već reagiraju promjenama u autonomnom živčanom sustavu • Jača facijalna ekspresija = manja aktivacija AŽS-a

11. Ljudi jače facijalne ekspresije subjektivno doživljavaju jaču emociju • Istr. elektrošokovi i snimanje EDR. Ispitanici s najvišim EDR-om su bili najmanje facijalno ekspresivni i obrnuto!

12. Istr. Filmom su izazvane pozitivne i negativne emocije. Snimana je facijalna ekspresija. Ispitanici s jačom facijalnom ekspresijom sreće su sebe procjenjivali sretnijim. • Oni ljudi s manjom ekspresivnošću i većim fiziološkim reakcijama su skloniji određenim tipovima oboljenja; rizične skupine za razvoj kardiovaskularnih i gastrointestinalnih bolesti.

13. Suvremeni pristup istraživanju emocija • Regulacija emocionalnog ponašanja uključuje interakciju moždane kore i subkortikalnih područja • Velike interindividualne razlike u izražavanju i shvaćanju emocija imaju važnu ulogu na psihopatologiju

14. Fiziološke reakcije kao posljedica kondicioniranja (laboratorijski model na štakoru) • Somatomotorička imobilnost • Naglo povećanje stupnja pobuđenosti (arousal), EEG desinkronizacija • Snizi se prag za izazivanje refleksa • Hipoalgezija • Aktivacija simpatikusa (midrijaza, tahikardija, hipertenzija, periferna vazokonstrikcija, obustava peristaltike) • Nadbubrežne žlijezde luče glukokortikoide (hormone stresa) • Istraživanja kondicioniranja straha i razumijevanje mehanizama vrlo je važno za različite psihijatrijske poremećaje: fobije, napade panike, PTSP, opsesivno-kompulzivne poremećaje, generalizirane anksioznosti

15. Jezgre u sustavu amigdala su ‘centralno emocionalno računalo mozga’ • Procjena emocionalnog značenja opaženih osjetnih informacija • Pridaje motivacijsko značenje i tako ponašanje usmjeravaju prema odgovarajućem cilju • Entorinalno-peririnalni korteks, hipokampalna formacija i ventromedijalni prefrontalni korteks su područja koja su u uskoj vezi sa amigdalama.

17. Razni klinički i eksperimentalni nalazi ukazuju na cerebralnu lateralizaciju emocionalnog doživljavanja i ekspresije II • Emocionalno izražajni pokreti lica obično su izraženiji na lijevoj strani lica • Ispitanici točnije prepoznaju izraze lica na fotografijama što su prikazane u lijevom vidnom polju • Lijeva moždana polutka bavi se pozitivnim emocijama, a desna negativnim • Ozljede lijeve moždane polutke dovode do depresije češće od homolognih ozljeda desne moždane polutke

18. Kronično povećana koncentracija glukokortikoida u krvi pospješuje ekscitotoksično umiranje neurona • manjak koncentracije glukokortikoida usporava proces starenja hipokampusa u štakora • u 50% bolesnika s depresijom povećana je koncentracija glukokortikoida i smanjen je volumen oba hipokampusa

19. Emocionalni poremećaji • Eksternalizirani i internalizirani poremećaji • Najčešće se koristi za dva stanja: poremećaj raspoloženja (depresija i manija) i anksiozni poremećaj (jako puno formi) • DSM – IV i ICD 10

20. Emocionalna inteligencija • Salovey i Mayer, 1990. • Goleman, 1995: knjiga Emocionalna inteligencija, podnaslov Zašto je važnija od IQ • Bar-On i Parker, 2000: opsežna i ozbiljna knjiga o teoriji i primjeni EI • Matthews, Zeidner i Roberts, 2002: najveći kritičari EI su objavili knjigu (Emotional intelligence: Science & Myth)s vrlo iscrpnom analizom

21. Emocionalna inteligencija • Najveći nedostatak u razvoju pojma: provjera ljestvicama samoprocjene • Sposobnost ili osobina ličnosti? • DEF: Proces prepoznavanja svojih i emocionalnih stanja drugih da bi se efikasnije mogli riješiti eventualni problemi i adekvatno regulirati ponašanje • Sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija te upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju (Salovey i Mayer, 1990.). • Ovakav model podrazumijeva…

22. Emocionalna inteligencija • Procjena i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih, • Regulacija emocija kod sebe i drugih • Uporaba emocija u adaptivne svrhe “Emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti brzoga zapažanja procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećaja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja" (Mayer i Salovey, 1997.

23. Problemi EI (Mayer i sur. (2000.)) • izraz duha vremena ili "zeitgeist" • jedna od osobina ličnosti slična samoaktualizaciji, otpornosti ega (ego-resilience) • sposobnost slična većini drugih standardnih inteligencija

24. EI u kontekstu razvoja • Za razliku od određenih komponenti inteligencije, emocionalna inteligencija se može razvijati • Razvijaju se različiti programi učenja prepoznavanja emocija, nošenje s problemima… • Cilj je učiniti djecu otpornijom na psihopatologiju, delikvenciju, nasilje i ovisnost • PATHS (Promoting Alternative Thinking Strategies, Greenberg i sur., 1995., prema Takšić, 2006)