1 / 32

GOVOR JANJEVAČKIH HRVATA u Plovdivu i Sofiji u 20. stoljeću

GOVOR JANJEVAČKIH HRVATA u Plovdivu i Sofiji u 20. stoljeću. Sveučilište u Dubrovniku Doktorski studij POVIJEST STANOVNIŠTVA Premet: Utjecaj Dubrovčana na hrvatske jezične oaze u srednjoj i jugoistočnoj Europi Nositelj i predavač predmeta: Dr . sc . Sanja Vulić.

ewa
Download Presentation

GOVOR JANJEVAČKIH HRVATA u Plovdivu i Sofiji u 20. stoljeću

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. GOVOR JANJEVAČKIH HRVATA u PlovdivuiSofiji u 20. stoljeću Sveučilište u Dubrovniku Doktorski studij POVIJEST STANOVNIŠTVA Premet: Utjecaj Dubrovčana na hrvatske jezične oaze u srednjoj i jugoistočnoj Europi Nositelj i predavač predmeta: Dr. sc. Sanja Vulić

  2. Predavanje temeljim na osobnim terenskim istraživanjima, ponajprije u Sofiji u svibnju 2006., te u Plovdivu u rujnu 2007. Od sredine 19. stoljeća u Sofiju i Plovdiv u Bugarskoj postupno su počele dolaziti obitelji janjevačkih Hrvata s Kosova.

  3. Obično je na mahove dolazilo po nekoliko obitelji zajedno. Preseljavanje janjevačkih obitelji u Sofiju intenziviralo se potkraj 19. stoljeća, a taj tip migracija traje do Drugoga svjetskog rata. Uglavnom su to obrtnici koji u Bugarskoj nalaze povoljne uvjete za razvoj svoje djelatnosti i materijalni probitak. Najčešća prezimena među janjevačkim Hrvatima u Bugarskoj su: Glasnović, Tomov, Čolak, Macuk, odnosno MacukovIvanovič i S’bev.

  4. Janjevački Hrvati u Sofiji potječu isključivo iz mjesta Janjeva. Sredinom 20. stoljeća u Sofiji živi 80-ak janjevačkih obitelji. Janjevački se govor čuvao u okviru svake pojedine obitelji te istodobno u okviru šire doseljeničke zajednice koja, premda teritorijalno manje ili više raspršena u velikom gradu, međusobno je bila čvrsto povezana, a održavala je i kontakte s rodbinom u Janjevu. Još je kompaktnija bila zajednica u Plovdivu.Današnji pripadnici te zajednice rado ističu svoje janjevačko podrijetlo, ali govor nisu sačuvali. Nakon Drugoga svjetskog rata, janjevački roditelji i u Sofiji i u Plovdivu počinju s malom djecom uglavnom govoriti samo bugarski.

  5. Kako su desetljeća prolazila, poznavatelji su janjevačkoga govora postupno umirali, a novi ga naraštaji nisu više znali. Zbog toga danas više nitko od janjevačkih Hrvata u Sofiji međusobno ne govori janjevački, a svega se nekoliko pripadnika te zajednice, naravno onih starijih, manje ili više dobro sjeća govora svojih djedova i baka.

  6. Pretpostavlja se da u Sofiji danas živi oko 150 ili 200 potomaka janjevačkih Hrvata koji još čuvaju svijest o svom podrijetlu. Među njima je velik broj intelektualaca. Dvije obitelji prikazujemo za ilustraciju:

  7. Prvaobitelj: • Godine 1884. u JanjevunaKosovurođen je Lazar GeorgievMacuk, koji je u ožujku 1911. odselioizJanjeva u Sofiju. • U prosincuistegodine oženio se petnaestogodišnjomJanjevkomLizomFilipovomGlasnović, rođenom u Janjevu 1896. Vjenčalisu se u rimokatoličkoj župnojcrkvisvetogaJosipa u Sofiji. • Njihov sin Nikola LazarovGeorgijevrođen je u Sofiji 1917. Iste je godinekršten u župnojcrkvisvetogaJosipa. • Sa svojim je roditeljimarazgovaraonajanjevačkomidiomu. Oženio se 1947., također u crkvisvetogaJosipa. • U popisupučanstva, sačuvanom u registruopćinegradaSofije, 26. svibnja 1948. upisanjeNikolaLazarovGeorgijevkaobugarskidržavljanin, ponarodnostiHrvat, povjeroispovijestikatolik. Umroje 1996.

  8. LazarNikolovGeorgiev, sin NikoleLazarova i unukLazaraGeorgievaMacuka i LizeFilipoveGlasnović, rođenje u Sofiji 1948. Krštenje u istojžupnojcrkvi u kojoj su se oženilinjegovdjed i baka, u kojoj se krstionjegovotac i u kojoj su se vjenčalinjegoviroditelji. • U istojjecrkvikrštena i njegovamlađasestraSilvijaNikolovaGeorgieva, rođena 1951. Budući da imjemajkaBugarka, LazarNikolov i njegovasestraSilvijanisunaučilijanjevačkiidiomjer se u njihovuroditeljskomdomusvakomunikacijaodvijalanabugarskom.

  9. Druga obitelj: • GeorgiTomovIvanovič rođen je u Sofiji, u 2. desetljeću 20. stoljeća. • Njegov je otac u dječjoj dobi, zajedno sa svojim roditeljima, doselio iz Janjeva u Sofiju 1901. Majka mu je došla iz Janjeva u Sofiju kao šesnaestogodišnjakinja. • Roditelji su mu se vjenčali u Sofiji. • GeorgiTomov govori janjevački, ali je već prilično nesiguran pri komunikaciji tim idiomom. • Njegova nećakinja Tereza Tankova pripada drugomu naraštaju janjevačkih Hrvata rođenih u Sofiji. • (Njezin je otac, kao i njegov brat Georgi, rođen u Sofiji. Oženio se Bugarkom.)

  10. Tereza je s bakom govorila janjevački. Još se uvijek razmjerno dobro sjeća janjevačkoga govora. • S roditeljima je govorila janjevačko-bugarskom mješavinom. Postupno su prešli na bugarski. • Budući da je studirala u Zagrebu, naučila je hrvatski standardni jezik.

  11. Nakon demokratskih promjena u Bugarskoj s jedne strane, i osamostaljenja države Hrvatske s druge strane, janjevački Hrvati u Sofiji pokazuju veliko zanimanje za matičnu domovinu Hrvatsku, te mnogi od njih počinju učiti hrvatski standardni jezik. Neki ga svladavaju uspješnije, dok mnogi govore specifičnom bugarsko-hrvatskom mješavinom ili pak hrvatskim protkanim više ili manje snažnim bugarskim utjecajem. • Od početka 90-ih godina 20. st. stanovit je broj janjevačkih obitelji preselio iz Sofije u Zagreb. • Uglavnom je riječ o obiteljima u kojima se nije sačuvao janjevački govor. • Među njima je i obitelj Mateja Glasnovića koji je u svom djetinjstvu i mladosti u Sofiji sa svojom bakom komunicirao janjevačkim idiomom.

  12. Janjevačkigovor u Sofiji: • U skladu s očekivanjima, velika je podudardnostgovoraJanjevaca u Sofiji s govoromostalihJanjevaca. • Ta jepodudarnostizražena u mnogimdetaljima, ali ima i razlika.

  13. I jedni i drugiimajusekvencijalu, i to u istimprimjerima: slunce(sunce) i sluza(suza) npr. slunce ti tvoje sluza ti ide na lice. Ali: u Janjevu su sluzaveoči(suzneoči), a u Janjavaca u Sofiji su sluzasteoči(suzneoči). I jedni i drugigovore: jabuka,vuk(npr. vuk te odneo), vuna, dubok, žut. Ali: Janjevci u Sofijipodutjecajembugarskogajezikausporednorabe i realizacije tipa v’lk.

  14. Ekavskirefleksjatadominira: dete, deca, devojče, cedilo, stenica (stjenica, vrstanametnika), svet(svijet), telo, lep(lijep), stareji(stariji), gde, izeo (izjeo, pojeo), posle(poslije). Ijekavizamajemanje nego u govoruJanjevacanaKosovu, a susreću se u istimprimjerimakaonaKosovu: mljieko(mlijeko), prije, mjera, mjesec, mjesečina. Ali: Tipičnojanjevačkurealizacijumljieko, podutjecajembugarskoga, potiskujeekavizammleko. DanašnjiJanjevci u Sofijirabeekavizamvenčanje (i glagolskisklopda se venčam),dokje u govoruJanjevacanaKosovuzabilježenjekavizamvjenčanje. Izrazcielovamruku (ljubimruku) rabi se podutjecajembugarskogaceluvam.

  15. NaKosovu i u Sofijigovori se bijasamnapijacu; bijasam u kafanu;gledajasam; ostajasam, tepaja(tukao),živeja (živio), veseja(veseo), ceajepobelea(savjepobijelio); vrak te izea (vrag te izjeo),vrak teodnea, ali: doša (došao), iša (išao), naša(našao), npr. kukumajkogde si doša gde si naša Mikojedoša.

  16. Ne realizira se ć nego samoč, npr. cveče, dučan,noč, ponoču, gde su ti lančiči?, gde su tirinčiči? (gdje su ti naušnice), kud češ?, brača (braća). Tojeposljedicautjecajabugarskogajezika. Fonemi đ i dž također su neutralizirani, ali nadrukčijinačin, tj. realizira se jedan 'srednji' fonemkojijepoartikulacijiizmeđuđ i dž. Fonemh se u pravilu ne artikulira, npr. kru(kruh).

  17. Primjeri tipa Turce, momce (Turke, momke) susreću se u govoruJanjevacanaKosovu, dok u govorusofijskihJanjevacaizostaju. Janjevci u Sofijigovore: vidim Turci, vidimmomci. Govori se televizori teljevizor; gledalii gljedali; čulji, tepalji(tukli) idr. Sukladnojanjevačkomugovoru, i Janjevci u Sofijiartikulirajufonemdz u imenicidzvonoi dzvon (zvono). Ali: ne govoredzvezdanego zvezda, npr. Devojče, nazvezdelaeš. U skladu s govoromJanjevacanaKosovu, i u govorusofijskihJanjevacapostojisamojedanekspiratorninaglasak. Taj se naglasak u dvosložnim i višesložnimriječimanajčešćerealiziranadrugomslogu od krajariječi,ali ima i dostaiznimaka od toga pravila.

  18. Vokativjesačuvan u brojnimprimjerima tipa kako si, dušo?Uporabaoblikagi u značenjuih, npr. da gi (da ih), rezultatjesnažnijegautjecajabugarskogajezika. (U janjevačkimgovorimanaKosovurabi se oblikguusporedno s imenicom). PoputostalihJanjevaca, i oni u Sofijinemajuinfinitiv. Govori se npr.: nemoj da me ljutiš(nemoj me ljutiti), mora da stane(treba prestati), očete da pojedetenešto(hoćete li nešto pojesti).

  19. Oblikmajkonajčešćenemasamofunkcijuvokativaimenicemajka, nego jetouobičajeniumetnutiizraz u rečenicikojislužikaopoštapalica, npr. kukumajko, gde si doša (joj, gdje si došao). Ta uobičajenapoštapalica u pojedinimizrazimapojačavaznačenjeriječiuzkoju se rabi. Takonpr. sintagma uvekmajkoima značenje: zauvijek, a skupomajkoznači: jakoskupo. Naravno, ima i primjera u kojimaoblikmajkomože bitivokativimenicemajka. Takojenpr. značenjeupitnesintagmekako si majko?zavisno o kontekstu. Akojepitanjezaistaupućenomajci, onda jetovokativimenicemajka. Međutim, topitanje može bitiupućenobilokomudrugomu, paje u tomslučajuriječmajkosamopoštapalica.

  20. JanjevcinaKosovu, poputkaraševskihHrvata u Rumunjskoj, rabeglagol lam, ali u drukčijemznačenju od Karaševaca. Janjevci u Sofijitajglagoluopće ne rabe. KosovskiJanjevcirabeglagolskeoblikena-iju i -ejutipa vidiju(vide), doneseju(donesu). U sofijskihJanjevacasačuvanajenpr. realizacijaonividiju. Imperativ, tj. zapovjedninačinizvrsnojesačuvan, npr.: beži,donesi, odnesi,nacrtaj mi,napiši mi broj, ne lafi(ne govori, šuti), nemoj da ideš, pomeri tu kolefku(pomakni tu kolijevku), pročitaj mi,pusti, trči, zalupivrata(zatvorivrata), bežitetamo. Skraćenijeoblik u primjerudig se (digni se, ustani). Zazapovijed se može rabiti i sklop da + prezent, npr. to da premeriš (premjerito).

  21. Zanimljivi su frazemiodreširukui maši ruku(oba u značenju: ne budiškrt, dajprosjakumilostinju). Kaže se i moraš da mašišruku(moraš dati prosjakumilostinju). Umjestodanasi sutrajanjevačkiHrvati u Sofiji često rabedvočlaneizraze sutrašnjidan (umjestosutra)i jučerašnjidan(umjestojučer). Ali: imaju i staruriječsedan (cijelidanašnjidan, cijeliovajdan). Janjevačkomznačajkom može se smatratipočinjanjerečeniceuzvikom kukupriizražavanjunegativnihosjećajarazličitogaintenziteta, npr. kuku, uteklo mi dete; kukumajko; kukutepa mi dete. Govori se i kuku lele. Janjevačkaznačajkaje i riječneveljašni (nevaljao), takođerne velja(ne valja). Uobičajene su umanjenice tipa: kapče (kapica; šeširić), Anče (Anica).

  22. Prema bugarskojtvorbiriječigovori se velečasnik (velečasni, svećenik). Umjestosrasliceblagdan,Janjevci u Bugarskojgovore: blagidan. U Janjevu se rabeudvojenioblici tipa meni mi; mene me;me mene. Istoje u bugarskom. Međutim: u janjevačkomgovoru u Sofijiduži se oblikispušta, npr. kuku, uteklo mi dete gde mi ješamija? (gdje mi jerubac) osisa mi je u dimijeulegla(osica mi jeušla u dimije) svo me telo boli druga ti jepolepa(druga ti jeljepša) to ti je adet(to ti je običaj) sramte bio (sramtebilo). Rjeđi su dvostrukiprimjeri tipa: vidi gadetesluzasto(vidi suznogadječaka).

  23. Oblikčovekojeizravanbugarskiutjecaj: pokopalismočoveko; pustičovekona mira; ostavi čovekona mira;sas čoveko. Isto se možerećizazrazna mira (namiru). Tu jeočitutjecajbugarskihdijalekata. PoputostalihJanjevaca i sofijskiJanjevcigovorenpr.: imam deca u kuču imam snajka u kuču zbrali su se deca da se igrajudole u čaršiju imam snaa u kuču (imam domasnahu) sasFilku(s Filkom) ponoču (ponoći). Ali, u muškomrodu: posvetu namiru.

  24. U govoru je sofijskihJanjevacaobiljeturcizama, npr. adet(običaj) čumur(drveniugljen) dimije(širokehlačekakve nose muslimanskežene) laf(govor), npr. da lafimo (razgovarajmo),nemoj da mi lafiš(nemoj mi govoriti) minđuše(naušnice) - usporedno s riječjurinčičikojijenjemačkoga korijena pendžer (prozor) saksija(pitar, lonac sa zemljomzacvijeće) sat(npr. u sintagmi kolkoje sati?). Veći jebrojturcizamauobičajen i u bugarskom, npr. teza(teta) šamija(rubac) laf, pamuk, pazaritd. Riječdajko(ujak) takođerjeturskogakorijen

  25. SofijskiJanjevcirabebalkanskiturcizamčika(stric i starijimuškaracopćenito), a u bugarskom se rabirealizacijačičo. U istom se značenju u govorusofijskihJanjevacasusreće i riječbaca. Bugarskim se utjecajem može smatratiuporabaimenicealkau značenjuvjenčaniprsten (prema bug. halká). Bugarizamje i riječguba(gljiva), prema bug. g’ba. Različiti su rodbinskinazivi u govorusofijskihJanjevacatakođerzamijenjenibugarizmima, npr. plemeniki plemenica (nećak i nećakinja). Međutim, u riječimabratučedi bratučeda teže jegovoriti o bugarskomutjecajujer se u bugarskomraberealizacijebratovčedi bratovčedka, odnosno u dijalektubratovčeda.

  26. Ne smijemomeđutimzaboraviti da su leksemibratučedi bratučedabili uobičajeni u govorustarihDubrovčana, pa ih rabi i MarinDržić u svomDunduMaroju, a poznatoje da Janjevci (baremdijelom) potječuizDubrovnika.

  27. Općenito se može reći da jepriutvrđivanjubugarizama u govorujanjevačkihHrvata u Bugarskojpotrebnavelikaopreznostjer su mnogeriječizajedničkebugarskim i janjevačkimidiomima. Takonpr. riječstena(u značenju: zid) u govorujanjevačkihHrvata u Sofijinijebugarizam, premda se i u bugarskomrabiistileksem u sukladnomznačenju, ali istotako i u govorukaraševskihHrvata u Rumunjskoj te janjevačkihHrvatanaKosovu. Vrlojezanimljiv i stari hrvatskileksempravo (u značenju: desno), npr. pravo ilevo (desno i lijevo). I u drugimhrvatskimgovorima u dijaspori, kojipripadajurazličitimnarječjima, rabi se pridjev, odnosnoprilogpravo u značenju: desno. U značenju: ravnonaprijed, pravo - rabi se prilognapred. Imenicapoklonrabi se u značenjima: poklon i dar. Imenicadar se ne rabi, ali se rabiglagoldariva.

  28. Riječvodenicaima značenje: mlinopćenito, jervjerojatno u tomkrajunijebilodrukčijihmlinova, pazatoizostaju i odgovarajućinazivi. Takoje i kodkaraševskihHrvata u Rumunjskoj. Imenicakaparabi se u značenjima: kapa i šešir. Stari germanizamStall, kojije u hrvatskimgovorimavrloproširenkaoposuđenicaženskoga roda (najčešćeštala), u govorujanjevačkihHrvata u Sofijinemanatavka-apaglasištali muškogaje roda. Glagollandarirabi se u osnovnomznačenju: lutati, skitati se, npr. po celi danlandari, ali i u prenesenomznačenju: pretraživati, prekopavatiponečemu. Tipično su janjevačkeriječibučmura(čvoruganaglavi), te od njeizvedenpridjevbučmurast. ZaRumunje se rabipogrdnietnonimMamaligar. Moždajetopogrdno ime mogućepovezati s imenomAlmugavarkoje se naBalkanurabilozakatalonskevojnikekoji su u srednjemvijekudošlinaBalkanizjužneItalije, pa su prema tome govoriliromanskimjezikom, kao i Rumunji.

  29. Valjajošizdvojitizanimljivučinjenicu da janjevačkiHrvati, poputkaraševskihHrvata u Rumunjskoj, raberiječdete u značenju: dječak ili mladić, te u skladu s timzbirnuimenicudeca u značenju: dječaci ili mladići. Ta jeposebnostsačuvana i u govorujanjevačkihHrvata u Sofiji.

  30. Budući da je na temelju govora janjevačkih Hrvata na Kosovu (bez povijesnih podataka) teško ili gotovo nemoguće utvrditi njihovo dubrovačko podrijetlo, isto vrijedi i za janjevačke Hrvate u Bugarskoj. To je primjer izostanka dubrovačkoga utjecaja na govor manjine.

More Related