Jeremy Rifkin: Europski san

1. Dr. sc. Anđelko Milardović Jeremy Rifkin: Europski san Hrvatski studiji Kolegij: Suvremene političke ideje i ideologije Zagreb, 30. svibnja 2006.

2. Bilješka o J. Rifkinu • Jeremy Rifkin rođen je 1943. u Denveru, Colorado • Osnivač i predsjednik Foundation on Economic Trends (FOET), organizacije sa značajnim utjecajem na politiku SAD-a i šire • Zalaže se za ‘odgovornu’ politiku vlade, posebno po pitanju okoliša, znanosti i tehnologije • Od 1994. predaje na Wharton School o novim trendovima u znanosti i tehnologiji • Rifkin je objavio oko 17 knjiga, uglavnom usmjerenih na utjecaj znastvenih i tehnoloških promjena. • Poznata je njegova teza o ‘kraju rada’ (the end of work) • Značajnija djela: • Who Should Play God? (1977) • The End of Work (1995) • The Biotech Century (1998)

3. Jeremy Rifkin on-line http://www.foet.org/JeremyRifkin.htm http://en.wikipedia.org/wiki/Jeremy_Rifkin http://www.nationalcenter.org/dos7126.htm http://www.wie.org/bios/jeremy-rifkin.asp http://faculty.washington.edu/~krumme/readings/rifkin.html

4. Jeremy Rifkin “Europski san” Zagreb: Školska knjiga, 2006. Raščlamba: Anđelko Milardović Zagreb, siječanj 2006.

5. Europski san • Djelo koje je pred nama predstavlja ozbiljan pokušaj komparativnog propitivanja američkog i europskog identiteta • San se ovdje ne nadaje kao psihološka i psihoanalitička jedinica već u prenesenom značenju kao odrednica za jedan tip uspješno ostvarene socijalne utopije (američki san) i drugi tip utopije u nastajanju (europski san) • Rifkin se ovdje pojavljuje s vrlo radikalnom tezom o krizi američkog sna i snazi, poletu europskoga sna • Krizu američkog sna ili duha objašnjava na ovaj način: ˝Dok se američki duh umara i kopni, živeći u prošlosti, rađa se novi, europski san – korak koji obećava čovječanstvu novu globalnu svijest, primjerenu društvu koje je sve bolje povezano i globalizirano˝.

6. Europski san • S velikim oduševljenjem prikazuje prednosti europskoga sna u odnosu na američki. • Evo tog znakovita mjesta: ˝U europskom snu odnosi unutar zajednice važniji su od autonomije pojedinca, kulturna raznolikost važnija je od asimilacije, kvaliteta življenja od akumulacije bogatstva, održiv razvoj od ograničenog materijalnog rasta, posvećenost samom sebi važnija je od mukotrpnog rada, univerzalna ljudska prava i pravo na zdrav okoliš važniji su od imovinskih prava, globalna suradnja važnija je od jednostrane dominacije sile˝. • Smatra da konstrukcija europskog sna počinje s postmodernom.

7. Europski san • U novom europskom snu, prepoznaje nove nade svijeta. Pa kaže: ˝Nova generacija Europljana zastupa u tome snu nade cijeloga svijeta˝. • Nadalje pokušava pokazati kulturološku struktura američkoga i europska sna s tezom kako se ova dva sna temelje na dijametralno oprečnim predodžbama slobode i sigurnosti. • Za Amerikance je sloboda povezana sa samostalnošću, dočim u Europljana sloboda leži u ˝uklopljenosti˝. • Američki san upravljen je više prema gospodarskom rastu/ekspanziji, a europski k održivom razvoju. • Američki je više orijentiran prema radnoj etici i neodvojiv je od vjerske baštine i ˝duboke religioznosti˝. Europski san je posvema sekulariziran. • Američki san i identitet sklon je asimilaciji, a europski očuvanju vlastita identiteta i multikulturnosti. • Američki je domoljuban, a europski je kozmopolitski.

8. Europski san • Opisuje i mentalnu strukturu i ponašanje aktera američkoga duha. Pokazuje kako su Amerikanci spremni na rizik očarani željom za uspjehom. • Zatim piše o građanskoj osviještenosti Amerikanaca, razlikama između američkog i europskog pristupa ublažavanju nejednakosti i poboljšanju kvalitete života, te o rađanju Europe kao nove gospodarske sile, s ekstenzivnom osvrtom na ˝opsjednutost˝ Europljana prostorom i vremenom i američkim prinosom istom. • Komparativnom metodom prikazuje kulturnu, duhovnu i društvenu povijest američkog društva i Europe. • Usredotočuje se na kulturne, duhovne, gospodarske (nastanak privatnoga vlasništva) i političke aspekte (nastanak moderne nacije-države) europske povijesti kako bi pokazao na kojim je zasadama stasala današnja Europa. Zapravo, kako se formatirao europski identitet.

9. Europski san • Jedno od zanimljivijih mjesta u knjizi je razmatranje o ˝nadolazećoj eri globalizacije˝. Ta era temelji se na umreženom društvu. • Rifkin se oslanja na Castelsovu interpretaciju umreženoga društva. Pokazuje kako funkcionira umreženo poslovanje u globaliziranom gospodarstvu i pod njegovim utjecajem transformacija nacionalnih država, te nastajanje novih ekonomsko-političkih, regionalno-umreženih prostora kao što je primjerice Europska unija. • Kaže da su "sve države suočene pritiscima koje donosi sve povezaniji i međuovisniji svijet. Upravo europsko društvo predvodi te promjene, što ga u svjetskim okvirima čini poligonom za promišljanje budućnosti˝.

10. Europski san • Nakon rasprave o umreženom globaliziranom gospodarstvu i EU kao novoj nadi čovječanstva, Rifkin piše o ˝Sjedinjenim europskim državama˝, pitajući se zapravo što je Europa. • EU se, kaže Rifkin, ne može prispodobiti niti s jednim prethodnim projektom u povijesti. • Ona je novi projekt i zato predstavlja izazov. Pa ovako zbori: ˝Europska unija najnapredniji je primjer novoga, transnacionalnoga modela upravljanja i stoga oči cijeloga svijeta budno prate njezine uspjehe i neuspjehe, a vođe nacionalnih država iznova promišljaju umijeće upravljanja u eri globalizacije˝.

11. Europski san • Rifkin se u svom djelu dalje usredotočio na otkrivanje zajedničkih slabih točaka ljudskoga roda i globalne svijesti. Te točke determiniraju život u ˝rizičnom društvu˝. Naglašava važnost univerzalnih ljudskih prava kao ˝zakonske obveze˝. • Smatra kako je u novom europskom snu moguće sjedinjenje univerzalnih ljudskih prava, kulturnih identiteta i konačno ˝mreže i višeslojno upravljanje˝. • Temelj novoga europskoga sna je uspostavljanje trajnog da ne kažem ˝vječnog mira˝ (I.Kant). Rifkin pokušava zaviriti u bit europskog sna na tragu Kantovih razmišljanja: ˝Bit je europskoga sna nadvladavanje sirove snage i uspostave moralne savjesti kao operativnog načela kojem će se voditi čovječanstvo˝. • Rifkin zatim piše o europskom ˝drugom prosvjetiteljstvu˝ ili nadi EU u znanost kao motor razvoja i opasnostima koje donosi nova znanost s neizbježnim bioetičkim i ekološkim pitanjima.

12. Europski san • Na kraju knjige Rifkin opisuje ˝putovanje˝ od europskog sna prema univerzalnom snu˝. • Rifkinova teza o europskom snu kao prihvatljivom većini, poglavito mlađem naraštaju, temelji se na elementima ovog sna: uključenosti, raznolikosti, kakvoći življenja, održivosti, posvećenosti samom sebi, univerzalnim ljudskim pravima i pravima prirode te miru i ˝djeluje sve privlačnije naraštaju koji teži globalnoj povezanosti, a istovremeno je uklopljen u lokalnu sredinu˝. • U europskom snu vidi mogućnost uvođenja ˝univerzalnog morala". • Da bi se oživotvorio novi europski san, tj. europski identitet, potreban je mit o identitetu ili kako Rifkin ističe “nova dogma“

13. Europski san • Europskom snu pripisuje ˝moralnu superiornost˝ koja mu daje snagu na ˝putovanju prema trećoj fazi ljudske svijesti˝ na čijem putovanju avangardu predstavlja mlađi srednji stalež koji po Rifkinu ˝nosi barjak ujedinjene Europe˝. • Ono što razlikuje Europljane od Amerikanaca, prema Rifkinu je potreba globalne povezanosti uz osjećaj očuvanja pojedinačnih identiteta. Oni ne žive da bi radili, već rade kako bi živjeli. • Na kraju knjige upušta se i u svojevrsnu prognostiku. Smatra da budućnost Europe tj. europskog sna ovisi o osjećaju duboke sposobne odgovornosti i privrženosti ideji novoga sna, s popratnim i budućnim olujama. Na kraju, Rifkin je ipak optimist. Vjeruje u ostvarenje europskog sna ističući kako za njega treba živjeti.