370 likes | 720 Views
Anthony Giddens: obnova socijaldemokracije i ideja “ trećeg puta ”. Prof. dr. sc. Anđelko Milardović. Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji Kolegij: Suvremene političke ideje i ideologije Zagreb, 15. siječnja 2008. Socijaldemokracija. 1.2.Pojam
E N D
Anthony Giddens:obnova socijaldemokracije i ideja “trećeg puta” Prof. dr. sc. Anđelko Milardović Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji Kolegij: Suvremene političke ideje i ideologije Zagreb, 15. siječnja 2008.
Socijaldemokracija • 1.2.Pojam • http://en.wikipedia.org/wiki/Social_democracy • http://de.wikipedia.org/wiki/Sozialdemokratie • 1.3.Opći pregled • 1.3.1.Socijaldemokracija • http://www.cpi.hr/download/links/7251.ppt • 1.3.2.Povijest i suvremenost:socijaldemokracija u globaliziranom svijetu • http://www.sussex.ac.uk/Users/hafa3/socdem.htm • 1.3.3.Socijaldemokratske stranke u svijetu • http://www.broadleft.org/socdem.htm • http://www.sdp.hr/ • 1.3.4. Obnova socijaldemokracije – ideja «trećeg puta» • http://www.sociologyonline.co.uk/politics/Giddens_3way.shtml
Bilješka o Anthony Giddensu • Anthony Giddens, Baron Giddens – rođen 1938. • Britanski sociolog • Dugo godina radio kao profesor na Sveučilištu Cambridge • Direktor London School of Economics od 1997-2003 • Savjetnik britanskog premijera Tonyja Blaira (‘Treći put’) • Jedan od suosnivača Polity Press (1985) – jedne od najznačajnijih izdavačkih kuća u području društvenih znanosti • Autor brojnih članaka i 34 knjige, objavljene na 29 jezika • Neka od značajnijih djela: • The Third Way. The Renewal of Social Democracy (1998) • Runaway World: How Globalization is Reshaping Our Lives (1999) • The Constitution of Society. Outline of the Theory of Structuration (1984) • The Consequences of Modernity (1990) • Runaway World (200)
2.Anthony Gidenns online http://en.wikipedia.org/wiki/Anthony_Giddens http://www.ldb.org/giddens.htm http://www.edge.org/3rd_culture/bios/giddens.html http://www.edge.org/3rd_culture/giddens/giddens_index.html
Anthony Giddens Treći put. Obnova socijaldemokracije Politička kultura, Zagreb,1999. Raščlamba:Anđelko Milardović svibanj 2006.
Proslov • Klasična se socijaldemokracija iscrpila s prvom obnovom socijaldemokracije. Prva obnova socijaldemokracije zgodila se akceptiranjem doktrine «demokratskoga socijalizma». • Ta je doktrina oslonjena na (neokeynezijansku ekonomsku doktrinu) odolijevala izazovima suvremenoga svijeta do razine nemogućnosti prakticiranja doktrine zbog globalnih promjena, krize socijalističkih ideja i potrebe druge modernizacije. • U krupni plan stavljena je «ideja trećega puta», ta ideja nije ništa drugo već pokušaj druge modernizacije socijaldemokracije. • Druga modernizacija socijaldemokracije nastala je iz potrebe prilagodbe socijaldemokratske ideje društvima s kraja 20. i početka 21. stoljeća, u kontekstu nove transformacije svijeta na premisama globalizma i globalizacije na neoliberalni pogon.
Proslov • Protagonist druge modernizacije socijaldemokracije je britanski socijalni filozof i sociolog Anthony Giddens. • U Predgovoru hrvatskom izdanju knjige Treći put. Obnova socijaldemokracije, Giddens kaže:»Ovu sam kratku knjigu zamislio kao prilog raspravi o budućnosti socijaldemokratske politike koja se danas vodi u mnogim zemljama.» (str.7.) • Giddens navodi razloge ove rasprave. Pa veli:»Razlozi su te rasprave očiti: rastvaranje «konsenzusa blagostanja» što je do kasnih 1970-tih vladao u industrijskim zemljama, konačno diskreditiranje marksizma te vrlo duboke socijalne, ekonomske i tehnološke promjene koje su tomu pridonijele». • Kaže kako se ideja «trećeg puta» povezuje s politikom T. Blaira. Knjiga ima pet kraćih poglavlja. Ukratko ću prikazati svaki odjeljak.
1. Socijalizam i poslije njega • Giddens dijagnosticira smrt socijalizma i potrebu obnove socijaldemokratske ideje. On kaže kako je na zapadu «socijalizmom ovladala socijaldemokracija» i obliku «parlamentarnog socijalizma», «konsolidirana država blagostanja». Pokazuje nedostatke socijalizma kao ideje, pokreta i poretka u odnosu na tržišna društva. I prije raspada SSSR, socijaldemokracija se susrela s «izazovima slobodnoga tržišta, napose s usponom thatcherizmai reaganizma-koji se općenitije opisuje kao neoliberalizam« (str.14.) • Po Giddensu postoje dvije inačice:»Glavna je ona konzervativna, a od nje potiče izraz «nova desnica».Neoliberalizam je postao svjetonazor mnogih konzervativnih stranaka u svijetu.
1. Socijalizam i poslije njega • Ne postoji jedan važniji način mišljenja povezan s filozofijama slobodnog tržišta koji je,za razliku od konzervativnog, u moralnim i ekonomskim pitanjima liberatijanski. • Za razliku od konzervativaca M.Thatcher, primjerice, liberatijanci se zalažu za seksualnu slobodu ili legaliziranje droga.»(str.14.) • Gidenss priznaje još veću složenost pojma socijaldemokracija. On kaže da su početkom osamdesetih s uzletom neokonzervativizma koji je u ekonomskim pitanjima bio neoliberalizam, socijaldemokracija bila suočena sa svojim starim doktrinama stajalištima koja su izletjela iz duha vremena.
1. Socijalizam i poslije njega • Socijaldemokratski poreci u Europi uglavnom su se poistovjećivali s društvom i državom blagostanja. Giddens klasificira četiri tipa socijaldemokratskih poredaka u Europi: 1.britanski sustav (naglasak na socijalnim službama) 2.skandinavski (naglasak na izdašnim povlasticama i fondovima socijalnih služba) 3.srednjoeuropski(naglasak na socijalnim povlasticama izvedenim iz zaposlenja za socijalno osiguranje) 4.južni sustavi (slični srednjoeuropskim s nižim stopama izdvajanja) • Giddens na jednom mjestu praktično pokazuje doktrinu klasične demokracije koja je kapitulirala pred neoliberalizmom nove desnice.
1. Socijalizam i poslije njega • Zatim piše o «socijaldemokraciji staroga kova» koja je probleme i posljedice tržišnog društva pokušavala riješiti regulacijom i državnom intervencijom «u tržište». • Tako su oni posegnuli za spasonosnom doktrinarnom robom iz dućana J.M. Keynesa. Zalagali su se za jednakost. • Slijedili su jednosmjerni model modernizacije. Nisu se protivili ekološkim pitanjima, ali su bili lijeni prilagoditi im se. • Na međunarodnoj razini širili su internacionalizam u bipolarnom svijetu što je otežavalo komunikaciju između modela tržišnih društava i plansko kolektivnog gospodarstva. • Zatim, zbori o strukturi neoliberalnog svjetonazora podastrijetog u tablici čije su perjanice u ekonomskoj sferi praktikanti bili M.Thatcher i R.Reagan.
1. Socijalizam i poslije njega • Jedna od neolioberalnih ideja je demontaža države blagostanja. Giddens se pita: Što onda donosi blagostanje ako državu blagostanja treba srušiti? • Odgovor je: tržišno vođen ekonomski rast. (str.21.) • Do blagostanja se dolazi preko tržišta, a ne preko države blagostanja:»Blagostanje bi trebalo razumjeti ne kao državne povlastice, nego kao način maksimiranja ekonomskog napretka pa stoga i ukupnog bogatstva, dopuštajući tržištima da čine svoja čuda» (str.22.) • Na kraju prvog poglavlja pita se o «sudbini socijaldemokracije»? Usud/sudbina socijaldemokracije bila je u njezino drugoj modernizaciji kroz ideju «trećeg puta».Pa Giddens zaključuje:»To je treći put u tom smislu što je pokušaj da se naiđu i socijaldemokracija staroga kova i neoliberalizam»(str.33.)
2. Pet dvojbi • Giddens skreće pozornost na pet dvojbi/dilema u desetogodišnjoj raspravi o obnovi socijaldemokracije: • Globalizacija (implikacija) • Individualizam (moderna društva kao individualistička) • Ljevica-desnica (teza da ta dioba nema više neko značenje) • Političko djelovanje (je li se politika udaljava od uvriježenih mehanizama demokracije) • Ekološki problemi (kako ih ugraditi u socijaldemokraciju i postmaterijalističku politiku)
2. Pet dvojbi • Nadalje, Giddens pokušava odrediti sveobuhvatan cilj politike trećeg puta:»Sveobuhvatan cilj politike trećeg puta trebala bi biti pomoć građanima da se snađu u okolnostima velikih revolucija našeg doba, naime, u globalizaciji,promjenama u osobnom životu i u našem odnošenju prema prirodi.Politika trećeg puta trebala bi zauzeti pozitivan stav prema globalizaciji- ali, i to je ključno,samo ako ju shvati kao pojavu koja je mnogo šira od globalnog tržišta.» (str.67.)
2. Pet dvojbi • Koje bi to bile vrijednosti trećeg puta prema Giddensu: • Jednakost • Zaštita slabih • Sloboda kao autonomija • Prava uz odgovornost • Autoritet uz demokraciju • Kozmopolitski pluralizam • Filozofski konzervativizam (Giddens, str.69.)
3. Država i civilno društvo • U reformi države i vlade Giddens vidi temeljnu vodilju «politike trećega puta».(str.72.) • Bit te reforme je partnerstvo vlade i civilnog društva radi produbljivanja demokracije. • Politika trećega puta, kaže Giddens, je «politika pojedine nacije.Kozmopolitska nacija potiče socijalno uključivanje, ali ima i ključnu ulogu jačanja nadnacionalnih sustava upravljanja.» (str.72.) • Giddens nadalje pokušava podastrijeti oris programa trećega puta.
3. Država i civilno društvo • Na jednom mjestu podastire glavne točke toga programa. Te točke prenosim u cijelosti: • Radikalni centar • Nova demokratska država(država bez neprijatelja) • Aktivno civilno društvo • Demokratska obitelj • Nova mješovita ekonomija • Jednakost kao učinkovitost • Pozitivno blagostanje • Država socijalnog ulaganja • Kozmopolitska nacija • Kozmopolitska demokracija(Giddens,str.73.)
3. Država i civilno društvo • Dalje zalaže se za «demokratiziranje demokracije». • U odnosu na socijaldemokrate koji žele proširiti državu, neoliberali je žele suziti. • Glede države u posthladnoratovskom razdoblju, Giddens smatra da države više nemaju otvorene neprijatelje tj. «većina država nema određenih neprijatelja» (str.73.). Zato dolazi do potrebe transformacije države. • Gidenns dalje piše o krizi demokracije.Korijeni te krize su u tomu što ona «nije dovoljno demokratska». Pita o mogućnosti «demokratizacije demokracije» pod kojim pojmom «podrazumijeva ponajprije decentralizaciju»
3. Država i civilno društvo • Podastire glavne naglaske koje sažima u šest točaka: • Od države se očekuje prilagodba globalizaciji • Globalizacija transmisonira moć odozgo prema dolje, ali i «prijenosu odozdo nagore» (str.75.). Giddens:»Taj dvostruki tijek-tijek dvostruke demokratizacije-nije slabljenje tog autoriteta nacije-države,nego uvjet potvrđivanja toga autoriteta, jer država tako može brže odgovoriti na snage koje je inače pretječu.» (str.75.) Na primjeru EU «demokratizacija demokracije» treba počivati na supsidijarnosti. • Proširenje uloga javne sfere države • Ovaj naglasak odnosi se na veću «transparentnost i otvorenost, kao i uvođenje novih oblika zaštite od korupcije.» (str.75.). Tako nešto moguće je ustavnim promjenama koje bi omogućile transparentnost,otvorenost i kontrolu
3. Država i civilno društvo • Učinkovitost uprave • Ovdje Giddens prigovara tromosti,neokretnosti i mlitavosti državne uprave koja gubi utakmicu s brzim okretnim poslovnim svijetom.Stoga i prigovori na adresu državne uprave zbog birokratiziranosti. Građani trebaju učinkovitu vladu i upravu kompatibilnu potrebama suvremenih društava. • U odnosu na pritiske globalizacije «nadolje», stvaraju se mogućnosti otvaranja «lokalne neposredne demokracije, elektroničkog referenduma,porote građana i drugih mogućnosti».(str.78.)
3. Država i civilno društvo • Upravljanje rizicima suvremenoga društva (Risikogesellschaft) u novom okruženu predstavljaju nov izazov za vlade i države. Nisu to sami socijalni rizici države blagostanja,kako veli Giddens, već su to rizici i od novih tehnologija,reguliranja «znanstvenih i tehnoloških promjena» (str.78.) i etičkih dimenzija koje donose te promjene. S rizicima se ne mogu baviti samo stručnjaci već vlade i države, posebice javnosti. Gidenns:»Procjena rizika, kako je prije rečeno, ne može se prepustiti samo stručnjacima i od početka zahtijeva uključivanje javnosti».(str.79.) • Projekt «demokratizacije demokracije» ne može po Giddensu biti lokalni/nacionalni već kozmopolitski projekt. Po njemu država mora imati «kozmopolitski svjetonazor, a demokratizacija odozdo nagore ne bi smjela stati na regionalnoj razini.Demokratizacija odozgo nadolje pretpostavlja obnovu civilnog društva...» (str.79.)
3. Država i civilno društvo • Evo kako prema Giddensu izgleda «nova demokratska država bez neprijatelja»: • Prijenos moći • Dvostruka demokratizacija • Obnova javne sfere-transparentnost • Učinkovitost uprave • Mehanizmi neposredne demokracije • Vlada koja upravlja rizicima(str.80.)
3. Država i civilno društvo • Glede civilnoga društva zagovora njegovo snaženje kao temeljni «dio politike trećeg puta». U državi Giddens vidi obnoviteljicu građanske kulture. Odnosno da ista može imati tu ulogu. Obnova civilnoga društva po njemu znači: • Partnerstvo države i civilnog društva • Obnova lokalne zajednice jačanjem njezinih inicijativa • Uključivanje trećeg sektora • Zaštita lokalne javne sfere • Prevencija kriminala utemeljena u zajednici • Demokratska obitelj (Giddens, str.81.)
3. Država i civilno društvo • Pod pojmom «demokratska obitelj» Giddens novu obitelj koja počiva na ovim emocionalno socijalnim stupovima: • Emocionalna i spolna jednakost • Uzajamna prava i odgovornosti u odnosima • Suroditeljstvo • Doživotni roditeljski ugovori • Dogovorni autoritet nad djecom • Obveze djece prema roditeljima • Društveno integrirana obitelj(str.96.) • Na kraju zagovara partnerstvo države i civilnoga društva, jačanje trećega sektora i socijalnog poduzetništva.
4. Država socijalnoga ulaganja • U sudaru klasične socijalne demokracije i neoliberalizma, negdje između smješta se politika trećega puta. • Ekonomska politika trećega puta je «mješovito gospodarstvo» koje prema Giddensu «stvara sinergiju između javnoga i privatnoga sektora tako što iskorištava dinamizam tržišta, ali imajući na umu javni interes. • Riječ je o ravnoteži između regulacije i deregulacije na nadnacionalnoj, kao i nacionalnoj i lokalnoj razini, te ravnoteži ekonomskoga i neekonomskoga u društvenom životu. To je drugo važno barem koliko i prvo,no djelomice se ostvaruje kroz njega.» (str.100.)
4. Država socijalnoga ulaganja • Giddens se dalje bavi propitivanjem «značenja jednakosti». • Drži neodrživim stav o meritokraciji kao neoliberalnom modelu. Pa kaže: »Mnogi drže da bi danas jedini model jednakosti trebala biti jednakost šansi ili meritokracija - to jest neoliberalni model.» (str.101.) • Politika trećeg puta jednakost definira kao uključenost/inkluzivnost, a nejednakost kao isključenost. Prema tomu:»Isključenost se u biti odnosi na stupnjevanje nejednakosti, nego na mehanizme koji isključuju grupe iz glavnih društvenih tijekova» (str.104.)
4. Država socijalnoga ulaganja • Inkluzivno društvo počiva na ovim vrijednostima: • Jednakost kao uključenost • Ograničena meritokracija • Obnova javnog prostora (građanski liberalizam) • «S onu stranu društva rada» • Pozitivno blagostanje • Država socijalnog ulaganja (str.104.)
4. Država socijalnoga ulaganja • Raspravlja o reformi države blagostanja. Pa se pita:»Ukratko, kako bi trebala izgledati radikalno reformirana država blagostanja-država socijalnog ulaganja u društvu pozitivnog blagostanja? • Troškovi za blagostanje,shvaćeno kao pozitivno blagostanje,namicat će se i distribuirati se samo kroz državu, nego kroz državu koja radi zajedno s drugim agencijama, uključujući i biznis. • Smanjenje zagađenja okoliša, na primjer, nikada ne može biti važno samo za nacionalne vlade, već nedvojbeno izravno utječe na blagostanje. U društvu pozitivnoga blagostanja nastaje pomak u ugovoru između pojedinca i vlade jer glavnim žarištem postaju autonomija i razvoj osobe-mediji proširenja pojedinačne odgovornosti.Blagostanje se u tom osnovnom smislu tiče i bogatih i siromašnih.» (str.125.)
4. Država socijalnoga ulaganja • I dalje o pozitivnom blagostanju: • «U pozitivnom bi blagostanju sve ono negativno kod Beveridgea bilo zamijenjeno pozitivnim: umjesto oskudice dolazi autonomija; umjesto bolesti aktivno zdravlje; umjesto neznanja obrazovanje kao sastavni dio života; umjesto slabosti dobrobit, a umjesto dokonosti inicijativa.» ( str.125.)
5. Ulazak u globalno doba • Giddens dalje piše o težnjama socijaldemokracije k «novoj ulozi nacije u kozmopolitskom svijetu.» (str.126.) • Po njegovu mišljenju globalni poredak u nastajanju ne može se se reducirati samo na tržište. Kozmopolitska nacija odgovor je na nacionalnu naciju kao etničku zajednicu. • Nacionalni nacionalizam trebao bi se izgleda prometnuti u kozmopolitski nacionalizam. • Njemu bi bio inherentan kulturni pluralizam i multikulturalizam. • Glede kozmopolitskog svjetonazora Giddens kaže da je isti prijeko potreban uvjet multikulturnog društva u poretku koji se globalizira.
5. Ulazak u globalno doba • “Kozmopolitiski je nacionalizam jedini oblik nacionalnog identiteta spojiv s tim poretkom.” (str.132.) • I dalje: »Za kozmopolitsku su naciju potrebne vrijednosti koje svi prihvaćaju i identitet koji odgovara građanima, no ona mora prihvatiti i višeznačnost i kulturnu raznolikost.» (str.133.) • Mogućnost nastajanja kozmopolitske nacije otvorena je svršetkom bipolarne ere s «utjecajem globalizacije» (str.133.) Ne poistovjećuje globalizaciju s internacionalizacijom.» (str.133.) • Kozmopolitska demokracija je sljedeće područje Giddensova promišljanja. On kaže:»Kozmopolitska nacija implicira kozmopolitsku demokraciju na globalizacijskoj razini.» (str.134.)
5. Ulazak u globalno doba • Europska unija može biti primjer kozmopolitske demokracije. Na kraju knjige Giddens piše o «tržišnom fundamentalizmu na svjetskoj razini». Pozicija tržišnog fundamentalizma je neoliberalna pozicija. • Giddens: »Neoliberali smatraju da globalnim tržištima treba dati potpunu slobodu te da je to logično jer su ona, kao i sva tržišta, način rješavanja problema i uspostavljanja ravnoteže». (str.142.)
5. Ulazak u globalno doba • U Zaključku Giddens ukratko rezimira raspravu o «budućnosti socijaldemokracije» naglašavajući potrebu na dijalog centra. U tom smislu na tragu dijaloga Giddens kaže:»No dijalog lijevog centra morao bi sezati mnogo šire,onoliko koliko to zahtijeva orijentacija ka globalizacija».(str.149.) • Obnovljena trećeputaška socijaldemokracija trebala bi odgovoriti na zahtjeve globalizacije u smislu redefinicije društva i države i njihove transformacije u eri globalizacije.