TEMELJNI POJMOVI ODGOJA

1. TEMELJNI POJMOVI ODGOJA Pedagogija Dr.sc. Elvi Piršl Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

2. ODGOJ? ODGOJ ZA RAZVOJ? OBRAZOVANJE? UČENJE? PEDAGOGIJA??? • 1. ODGOJ? «Ideju koju imamo o odgoju, zavisi Očito, o ideji koju imamo o čovjeku I njegovom određenju. Otuda principi i ciljevi odgoja.» Laberthonniere

3. ODGOJ? educere (odgoj duše) educare (odgoj tijela) Odgoj - proces društvene integracije i kulturne transmisije putem kojeg se u okviru konkretnih povijesnih, obiteljskih, društvenih situacija stvara, kreira - LIČNOST

4. Odgoj – svjesna djelatnost kojom se razvijaju intelektualne i socijalne vještine za aktivno i korisno/odgovorno sudjelovanje u društvu. • Odgoj – razvoj samosvijesti, samostalnosti, samopoštovanja, samokritičnosti.

5. Odgoj– razvoj svijesti o različitosti, poticanje otvorenosti, snošljivosti i poštivanja drugoga, suradnje i solidarnosti • Odgoj – razvoj globalne svijesti, višestruke perspektive, svijesti o povezanosti prirodnog o ljudskog svijeta te razvoj odgovornosti pojedinca za globalne promjene • Odgoj – holistički i cjeloživotni proces usvajanja znanja, vještina, vrijednosti i perspektiva koje su nužne za promicanje dostojanstva osobe i demokratskog društva.

6. 2. ODGOJ ZA RAZVOJ? • ima preventivno djelovanje – odgajamo djecu danas za budućnost • temelji se na 5 osnovnih cjelina: 1. međuovisnost; 2. poznavanje drugih i poštivanje različitosti; 3. socijalna pravda; 4. sukobi i njihovo razrješavanje; 5. promjena i budućnost.

7. cjeloživotni procesu kojem treba obratitipozornost na 3 dimenzije: • pružati učenicima znanja, • razvijati socijalne vještine, • razvijati stavove i vrijednosti. 

8. Odgoj za razvoj -podrazumijeva proces učenja u tri stupnja: 1. istraživanje – prikupljanje i analiza podataka o predmetu 2. uključivanje – traženje primjene kroz osobno iskustvo 3. djelovanje – uključivanje u odgovarajuće aktivnosti koje se odnose na predmet proučavanja (Godwin, 1993.).

9. Koncept međuovisnosti podrazumijeva usvajanje sjedećih znanja: • svijet je sustav u kojem su svi elementi međusobno povezani (ljudi, događaji, trendovi, pojave) • lokalne odluke i akcije mogu imati globalne posljedice. 

10. Koncept poznavanje drugih i poštivanje različitostipodrazumijeva: • znanje o osobinama, kulturi i povijesti vlastitog naroda te njegov položaj unutar šire svjetske zajednice. • poznavanje drugih kultura u vlastitoj zajednici i u različitim dijelovima svijeta, • upoznavanje stereotipa o drugim kulturama, njihovu izvoru i neopravdanosti.

11. Koncept socijalne pravdepodrazumijeva: • poznavanje ljudskih prava, • spoznaja da se ljudska prava ne poštuju u svim dijelovima svijeta, te da pojedinci, institucije ili društva mogu utjecati na ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, • razumijevanje da čovjek uz prava ima i odgovornosti.

12. Koncept sukobi i njihovo razrješavanjepodrazumijeva: • poznavanje različitih vrsta sukoba, njihovih uzroka i mogućih ishoda, • shvaćanje da sukobi mogu završiti na različite načine, a da je nasilje samo jedan od tih načina, • shvaćanje da mir ima mnoge manifestacije i da u pojam mira spada negativni mir, pozitivni mir, mir sa samim sobom.

13. Koncept promjena i budućnostpodrazumijeva: • shvaćanje glavnih problema razvoja, te sadašnjih i budućih trendova razvoja • razumijevanje razlike između kratkoročnih i dugoročnih promjena, te između poželjnih i nepoželjnih promjena • razumijevanje osobnih mogućnosti za stvaranje promjena.

14. 3. OBRAZOVANJE • pedagoški i didaktički osmišljeno, više ili manje sustavno organizirano poučavanje i učenje kojim pojedinac stječe opća i posebna znanja o svijetu oko sebe, razvija intelektualna, socijalna i praktična umijeća i navike te jača svoje sposobnosti, oblikujući tako pogled na svijet i gradeći temelje za permanentno povezivanje znanja, vještina i sposobnosti.

15. Postoje tri međusobno povezana tipa obrazovanja: formalno obrazovanje – uključuje sustav općeg, strukovnog i visokoškolskog obrazovanja, do razine poslijediplomskih studija; neformalno obrazovanje – organizirana društvena djelatnost koja zadovoljava dopunske, dodatne ili alternativne potrebe učenja i koja može, ali ne mora biti povezana sa sustavom formalnog obrazovanja;

16. samoobrazovanje ili informalno obrazovanje-učenje koje pojedinac izvaninstitucionalno organizira za sebe. Rezultat obrazovanja tj. obrazovanost, postaje učenikova svojina na temelju koje on obavlja određene uloge u životu te proširuje svoja znanja i vještine u kontekstu cjeloživotnog učenja.

17. 4. HUMANISTIČKI ODGOJ I OBRAZOVANJE • Teorije i prakse odgoja i obrazovanja koje polaze od shvaćanja da je napredak,dobrobit i očuvanje dostojanstva čovjeka pojedinca i čovječanstva u cjelini glavna svrha ljudskog mišljenja i djelovanja, neovisno o ideologiji i religiji.

18. U središtu interesa humanističke edukacije je – pojedinac. Obrazovanje ne smije biti usmjereno samo na ono što pojedinac misli, dakle na kognitivnu sferu, nego i na njegove osjećaje i ponašanje. • Područje obrazovanja mora uključiti i osobni razvoj, samoprihvaćanje, prihvaćanje od strane drugih.Cilj ovakve edukacije je kombinirati informacije s osjećajima, doživljajima i životom učenika.

19. Koncepcija doživotnog učenja UNESCO-va povjerenstva za obrazovanje za 21. stoljeće, temelji se na zahtjevu, naučiti živjeti zajedno– bolje razumijevanje drugih ljudi i svijeta oko nas.

20. 4.1. Potporni znanja su: • učiti znati –poticati objedinjavanje širokog općeg obrazovanja s mogućnošću specijalizacije u odabranom broju predmeta; • učiti činiti –osigurati usvajanje kompetencija koje ljudima omogućuju snalaženje u raznim situacijama, često nepredvidljivim, kao i rad u timovima; • učiti biti –razviti samostalnost u donošenju odluka i veći osjećaj odgovornosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva; upoznati sebe i iskoristiti sve osobne talente.

21. 4.1.1. Glavne pretpostavke humanističkog odgoja i obrazovanja • Humanističko obrazovanje usmjereno je na učenika. • Učitelj ima ulogu pomagača, suradnika. • Učenje je osoban akt. Najvrjednije učenje odvija se kada ga osoba koja uči opaža kao potrebno, važno, smisleno. • Sadržaj učenja nije cilj nego sredstvo za ostvarivanje ciljeva humanističkog odgoja i obrazovanja. • Razvoj pojedinca najbolje se potiče u suradničkoj, motivirajućoj okolini.

22. 4.1.2.Temeljni principi humanističkog odgoja i obrazovanja • Učenici najbolje uče kada imaju želju i potrebu za znanjem. • Važnije je znati kako učiti, nego steći veliku količinu znanja. • Samovrednovanje je jedini najsmisleniji način vrednovanja učenikova rada. • Osjećaji su važni isto koliko i činjenice. • Učenici uče najbolje u okolini koja ih ne ugrožava.

23. 5. UČENJE – POUČAVANJE? • učenje – proces tijekom kojega se nadopunjuju, mijenjaju ili stječu novi pojmovi, znanja i vještine omogućujući pojedincu razvoj njegovih potencijala u skladu s njegovim vlastitim aspiracijama i društvenim mogućnostima. • U psihologiji se određuje kao proces usvajanja kognitivnih, afektivnih i psihomotoričkihodgovora za određeni zadatak što se očituje kao relativno trajna promjena ponašanja.

24. poučavanje- u širem smislu, svaki slučajan izvanjski zahvat u prirodni proces učenja do kojeg dolazi u komunikaciji čovjeka s okolinom (funkcionalno poučavanje). • U užem smislu, racionalni sustav pedagoških postupaka koje odgojitelji namjerno primjenjuje kao pomoć odgajaniku tijekom njegova/njezina učenja (intencionalno poučavanje).

25. 6. PEDAGOGIJA?? • DEFINICIJA - znanost o odgoju tj. znanost koja sustavno proučava načine i probleme odgoja u jednom određenom društvenom kontekstu. • PREDMET PEDAGOGIJE – teorije, metode i problemi odgoja. • ETIMOLOGIJA – grč. paidagogus (pais – dječak; ago, agein – voditi) – rob čiji je bio zadatak voditi dječaka (dijete) svog gospodara učitelju.  

26. U antičkom Rimu zarobljeni učeni Grk postaje kućni učitelj djece svog gosodara i on je nazvan paedagogus. Dakle, dok je prvi rob samo brinuo o sigurnosti dječaka, ovaj drugi je postao u pravom smislu – učiteljdjece.

27. 6.1. Pedagogija kao znanost • XIX.st. – J.F. HERBART – zaslužan za sistematizaciju pedagoških saznanja, odredio predmet i metodologiju pedagogije.