TEMELJNI POJMOVI ODGOJA

1. TEMELJNI POJMOVI ODGOJA Pedagogija Dr. sc. Elvi Piršl Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

2. 1. Uvod «Ideju koju imamo o odgoju, zavisi Očito, o ideji koju imamo o čovjeku I njegovom određenju. Otuda principi i ciljevi odgoja.» Laberthonniere

3. 1.ODGOJ? educere (odgoj duše) educare (odgoj tijela) Odgoj - proces društvene integracije i kulturne transmisije putem kojeg se u okviru konkretnih povijesnih, obiteljskih, društvenih situacija stvara, kreira - LIČNOST

4. Odgoj – svjesna djelatnost kojom se razvijaju intelektualne i socijalne vještine za aktivno i korisno/odgovorno sudjelovanje u društvu. • Odgoj – razvoj samosvijesti, samostalnosti, samopoštovanja, samokritičnosti.

5. Odgoj– razvoj svijesti o različitosti, poticanje otvorenosti, snošljivosti i poštivanja drugoga, suradnje i solidarnosti • Odgoj – razvoj globalne svijesti, višestruke perspektive, svijesti o povezanosti prirodnog o ljudskog svijeta te razvoj odgovornosti pojedinca za globalne promjene • Odgoj – holistički i cjeloživotni proces usvajanja znanja, vještina, vrijednosti i perspektiva koje su nužne za promicanje dostojanstva osobe i demokratskog društva.

6. 2. ODGOJ ZA RAZVOJ? • Ima preventivno djelovanje – odgajamo djecu danas za budućnost. • Odgoj za razvoj je proces koji, kod djece i mladih ljudi, potiče razvoj stavova i vrijednosti poput: • globalne međuovisnosti, mira, snošljivosti, • socijalne pravde i ekološke osviještnosti • te ih obogaćuje znanjima i vještinama koje im omogućuju da unesu promjene u svoje osobne živote i živote svojih zajednica, lokalno i globalno (UNICEF, 1992.).

7. Odgoj za razvoj temelji se na 5 osnovnih cjelina: 1. međuovisnost; 2. poznavanje drugih i poštivanje različitosti; 3. socijalna pravda; 4. sukobi i njihovo razrješavanje; 5. promjena i budućnost.

8. Odgoj za razvoj predstavljacjeloživotni procesu kojem treba obratitipozornost na 3 dimenzije rada: • pružati učenicimaznanja, • razvijatisocijalne vještine, • razvijatistavove i vrijednosti. 

9. Odgoj za razvoj -podrazumijeva proces učenja u tri stupnja: 1. istraživanje – prikupljanje i analiza podataka o predmetu 2. uključivanje – traženje primjene kroz osobno iskustvo 3. djelovanje – uključivanje u odgovarajuće aktivnosti koje se odnose na predmet proučavanja (Godwin, 1993.).

10. Koncept međuovisnosti podrazumijeva usvajanje sjedećih znanja: • svijet je sustav u kojem su svi elementi međusobno povezani (ljudi, događaji, trendovi, pojave) • lokalne odluke i akcije mogu imati globalne posljedice. 

11. Koncept poznavanje drugih i poštivanje različitostipodrazumijeva: • znanje o osobinama, kulturi i povijesti vlastitog naroda te njegov položaj unutar šire svjetske zajednice. • poznavanje drugih kultura u vlastitoj zajednici i u različitim dijelovima svijeta, • upoznavanje stereotipa o drugim kulturama, njihovu izvoru i neopravdanosti.

12. Koncept socijalne pravdepodrazumijeva: • poznavanje ljudskih prava, • spoznaja da se ljudska prava ne poštuju u svim dijelovima svijeta, te da pojedinci, institucije ili društva mogu utjecati na ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, • razumijevanje da čovjek uz prava ima i odgovornosti.

13. Koncept sukobi i njihovo razrješavanjepodrazumijeva: • poznavanje različitih vrsta sukoba, njihovih uzroka i mogućih ishoda, • shvaćanje da sukobi mogu završiti na različite načine, a da je nasilje samo jedan od tih načina, • shvaćanje da mir ima mnoge manifestacije i da u pojam mira spada negativni mir, pozitivni mir, mir sa samim sobom.

14. Koncept promjena i budućnostpodrazumijeva: • shvaćanje glavnih problema razvoja, te sadašnjih i budućih trendova razvoja • razumijevanje razlike između kratkoročnih i dugoročnih promjena, te između poželjnih i nepoželjnih promjena • razumijevanje osobnih mogućnosti za stvaranje promjena.

15. 3. HUMANISTIČKI ODGOJ I OBRAZOVANJE • Teorije i prakse odgoja i obrazovanja koje polaze od shvaćanja da je napredak,dobrobit i očuvanje dostojanstva čovjeka pojedinca i čovječanstva u cjelini glavna svrha ljudskog mišljenja i djelovanja, neovisno o ideologiji i religiji.

16. 3. 1. Glavne pretpostavke humanističkog odgoja i obrazovanja • Humanističko obrazovanje usmjereno je na učenika. • Učitelj ima ulogu pomagača, suradnika. • Učenje je osoban akt. Najvrjednije učenje odvija se kada ga osoba koja uči opaža kao potrebno, važno, smisleno. • Sadržaj učenja nije cilj nego sredstvo za ostvarivanje ciljeva humanističkog odgoja i obrazovanja. • Razvoj pojedinca najbolje se potiče u suradničkoj, motivirajućoj okolini.

17. 3. 2. Temeljni principi humanističkog odgoja i obrazovanja • Učenici najbolje uče kada imaju želju i potrebu za znanjem. • Važnije je znati kako učiti, nego steći veliku količinu znanja. • Samovrednovanje je jedini najsmisleniji način vrednovanja učenikova rada. • Osjećaji su važni isto koliko i činjenice. • Učenici uče najbolje u okolini koja ih ne ugrožava.

18. U središtu interesa humanističke edukacije je – pojedinac. Obrazovanje ne smije biti usmjereno samo na ono što pojedinac misli, dakle na kognitivnu sferu, nego i na njegove osjećaje i ponašanje. • Područje obrazovanja mora uključiti i osobni razvoj, samoprihvaćanje, prihvaćanje od strane drugih.Cilj ovakve edukacije je kombinirati informacije s osjećajima, doživljajima i životom učenika.

19. 4. CJELOŽIVOTNO UČENJE • Teorija, fiolozofija i strategija obrazovanja koja polazi od shvaćanja da ljudi nastavljaju s učenjem i nakon formativnog razdoblja, tijekom kojega formalni sustav odgoja i obrazovanja ima odlučujući utjecaj na ciljeve, sadržaje i metode učenja pojedinca. • Cjeloživotno obrazovanje obuhvaća sve oblike, razine i institucije obrazovanja od rođenja do kraja života pojedinca.

20. Uređuje se kao jedinstven sustav trajnog formalnog i neformalnog obrazovanja djece, mladeži i odraslih, u skladu sa svrhom, načelima i ciljevima”društva koje uči”.

21. Njime se ostvaruje pravo svih na obrazovanje tijekom cijelog života, uključujući pravo na izbor odgojnoobrazovnih sadržaja, metoda, organizacija i ustanova te ukida monopol formalnih obrazovnih ustanova na poučavanje i učenje. • Štoviše, cjeloživotnim obrazovanjem proširuju se obrazovne mogućnosti na sve veći broj ljudi i približava načelu jednakosti u pristupu, postupcima i rezultatima obrazovanja za sve.

22. 4. 1. UNESCO-va koncepcija cjeloživotnog učenja • Koncepcija cjeloživotnog učenja UNESCO-va povjerenstva za obrazovanje za 21. stoljeće, temelji se na zahtjevu, naučiti živjeti zajedno– bolje razumijevanje drugih ljudi i svijeta oko nas.

23. 4. 1. Četiri potpornja znanja su: • učiti znati –poticati objedinjavanje širokog općeg obrazovanja s mogućnošću specijalizacije u odabranom broju predmeta; • učiti činiti –osigurati usvajanje kompetencija koje ljudima omogućuju snalaženje u raznim situacijama, često nepredvidljivim, kao i rad u timovima;

24. učiti živjeti zajedno, učiti živjeti s drugima –human odnos prema drugim ljudima, suradnja, međusobno uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba; poučavati o raznolikosti ljudskog roda ali i odgajati svijest o sličnostima među ljudima i njihovoj međuovisnosti. Želimo li razumjeti druge, moramo poznavati sebe! • Da bi se djeci i mladeži prikazalo točnu sliku svijeta, obrazovanje (u obitelji, zajednici, školi) mora im najprije pomoći otkriti tko su oni.

25. Tek će tada biti u stanju uživjeti se u tuđu situaciju i shvatitit tuđe reakcije. Razvitak takve empatije u školi (obitelji) donosi rezultat u obliku doživotnog društvenog ponašanja. • Npr. Poučavanjem učenika da prihvate stajališta drugih etničkih ili vjerskih skupina, nedostatak razumijevanja koji izaziva mržnju i nasilje među odraslima može se izbjeći. Takvo poučavanje o povijesti religija i običaja može poslužiti kao korisni orijentir za buduće ponašanje.

26. I na posljetku, način poučavanja ne smije se kositi s poštivanjem drugih ljudi! Odnošenje s drugima kroz dijalog i raspravu jedno je od oruđa potrebnih obrazovanju 21. stoljeća! • učiti biti –razviti samostalnost u donošenju odluka i veći osjećaj odgovornosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva; upoznati sebe i iskoristiti sve osobne talente.

27. Dakle, cilj načela “Učiti biti” je: • “...razvitak i potpuno ostvarenje ljudi, u punoj raskoši njihovih osobnosti, složenosti njihovih oblika izražavanja i njihovih različitih uloga – kao pojedinca, članova obitelji i zajednice, građana i proizvođača, izumitelja tehnika i kreativnih sanjalica” (Edgar Faure, 1972).

28. Individualni razvitak, koji počinje rođenjem i nastavlja se cijeloga života, dijalektički je proces koji počinje sampospoznajom, a potom se otvara prema odnosima s drugima. • Obrazovanje kao sredstvo postizanja cilja – uspješnog radnog života – stoga je vrlo individualizirani proces, a istodobno i proces izgradnje društvenog suodnošenja.

29. 5. UČENJE – POUČAVANJE? • učenje – proces tijekom kojega se nadopunjuju, mijenjaju ili stječu novi pojmovi, znanja i vještine omogućujući pojedincu razvoj njegovih potencijala u skladu s njegovim vlastitim aspiracijama i društvenim mogućnostima. • U psihologiji se određuje kao proces usvajanja kognitivnih, afektivnih i psihomotoričkihodgovora za određeni zadatak što se očituje kao relativno trajna promjena ponašanja.

30. poučavanje- u širem smislu, svaki slučajan izvanjski zahvat u prirodni proces učenja do kojeg dolazi u komunikaciji čovjeka s okolinom (funkcionalno poučavanje). • U užem smislu, racionalni sustav pedagoških postupaka koje odgojitelji namjerno primjenjuje kao pomoć odgajaniku tijekom njegova/njezina učenja (intencionalno poučavanje).

31. 6. PEDAGOGIJA?? • DEFINICIJA - znanost o odgoju tj. znanost koja sustavno proučava načine i probleme odgoja u jednom određenom društvenom kontekstu. • PREDMET PEDAGOGIJE – teorije, metode i problemi odgoja. • ETIMOLOGIJA – grč. paidagogus (pais – dječak; ago, agein – voditi) – rob čiji je bio zadatak voditi dječaka (dijete) svog gospodara učitelju.  

32. U antičkom Rimu zarobljeni učeni Grk postaje kućni učitelj djece svog gosodara i on je nazvan paedagogus. Dakle, dok je prvi rob samo brinuo o sigurnosti dječaka, ovaj drugi je postao u pravom smislu – učiteljdjece.

33. XIX.st. – J.F. HERBART – zaslužan za sistematizaciju pedagoških saznanja, odredio predmet i metodologiju pedagogije.