4. Temeljni financijski izvještaji

1. 4. Temeljni financijski izvještaji • Bilanca (stanja) • Bilanca uspjeha (račun dobiti i gubitka - RDG) • Izvještaj o promjeni glavnice • Izvještaj o novčanom toku • Računovodstvene politike i bilješke uz financijske izvještaje • Analiza financijskih izvještaja • Izvješće ovlaštenog revizora • Godišnje izvješće

2. Bilanca stanja i bilanca uspjeha 4.1. Bilanca stanja 4.2. Bilanca uspjeha (račun dobiti i gubitka) 4.2.1. Prihodi 4.2.2. Rashodi 4.2.3. Poslovni rezultat 4.3. Pokazatelji uspjeha poslovanja 4.3.1. Pojam poslovnog uspjeha 4.3.2. Produktivnost / Proizvodnost rada 4.3.3. Ekonomičnost 4.3.4. Rentabilnost

3. Bilanca stanja je najznačajniji financijski izvještaj, jer pruža informacije o financijskom položaju poduzeća. • Bilanca uspjeha pruža informacije o uspješnosti poslovanja poduzeća koja je rezultat poslovanja određenog vremenskog razdoblja ( najčešće godinu dana).

4. 4.1 Bilanca stanja • Bilanca je trenutačni vrijednosni iskaz imovine, obveza i kapitala trgovačkog društva na točno određeni dan (najčešće 31.12)! • Ukazuje dioničarima i vjerovnicima na financijsku situaciju. • Bilanca je dvostruka slika jedne te iste vrijednosti iskazana kao vrijednost imovine (aktiva) na jednoj strani, a na drugoj strani izvori financiranja (pasiva) kojeg čine vlastiti kapital i obaveze. • IMOVINA = OBAVEZE + KAPITAL

5. Bilanca stanja Bilancom stanja utvrđuje se cjelokupna aktiva (IMOVINA) i cjelokupna pasiva (IZVORI FINANACIRANJA). Promjene u sastavu i vrijednosti materijalne osnove poduzeća (osnovnih i obrtnih sredstava) koja su predmet razmatranja ove bilance, utječu na poslovni rezultat pojedine poslovne godine.

6. U poslovanju poduzeća dolazi do smanjivanja količine sredstava ( kvantitativne promjene): • korištenjem ( rasip/kalo, rastur, lom, škart) • rashodovanjem sredstava za rad • rashodovanjem sitnog inventara • manjkom stalnih sredstava ( u obliku stvari) • manjkom obrtnih sredstava ( u obliku stvari) • otpis nekurentnih zaliha obrtnih sredstava

7. Vrijednosno povećanje sredstava predstavlja: • nabava novih sredstava za rad • izrada sredstava za rad vlastitim radom • izvođenje većih radova vlastitim radom (rekonstrukcija, popravak) uz troškove niže od tržišnih • utvrđivanje viškova stalnih sredstava ( stvari) • utvrđivanje viškova obrtnih sredstava (stvari) • primljene dotacije ( bez obaveze vraćanja ili protuusluga)

8. 7.2. Bilanca uspjeha (RDG) Bilanca uspjeha kao računovodstveni iskaz dobitka ili gubitka poduzeća u obračunskom razdoblju, uz poslovne prihode i poslovne rashode, utvrđuje prihode od financiranja i rashode financiranja te također izvanredne prihode i izvanredne rashode. To je izvještaj o uspjehu trgovačkog društva za jedno računovodstveno razdoblje. Poduzeća obavezno za svaku poslovnu godinu utvrđuju rezultat poslovanja.

9. U tu svrhu poduzeće izrađuje “ račun dobiti ili gubitka” kojim se za obračunsko razdoblje utvrđuju : • prihodi • rashodi • poslovni rezultat Razlika prihoda i rashoda predstavlja poslovni rezultat, a on može biti pozitivan ( dobit) ili negativan ( gubitak).

10. 4.2.1. Prihodi Ukupni prihodi poduzeća čine vrijednosti prodanih proizvoda i usluga koje je poduzeće proizvelo. U prihode poduzeća ne ulaze vrijednosti neprodanih proizvoda koji su ostali na zalihama, ali ulaze vrijednosti prodanih gotovih proizvoda koji su ostali iz prethodne godine, a prodani su u razdoblju za koje se utvrđuje ukupni prihod.

11. U ukupni prihod još ulaze : • poslovni prihodi • prihodi od financiranja • izvanredni prihod Ostvarenim prihodom smatra se prihod koji je ostvaren prodajom za gotovinu, ali i onaj koji je nastao kao dužničko vjerovnički odnos tzv. fakturirana realizacija.

12. poslovni prihodi Poduzeće najveći dio prihoda ostvaruje svojim poslovanjem, odnosno prodajom svojih proizvoda i usluga. No pored ovog načina stjecanja prihoda, poduzeće ima i druge mogućnosti kao što su : • prihodi od prodaje materijala, otpadaka i sitnog inventara • prihodi od prodaje trgovačke robe • prihodi od zakupnine • prihodi od subvencija, dotacija, regresa, kompenzacija • ostali poslovni prihodi

13. O čemu ovisi visina ukupnog prihoda poduzeća ? Prihod ostvaren prodajom roba i usluga predstavlja najznačajniji dio prihoda svakog poduzeća, te stoga u velikoj mjeri ovisi o cijenama po kojima će se proizvod prodati, te o uvjetima prodaje. U tržišnim privredama, djelovanje zakona ponude i potražnje znatno utječe na veličinu ukupnog prihoda.

14. Primjerice, ako poduzeća ne može prodati proizvod po cijeni koja je rezultat njegove kalkulacije cijene prodaje, mora smanjiti cijenu. To smanjenje može postići na nekoliko načina: • smanjenjem prodajne cijene • odobravanjem rabata trgovcima • odobravanjem popusta za gotovinsko plaćanje • odobravanjem popusta na veću kupljenu količinu

15. prihodi od financiranja Poduzeće može svoja sredstva dati na korištenje drugima i tako ostvarivati prihode od financiranja. Tu spadaju: • prihodi od kamata ( redovitih ali i zateznih) • prihodi od dividendi • prihodi od revalorizacije uloga u bankama i prihodi od revalorizacije potraživanja • prihodi od ostalih interesa i slični prihod s povezanim i nepovezanim poduzećima • prihodi od burzovnih transakcija i ostalih prihoda od financiranja

16. izvanredni prihodi Izvanredni prihodi su neplanirani i neočekivani prihodi nastali: a) u protekloj poslovnoj godini • prihodi po naknadnim fakturama za isporuke u prošlim godinama • naplaćeni prihodi iz prošlih godina za koje nije bilo iskazano potraživanje • prihodi s osnove povrata poreza i doprinosa iz prošlih godina

17. b) tijekom godine • prihodi od dotacija i pomoći, te prihodi od nagrada • prihodi od bonifikacija, rabata, kasa-skonta, popusta i sl. • prihodi od prodaje stalne imovine • viškovi novca i vrijednosnih papira • naplaćena otpisana potraživanja • naplaćene kapare, naknade štete, naplaćeni penali • otpis obaveza prema dobavljačima i otpis obaveza po primljenim avansima ili zajmovima • ostali izvanredni prihodi

18. 4.2.2. Rashodi Iz ukupnog prihoda poduzeća nadoknađuju se samo oni rashodi koji su neophodni za obavljanje djelatnosti poduzeća i mogu se svrstati u tri skupine : • poslovni rashodi • rashodi financiranja • izvanredni rashodi

19. poslovni rashodi Poslovne rashode čine materijalni troškovi, amortizacija, nematerijalni troškovi, plaće te nabavna vrijednost prodane robe i materijala. To su : • troškovi materijala –utrošeni materijal (osnovni ,materijal, poluproizvodi i dijelovi, pomoćni i ostali utrošeni materijal); vrijednost utrošene energije ( struja, voda, plin); otpis sitnog inventra, auto guma, ambalaže, zaštitne odjeće • troškovi usluga - troškovi prijevoza, poštanski troškovi, troškovi održavanja, zemljarina, troškovi reklame,

20. troškovi amortizacije • ukalkulirane bruto plaće koje pripadaju zaposlenicima s naslova njihovog rada i radnog doprinosa • ukalkulirana rezerviranja troškova i rizika • iznosi vrijednosnog usklađivanja dugotrajne financijske i kratkotrajne imovine • ostali troškovi - autorski honorari, dnevnice naknade za troškove prijevoza, bankarske usluge, premije osiguranja, članarine udruženjima, troškovi zaštite okoliša i slično

21. rashodi financiranja Nastaju kao posljedica korištenja tuđih financijskih sredstava, a najčešće su to: • kamate na korištene zajmove • kamate na sredstva drugih Rashodi financiranja nadoknađuju se u ukupnom iznosu iz ukupnog prihoda one godine u kojoj su nastali i u kojoj su obračunati.

22. izvanredni rashodi Izvanredni rashodi su izdaci nastali izvanrednim smanjivanjem poslovnih sredstava i najčešće se odnose na protekle godine. To su : • otpis nenaplativih potraživanja • smanjenje vrijednosti stalne imovine • manjkovi • kazne, penali i naknade štete • neotpisane vrijednosti otuđene i rashodovane imovine • smanjenje vrijednosti i otpis zastarjelih zaliha • ostali izvanredni rashodi

23. 4.2.3. Poslovni rezultat Poslovni rezultat poduzeća razlika je između vrijednosti ukupnog prihoda i vrijednosti ukupnog rashoda. On se utvrđuje računom dobiti ili gubitka koji se sastavlja na kraju obračunskog razdoblja (u pravilu na kraju kalendarske godine). Najprije se sastavlja bilanca stanja ( imovinska bilanca), a potom se sastavlja račun dobiti ili gubitka.

24. Poslovni uspjeh– znači općenito uspjeh u poslovanju (proizvedeni kvalitetni proizvodi, zadovoljene potrebe potrošača, zadovoljavajući stupanj iskorištenosti kapaciteta ) i može se iskazati u naturalnim pokazateljima dok se poslovni rezultat uvijek iskazuje samo u vrijednosnim pokazateljima. Zato se i ponekad može dogoditi da poduzeće ostvari vrlo dobar poslovni uspjeh, ali da na kraju obračunskog razdoblja poslovni rezultat bude negativan (gubitak).

25. Kao sinonim za pozitivan poslovni rezultat koristi se pojam dobitak, a kao sinonim za negativan poslovni rezultat koristi se pojam gubitak. U situacijama kada je poslovni prihod manji od poslovnog rashoda - poduzeće ostvaruje gubitak. U poslovanju poduzeća najprije dolazi do poremećaja i zastoja u poslovanju (nelikvidnost) zatim do gubitaka, a ukoliko takvo stanje potraje duže dolazi do prestanka rada poduzeća, odnosno do njegove likvidacije.

26. Načini pokrivanja gubitaka Gubitak se može pokriti na jedan od slijedećih načina: • dotacijom osnivača poduzeća ( ili drugih koji imaju interes da poduzeće opstane - banke, kupci, dobavljači ) • otpisivanjem potraživanja vjerovnika ili smanjenjem trajnog kapitala za iznos gubitka Ako se gubitak ne može pokriti na neki od navedenih načina pokreće se stečajni postupak (iza toga može/ ali i ne mora uslijediti i likvidacija poduzeća).

27. Raspoređivanje poslovnog rezultata Raspoređivanje poslovnog rezultata završna je odluka kojom se zaključuje poslovna godina za koju je sastavljen obračun ukupnog prihoda i utvrđen poslovni rezultat. Ako je poslovni rezultat negativan, tada se nema što raspoređivati, već poslovodstvo mora iznaći načine za pokriće gubitaka i daljnje poslovanje poduzeća. Međutim ako je poduzeće ostvarilo dobit (dobit prije oporezivanja) prema zakonskim propisima najprije se izdvajaju porez na dobit i propisani doprinosi iz dobiti. Ostatak je tzv. čista dobit

28. Preostalu masu dobiti nakon oporezivanja raspoređuje poduzeće odnosno njegovi vlasnici na slijedeći način : • dio dobiti za isplatu vlasnicima kapitala ( kao dividenda) • dio dobiti za povećanje trajnog kapitala poduzeća ( za investicije) • dio dobiti za rezerve • dio dobiti zaposlenicima • neraspoređeni dio dobiti

29. Način na koji se raspoređuje ostatak dobiti pokazuje kojim područjima management poduzeća daje prednost – da li su to tekući interesi vlasnika kapitala i zaposlenika ili pak ulaganja u daljnji razvoj poduzeća (ulaganja u povećanje trajnog kapitala). Stoga je osnovno pitanje na koje poslovodstvu mora odgovoriti: • koliki dio izdvojiti za povećanje trajnog kapitala poduzeća? • koliki dio izdvojiti i isplatiti suvlasnicima kapitala uloženog u poduzeće (kao njihovu zaradu)? • treba li i koliki dio izdvojiti iz dobiti za zaposlene ?

30. 4.3. Pokazatelji uspjeha poslovanja 4.3.1. Pojam poslovnog uspjeha Poslovni uspjeh poduzeća koja posluju u uvjetima tržišne ekonomije temelje se na osnovnom ekonomskom načelu : ostvariti što bolji poslovni rezultat sa što manjim ulaganjima !!! U razvijenim tržišnim ekonomijama Zapada, tom načelu dodana su ograničenja nametnuta zahtjevima za zaštitom, kako proizvođača (radnika) tako i potrošača.

31. Pri ocjenjivanju postignute ekonomske uspješnosti treba razlikovati : proizvodni uspjeh - to je uspjeh poduzeća koji je ostvaren bez obzira na rezultate plasmana učinaka (može se iskazivati u naturalnom obliku) poslovni uspjeh - to je uspjeh koje poduzeće ostvaruje u sferi razmjene i na njega pored ostalog djeluje zakon ponude i potražnje (iskazuje se samo u novcu)

32. U našoj ekonomskoj i gospodarskoj praksi najpoznatiji i najčešće upotrebljavani su slijedeći pokazatelji poslovnog uspjeha : • ekonomičnost (Ek) • produktivnost ili proizvodnosti ( P) • rentabilnost (R) Koeficijentima ekonomičnosti, produktivnosti i rentabilnosti zahvaćena je cjelokupna ekonomija reprodukcije poduzeća sa slijedećim elementima :

33. Q - učinak, cilj i smisao proizvodnje • Up- ukupan prihod - prodajna vrijednost proizvodnje • T - troškovi elemenata proizvodnje (M,S,L) • L - radna snaga kao izvor pojedinačnog i društvenog bogatstva • D - dohodak, vrijednosni (tržišni) izraz rezultata reprodukcije • As -angažirana sredstva koja osiguravaju kontinuitet reprodukcije

34. Up - označava vrijednost proizvodnje, odnosno količinu ostvarenog ukupnog prihoda) dobivenog pri plasmanu proizvedenih učinaka (proizvoda i/ili usluga) na tržištu. Ukupan prihod predstavlja umnožak obujma proizvodnje (Q) i pojedinačnih prodajnih cijena proizvoda i/ili usluga (cp).

35. T- troškove elemenata proizvodnje ili elementi ulaza poslovnog sustava, iskazano u naturalnom obliku čine: • predmeti rada (M) • sredstva rada (S) • rad ( tekući, živi rad) (L) pa se funkcija proizvodnje Q može napisati u ovom obliku Q= f (M,S,L)

36. D- dohodak, predstavlja ekonomski rezultat društveno priznatog trošenja živog rada u društvenoj reprodukciji. Označava količinu realizirane nove vrijednosti. Dobiva se nakon što se od ukupnog prihoda ( Up) odbiju materijalni troškovi ( Mt) i amortizacija ( A ). D = Up - ( Mt + A )

37. As - angažirana sredstva su jedan od temeljnih uvjeta za obavljanje svakog poslovnog procesa a sastoje se od : As = Os + Ob • osnovnih sredstava (Os) - tj. vrijednost osnovnih sredstava za koje se obračunava amortizacija i • obrtnih sredstava (Ob) - predstavljaju i vrijednost raspoloživih obrtnih sredstava u toku jedne godine

38. 7.3.2. Ekonomičnost Ekonomičnost je pokazatelj ekonomskog učinka poslovanja - izražava odnos između ostvarenih učinaka (Q) i za njih utrošenih elemenata proizvodnje (U) odnosno Govori o tome koliko se jedinica učinaka može proizvesti s jednom jedinicom utroška. Naravno da taj odnos treba biti što povoljniji (E = 1 i više )

39. Ekonomičnost se isto tako može izraziti i kao ali tada pokazuje kolika je prosječna količina utrošenih elemenata za proizvodnju jedne jedinice učinka. U izrazu ekonomičnosti obuhvaćen je cjelokupan ljudski rad (živi L i minuli M,S). Zato je pokazatelj ekonomičnosti najobu-hvatnije mjerilo poslovnog uspjeha.

40. Mjerenje ekonomičnosti Ekonomičnost se mjeri na dva načina • naturalno mjerenje ekonomičnosti i učinci i utrošci elemenata proizvodnje iskazuju se količinski (u kg, tonama, komadima, satima i sl.). • vrijednosno mjerenje ekonomičnosti količina proizvedenih učinaka (Q) i količine utrošenih elemenata (U) množe se odgovarajućim cijenama (C).

41. - količine proizvedenih učinaka(Q) množe se sa cijenom prodaje (Cp) dok se količine utrošenih elemenata (U) množe s cijenom nabave (Cn). Na taj način dolazimo do pokazatelja ekonomičnosti tj. odnosa ukupnog prihoda i troškova. Pokazatelj ekonomičnosti govori koliko jedinica troškova treba za 1 jedinicu prihoda.

42. Mjere za povećanje ekonomičnosti Ekonomičnost se može povećati na dva načina • porastom količine učinaka uz istu količinu uloženih elemenata proizvodnje • ostvarenjem jednake količine učinaka uz smanjenje količine utrošenih elemenata proizvodnje. Cilj svakog management-a je sa što manjim troškovima ostvariti što veći ukupni prihod, i time ekonomičnije poslovanje !!

43. Faktori koji mogu djelovati na povećanje ekonomičnosti su brojni, kao na primjer: • smanjenje utrošaka predmeta rada • smanjenje troškova sredstava za rad • smanjenje troškova radne snage • što potpunije iskorištenje kapaciteta • uklanjanje grešaka u tehnološkom procesu • uvođenje novih tehnologija

44. 4.3.3. Produktivnost ( proizvodnost) Produktivnost je pokazatelj tehničkog učinka ljudskog rada (živog i minulog) koji je jedini tvorac svih vrijednosti. Opći izraz produktivnosti (Pk) izražava odnosizmeđukoličine ostvarenog učinka (Q) i količine uloženog živog rada (L) za tu proizvodnju.

45. Mjerenje produktivnosti Ostvarena produktivnost mjeri se na dva načina: • u naturalnom obliku ( količinski) - u odnos se stavljaju ostvareni učinci i živi rad • u vrijednosnom obliku ( novčano) - u odnos se stavlja ukupan prihod ( jer je Up = ) i živi rad

46. Mjere za povećanje produktivnosti Produktivnost se može povećavati samo na dva načina : • povećanjem količine učinaka uz isti broj angažiranih radnika • smanjivanjem broja radnika uz istu količinu ostvarenih učinaka Faktori koji djeluju na povećanje produktivnosti rada radnika su :

47. ljudski faktor - kvalifikacijska struktura, intenzitet rada, međuljudski odnosi, raspodjela OD tehnički progres - savršenija sredstva rad podižu proiz. snagu rada što stvara predu-vijete za veću produk-tivnost organizacijski faktori - skraćenje trajanja pro-cesa proizvodnje, planiranje, priprema rada i sl. društveni faktori - unutarnja i vanjska politika, socijalna i ekonomska, tržište i sl. prirodni faktori -klima, geografski raspored sirovina, raspoloživost radne snage

48. unutarnji faktori - koji se nalaze u samom poduzeću i mogu biti subjektivni (volja za rad) i objektivni (veličina poduzeća, tehnička opremljenost rada,organizacija rada i sl.) vanjski faktori - djeluju izvan poduzeća, ali se odražavaju na njegovu produktivnost (proizvodni odnosi, socijalna politika, snaga sindikata, ekonomska politika, utjecaj tržišta i sl.) Svi navedeni faktori produktivnosti mogu se sa stajališta poduzeća grupirati u dvije skupine

49. 4.3.4. Rentabilnost Pokazatelj rentabilnosti je pokazatelj financijskog učinka poduzeća i temelji se na zahtjevu da se sa što manjom količinom angažiranih sredstava ostvari što veća dobit. Drugim riječima poslovati rentabilno znači poslovati s dobitkom. Stupanj postignute rentabilnosti (R) dobije se iz omjera dobiti (d) i angažiranih sredstava (As)

50. Mjerenje rentabilnosti Mjerenje rentabilnosti provodi se isključivo vrijednosno dakle iskazujeseisključivo u novcu, a svodi se na stavljanje u odnos dobiti i angažiranih sredstava Stupanj iskorištenja kapaciteta ispod kojeg poduzeće ne smije poslovati jer posluje s gubitkom, definiran je pragom rentabilnosti.