Primjena značajnosti u postupku revizije (standardi 315, 320, 330)

1. HRVATSKA REVIZORSKA KOMORA Stručno savjetovanje Zagreb, hotel “Antunović” 12. i 13. prosinca 2008. Primjena značajnosti u postupku revizije (standardi 315, 320, 330) Ivana Matovina, Direktor u odjelu revizije KPMG Croatia d.o.o. za reviziju Hrvatska revizorska komora

2. Sadržaj • Primjena značajnosti u postupku revizije u skladu sa: • Međunarodnim revizijskim standardom 320 Značajnost u reviziji • Međunarodnim revizijskim standardom 315 Razumijevanje poslovnog subjekta i njegovog okruženja te procjenjivanje rizika značajnog pogrešnog prikazivanja • Međunarodnim revizijskim standardom 330 Revizijski postupci kao reakcija na procijenjene rizike Hrvatska revizorska komora

3. Definicija značajnosti u postupku revizije • Pojam "značajnost" definiran je Okvirom za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja: • “Informacija je značajna ukoliko njeno izostavljanje ili krivi prikaz mogu utjecati na poslovne odluke koje korisnici donose na temelju financijskih izvještaja. Značajnost ovisi o veličini stavke ili pogreške prosuđenoj u određenim okolnostima njezinog izostavljanja ili pogrešnog prikazivanja. Prema tome, značajnost više osigurava granicu ili prijelomnicu, nego što je primarno kvalitativno obilježje koje mora imati informacija da bi bila korisna.” Hrvatska revizorska komora

4. Kako se značajnost procjenjuje? • Procjena značajnosti je pitanje profesionalne prosudbe, pri čemu se značajnost promatra i u kontekstu revizijskog rizika – da li je značajna informacija uopće relevantna za reviziju financijskih izvještaja. • Prihvatljiva razina značajnosti definira se u fazi planiranja, pri čemu se definira značajnost na razini: • cjelovitih financijskih izvještaja, • klasa transakcija (niža od značajnosti na nivou financijskih izvještaja), • stanja i objava (niža od značajnosti na nivou financijskih izvještaja). • Na značajnost mogu utjecati zakonski i regulativni zahtjevi, što može rezultirati različitim razinama značajnosti ovisno o aspektu s kojega se promatraju financijski izvještaji. • Potrebno je također i razmotriti mogućnost pogrešnog prikazivanja malih iznosa koji, kumulativno, mogu imati značajan učinak na financijske izvještaje – kao i minimalni iznos ispod kojeg nije potrebno kumulirati iznose za potrebe utvrđivanja pogrešaka. Hrvatska revizorska komora

5. Kako se značajnost procjenjuje? • Značajnost se određuje numerički i kvalitativno: • numerički – uobičajeno, izabire se određeni benchmark (rezultat prije oporezivanja, ukupni prihod, ukupni troškovi, ukupna imovina, neto imovina i sl) te se značajnost utvrđuje kao postotak ili proporcija određenog benchmarka • kvalitativno – uobičajeno, u kontekstu karakteristika revidiranog subjekta (vlasništvo, da li se radi o listanom društvu, zaduženost, grana industrije, regulatorni zahtjevi) značajnost se može dodatno korigirati • Značajnost se razlikuje ovisno o tome da li dajemo mišljenje na financijske izvještaje grupe ili pojedine podružnice – što znači da ukoliko revidiramo podružnicu, za potrebe izdavanja mišljenja na pojedinačne financijske izvještaje podružnice određujemo jedan iznos značajnosti, dok za potrebe izdavanja mišljenja na financijske izvještaje za potrebe grupe primjenjujemo značajnost određenu na razini grupe (uobičajeno znatno viši iznos) Hrvatska revizorska komora

6. Povezanost značajnosti i revizijskog rizika • U fazi planiranja, revizor razmatra zbog čega bi financijski izvještaji mogli biti značajno pogrešno iskazani, temeljem postupaka provedenih u svrhu razumijevanja poslovnog subjekta i njegovog okruženja. • Kao rezultat navedenoga, revizor procjenjuje rizike koji mogu uzrokovati značajno pogrešno iskazivanje financijskih izvještaja, te odabire prikladne revizijske postupke kojima će prikupiti dokaz o tome da li su financijski izvještaji značajno pogrešno iskazani. • Značajnost i razina revizijskog rizika su obrnuto proporcionalni,što znači da što se definira viši iznos značajnosti, to je revizijski rizik niži, i obrnuto, te se posljedično povećava ili smanjuje opseg revizijskih postupaka – praktično, ako imamo viši prag materijalnosti, rizik da ćemo izdati pogrešno mišljenje je niži, budući da se mišljenje izdaje kao konstatacija da su financijski izvještaji u značajnim odrednicama realni i objektivni. Zbog navedenoga je i opseg revizijskih postupaka manji kada se značajnost utvrđuje u višem iznosu Hrvatska revizorska komora

7. Značajnost i revizijski rizik tijekom revizije • Procjena značajnosti i revizijskog rizika može biti različita u fazi planiranja revizije i na kraju, prilikom vrednovanja rezultata revizijskih postupaka, kao posljedica promjene okolnosti ili zbog novih spoznaja dobivenih obavljanjem revizije. • Na primjer, značajnost se uobičajeno definira prije kraja obračunskog razdoblja, uz anticipiranje završnog rezultata poslovanja i financijskog položaja. • Ako je pak stvarni rezultat poslovanja i financijski položaj bitno drugačiji, procjena značajnosti i revizijskog rizika može se promijeniti tijekom revizije. Hrvatska revizorska komora

8. Procjenjivanje učinaka pogrešnih prikazivanja • Tijekom revizije, revizor prikuplja ukupan iznos neispravljenih pogrešnih prikazivanja utvrđenih tijekom revizije koji obuhvaća: • pojedinačna pogrešna prikazivanja koja je revizor otkrio, uključujući i neto učinke neispravljenih pogrešnih prikazivanja utvrđene u reviziji prethodnih razdoblja; i • najbolju procjenu ostalih pogrešnih prikazivanja koja se ne mogu pojedinačno otkriti • Ako je revizor otkrio značajno pogrešno prikazivanje nastalo zbog pogreške, revizor treba pravodobno priopćiti pogrešno prikazivanje primjerenoj razini rukovodstva te razmotriti potrebu izvještavanja onih koji su zaduženi za upravljanje. • Revizor razmatra značajnost ukupnog zbroja neispravljenih pogrešnih prikazivanja, te ukoliko zaključi da su ona značajna, može razmotriti smanjenje revizijskog rizika proširivanjem revizijskih postupaka ili postavljanjem zahtjeva rukovodstvu da ispravi financijske izvještaje. U svakom slučaju, u financijskim izvještajima rukovodstvo može ispraviti otkrivena pogrešna prikazivanja. Hrvatska revizorska komora

9. Procjenjivanje učinaka pogrešnih prikazivanja • Ako rukovodstvo odbije ispraviti financijske izvještaje te rezultati dodatnih revizijskih postupaka ne omogućavaju revizoru stvaranje zaključaka, revizor razmatra odgovarajuću modifikaciju revizorovog izvještaja. • Također, ukoliko se ukupan iznos neispravljenih pogrešnih prikazivanja približava razini značajnosti, revizor razmatra vjerojatnost da neotkrivena pogrešna prikazivanja, zajedno s neispravljenim pogrešnim prikazivanjima, mogu prijeći razinu značajnosti. • Prema tome, ako se ukupni iznos neispravljenih pogrešnih prikazivanja približava razini značajnosti, revizor treba razmotriti mogućnost smanjenja revizijskog rizika obavljanjem dodatnih revizijskih postupaka ili zahtijevanjem da rukovodstvo ispravi financijske izvještaje za otkrivena pogrešna prikazivanja. Hrvatska revizorska komora

10. Utjecaj značajnosti na određivanje revizijskih ciljeva • Specifične ciljeve revizije potrebno je definirati po svakoj značajnoj stavci u financijskim izvještajima na način da se procjenjuje rizik pojedine stavke te značajnost karakteristika pojedine stavke. • Rizik pojedine stavke procjenjuje se tako da se ocjenjuje potencijalni efekt eventualne pogreške na financijske izvještaje te vjerojatnost nastanka rizičnog događaja. • Revizijski postupci se definiraju ovisno o kombinaciji značajnosti i rizika. Opseg postupaka je veći što je značajniji rizik, te niži prag značajnosti. Hrvatska revizorska komora