TERET DOKAZIVANJA

1. TERET DOKAZIVANJA

2. TERET DOKAZIVANJA • bitni elementi suđenja: • utvrđivanje relevantnih činjenica (praemissa minor) • primjena pravnih pravila (praemissa major) • donošenje presude (conclusio) • važnost činjenica: • pravo počinje i završava u sferi stvarnih životnih odnosa • Ius ex facto oritur

3. DUŽNOSTI IZNOŠENJA ČINJENICA I PREDLAGANJA DOKAZA • stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a) • sud može izvoditi dokaze samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a). • sud svoju odluku o tužbenom zahtjevu ili prigovorima stranaka istaknutim u postupku ne može zasnovati na činjenicama koje stranke nisu iznijele (arg. iz čl. 7. st. 2. ZPP-a)

4. DUŽNOSTI IZNOŠENJA ČINJENICA I PREDLAGANJA DOKAZA • u pozitivnom smislu: sud mora voditi računa o činjeničnim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima stranaka koje su pravno relevantne • u negativnom smislu: sud ne smije voditi računa o činjenicama i dokazima na koje se nijedna stranka nije pozvala ma koliko bi oni mogli inače biti relevantni u sporu • uloga suda je upozoravajuća (čl. 219. st. 1. ZPP-a) i savjetodavna (čl.298. ZPP-a)

5. DUŽNOSTI IZNOŠENJA ČINJENICA I PREDLAGANJA DOKAZA • mogućnost da sud potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje tako da ono u cijelosti odgovara stvarnosti ovisi o tome hoće li mu i kakve dokaze stranke ponuditi za svoje tvrdnje o postojanju ili nepostojanju bitnih činjenica • logično je očekivati da će svaka stranka iznijeti samo one činjenice koje njoj idu u prilog • posljedice pasivnog držanja stranaka

6. UTVRĐIVANJE ČINJENICA • prikupljanje relevantne činjenične građe započinje već tijekom prethodnog postupka • sud na temelju onoga što su stranke navele o predmetu spora zaključuje o kakvom građanskopravnom odnosu se radi • određuje u kojem smjeru treba ići dokazivanje • svoju početnu tezu o bitnim elementima spora provjerava tijekom postupka i usmjerava dokazivanje prema utvrđivanju relevantnih činjenica

7. UTVRĐIVANJE ČINJENICA • nakon što izvede predložene dokaze, sud odlučuje koje će činjenice smatrati dokazanim prema svom uvjerenju koje stječe na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) • sud daje svoju ocjenu o tome koje činjenice smatra dokazanim/utvrđenim s izvjesnošću koja otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja • nije dovoljno samo uvjerenje o vjerojatnosti • izuzetak je odlučivanje po slobodnoj ocjeni (čl. 153. st. 5., čl. 223. i 223. a ZPP-a).

8. ZNAČAJ PRAVILA O TERETU DOKAZIVANJA • sud ne može odbiti izreći presudu zbog toga što nije uspio utvrditi i razjasniti odlučne činjenice potrebne za odluku o tužbenom zahtjevu (non liquet) • kada raspoloživim dokaznim sredstvima sudac nije uspio formirati određeno uvjerenje o postojanju odlučnih činjenica primjenjuje pravila o teretu dokazivanja (onus probandi) • pravna sigurnost

9. ZNAČAJ PRAVILA O TERETU DOKAZIVANJA • odredba čl. 221a ZPP-a unesena je u naše građansko procesno zakonodavstvo još Novelom ZPP-a iz 1990. • sve do Novele iz 2003. nije imala većeg značaja u praksi • sud se na nju mogao pozvati samo ako zbog nedostatka dokaza, koje je bio ovlašten izvesti i po službenoj dužnosti, nije mogao ispuniti svoju dužnost da potpuno i istinito utvrdi sve odlučne činjenice

10. ZNAČAJ PRAVILA O TERETU DOKAZIVANJA • teret dokazivanja u smislu članka 221. a ZPP-a primjenjuje se tek na kraju dokaznog postupka • kada sud nije mogao izvesti konačan zaključak o postojanju ili nepostojanju činjenice na temelju izvedenih dokaza ili kada nijedna stranka nije predložila dokaze za utvrđenje činjenice koja je odlučna za primjenu pravnog pravila • Pravila o teretu dokazivanja • instrument za prevladavanje činjenične neizvjesnosti (non liquet situacije) jer ovlašćuju suca da u slučaju dvojbe odlučuje kao da činjenica koja se dokazuje ne postoji odnosno da činjenicu utvrdi na štetu stranke koja je tu činjenicu trebala dokazati.

11. PRIMJENA PRAVILA O TERETU DOKAZIVANJA • čl. 219. st. 1. ZPP-a ne daje odgovor na pitanje koja stranka i kada treba dokazati određenu činjenicu (ne raspodjeljuje teret dokazivanja) • neka opća pravila o teretu dokazivanja: • postojanje činjenice koja je izjavljena u postupku treba dokazati onaj tko iz te činjenice izvodi svoja prava • stranka je dužna dokazati one činjenice koje su nužne za uspjeh njezina zahtjeva • teret dokazivanja treba snositi ona stranka u čijem je interesu da sud određenu činjenicu uzme za istinitu (dokazanu) • one činjenice na kojima se određeno pravo zasniva treba dokazati ona stranka koja se na to pravo poziva, a one činjenice koje isključuju nastanak tog prava ili to pravo ukidaju treba dokazati ona stranka koja to pravo osporava • istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da neka činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje

12. PRIMJENA PRAVILA O TERETU DOKAZIVANJA • u raznim stadijima postupka potreba predlaganja dokaza tereti naizmjenično jednu pa drugu stranku • predlažući dokaze za svoje tvrdnje stranka prebacuje teret dokazivanja na drugu stranku • tako se oslobađa tereta dokazivanja, a time i opasnosti da upravo ona u konačnici snosi posljedice nedokazanosti

13. PRIMJENA PRAVILA O TERETU DOKAZIVANJA • pojedina pravila koja raspodjeljuju teret dokazivanja odlučnih činjenica na neku od stranaka u sporu nalaze se u normama materijalnog prava • norme materijalnog prava predviđaju određene činjenice kao pretpostavke za svoju primjenu

14. TERET DOKAZIVANJA I ZAKONSKE PRESUMPCIJE • činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje (zakonske presumpcije) • olakšavaju dokazivanje onoj stranci u čiju su korist ustanovljene • teret dokazivanja prebacuju na protivnu stranu koja tvrdi da činjenica čije postojanje zakon presumira ne postoji

15. ZAKLJUČNE NAPOMENE • sud je dužan prevladati činjeničnu neizvjesnost primjenom pravila o teretu dokazivanja • bez dobrog poznavanja materijalnog prava, sudac neće moći pravilno primijeniti pravila o teretu dokazivanja