OBITELJ

1. OBITELJ Dr.sc. Elvi Piršl Opća pedagogija Filozofski fakultet u Puli

2. UVOD • Mnogi sociolozi smatraju obitelj kamenom temeljcem društva. Ona tvori osnovnu jedinicu društvene organizacije i teško je zamisliti kako bi ljudsko društvo moglo funkcionirati bez nje. • Premda se sastav obitelji razlikuje, pa se tako npr. u mnogim društvima dvije ili više žena na jednoga muža smatraju idealnim aranžmanom, takve se razlike mogu shvatiti tek kao male varijacije na osnovnu temu.

3. Općenito se stoga obitelj shvaća kao univerzalna društvena institucija, kao neizbježan dio ljudskoga društva. • Kada se zbroje i prednosti i loše strane smatra se pozitivnom, kako za pojedinca tako i za društvo kao cjelinu. • Takvim se razmišljanjem skreće pozornost na neka pitanja, kao pitanje – alternativnih obitelji. Naime, u posljednje vrijeme, nova gledanja na obitelj dovode u pitanje mnoge pretpostavke tradicionalnih shvaćanja. Prema tim novim stajalištima, obitelj nije neizbježna.

4. Nadalje, obitelj kao mjesto svađe i sukoba ili homoseksualni parovi koji žele usvojiti djecu, primjeri su svakodnevnih naslova u tisku i “žutoj štampi”. • Postoji li još uopće “normalna” obitelj, onakva u kojoj se muškarac skrbi za obitelj, žena ostaje kod kuće i odgaja djecu, a bračni drugovi zajedno dočekuju starost? • Položaj obitelji u društvu drastično se promijenio. Samo trećina kućanstva su dvogeneracijska kućanstva s djecom, sve više ima roditelja koji žive zajedno i nisu u braku.

5. Prije svega postoje dva važna čimbenika odgovorna za takvo stanje: • pada broj sklopljenih brakova i raste broj razvoda na jednoj strani, • smanjuje se broj djece na drugoj strani. Mijenjaju se vrijednosne predodžbe, životna očekivanja, životni vijek i školovanje. • Nadalje, tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća, pokret za oslobođenje žena uzdrmao je temelje obitelji osuđujući ulogu žene u njoj. Taj su napad neke feminističke spisateljice razradile u osudu obitelji kao institucije.

6. Ali, i posljednjih 15 do 20 godina rasprave o obitelji bile su u znaku kako obračuna sa zatvorenošću obitelji tako i različitih manifestacija ženskoga pokreta. • Odjednom je brak postao preuskim, pa smo stvorili vezu dvoje ljudi a umjesto obiteljske jezgre uspostavili smo zajednicu stanovanja. Žene su ponovno otkrile svoju vrijednost i integritet, pa je već uspostavljena uloga spolova doživjela poraz. Odsutni su se očevi započeli boriti da žive što bliže vlastitoj djeci a djeci je uspjelo povećati svoj prostor što im je omogućilo da ih se što bolje vide i čuje.

7. 1. Obitelj danas • Što se podrazumijeva pod pojmom obitelj, zašto se pojedinci žene i zašto se, za puno više novca, rastaju? • Sociolozi definiraju obitelj kao malu socijalnu zajednicu kojoj su najvažnije funkcije rasplođivanja i odgoj naraštaja, podjela posla, briga i socijalizacija članova obitelji i zauzimanje mjesta u socijalnom sustavu društva.

8. U tradicionalnom smislu, jezgra obitelji su dvije oženjene osobe suprotnog spola i njihova djeca. Ovaj tip obitelji nalazimo u trećini svih kućanstva i više od 80% djece u dobi do 18 godina živi u takvim obiteljima. Prema podacima, još uvijek dominira tradicionalni tip obitelji.Većina mladih želi zasnovati takvu obitelj.

9. 2. Socijalni sustav obitelji • Već od početka 20. st. obitelj se smatrala primarnom skupinom u kojoj dijete ostvaruje svoja primarna iskustva i doživljaje – u socijalnom okolini, kroz ljubav, zaštitu, emocije i solidarnost. U obitelji dijete uči komunicirati, govoriti, uči socijalna pravila, norme i vrijednosti. Psihologija objašnjava međusobnu ovisnost u obiteljskoj socijalizaciji. • Od posebnog značenja i interesa je shvaćanje obitelji kao životnog sustava i istraživanje odnosa, mehanizama - pokretača obitelji. • Obitelj ima svoj način ponašaja prema drugima, sa skupinama razvija vlastiti način obiteljske komunikacije i vlastita pravila.

10. Različiti sistemski modeli obitelji i njezine strukture pokazuju moguće probleme: • krutost i nefleksibilnost u komunikaciji, • nedovoljni doticaj sa skupinama izvan obitelji, • prevelika bliskost, • prisilna povezanost, • nemogućnost rješavanja problema, • stroga podjela uloga i sl. Sve to izaziva teške rješive sukobe, koji konačno mogu završiti rastavom.

11. 3. Odnosi u obitelji • Obitelj kao primarnu skupinu manje određuju njezine pravne i funkcionalne karakteristike a višejedinstvenost odnosa i intimitet u obitelji. • U obitelji postoje dva odnosa koji međusobno utječu jedan na drugog. To je odnos između: • supružnika, roditelja, i • odnos roditelja prema djeci. • Oba odnosa su podjednako važna i iskazuju jaku povezanost kroz izmjenjivanje kontrole i autonomije, uzajmnosti i zajedništva u mišljenju, osjećanjima i postupanju.

12. Kroz izmjenjivanje djelovanja između odnosa među supružnicima i odnosa roditelj-dijete, ostvaruje se emocionalno kvalitetan, slobodan i fleksibilan obiteljski odnos. • U pozitivnim obiteljskim prilikama lakše se rješavaju različita stajališta i mišljenja i nema destruktivnih oblika komunikacije pri sukobima. • No, ne smijemo zanemariti da međusobni odnosi u nekoj obitelji odlučujući su za (intrapsihičko) zdravlje i razvoj pojedinca, kao što i taj pojedinac na svoj način djeluje na te odnose a tiome i na obiteljsku cjelinu.

13. Način utjecaja pojedinca – bilo konstruktivan ili destruktivan – razlikuje se od krajnje pasivnog (odsutnost, nedavanje) do krajnje aktivnog (prisutnost, davanje). Smrt djeteta ili nekoga od roditeja utječe na odnose u preostaloj obitelji. Rastavljeni roditelj, koji ne stanuje sa svojim djetetom, utječe na odnose u djetetovoj novoj obitelji. Otac ili majka, koji su zbog svog posla ili bolesti često odsutni, također utječu na obiteljsku cjelovitost. Sve u svemu, u jednoj obiteji nije moguće “ne sudjelovati” ili “ne utjecati”.

14. 3.1. Odnos roditelj - dijete • Za izgradnju stabilnog odnosa između roditelja i djetea najvažnija je sigurnost koju dijete stječe i razvija vezivanjem za roditelje. • Rezultati psiholoških istraživanja istraživanja pokazuju da dijeete koje ima sigurnu vezu s roditeljima razvija socijalno – emocionalne sposobnosti, za razliku od djece s nesigurnom ili ambivalentnom vezom. • Nedovoljan osjećaj sigurnosti i povezanosti s roditeljima često vodi neprilagođenom ponašanju mladih, oni su skloni tražiti povezanost i sigurnost među vršnjacima.

15. Tako pokušavaju kompenzirati nedostatak sigurnosti u obitelji, no takvo ponašanje negativno utječe na razvoj djeteta. Veliki utjecaj na stvaranje pozitivne povezanosti i dobrog odnosa između roditelja i djece ima roditeljski odgoj. • Psiholozi se već duže bave pitanjem koliko način odgoja utječe na razvoj djetetove ličnosti. Potpora, emocionalna toplina, povjerenje i razumna kontrola povoljnodjeluju na razvoj komunikacijskih i socijalnih sposobnosti djeteta. Za osobni razvoj djeteta je vrlo važno da ono shvati vezu uzroka i posljedica roditeljskog ponašanja.

16. Činjenica je da svi ulazimo u obitelj sa svojim specifičnim potencijalom i svojim specifičnim obrascem funkcija, svojim genetskim, kulturnim i socijalnim nasljeđem. Nezadovoljavajući obrasci koje donosimo sa sobom ili ih razvijamo u obitelji mogu se promijeniti u više ili manje zadovoljavajuće ako tomu doprinose kvaiteta suodnosa/procesa. • Kad je netko član neke obitelji (ili zajednice nalik njoj), onda ne postoji nešto što bi se moglo zvati “tvoj” ili “moj problem”. To je uvijek naš problem, što znači da za sve što se događa u obitelji i s njezinim članovima, odgovornost leži na cijeloj obitelji.

17. Uzrok činjenici što mnogi ljudi u težim situacijama ne zadržavaju stav prema cjelini nalazi se, u većini slučajeva, najvjerojatnije u osjećaju krivnje koji se javlja kad našim najbližima stvari krenu naopako. “Je li to moja greška?” “Zar ja to ne mogu riješiti? ” “Jesu li baš uvijek krivi roditelji? ” itd. • Kategoriziranje obitelji kao mjesta gdje se stvaraju, čuvaju ili ozdravljuju simptomi ne znači podjelu krivnje ili osjećaja krivnje, već je isključivo pitanje da se odgovornost smjesti tamo gdje su joj izvorišta u biti najveća. Ne govori se dakle, o krivnji u prošlom, već o odgovornosti u budućem vremenu.

18. Suodnos između nas i ljudi do kojih nam je stalo može biti najkonstruktivniji element u našemn životu, ali i najdestruktivniji. • Obitelj je na mnogo načina ovisna o većoj cjelini koju nazivamo društvom a dobrim se dijelom ono što se zbiva u obitelji i s njezinim pojedinim članovima više ili manje dovodi u vezu s pojavama u društvu bilo one političke, kulturne, socijalno-političke ili tržišno-radne naravi. • To, međutim, ne isključuje činjenicu da je obitelj najneophodnija jedinka, dovoljno snažna i prilagodljiva da preuzme odgovornost za negativne učinke koje društveni sustav može imati na pojedinca.

19. Kad suodnosu u nekoj obitelji nedostaje dobra kvaliteta pa posatne destruktivna za život pojedinih članova, to gotovo nikada nije posljedica zlih namjera ili pomanjkanja volje da se učini najbolje. Umjesto toga, najčešće je riječ o nedostatnim ili pogrešnim znanjima o tomu kako osjećaj ljubavi pretvoriti u ponašanje ispunjeno pažnjom i ljubavlju. • Obiteljska je cjelina, među ostalim, ovisna o nečemu vrlo važnom – vođenju. Odgovornost za ton, ozračje i proces u obitelji imaju gotovo isključivo odrasli. Danas je, na žalost, sve više obitelji u kojima djeca već odrana preuzimaju vođenje.

20. No, to se ipak događa samo u onim obiteljima u kojima su se odrasli već predali. Djeca ne teže za vlašću, ona samo surađuju i ispunjavaju eventualno nastalu prazninu. Ona imaju jasnu spoznaju o onomu što žele i što ne žele, ali nemaju jasan pojam o tome kako se dugoročno stvara pravo ozračje u obitelji.

21. 4. Razvod braka • U posljednjih 30 godina raste broj razvoda brakova. Istraživanja pokazuju da je jedan od najvažnijih čimbenika razvoda pomanjkanje komunikacije u braku. • Pomanjkanje komunikacije se očituje kao destruktivna kritika, agresivnost, podcjenjivanje, odustajanje od razgovora ili povlačenje. • Mnoga istraživanja bave se utjecajem rastave na djecu. To ovisi o ponašanju razvedeih roditelja, njihovom međusobnom odnosu, odnosu prema djetetu, načinu na koji su uredili i provode roditeljsku ulogu i odgajaju dijete.

22. S obzirom na sve veći broj razvoda, nužne su preventivne mjere za djecu i roditelje, za cijelu obitelj. Učinkoviti su tečajevi na kojima se nastoji poboljšati komunikacija i odnosi između supružnika i smanjiti tj. svesti na najmanju moguću mjeru rizične čimbenike za razvod. • Jedna od takvih institucija je obiteljsko savjetovalište koja predstavlja institucionalizirani oblik socijalno-pedagoške pomoći i pružanja pravnih savjeta u slučaju obiteljskih problema. Osnovni način rada je praktična pomoć u problemima odnosa unutar obitelji. Treba razlikovati savjetodavnu pomoć i dugotrajnu obiteljsku terapiju.

23. 5. Kakvi smo roditelji? • Ne postoje dobri i zli roditelji. Svi roditelji žele biti dobri, ali neki postanu i “lošiji”. Većina roditelja je “prosječna”, koji nisu niti najbolji niti najlošiji. Nalaze se negdje u sredini. Nedovoljno rade na sebi da bi bili bolji, ali ipak se nešto trude da ne bi postali lošiji. • “Lošiji”roditelji nisu lošiji u svojim namjerama i željama nego u zanemarivanju sebe i svog razvoja. Nedovoljno se trude da bi ostali barem prosječni ako ne mogu biti bolji. • “Bolji”roditelji su oni koji rade na sebi, osvješćuju sebe i soje odnose s djecom, trude se u održavanju sebe i svog roditeljstva. Razvijaju i održavaju u sebi i oko sebe obilježja kvalitetnog roditeljstva. Zajedno s djecom ulažu napor da zadovolje njihove a i svoje potrebe, želje i ciljeve.

24. 5.1. Svi su roditelji dobri • Svi roditelji vole svoju djecu i žele im sve najbolje. Teško je naći roditelja koji ne voli svoje dijete i ne želi mu sve najbolje. Međutim, to nije nikakvo jamstvo uspješnog odgoja i kvalitetne djetetove budućnosti. • Svi su roditelji uvjereni da su dobri roditelji. Ta subjektivna slika sebe i uvjerenost o svojim roditeljskim kvalitetama ne mora se slagati sa stvarnim ponašanjem roditelja a niti s doživljavanjem njih kod djeteta. • Svi su roditelji povremeno pametni i mudri. To je najčešće slučajno, spontano i bez uvida, bez ikakvog jamstva da će se pojaviti kada to određena odgojna situacija zahtijeva.

25. Privatno i profesionalno, na svojoj odrasloj razini zadovoljni roditelji su pametniji i mudriji. Roditeji bi se morali brinuti za sebe i svoju osobnu sreću ne samo zbog sebe, nego prvenstvno zbog djeteta, jer to bitno utječe na kvalitetu njihovog ponašanja prema djetetu. • I roditelji imaju pravo da im bude teško i da povremeno imaju negativne emocije prema djeci. • Roditelji imaju pravo tražiti pomoć za sebe a ne samo za dijete. Tražeći pomoć za sebe, najviše pomažu djetetu. • Roditeljska umijeća se mogu i trebaju učiti. Škola nije potrebna samo djetetu nego i roditeljima. I oni trebaju učitelje. Nije sramota učiti kako ćemo kvalitetnije i bolje voljeti svoju djecu.

26. Samo sretni roditelji mogu stvarno usrećiti i svoju djecu. Roditelji moraju misliti i na sebe a ne samo na djecu, brinuti i o sebi a ne samo o djeci, voljeti i sebe a ne samo djecu. Roditelji nisu nadljudi a niti bogovi, svemogući. Imaju svoje mane i vrline. Zašto opterećivati sebe glumom što nismo i uvjeravati djecu da smo savršeni? Treba skinuti “maske” pred djecom kako bi i ona skinula svoje pred nama. Tako ćemo kao stvarni roditelji upoznati i svoju stvarnu djecu.

27. 5.2. Preduvjet za uspješno roditeljstvo • Prvi je preduvjetobjektivnijiuvid u svoje stvarno ponašanje prema djetetu.Većina roditelja smatra da su idealni i nepogrešivi, ispravni i savršeni. Žive u iluziji da se ponašaju kako to upravo njihovom djetetu odgovara. To je razlog zbog čega uporno ponavljaju ono što djetetu najviše šteti. • Drugi je preduvjetpretvaranje uvjetne u bezuvjetnu roditeljsku ljubav. • Treći je preduvjet roditeljske uspješnosti prilagodba odgojiteljskih postupaka sebi i djetetu. Roditelj mora biti prirodan, originalan i autentičan u svom pristupu djetetu i ponašati se onako kako to odgovara njemu i djetetu. U roditeljstvu je bitno da budu obje strane zadovoljne i sretne, a nikako žrtve jedna drugoj.

28. Peti je preduvjet mudrost roditeljskog ponašanja. To znači prilagodljivost u postupcima, maksimalna prilagodba prilikama i vremenu. To znači, znati “pogledati kroz prste” kad je to potrebno. To ujedno znači ne pretjerivati ni u jednu stranu. Mnogi su roditelji ispravni i pametni ali premalo mudri. • Šesti je preduvjet uvijek otvorena i kvalitetna komunikacija s djetetom. U našim se obiteljima često i previše ali loše razgovara. Djetetu treba kvalitetan, ljudski, iskreni, prijateljski, razgovor s roditeljima a ne predavanja, propovjedi, prijetnje i “prijateljska uvjeravanja”.

29. Sedmi je preduvjet podnošljiv omjer zadovoljstva i nezadovoljstva, uživanja i odricanja, strogoće i blagosti. Preblagi i prestrogi roditelji su loši roditelji. • Osmi je preduvjet uspješnog roditeljstva obnavljanje roditeljskog energetskog potencijala. Roditelj mora misliti i na sebe a ne samo na dijete. Iscrpljeni roditelj je loš roditelj. Nesretni roditelj teško može usrećiti svoje dijete. • Deveti je preduvjet održavanje kvalitetnih odnosa s djetetom. Mnogi roditelji zatvaraju oči pred činjenicom samo prividno dobrih odnosa s djetetom. Ne usude se dublje pogledati i razgovarati otvorenije što se zapravo stvarno događa između njih i djece. Iza kulisa “sretne obitelji” često se nalaze veoma neugodne tragedije i komedije, koje režiraju nepoznati reditelji mimo planova i želja roditelja.

30. 5.3. Dobre roditeljske namjere a loše posljedice za dijete • Roditelj želi dobro i savršeno, a često odgoji nesamostalno i dirigirano dijete.U namjeri da iz djeteta učini svoju viziju savršenstva, nameće djetetu neprilagođeni životni model, pa ga dijete doživljava kao nepodnošljiv teret. • Roditelj želi voljeno i zbrinuto dijete a ono se osjeća uvjetovano i manipulirano. Vrlo brzo zaželi da se oslobodi sve teže podnošljivih uvjeta roditeljske ljubavi. • Roditelj želi uspješno dijete i ne vidi svoje sebično netolerantno nametanje njegovog uspjeha pod svaku cijenu a koje zapravo treba roditelju a ne djetetu. • Roditelj želi posebno a odgoji neprilagođeno dijete. Želeći od njega nešto posebno i elitno, na kraju ima pred sobom izoliranog čudaka bez prijatelja i društva.

31. Roditelj želi pametno i mudro dijete koje razmišlja i logički zaključuje a rezultat je nepovjerljivo i sumnjičavo stvorenje koje nikome više ne vjeruje. • Roditelj želi savjesno dijete a ono se pretvara u nesigurnog i bojažljivog čovjeka, ovisnog o svima oko sebe. • Roditelj želi odgojiti zadovoljno i sretno dijete a u njemu se razvija nezadovoljstvo. • Nastojeći svoje dijete učiniti jakim mnogi roditelji samo jačaju osjećaj nemoći i slabosti u njemu. • Želeći smireno dijete mnogi ga roditelji pretvore u pasivno i apatično biće.

32. Zaključak • Kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta ovisi o iskrenosti i čistoći roditeljske ljubavi i pristupu djetetu i njegovom odgoju. Roditelj mora prvenstveno djetetu željeti dobro a ne da mu ono služi kao dodatno usrećivanje samoga sebe, nadoknađivanje vlastitog neuspjeha i nesreće, nezadovoljstva i razočaranosti. • Kad smo se zapitalik, jesmo li u stanju prihvatitit djetetovu sreću bez nas? Jesmo li u stanju tražiti svoju osobnu, odraslu sreću izvan i bez djeteta? Jesmo li u stanju pustiti dijete od sebe? Jesmo li u stanju voljeti ga i onda kad nas njegova sreća najmanje usrećuje?

33. Roditelji bi se morali boriti i brinuti za svoju osobnu sreću i zadovoljstvo, jer samo osobno sretni i zadovoljni mogu osigurati kvalitetu svog roditeljskog odgojnog ponašanja prema djeci. Nesretan i nezadovoljan roditelj u velikoj je opasnosti da odgojno loše postupi sa svojim djetetom. • Zadovoljan roditelj razumije i uvažava dijete, pomirljjiv je i otvoren u razgovoru s njim, potiče ga u radu i svladavanju problema, voli maštati s djetetom, sve mu objašnjava, dogovara se s njim, zaštićuje ga i zna ga slušati.

34. Nezadovoljan roditelj napada i optužuje dijete, moralizira i propovijeda, manipulira s njim i veže ga uz sebe, žali mu se i opterećuje svojim problemima, teoretizira i stalno nešto dokazuje, oprezan je i sumnjičav, površno brblja i ogovara, naređuje, izaziva i diktira, dosadan je i opširan i nezanimljiv za dijete. • Moramo uvijek imati na umu da dijete nije tražilo da ga rodimo. Mi smo to odlučili i zato snosimo odgovornost ne samo za djetetovo rođenje nego i za ono što će iz njega nastati a to prvenstveno ovisi o čistoći i iskrenosti naših namjera i ciljeva u vezi s našim roditeljstvom. Ne smijemo manipulirati s djecom, pretvarajući ih u sredstvo našeg preživljavanja, nego im osigurati slobodan i samostalan razvoj vlastite sretne i zadovoljne budućnosti.