Mirovinske promjene u Mađarskoj i Poljskoj: spoznaje iz radne stud ije

1. Mirovinske promjene u Mađarskoj i Poljskoj: spoznaje iz radne studije Elaine Fultz 14. lipnja 2011.

2. Redoslijed privatizacije mirovinskih sustava • 1997. Mađarska • 1999. Poljska • 2001. Latvija • 2002. Bugarska, Hrvatska i Estonija • 2004. Litva • 2005. Slovačka • 2006. Makedonija • 2008. Rumunjska

3. Spoznaje u najkraćim crtama • Globalna gospodarska kriza je potaknula poteškoće ali to nije glavni uzrok problema. • Prije se može reći kako su zakoni bili neodgovarajući zbog tri glavna obilježja: • “Rupe” u sustavu javnih mirovinskih osiguranja • Nedefiniranih ili slabo definiranih sustava privatnih mirovina • Slabe regulative upravljačke naknade privatnih fondova

4. Prvih 10 godina provedbe(od stupanja na snagu do listopada 2008.) • “Rupa” u sustavu javnih mirovinskih osiguranja bila je veća od očekivane, a kako bi je riješila Vlada se više oslonila na zaduživanje nego na smanjivanje mirovina. • Nije ostvaren napredak u definiranju /poboljšanju definiranih sustava privatnih mirovinskih paketa. • Privatni fondovi osiguranicima određuju visoke upravljačke naknade. Vladini napori u njihovom smanjivanju donijeli su tek skromne rezultate.

5. Globalna kriza i nadalje(od listopada 2008. do danas) • Zakoni o mirovinama su usvojeni u parlamentima ali je na njih stavljen veto (Poljska 2008.) ili su određeni kao neustavni (Mađarska 2009.). • Ograničenja na upravljačke naknade su znatno smanjena. • “Rupa” u sustavu javnih mirovinskih osiguranja je prepolovljena (Poljska) ili uklonjena (Mađarska).

6. Smanjivanje privatnog stupa • Mađarskoj je nacionalizirala drugi stup i vratila akumulirane uštede osiguranika. • Poljska je postupno smanjila mirovinske doprinose za privatne račune za više od polovice.

7. Napomene • Posljednje promjene mirovinskih fondova su simetrične preslike ranijih zbivanja. • Promjene ne uključuju sposobnosti vlada u rješavanju mirovinskih troškova demografskog starenja. • Dok osiguranici obično dobro ne razumiju tranzicijske troškove mirovinske privatizacije, mirovinski stručnjaci ih jako dobro shvaćaju. • Privatizacija nije uspjela smanjiti ili ukloniti političke rizike za uštede osiguranika.

8. Svjetska banka, Averting the Old Age Crisis, 1994. Suprotno općem stavu, publikacija Svjetske banke iz 1994. Avertingthe Old Age Crisis(“Ublažavanje krize starenja”), ističe kako • “ … povećanje produktivnosti je jedini način da sve manjebrojno stanovništvo u radnoj dobi može financirati sve veće populacije umirovljenika, bez obzira o kojem je kapitaliziranom sustavu riječ” (naglasila Fultz).

9. Svjetska banka – 2001. • “U konačnici, oba [tipa] sustava zahtijevaju da sljedeća generacija ispuni generacijski ugovor, ili u obliku tekućih doprinosa (u nekapitaliziranom sustavu) ili kroz kupnju akumulirane imovine (u kapitaliziranom sustavu). Tu činjenicu ne mijenja novac stavljen na stranu za mirovinu ... (naglasila Fultz). Holzmann and Palacios (2001)

10. Svjetska banka, 2005. • Interna evaluacija Svjetske banke zaključila je kako tvrdnja da će privatni osobni računi povećati nacionalne stope štednje “ostala u najvećoj mjeri neostvarena.” • Evaluacijski tim pozvao je zadužene u Svjetskoj banci da stavljaju manji naglasak na tu tvrdnju u svom radu na mirovinskim sustavima. Andrews (2006.)

11. Svjetska banka o većem političkom riziku sustava međugeneracijske solidarnosti (pay-as-you-go) Promjene ugovoraPrilagodljivost prema proračunu • Pay as you go laganovisoko • Kapitaliziran teško nisko Robert Holzmann, 1998