Jeste li se ikada zapitali tko je uistinu ovaj čovjek ... i zašto naša škola nosi njegovo ime?

1. Jeste li se ikada zapitali tko je uistinu ovaj čovjek ...i zašto naša škola nosi njegovo ime? V L A D I M I R N A Z O R (Postira, 30.5.1876. – Zagreb, 19.6.1949.)

2. DJETINJSTVO Postira, Brač u 19. st. Otac Petar i majka Marjeta rođ. Vulić Ložišća u 19.st.

3. Rodih se u gradiću na žalu morskog kanala. Pred njime more s jedrenjačama i parobrodima, koji prolaze, a da – ponajviše – i ne ulaze u pristanište; s one strane vode daleko ljubičasto kopno s dugom morskom kosom; za gradićem krševit kraj, našaran zelenilom vinograda i maslinika.

4. NAZOROVA RODNA KUĆA NAŠ DOM Stari dome oca moga, Stari dome djeda mog, Mio mi je svaki ugo, Svaki kamen zida tvog. (…) Ja u tebi još ne vidjeh Zlato, svilu i mramor Al’ si za me ipak ljepši, Nego što je carski dvor. Stari dome oca moga, Stari dome djeda mog, Vazda bio čvrst ka kremen, I dobri te čuvo Bog!

5. ANĐEO U ZVONIKU- priča iz ranog djetinjstva -Mjesto radnje: Postira “Ja sam često izlazio kradom iz kuće i šuljao se samotnim putićem iznad poljanice da gledam zvonik, križ na njegovu vrhu i časovnik sa crnim kazaljkama na gornjem dijelu zida. Kroz široke otvore, baš ispod krova vidjela su se zvona koja su se katkad bliještala u zrakama sunca na zapadu. Ništa nisam radije slušao do zvonjave tih zvona…”

6. ŠKOLOVANJE Djetinjstvo je proveo i pučku školu polazio na rodnom otoku Braču, i to u Ložišću i Bobovišću.

7. BRAČ u Nazorovu sjećanju…MASLINA Vinograd moga je oca ovjenčan zelenim vijencem Maslina. – Pod njima ja sam u vrućijem danima ljetnim, Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh, Gledao u zanosu svijetle vizije što ih je podne Pred očima stvaralo mojim. More je šumjelo negdje daleko…

8. Prisjetimo se Nazorovih stihova ZLATNA LAĐA Kad bi meni mladom Bila lađa data Sa pramcem od srebra I s krmom od zlata, ---------- Plovio bih njome Preko modra vala; Jedrio, veslao Od žala do žala. A kada bih svijet Obišao cio Tad bih lađu svoju Svačim napunio. Donio bih majci Svega blaga dosti Djedu štap sa drškom Od slonove kosti…

9. Učili smo nekad napamet... CVRČAK   I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni teški jamb... Podne je.- Kao voda tišinom razlijeva se Sunčani ditiramb. …Oh, sunca, sunca, sunca! I vonja sa doline I vjetra sa vrhunca! …Zemniče, ja sam pjan…

10. Gimnaziju je pohađao u Splitu, a zatim prirodne znanosti na sveučilištu u Grazu i Zagrebu. Split krajem 19. st.

11. Diplomirao je 1902. godine. Kao srednjoškolski profesor radio je najprije u Zadru. Prvu pjesmu objavio je u 1893. u zadarskome "Narodnom listu", prvu knjigu Slavenske legende sedam godina kasnije (1900.).

12. Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskijem kraljevima. ZVONIMIROVA LAĐA Još je tu. – Na tvrdoj siki Jošte leži nasukana Osamstoto minu ljeto, Što je mlate sa svih strana. Snažno u nju udaraju, Vjetar, talas i oluje.. Slomila se, prignula se: Hrvatski kralj Zvonimir Na pijesku je – al još tu je.

13. TOMISLAV “Arpade, ti si vjetrina što hara, Ja sam ti hrašće jedro i stoljetno, Na koje zalud vihor se obara. Ti bijesan rušiš, ja sveđ vedar zidam Ti ko zvijer banu da moriš i kolješ, Ja od zla branim, ljute rane vidam Za ime što me pitaš, barbarine Čuvar sam vjerni ognjišta otaca, Lav stražar rodne rijeke i doline…”

14. Za vrijeme Prvog svjetskog rata boravio je u Istri. Istra je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo i tu je proveo najveći dio svoga života. Objavljuje Velog Jožu (1908.), Istarske priče (1913.) i Medvjeda Brunda (1916.).

15. Sjećate li se dobrodušnog diva Jože? ... stajao je kmet Jože iz sela Branenci, i gledao mrko u providura. Orijaš jak kao bik, kuštrave glave, razdrta odijela i prašan, buljio je u Mlečića i kezio zube nalik na kudronju koji ne da na gospodarevo, ali i ne srće preko plota.

16. Nazor je pisao pjesme i na istarskome-čakavskom narječju. Zaslužan je za obnovu čakavskog pjesništva u suvremenoj hrvatskoj poeziji. GALIOTOVA PESAN Pokle su me prikovali zlizane za ove daski, Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki. Si l’ cela mi, kuća bela? Si l’ mi, majko, prebolela? More, more sinje! .................................................................................... Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu. Brižan san ti na ten svete!...Galebi, oj beli tići, Poletite dole k jugu, ter moju pozdravte majku! More, more, sinje!...

17. Nazorova ulica u Zagrebu Nakon 1933. umirovljen je kao upravitelj dječjeg doma i živi u Zagrebu.

18. IZBORI 1934. god. Na izborima 1934., Nazor se krivim političkim potezom izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača.

19. Drugi svjetski rat i odlazak u partizane 1942. god. S prijateljem i pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem odlazi u partizane.

20. ČAMAC NA KUPI Malen si, uzak, trošan, al ti me ipak nosiš, čamče na Kupi! Sve kamenje mojih briga, sve gvožđe mojih mržnja, sve olovo mojih čekanja, prenosiš preko vode. Al i sve moje nade, ljubavi, čežnje, zanose tobom će onkraj rijeke što korito joj biva široko i duboko da dijeli od Dobra Zlo. Čudo ti za me postaješ: galija, lijepa, velika, koja po moru plovi k Otoku Spasenja. U nje su vesla od naše najčvršće hrastovine, i jarboli tesani u lugu gdje se rodismo, i jadra što su kod nas i tkana i šivena, i zastave što znadu đerđefe naših žena.

21. Maleni trošni čamče na mutnoj Kupi, uradi što i sa mnom: dočekaj sve što trpi! Prenesi cijelu Hrvatsku na onu stranu vode, na teške al svete puteve poštenja i slobode!

22. Predsjednik izvršnog odbora ZAVNOH-a i Sabora NRH do smrti 1949.

23. HRVATSKI JEZIK U tebi sam v'jek svoj proživio, Drevni i lijepi jeziče Hrvata; Rođen na morskom pragu tvojih vrata, Polako sam te, uz trud, usvojio. Povede ti me i gdje nisam bio. Na vrhu gore i na kraju gata, U kolibici, u kući od zlata Svuda je meni glas tvoj žuborio. Htio sam biti glazbalo na kome Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće Rojevi riječi u govoru tvome. Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom, Da u tebi dišem i da živim s tobom, I onda kad me više biti neće.

24. AKADEMIJA Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU, današnje HAZU. Kao novoprimljeni akademik u posljednjem javnom nastupu 1949. čitao je novele iz nedovršene zbirke U zavičaju, navijestivši nekoliko dana prije svoju smrt.

25. GROB VLADIMIRA NAZORA Umro je 19. lipnja 1949. u Zagrebu.

26. Nagrada Vladimira Nazora Nazorovim je imenom nazvana najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma.

27. NAZOROVI DANI Njemu u čast OŠ Vladimira Nazora iz rodnih mu Postira na Braču utemeljila je 1996. godine Prosvjetno-kulturnu manifestaciju Nazorovi dani koja se održava svake godine u mjesecu svibnju.

28. ŠKOLE U RH Ime Vladimira Nazora nose 32 škole u RH (Budinščina, Crikvenica, Čabar, Čepin, Daruvar, Duga Resa, Đakovo, Feričanci, Komletinci, Križevci, Krnica, Neviđane, Nova Bukovica, Pazin, Pisarovina, Ploče, Postira, Potpićan, Pribislavec, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sveti Ilija, Škabrnja, Topusko, Trenkovo, Vinkovci, Virovitica, Vrsar, Zadar, Zagreb, Zapolje).

29. Godine 1963. donesena je odluka nadležnih tijela o osnutku osmogodišnje škole za otok Pašman u Neviđanima. Odlučeno je kako će škola nositi ime pjesnika Vladimira Nazora, poznatog hrvatskog prosvjetitelja i političara. Škola je građena dobrovoljnim radom mještana i financijskom potporom Fonda za školstvo Općine Biograd n/m.   9. rujna 1968. počinje nastava u novoj školskoj zgradi za učenike iz Neviđana, Mrljana i Dobropoljane.

30. Pašman u našim srcima... Lito na otoku Kada je lito, sunce užari more koje ti svitli u oči, sabun ti je ispo nog vruć, a hladovina i ledeno piće su spas. Mladež igra picigin, a mala dica se igraju u sabunu i rade barikade, dok stari i mladi sidu u kafiću i gledaju utakmicu. Ka ti je vruće, samo se pojdeš okupati u lipo plavo more koje te ohladi. Muzika iz kafića ti je uvik draga, dok se iz kampa čuju bubnjevi. Di god pogledaš, pogled ti je uvik lip. Lipi obližnji otoci čekaju turiste, a naš stari samostan gleda u daljinu. Večer, večer je vode najlipša. Na misečini se šetaš praznon rivon, uz muziku iz kafića, dok more lagano svitluca pod zvizdama. Na kamenjima, e na kamenjima ti je najlipše. Ležeš na jedan veliki kamen, slušaš muziku uz neku dragu osobu. Ako to ne doživiš, e onda nisi vidio sve lipote svita. Moreš ti pojti na Karibe, Havaje, ma di god oćeš, ali kod nas na otoku Pašmanu je najlipše. Monika Bačinić, 8.r.

31. MOJ OTOK Počinje jesen. To je doba kad se trga grožđe, čupaju masline, kredu mandarine i šipci. Neki ljudi su već potrgali i samlili grožđe, a neki još nisu počeli. Ljudi se spremaju čupati masline. Pripremaju se mašteli, tende i traktori. Beru se masline, ljudi su sretni zbog toga što će imati svježe maslinovo ulje. Bliži se zima, pripremaju se drva, čistu se dimnjaci. Prognostičari su najavili da će ova zima biti najhladnija u posljednjih 1000 godina. Dolazi Božić, svi su radosni i puni osjećaja ljubavi i mira. Djeca su sretna, darovi se otvaraju, pjevaju se božićne pjesme. Prošla je i Nova godina. Počimlju se skidati lipi nakićeni borovi. Dolazi Božić, svi su radosni i puni osjećaja ljubavi i mira. Djeca su sretna, darovi se otvaraju, pjevaju se božićne pjesme. Prošla je i Nova godina. Počimlju se skidati lipi nakićeni borovi. Zima polako nestaje, biljke se oporavljaju od hladnoće. Dolazi proljeće, bliži se Uskrs i uskršnji praznici, dica su sretna. Cviće cvita, frezu se zemlje i dolazu trišnje. Dica skaču po trišnjama, a babe viču na njih. Škaraju se masline da bi bolje urodile na jesen. Bliži se ljeto, najbolje doba godine. Punu se plaže, svi su radosni, zaigrani. Popunjavaju se apartmani i vikendice. Tamaruši se vijore na laganom povjetarcu, bistro more privlači turiste, dica igraju picigin i skaču po brodovim. Pozvao bih sve da dođu na naš otok, otok prekrasnih krajolika, bistrog mora, ukusnog vina i ulja, dobrih ljudi i lipoga cvića. Dino Jureško, 8.r.

32. Zima Zima je doba kad svi očekuju prve pahulje sniga. A umisto toga dobijemo buru ka pokida svi bori s briga. Kuće mirišu na sušene dunje i kićene bore, čemprise i jelke. Zima je svečano doba Božića, rođenja Kralja i Spasitelja Isusa. Mogranji su zrili, a mandarinke su spremne. Napola obristene šume pune su ljudi i malih šesnih životinjica. Vrepci pribiru žiri po tlohu i sritno skakuću uokolo pozdravljajući mlade i stare. Dica se veselu zaleđenin lokvama po ledinama. Zaljubljeni golubovi ća su zaboravili pojti na južni pol priko oka gledaju dicu ka su pošla ća s kruvon. I ka izgubu zadnju nadu, bile svečane pahulje prikriju šume i doce. Ka matere ih zovu doma, žestoko odbijaju i gađaju po zadnji put bili prah što njima život znači. Ujutro više nima ništa od onog bilog praha... Antonela Šokota, 8.r.

33. Mentori: Boris Juravić i Slađana Vranjković Hvala na pažnji! Prezentaciju izradili učenici 8. razreda: Monika Bačinić Marin Čikarela Iva Dešpoja Dino Jureško Magdalena Smoljan Antonela Šokota