3. PRIHODI LOKALNIH JEDINICA VLASTI

1. 3. PRIHODI LOKALNIH JEDINICA VLASTI

2. Osnovni pojmovi: prihodi, izvori prihoda lokalnih jedinica vlasti, vlastiti prihodi, lokalni porezi, fiskalna autonomija lokalnih jedinica vlasti, neporezni prihodi.

3. Prihodi lokalnih jedinica vlasti se mogu prikupiti kroz: - samostalno prikupljanje prihoda - dodjelu prihoda. Samostalno (autonomno) pravo prikupljanja prihoda je određeno i propisano zakonom, a obuhvaća pravo lokalnih jedinica vlasti na vlastito stvaranje izvora financiranja.

4. Lokalne jedinice ostvaruju prihode radi sljedećih razloga: - kako bi obavile samoupravne funkcije - kako bi podmirile zakonima definirane javne potrebe - kako bi pružile lokalnom stanovništvu razinu dobara i usluga u skladu sa njihovim potrebama.

5. Dodjela prihoda lokalnim jedinicama vlasti Načela dodjele prihoda lokalnim jedinicama: • Dodjela prihoda mora biti utemeljena na dodjelama rashoda. • Lokalni porezi ne smiju prouzročiti ekonomske probleme zbog neprimjerenog oporezivanja faktora proizvodnje. • Ovlasti za prikupljanje poreza treba dodijeliti najnižoj razini vlasti, osim kada te ovlasti uzrokuju ekonomske poremećaje i negativne eksternalije.

6. Teorijsku osnovicu za financiranje lokalnih jedinica vlasti daje teorija fiskalnog federalizma, koja istražuje: - načine financiranja pojedinih razina vlasti u federativnim i unitarnim državama - pokušava odgovoriti na pitanje koji su fiskalni instrumenti, s obzirom na njihova obilježja, najpogodniji za financiranje lokalne razine vlasti sa stajališta ostvarenja prihoda same lokalne jedinice vlasti, kao i sa stajališta državnog proračuna.

7. Model financiranja lokalnih jedinica vlasti sastoji se od dva osnovna oblika fiskalnih prihoda: Vlastiti izvori prihoda: lokalni porezi i korisničke naknade. Vanjski izvori prihoda: pomoći, udjeli u zajedničkim poreznim i neporeznim prihodima te primici od zaduživanja.

8. U Republici Hrvatskoj su utvrđeni izvori prihoda za financiranje lokalnih jedinica vlasti kroz: - Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi - Zakon o proračunu

9. Lokalne jedinice vlasti u Republici Hrvatskoj stječu prihode najčešće iz sljedećih izvora: - vlastitih i zajedničkih poreza - pomoći iz županijskog i državnog proračuna - neporeznih prihoda - kroz zaduživanje.

10. Model financiranja lokalnih jedinica vlasti može se i drugačije podijeliti (u okviru glavnih izvora prihoda lokalnih jedinica): • Porezni prihodi • Neporezni prihodi • Kapitalni prihodi • Dotacije (potpore)

11. POREZNI PRIHODI (1)

12. Sastoje se (sukladno izvorima sredstava) od: • vlastitih poreznih prihoda • dodijeljenih poreznih prihoda.

13. POREZI – lokalne jedinice vlasti - karakteristike Lokalni porezi pružaju lokalnim jedinicama vlasti najveći stupanj autonomije u odlučivanju o namjeni prihoda za financiranje javnih dobara i usluga na svom području. Međutim, lokalne jedinice vlasti ne mogu samostalno utjecati na visinu porezne stope lokalnih poreza jer odluke o vrstama, osnovici i stopama poreza donosi središnja država.

14. Porezi – lokalna i središnja vlast - dileme Pri raspodjeli poreznih instrumenata među razinama fiskalne vlasti potrebno je: - definirati lokalne vrste poreza - odrediti koji subjekt bira poreznu osnovicu, koja se vrijednost uzima kao porezna osnovica i koji subjekt ju procjenjuje - koji subjekt određuje poreznu stopu - koji subjekt vodi administraciju poreza - koji subjekt prima porezne prihode.

15. KRITERIJI OPRAVDANOSTI PRIMJENE LOKALNIH POREZA Stabilnost prihoda je važan kriterij koji moraju udovoljiti i lokalni porezi jer moraju lokalnim jedinicama osigurati redovite prilive u proračun s ciljem osiguranja uravnoteženog proračuna. Lokalni porezi trebaju biti pravedni što znači da iznos porezne obveze treba uskladiti s poreznom snagom poreznog obveznika.

16. Lokalni porezi ne bi trebali imati redistribucijski karakter i biti izrazito progresivni jer njihova svrha nije ujednačavanje raspoloživog dohotka u lokalnom području. Lokalni bi porez trebao biti alokacijski i lokacijski neutralan. Porezni bi obveznici trebali jasno sagledati vezu između plaćenih poreza i koristi javnih dobara i usluga, koje im stoje na raspolaganju u lokalnoj sredini – utemeljeni na načelu koristi (bitna sveza između plaćenih poreza i koristi od javnih dobara.

17. Porezna osnovica lokalnog poreza ne bi smjela biti mobilna, jer će u suprotnom porezni obveznici seliti s područja s visokim u područja s niskim poreznim stopama (ili bez poreza), što može ograničiti slobodu poreznih vlasti da mijenjaju porezne stope.

18. Prihod koji se prikuplja lokalnim porezom treba biti dovoljno izdašan za zadovoljenje potreba lokalnih jedinica. Administrativni troškovi i troškovi naplate poreza ne bi smjeli prelaziti određen postotak prikupljenih prihoda.

19. Najčešće vrste lokalnih poreza: a.) porez na dohodak fizičkih osoba b.) porez na imovinu c.) opći porezi na potrošnju d.) porez na dobit e.) porezi na kućanstva i glavarine

20. a.) Lokalni porez na dohodak fizičkih osoba Prednosti: izdašnost, izvjesnost incidencije, mogućnost utvrđivanja jasne veze između porezne obveze i koristi od lokalnih javnih dobara i usluga te jednostavnost plaćanja. Nedostaci: političke prepreke zbog kojih središnja država nije sklona dijeliti prihode tog poreza s lokalnim jedinicama te visoki administrativni troškovi lokalnih jedinica za oporezivanje dohotka jer je osnovica poreza na dohodak (ljudi) mobilnija od osnovice nekog drugog lokalnog poreza (npr. poreza na imovinu).

21. Porez na dohodak prikladan je izvor prihoda lokalnih jedinica vlasti jer udovoljava većini kriterija koji se postavljaju pred lokalne poreze. • Pri oblikovanju lokalnog poreza na dohodak treba posvetiti pozornost izboru osnovice i stope, te postupcima obračuna, plaćanja i naplate.

22. b.) Lokalni porez na imovinu Glavne su prednosti poreza na imovinu: • velik prihodni potencijal i stabilnost prihoda • autonomija lokalnih jedinica zbog nemobilnosti porezne osnovice • oporezuje bogatstvo ali samo ako je osnovica dovoljno široka • obuhvaća nerealizirane elemente dohotka od kapitalnih dobitaka koji su proizašli iz transakcija nekretninama.

23. Porez na imovinu-nedostaci: • visoki troškovi administracije i značajan stupanj pristranosti pri vrednovanju imovine • lokalni poduzetnici plaćaju veći dio poreza, a istovremeno ne mogu utjecati na strukturu rashoda lokalnog proračuna • za kućanstva porez na imovinu je vidljiv te ih smatraju nepravednim, jer nema ugrađenu sposobnost rasta prihoda paralelno sa rastom dohotka i cijena.

24. U unitarnim državama središnja država ograničava lokalne jedinice u utvrđivanju stopa i osnovica poreza na imovinu, kao i u procjenjivanju imovine. Iako postoje nedostaci, zbog velike lokacijske i alokacijske neutralnosti te stabilnosti prihoda porez na imovinu je prikladan izvor prihoda lokalnih jedinica i postoji u lokalnim jedinicama većeg broja država.

25. c.) Opći porez na potrošnju • neprihvatljiv na užim geografskim područjima • uzrokuju visoke administrativne troškove • značajno utječu na lokacijske odluke • uzrokuju visoke troškove obračuna • narušavaju načela horizontalne i vertikalne jednakosti • ne odražavaju potražnju za lokalnim dobrima i uslugama. Zbog brojnih nedostataka porez na potrošnju nije prikladan izvor prihoda lokalnih jedinica te se koristi samo u državama s prostorno velikim lokalnim jedinicama.

26. Selektivni porezi na potrošnju - trošarine Prednosti: visoki i stabilni prihodi, mogu utjecati na dvojako koristan način. Nedostaci: regresivnost, mogu dovesti do preusmjeravanja kupovine u područja bez trošarina i do promjena odluka o lokaciji određenih djelatnosti, kako ih plaćaju i kućanstva i poduzeća KONAČNI POTROŠAČ u određenim situacijama može biti oporezivan dvaput (kaskadni učinak).

27. d.) Porez na dobit • Lokalni porez na dobit može poremetiti normalne tokove proizvodnih faktora unutar države, pa je nepopularan jer narušava konkurenciju na neefikasan i nepošten način. • Kod uvođenja lokalnog poreza na dobit javlja se pitanje kakose odnositi prema poduzećima koja posluju unutar više lokalnih jedinica. • Lokalni porez na dobit ne može se smatrati prikladnim izvorom financiranja lokalnih razina vlasti.

28. Ostali oblici lokalnih poreza su: • porez na promet nekretnina • porezi u vezi s motornim vozilima (porez na gorivo, dozvole za motorna vozila, porez na prodaju i preprodaju automobila, naknade za parkiranje, naknade za prometno zakrčenje) • porez na kapitalne i financijske transakcije • porezi na zabavu (automate za zabavne igre i klađenje) • porez na oglašavanje • porez na telefonske usluge • porez na vlasništvo kućnih ljubimaca • porez na korištenje javnih površina u privatne ili poslovne svrhe • porez na djelatnost gradnje • porez na tranzit i tranzitni smještaj • porez na obavljanje određene djelatnosti (porez na ukupni prihod poduzeća i paušalni porez na poduzeća) i drugi.

29. Lokalni porezni prihodi Lokalne jedinice vlasti ostvaruju porezne prihode iz dva osnovna izvora: - županijskih i općinskih/gradskih poreza - zajedničkih poreza.

30. U strukturi poreznih prihoda uglavnom dominiraju porezi koje lokalne jedinice dijele s državom, prije svega, porez i prirez na dohodak i porez na promet nekretnina. Ta dva porezna izvora čine ukupno 90 % poreznih prihoda lokalnih jedinica vlasti, a u strukturi ukupnih prihoda od 50- 60% prihoda lokalnih jedinica vlasti.

31. Lokalni porezi u Republici Hrvatskoj Županijski porezi su: - porez na nasljedstva i darove - porez na cestovna motorna vozila - porez na plovila - porez na automate za zabavne igre.

32. Općinski i gradski porezi su: - prirez poreza na dohodak - porez na potrošnju - porez na kuće za odmor - porez na korištenje javnih površina - porez na tvrtku ili naziv.

33. Zajednički porezi u Republici Hrvatskoj U Republici Hrvatskoj je zakonom propisana raspodjela zajedničkih poreza između države i lokalnih jedinica vlasti. Lokalnim jedinicama pripada dio prihoda od zajedničkih poreza na dohodak, prometa nekretnina i do 2007. poreza na dobit.

34. Lokalne jedinice koje su u srpnju 2001. godine preuzele financiranje decentraliziranih funkcija (osnovno i srednje obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb, vatrogastvo) središnja država je osigurala veći udio u porezu na dohodak.

35. NEPOREZNI PRIHODI (2)

36. Korisničke naknade- lokalni porezi-drugi važan izvor prihoda.... Korisničke naknade najvažniji su izvor neporeznih vlastitih prihoda na lokalnoj razini. Korisnička je naknada plaćanje za učinjenu uslugu ili nekapitalno dobro koje nije industrijske prirode. Obično se naplaćuje za usluge električne energije, plina, vodovoda, odvodnje, sakupljanja i zbrinjavanja otpada, za usluge aerodroma, javnih knjižnica, parkova, rekreacijskih centara, održavanja cesta i mostova, zaštite od požara, itd...

37. Postoje tri vrste naknada: Naknade za usluge– njima pripadaju naknade za različite dozvole i za raznovrsne sitne takse i to za korisnike koji se lako mogu identificirati, radi se o naknadama troškova u javnom sektoru. Javne cijene– to su prihodi koje lokalne jedinice ostvaruju prodajom privatnih dobara i usluga, te se ovdje privatni korisnik može lako identificirati. Porezi za posebne koristi– to su naknade s posebnim koristima koje ostvaruju posebne skupine stanovništva, obično se razrezuju na vrijednost ili svojstva imovine.

38. Lokalni neporezni prihodi u Republici Hrvatskoj Neporezni prihodi su autonomni prihodi lokalnih jedinica koji imaju unaprijed utvrđenu namjenu. Visinu stope neporeznih prihoda samostalno utvrđuju lokalne jedinice te samostalno obavljaju njihovu naplatu.

39. Neporezni prihodi su namjenski prihodi i mogu se koristiti samo za točno utvrđene namjene za koje su i uvedeni. Naplaćuju ih: državne upravne službe, lokalne jedinice, javna poduzeća, komore i udruženja obrtnika. U strukturi općinskih i gradskih proračuna od tih prihoda najizdašniji su: komunalne naknade i doprinosi.

40. Postoje naknade i pristojbe: iz komunalnog gospodarstva, za korištenje pomorskog dobra, za mineralne sirovine, za prostore elektrana, za javne površine, za lovozakupnine, za boravišne pristojbe, od prodaje državnih biljega, za šumski doprinos, za spomeničku rentu, prihodi od koncesija i mnogo manjih oblika koje su propisale lokalne jedinice vlasti.

41. Kao najvažniji neporezni prihod pojavljuju se.... Komunalna naknadaprihod je proračuna lokalne jedinice namijenjen za financiranje komunalnih djelatnosti: odvodnje atmosferskih voda, održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanja javnih površina, održavanja nerazvrstanih cesta, održavanja groblja i krematorija, javne rasvjete.

42. Komunalni doprinos prihod je proračuna lokalne jedinice koji se koristi za financiranje gradnje i korištenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture: javnih površina, nerazvrstanih cesta, groblja i krematorija te javne rasvjete.

43. KAPITALNI PRIHODI (3)

44. Kapitalni prihodi - tu spadaju: prodaja imovine i privatizacija komunalnih(lokalnih) poduzeća. Kapitalni se prihodi sukladno definiranoj imovini dijele na prihode od financijske imovine i na prihode od nefinancijske imovine.

45. Prihodi od financijske imovine su: - Prihodi od kamata (na dane zajmove, na vrijednosne papire, na oročena sredstva, na depozite po viđenju te zatezne kamate) - Prihodi od pozitivnih tečajnih razlika i dividendi - Prihodi od dobiti trgovačkih društava i financijskih institucija

46. Kapitalni prihodi - prihodi od nefinancijske imovine - zakup, iznajmljivanje i prodaja. - Prihodi od nefinancijske imovine ostvaruju se kroz zakup i iznajmljivanje imovine(I). - Prihodi od prodaje nefinancijske imovine ostvaruju se prodajom(II): • prirodnih bogatstava (poljoprivredno i građevinsko zemljište, rudna bogatstva, vodna bogatstva) • proizvedene imovine (stambeni i poslovni objekti, nematerijalna proizvedena imovina, proizvedena kratkotrajna imovina-zalihe) • postrojenja i opreme • prijevoznih sredstava • knjiga i umjetničkih djela • plemenitih metala.

47. Kapitalni prihodi u Republici Hrvatskoj Kapitalne prihode lokalne jedinice ostvaruju prodajom imovine i privatizacijom komunalnih (lokalnih) poduzeća. Ovi prihodi se dijele na: prihode od prodaje financijske imovine i na prihode od prodaje nefinancijske imovine.

48. Prihodi od privatizacije komunalnih poduzeća - dilema Prihodi od privatizacije javnih poduzeća u vlasništvu lokalnih jedinica i privatizacija tih poduzeća ostali su u sjeni procesa privatizacije državnih javnih poduzeća. Malo je informacija o privatizaciji komunalnih poduzeća lokalnih jedinica, a ne zna se ni u čijem su vlasništvu ta poduzeća. Uočljivo je da su u dosta slučajeva privatizirana poduzeća koja se bave prijevozom putnika.

49. DOTACIJE/POTPORE (4)

50. Postoje tri različita oblika potpora: Uvjetni transferi - predstavljaju transfere sredstava za jedinice lokalne vlasti osigurane u okvirima decentralizacijskih procesa gdje se transferi pomoći prema lokalnim jedinicama vlasti ostvaruju putem određenih zajedničkih fondova