IDEOLOGIJE

1. IDEOLOGIJE

2. Ideologije se mogu shvatiti kao sistemi međusobno povezanih ideja i vjerovanja koja se sastoje od: • Vjerovanja o tome kako svijet funkcionira, • Vjerovanja o tome kako svijet treba izgledati. Ideologije su uvijek mješavine onoga što jest (znanosti) i onoga što bi trebalo biti (normativnih tvrdnji). Na pr. Socijalizam se zasniva na “znanosti” klasne borbe i ne ideji o poželjnost socijalizma (besklasnog društva, planske ekonomije). Nacionalizam na povijesnoj teoriji nastanka naroda i poželjnosti da narod bude politički samostalan.

3. Odnos ideologije i povijesne stvarnosti: • Ideologija se može pozivati na neko poželjno buduće stanje koje treba ostvariti- na pr. Kapitalizam treba zamijeniti boljim uređenjem socijalizmom • Ideologija može braniti postojeće stanje kao najbolje protiv svih izazova • Ideologija se može pozivati na povratak na neko predhodno stanje koje je bilo puno bolje “zlatno doba”. Kao što je često buduće stanje samo maštanje koje se nikada ne ostvari niti kada revolucija uspije (utopija) tako često i pozivanje na prošlo “zlatno stanje” je idealizirano (Rousseaov divljak, zlatno doba Kalifata, nezavisnost Hrvata u doba “narodnih kraljeva”.)

4. Srodni pojmovi: Vrijednosni sistem: također sistem ideja o poželjnom i dobrom koji sve odnosi na sve sfere života. (Vrijednosti porodičnog života, vrijednosti u radu i sl.) Ideologija se obično odnosi na politički poredak. Ideologija obično smatra određene vrijednosti kao bitne komponente na kojima se politički poredak mora zasnivati . Liberalna ideologija na vrijednosti pojedinca. Nacionalizam na primatu nacije kao vrhunske vrijednosti. Socijalizam na vrijednosti radničke klase (rada). Islamski fundamentalizam na apsolutnom primatu religije –Islama koji treba biti osnova za konstituiranje društva.

5. Pogled na svijet: kompaktni , sažeti pogled na to kako svijet izgleda i kako funkcionira i što je poželjno u tom svijetu. Pojam je obični širi od pojma ideologije jer uključuje mnogo više od političkog režima. Dimenzije “pogleda na svijet” • “cjelina najvišeg reda” tj. referentni okvir unutar kojeg se svijet doživljava: u prvobitnoj zajednici to je rod pa pleme, sa nastankom države to postaje država, sa formiranjem nacije to biva nacija. Može postojati kompeticija između nacionalnog i vjerskog, klasnog i nacionalnog, etničkog i nacionalnog, nacionalnog i države i t.d. • Predstava o “sastavu te cjeline”. U srednjevjekovnom kršćanstvu se smatra da je država samo preslika božje države.

6. U feudalizmu vlada predstava o “prirodnoj”-od boga određenoj hijerarhiji staleža. U pre-modernom svijetu nema sekularnih ideologija nego je svijet prvenstveno prožet religijskom slikom svijeta a opravdanje političkog poretka se obično traži u sferi religije. Tek sa modernizacijom koja sadrži diferencijaciju svjetovnog od religioznog javljaju se sekularne ideologije . Sekularne ideologije opravdanje traže u znanosti a ne više u religiji. (Neke suvremene ideologije isto se zasnivaju na religiji- Islamski fundamentalizam, demokrščanstvo –fuzija liberalizma i kršćanstva- kršćanski socijalizam –fuzija socijalizma i kršćanstva)

7. Moderna upotreba pojma: Napoleon želi diskreditirati one koji mu se protive i zove ih ideolozima. (To su oni koji su željeli etablirati znanost o idejama). Prema tome u početku ideologija označava uskogrudne, dogmatske ideje o svijetu. Jedna dimenzija takvog shvaćanja ideologije je namjerno iskrivljavanje stvarnosti da bi se prikrili vlastiti interesi. Povijesni primjer Platona –koji ne govori o ideologiji nego o “korisnoj laži”. To je dogma(mit) da je bog stvoro tri vrste ljudi –najbolje, sačinjene od zlata (oni trebaju biti čuvari-vladari); ljudi od srebra (vojnici); od bakra i željeza-oni su stvoreni za manuelni rad.

8. Platon misli da ce ljudi povjerovati u taj mit kroz dvije generacije. ( analogije Platonovog mita –od vjerovanja u Kralja-boga pa do vjerovanja u posebnost plemstva do modernih rasističkih teorija-ideologija). Drugo značenje koje se kasnije razvija je nesvjesno iskrivljavanje istine jer se svijet vidi u skladu sa interesima. Ovo značenje otvara pitanje sociologije znanja do koje mjere je uopće moguće imati “objektivno” znanje nezavisno od interesa (socijalne pozicije) posebne kada se to znanje odnosi na društvene odnose.

9. Ideologija se često shvaca kao neistinito mišljenje, Protivnikovo mišljenje je ideologija, naše je mišljenje znanje, istina, objektivno. Prema Boudonu (The Analysis of Ideology) teoretska shvačanja ideologije mogu se klasificirati prema tome da li naglašavaju kriterij istinitosti ili kriterij da su za ideologiju bitna mobilizacijska snaga, ili činjenica da izražava interese odredjene grupe bez obzira na istinitost.

10. Marx: ideologija je “iskrivljena svijest”. Ona služi da opravda vladajuce odnose. Ideologija vladajuće klasa postaje dominantna zahvaljujuči tome što su sva sredstva za formiranje mišljenja u rukama vladajuće klase. Religija, (opijum za narod)obečavajuci bolji život na onom svijetu pa spriječava da se propituje i mijenja ovaj svijet. Znanost proučava samo ono što jest i time zanemaruje ono što bi moglo biti tj. ignorira potencijale promjene/ Kada god se ideje analiziraju ne uzimajući u obzir stvarnu osnovu na kojoj one nastaju to je ideološka a ne znanstvena analiza. Prema tome znanost, religija, pravo su sve samo oblici ideološkog (iskrivljenog) mišljenja

11. Za Marxa ideolosko viđenje svijeta proizlazi iz socijalnog položaja. Svijet se može “ne-ideološki” vidjeti samo iz pozicije klase koja se nalazi “objektivno” u poziciji da vidi “istinu”. To su radnici ili inteligencija koja je na njihovoj strani. Sam Marx i Engels koji nisu bili radnici ali su u poziciji da “objektivno” sagledavaju stvarnost jer se stavljaju u poziciju radničke klase. Sam Marx je bio u poziciji “intelektualnog proletera” jer zbog radikalnih ideja je bio proganjan i nije mogao dobiti akademsko mjesto za kojim je težio. To ne vrijedi za Engelsa koji je bio “pravi” kapitalist.

12. Karl Mannheim Smatra da ideologija u užem smislu je iskrivljena svijest, prikrivanje pravog stanja stvari – od svjesne laži do samoobmane.(To je “partikularno shvaćanje ideologije) “Sa partikularnim pojmom ideologije imamo posla kad ta riječ treba značiti samo da određenim “idejama” i “predstavama” protivnika ne želimo vjerovati. Smatramo ih za više ili maje svjesno prikrivanje nekog činjeničnog stanja, čije pravo saznanje nije u interesu protivnika” (Ideologija i utopija str.49)

13. Radikalni, totalni pojam ideologije. O ideologije neke epohe ili neke historijski-društveno konkretno određene grupe- recimo, neke klase- može se govoriti onda, kada pri tome mislimo na posebnost i kvalitetu totalne strukture svijesti ove epohe odnosno svih grupa. (Ideologija i utopija str.49). • Razlike partikularni-opći pojam ideologije • Partikularni pojam želi samo dio tvrđenja protivnika proglasiti za ideologiju, totalni pojam ideologije podvrgava sumnji cjelokupni protivnikov pogled na svijet • Partikularni pojam kreće se na psihološkoj ravnini- otkriva se pojedinačna “laž” a totalni pojam dovodi u pitanje kategorijalni aparat kojeg dovodi u vezu sa egzistencijalnim položajem

14. Opći pojam totalne ideologije – onda kada imamo hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stanovišta nego principijelno sva, pa dakle i vlastita (str.63) • Onda prelazimo iz običnog učenja o ideologiji u sociologiju znanja. • Osnovno polazište sociologije znanja “ljudsko mišljenje se ne konstituira slobodno lebdeći u društveno slobodnom prostoru, nego je, naprotiv, uvijek ukorijenjeno u određenom mjestu u tom prostoru” (str.67)

15. Razlikovanje ideologije i utopije • Ideologija brani postojeći poredak makar se poziva ne neke principe koji su možda u raskoraku sa stvarnošću • Na primjer branimo postojeći poredak u ime kršćanske ljubavi makar oko sebe gledamo eksploataciju, nasilje i sl. • Ili komunizam se poziva na ideju jednakost a ljudi u socijalizmu nisu bili jednaki, poziva se na vladavinu radničke klase a radnici nisu vladali. • Utopija se poziva na određene principe koji nisu ostvareni u postojećem poretku a koji će biti ostvareni kada se poredak sruši – francuska revolucija na jednakost, bratstvo u borbi protiv feudalizma,a socijalizam na jednakost i vladavinu radničke klase u borbi protiv kapitalizma.

16. Tko može stvoriti stav koji je usmjeren prema dinamici i cjelovitosti spoznaje • Sloj koji nije precizno ukorijenjen i svrstan, koji je relativno besklasan – društveno slobodna lebdeća inteligencija • “Dosad je rado isticana i suviše naglašavana većinom samo negativna strana ove neukorijenjenosti intelektualaca, kolebljivost njihove društvene osnove i pretežno neodređeni mentalitet. Politički ekstremni pravci , kojima je prije svega bilo stalo do oštro profiliranih odluka, nazivali su taj stav “beskarakternim”. • Ali možemo se upitati da li u političkoj sferi odluka za dinamičko posredovanje nije isto toliko odluka kao i bezobzirno zastupanje jučerašnjih principa ili jednostrano isticanje sutrašnjeg dana” (128)

17. Inteligencija ima dva puta: • A) Priključivanje najrazličitijim klasama koje se u datom trenutku uzajamno bore • B) Okretanje prema vlastitim korijenima, traženje vlastite misije,koja je u tome da inteligencija bude predestinirani zastupnik duhovnih interesa cjeline. • (str.128-129)

18. Prema sociologiji političkog angažmana intelektualaca • “..sposobnost priključivanja grupama koje su im klasno bile strane bila je moguća zato što su se oni (inteligencija) mogli uživljavati u sve pozicije i što je za njih, i samo za njih, postojala mogućnost izbora, dok su klasno nedvosmisleno određene individue samo u iznimnim slučajevima kadre djelovati nadilazeći okvire svog društvenog položaja. Ova odluka, nastala na osnovi vlastitog izbora, povezivala ih je doduše u političkoj borbi sa izabranom klasom, ali je uvijek dovodila do toga da ih ukorijenjene individue iste klase dočekaju sa određenim nepovjerenjem.” (129) Na osnovi toga možemo razumjeti fanatizam radikalnih intelektualaca. U njemu se vidi izvjesna duhovna kompenzacija za nedostatak društvene povezanosti, kao i nužda premošćivanja vlastitog i tuđeg nepovjerenja (129)

19. ž Drugačije shvaćanje polazi od mobilizacijskog potencijala, ili služenju interesima ostavljajući po strani dimenziju istinitost/neistintost kao irelevantnu. U tom slučaju ideologija se shvaća kao: …manje ili više organizirani skup ili sistem zainteresiranih mišljenja, stavova i ideja u koje se bez rezervi vjeruje kao u istinite i kojima se izražavaju interesi i težnje odredjenih klasa, slojeva ili nekih drugih dijelova društva. One mogu biti istinite ili neistinite (Lenjin: ideologije su oružje klasne borbe; Geertz: ideologije su simboličke akcije: mobilizacijski poklič) Znanost provjeravamo U ideologiju vjerujemo (isto kao i u religiju) Vrijednosti “osjećamo”.

20. Odnos ideologija – znanost Parsons: Ideologija nastaje kada postoji diskrepancija između onoga što se vjeruje i onoga što se može pomoću znanosti utvrditi kao istinito. Svaka ideologija ima u jezgri znanstvenu teoriju. Ali bit ideologiji nije utvrđivanje istine (to je bit znanosti) nego ostvarenje ideje o tome kako svijet treba izgledati u čemu znanost samo pomaže. Ideološki mišljenje često iskrivljava znanost da bi ih prilagodila ideološkim zahtjevima Boudon: Ideologija je doktrina zasnovana na znanstvenom rezoniranju ali gdje se granice znanosti neopravdano šire i ono sto je neizvjesno proglasava kao izvjesno.

21. Ideologija Privilegirani Povijest Znanstvena • subjekt i cilj jezgra • Komunizam Radnička klasna Marksizam • klasa/buržu- borba; • azija komunzam • Fašizam Rasa/ nacionalna Rasna znanost • (Nacizam) nacija samostalnost;socijalni darw. • čista rasa • Nacionalizam Nacija nacionalna Romanticizam • samostalnost • Liberalizam pojedinac liberalna Ekonomska • demokracija teorija slobodnog • tržišta (A.Smith) • Islamski Uma Kalifat Islam • fundamentalizam

22. Religijski fundamentalizam. Religija i politika se preklapaju. (Separacija crkve i države u Europi je rezutat dugotrajne borbe papa i vladara ). Kršćanski socijalizam, Islamski socijalizam su nastali iz povezivanja religije i sekularnih ideologija. Protestantizam sa svojim naglasavanjem individualne odgovornosti stvorio je podlogu klasičnom liberalizmu. Religijski fundamentalizam gleda politiku (kao i sve druge aspekte ličnog i socijalnog zivota) kao sekundarne u odnosu na “objavljenu istinu”. Politički, društveni i individualni život moraju biti u skladu sa izvornim religioznim principima. To je obicno povezano sa vjerovanjem u literarnu istinu svetih tekstova.

23. Razlicita objasnjenja novi val fundamentalizma koji nastaje koncem XX stoljeća. Prvo promatra fundamentalizam kao devijaciju, simptom prilagodbe društava na modernu i sekulariziranu kulturu. Drugo objašnjenje smatra da je fundamentalizam trajan fenomen (ostati će i ubuduće) i proizlazi iz nemogučnosti sekularizma da zadovolji vječnu ljudsku težnju za “višim” spiritualnim istinama.

24. Razni oblici suvremenog fundamentalizma: • Značaj kršćanskog fundamentalizma raste u SAD 1970tih . “Nova kršćanska desnica” kao široki fundamentalistički pokret. Osnovni ciljevi: -za zabranu abortusa -uvođenje molitve u škole • povratak tradicionalnim obiteljskim vrijednostima 2) U Izraelu Židovski fundamentalizam dugo predstavljen koalicijom malih stranaka raste u značaju kao rezultat borbe protiv davanje zemlje koja se gleda kao Židovska pradomovina buducoj Palestinskoj državi.

25. 3) U Indiji Hinduski fundamentalizam se razvija kao kontra širenju zapadnog sekularizma i kao sredstvo borbe protiv konkurentskih vjera – Sikizma i Islama. 4) Islamski fundamentalizam. Izbija na površinu Iranskom revolucijom 1979 rezultat koje je formiranje prve Islamske države pod ajatolahom Homeinijem (1900-1989). Taj fundamentalizam se širi Bliskim Istokom, sjevernom Afrikom i u dijelove Azije. Šitski fundamentalizam je najradikalniji ali Islam u generalnom postaje sredstvo za iskazivanje anti-zapadnog sentimenta.

26. LIBERALIZAM Liberalizam kao ideologija se rađa propašću feudalizma i nastankom tržišnog društva (kapitalizma). Rani liberalizam je odražavao aspiracije narastajuće industrijske srednje klase te su liberalizam i kapitalizam usko povezani. U svojem najranijem obliku on je politička doktrina koja napada apsolutizam i feudalne privilegije zagovarajući ustavnost i kasnije reprezentativni (demokratski) oblik vladavine. U XIX stoljeću razvija se ekonomska liberalistička doktrina koja se zasniva na “vrlinama” slobodnog tržišta i napada sve oblike državne intervencije. U XX st. razvija se liberalizam (SAD) koji gleda povoljno na državu blagostanja i državnu intervenciju. Približava se socijaldemokraciji.

27. Elementi liberalizma: Individualizam- primarna važnost pojedinca u odnosu na svaku grupu ili kolektivitet. Cilj je liberalizma stvoriti društvo u kojem će se pojedinci slobodno razvijati tražeći i postižući “sreću” onako kako ju oni definiraju. Sloboda (individualna sloboda). Sloboda ima prioritet pred jednakošću, pravdom ili autoritetom. No sloboda mora biti “u okviru zakona” jer sloboda jednog može ugrožavati slobodu nakog drugog. Prema tome sloboda pojedinca mora biti konzistentna sa slobodom svih drugih pojedinaca. Razum.Svijet je racionalno strukturiran i njegova struktura može biti otkrivena prakticirajući razum i kritičko mišljenje. Pojedinac koristeći razum može dokučiti sto je za njega najbolje.

28. Vjerujući u razum vjerujemo i u progres i mogućnost da se razlike medju ljudima razriješe debatom i argumentima a ne primjenom sile. Jednakost. Jednakost postoji u “moralnom smislu”. Svi su rođeni “jednaki”. Svi moraju imati jednaka prava: “jednakost pred zakonom”. Pošto nemaju svi jednaki talent liberali ne traže jednakost “rezultata”, samo “jednakost šansi”. Oni dakle favoriziraju meritokratski princip. Tolerancija . Drugi mogu misliti, govoriti i djelovati drugačije što proizlazi iz individualnih prava i obogačuje našu socijalnu okolinu. Iz toga proizlazi vjera u pluralizam – moralna, kulturna i politička različitost. Progres se odvija kroz “slobodno tržište’ ideja.

29. Pristajanje. Autoritet i društveni odnosi moraju uvijek biti zasnovani na pristajanju. Vladavina mora biti zasnovana na pristanku onih nad kojima se vlada – osnova za prihvaćanje liberalne demokracije. Sva socijalna tijela i asocijacije moraju biti zasnovane na slobodnom ugovoru onih koji ih stvaraju jer u njima vide ostvarenja svojih interesa, želja ili ideala. Ustavnost. Vlada je neophodna radi garantiranja individualne slobode (osnovno: zaštita ugovora). Potencijalno ona može biti izvor tiranije u odnosu na pojedinca. To se sprečava fragmentacijom vlade, ustavnim garancijama.