210 likes | 478 Views
POLITIČKA SOCIJALIZACIJA, KULTURA I IDEOLOGIJE (2, 3 i 8). Izvanredni studij Drugo predavanje. POLITIČKA SOCIJALIZACIJA (2.). Proces učenja o politici i usvajanja političkih vrijednosti.
E N D
POLITIČKA SOCIJALIZACIJA, KULTURA I IDEOLOGIJE (2, 3 i 8) Izvanredni studij Drugo predavanje
POLITIČKA SOCIJALIZACIJA (2.) • Proces učenja o politici i usvajanja političkih vrijednosti. • Kako učimo o politici? Oblici: individualna iskustva; razgovori u obitelji, grupe vršnjaka, sudjelovanje u školskim i drugim aktivnostima (predstavljanje razreda, učenika), gledanje televizije, iskustvo • Zašto učimo o politici? Aristotel – čovjek kao društveno biće, ljudi se okupljaju u zajednice kako bi se razvijali. Ciljevi: 1. postajemo građanima, 2. stječemo znanja i vještina, 3. stječemo vrijednosti i uvjerenja potrebna za održanje poretka.
PRISTUPI SOCIJALIZACIJI • Funkcionalizam polazi od shvaćanja liberalne demokracije kao sustava uvećavanja ljudske slobode – socijalizacija je mehanizam stjecanja vrijednosti, normi i navika koje omogućuju održanje sustava i uvećanje individualne slobode. • Marksizam – liberalna demokracija je sustav održanja eksploatacije – socijalizacija je mehanizam nadzora i indoktrinacije, odvraća potlačene skupine od shvaćanja stvarnih interesa i borbe za njih • Feminizam – liberalna demokracija počiva na patrijarhatu kao sustavnoj dominaciji muškaraca nad ženama, pa je svrha socijalizacije nametanje ženama njihovih tradicionalnih rodnih uloga i odvraćanje o političkog djelovanja. Simone de Beauvoir, Drugi spol: “Ženama se ne rađamo, ženama postajemo u društvu.”
PROCESI SOCIJALIZACIJA • Kada učimo o politici? Koje je ključno razdoblje političke socijalizacije? D. Kavanagh razlikuje kao dvije škole političke socijalizacije: škola primarnosti i škola recentnosti. • Argumenti za primarnost: Herbert Hyman „Politička socijalizacija“ u SAD djeca stječu političke preferencije roditelja; postoji prijenos političkih vrijednosti u djetinjstvu. D. Easton i J. Dennis „Djeca i politički sustav“ – 4 faze učenja o autoritetu: 1. prepoznavanje pojedinaca koji imaju autoritet - roditelj i policajac; 2. autoritet ima javno i privatno lice (razlika između autoriteta roditelja i autoriteta policajca), 3. autoritet može biti utjelovljen u institucijama (vlada, sud), 4. institucije postoje odvojeno od pojedinaca koji u njima rade. Treća i četvrta faza – učenje o institucijama. • Argumenti za recentnost: izgradnja identiteta – “zreli identitet” različit od prethodnog, promjenjive okolnosti mogu izazvati krizu identiteta i resocijalizaciju u nove navike i uvjerenja; prilagođavanje novoj političkoj okolini, institucijama, pravilima; sudjelovanje u institucijama proizvodi vrijednosti i navike
KAKO UČIMO O POLITICI • Kako se odvija proces socijalizacije - svjesno i promišljeno ili nesvjesno i iskustvom? • U demokratskim zemljama velik dio procesa se odvija nesvjesno, u djetinjstvu često kroz roditeljsko postavljanje granica djeci, a ne kroz školsko učenje, iako postoje programi političkog obrazovanja (obrazovanje za demokraciju, građansko obrazovanje). • Totalitarni sustavi – planska i organizirana djelatnost od najranije dobi, indoktrinacija, posebni nastavni programi (moralni odgoj)
AKTERI ILI ČIMBENICI SOCIJALIZACIJE • Obitelj • Škola • Vršnjačka skupina • Crkva • Masovni mediji (tisak, televizija, film), npr. Disneyevi “crtići” – prenošenje vrijednosti; Bambi – shvaćanje života i odgovornosti; Pocahontas – mogućnost skladnog suživota različitih kultura, harmonične urođeničke kulture indijske princeze (Pocahontas) i nasilne kulture engleskog kolonijalnog kapetana (John Smith), kroz njihovu ljubav
POLITIČKA KULTURA (3.) • G. Almond i S. Verba, Civilna kultura (1963): politička kultura obuhvaća stavove i orijentacije prema poretku među populacijom; kognitivna, afektivna i evaluativna pitanja; SAD, Velika Britanija, Meksiko, SR Njemačka i Italija; tri idealna tipa političke kulture: • 1. parohijalna: opće neznanje o politici i odsustvo uključenosti u političku djelatnost • 2. podanička: znanje o političkim procesima i nesklonost participaciji u politici • 3. participacijska: znanje o politici i spremnost na sudjelovanje u političkom procesu • civilna kultura: mješavina participacijskih i podaničkih elemenata, stabilna demokracija povezana s njom
KONSOCIJACIJSKA DEMOKRACIJA • Kritike Civilne kulture: Arend Lijphart, Demokracija u pluralnim društvima (1977) – model demokracije za podijeljena društva: 1. institucionalni aranžmani koji jamče utjecaj i samostalnost svakog značajnijeg segmenta (federalni ili decentralizirani sustav, razmjerni izborni sustav i dr.), 2. suradnja među elitama, 3 kultura pregovaranja i traženja kompromisa • iskustvo: Švicarska, Austrija, Nizozemska, Belgija
SUBKULTURE • neka skupina populacije koja ima poseban i trajan skup stavova, uvjerenja i orijentacija prema političkim objektima. • D. Kavanagh 4 osnove subkultura: 1. elitna i masovna subkultura, 2. kulturne podjele unutar elite, 3. generacijske subkulture, 4. društvena struktura • generacijske subkulture - R. Inglehart, Tiha revolucija (1975) - promjena dominantnih vrijednosti mladih u visokorazvijenim zapadnim društvima od 1960-ih, materijalističke i postmaterijalističke vrijednosti • društvena struktura kao izvor subkulture – S. M. Lipset i S. Rokkan: teorija rascjepa, 2 revolucije: 1. nacionalna revolucija - rascjep i sukobi država-crkve i centar-periferija, 2. industrijska revolucija - rascjepi selo-grad i rad-kapital.
NEPOMIRLJIVE SUBKULTURE • Sjeverna Irska – terorističko nasilje; Belfast podjela po dijelovima grada • Rascijepi – unionisti i nacionalisti (republikanci) – UK i Republika Irska • Vjerska podjela – protestanti i katolici • Socio-ekonomska podjela – protestanti povlašteniji i bogatiji dio
USPON “AZIJSKIH TIGROVA” • Japan, Tajvan, Južna Koreja, Singapur, Malezija • Konfucijanske vrijednosti – samosavladavanje i dužnosti prema drugima; moralne norme koje pojedinca vežu u mrežu društva • Zajednica i obitelj prevladavaju nad individuumom (zapadnjački individualizam) • S. Huntington – sukob civilizacija; kulturni sukobi; konfucijanizam temelj moćne civilizacije, koja je glavni izazov zapadnoj dominaciji
POLITIČKE IDEOLOGIJE (8.) • Politička ideologija je skup ideja i uvjerenja o ljudskoj prirodi, društvu i povijesti pomoću kojih ljudi objašnjavaju svoj položaj, opravdavaju postojeće stanje ili pružaju razloge i ciljeve za njegovu promjenu, na kojima se oblikuju politički programi • Destutt de Tracy - skovao pojam 1796. kao znanost o idejama; Napoleon – negativno značenje; Marx - dva pojma ideologije: 1. duhovna nadgradnja – moral, religija, pravo, znanost i dr., 2. izvrnuta i lažna svijest, vladajuće ideje su ideje vladajuće klase; Antonio Gramsci – kulturna hegemonija; tradicionalni i organski intelektualci • Louis Althusser – represivni i ideološki državni aparati
LIBERALIZAM I NEOLIBERALIZAM • Elementi: sloboda, tolerancija (Popper: paradoks tolerancije), jednakost, vlasništvo, individualizam, konstitucionalizam, demokracija • Klasični liberalizam – izvori: Hobbes, Locke, Smith; predstavnici: Bentham, J. S. Mill. • Novi liberalizam – poljuljana vjera u laissez-faire, pozitivnija uloga države u uklanjanju društvenih zala – siromaštva, nezaposlenosti, bolesti, neznanja; T. H. Green, Keynes, Beveridge, Dewey, • Neoliberalizam – Hayek, Friedman, slobodno tržište i minimalna država
KONZERVATIVIZAM I NEOKONZERVATIVIZAM • Elementi: poredak, autoritet, ljudska nesavršenost (obuzdavanje nagona i strasti), tradicija (Burke - "prošlost mora stvarati sadašnjost", društvo je partnerstvo prošle, sadašnje i buduće generacije), organicizam, religija, domoljublje • Razlika između njemačkog (metafizički – Hegel i romantičan) francuskog (reakcionaran, religijski, Maistre) i britanskog konzervativizma (paternalistički, Disraeli i Mlada Engleska) • Liberalni konzervativizam i neokonzervativizam – slobodno tržište + jaka država (tačerizam)
SOCIJALIZAM • Elementi: podruštvljenje (podržavljenje), kooperacija, bratstvo (drugovi, braća i sestre), jednakost (središnja vrijednost), sloboda (pozitivni pojam) • Revolucionarni socijalizam ili komunizam – Lenjin, Staljin; zaostalost, teror, realni socijalizam, maoizam, titoizam; način provedbe: revolucija, nasilje • Socijaldemokracija, reformistički ili demokratski socijalizam – E. Bernstein, liberalizam + demokracija + socijalizam, vrijednosti: sloboda, jednakost, pravednost i solidarnost, temelj: socijalna pravda, treći put - Blair; način provedbe: reforme, mirni put • Središnji lik K. Marx
NACIONALIZAM • Elementi: središnji pojam nacija (kulturna ili politička), nacionalni identitet, nacionalna država • Kameleonska ideologija; ugnjetačka, imperijalistička i oslobodilačka narav; Janus • Liberalni nacionalizam – francuska revolucija, nacionalno samoodređenje, Napoleonova osvajanja • Konzervativni nacionalizam, integralni i imperijalistički nacionalizam • Antikolonijalni nacionalizam - gandhizam, Senghor – filozofija crnaštva
FAŠIZAM I NEOFAŠIZAM • Elementi: antiracionalizam, borba, teror, zajednica, nejednakost, vođa, rasizam • Talijanski fašizam – država, korporativizam, • Nacionalsocijalizam - rasizam, Gleichschaltung – politika koordinacije svih institucija i organizacija u ispunjenju ciljeva nacističke države • Neofašizam – različite skupine, negiranje holokausta, Le Pen i Haider
FEMINIZAM • 2 vala feminizma: prvi val – pol. 19. st. do poč. 20. st. – pravo glasa; drugi val – preteča S. de Bevauoir, Drugi spol, 1949.: "Ne rađamo se kao žene, ženama postajemo."; SAD – Betty Friedan, Ženska mistika, 1963 – kućanice i majke • Elementi: rodna jednakost – spol i rod (gender), spolna dominacija – seksizam, patrijarhat (Kate Millet, Spolna politika, 1970), oslobođenje žene • Tipovi: 1. liberalni – jednakopravnost, reformizam, 2. socijalistički - klasno i žensko ugnjetavanje, 3. radikalni – "osobno je političko", patrijarhat kao sustav muške dominacije; 4. ekofeminizam – žena i priroda, rađanje i hranjenje, ženske vrijednosti – empatija i intuicija
EKOLOGIZAM • Minimalističko i maksimalističko stajalište; ekologizam i environmentalizam • Elementi: ekologija (ekosustav, samoregulacija), holizam (ideja o svijetu kao cjelini, Zemlja kao Geja – živi organizam koji teži homeostazi), antindustrijalizam, održivi razvoj, decentralizacija • Tipovi: 1. konzervativni – povratak prirodi, misticizam, romantizam, 2. pragmatični – umjereno antropocentričko stajalište, 3. ekosocijalizam – kapitalizam uzrok ekološke krize, 4. anarhoekologizam – radikalna struja – harmonija čovjeka i prirode, 5. dubinska ekologija – ovisnost dijelova ekosustava, ekocentrizam – samoostvarenje za sva bića, kompleksnost i raznolikost ekosustava, dobrovoljna jednostavnost