120 likes | 451 Views
Dr. sc. Anđelko Milardović. Ideje i ideologije II. dio. Hrvatski studiji Kolegij: Suvremene političke ideje i ideologije Zagreb, 24. listopada 2006. Struktura predavanja. Ideologija i politička moć Ideološki pluralizam i ideologija kao zajednica Ideologija, znanost i politička teorija.
E N D
Dr. sc. Anđelko Milardović Ideje i ideologije II. dio Hrvatski studiji Kolegij: Suvremene političke ideje i ideologije Zagreb, 24. listopada 2006.
Struktura predavanja • Ideologija i politička moć • Ideološki pluralizam i ideologija kao zajednica • Ideologija, znanost i politička teorija
Ideologija i politička moć • Pojam ideologije je usko vezan s politikom i političkom moći • ‘Ideologija je svaki razložno povezan skup moralnih, ekonomskih, društvenih i kulturnih ideja koji je čvrsto i prepoznatljivo integriran u politiku i političku moć’ (Nisbet) • Mnogi političari shvaćaju ideologiju kao legitimacijsko sredstvo osvajanja i očuvanja političke moći – time se političke ideje svode na puku propagandu
Ideologija i politička moć • Weber: moć je stupanj vjerojatnosti nametanja svoje volje drugima unatoč otporu; sredstva moći - sila, novac ili uvjeravanje • Machiavelli: snaga i lukavstvo (lav i lisica) • S povećanjem kompleksnosti društva raste značenje uvjeravanja, kao najdjelotvornijeg i najjeftinijeg postupka/ sredstva moći • Njime se kod građana postiže visok stupanj habitualiziranja, time reakcije postaju gotovo automatske • Time politička ideologija postaje istodobno i sredstvo i oblik moći
Ideologija i politička moć • Michael Mann – ideološka moć je jedan od oblika socijalne moći, uz ekonomsku, vojnu i političku moć • Ideološka moć izvire iz osnovne strukture i potreba ljudskih bića: • Iz čovjekove potrebe da nađe konačno značenje u životu • Iz potrebe da usvaja norme i vrijednosti • Iz potrebe da sudjeluje u estetskim i ritualnim praksama • Tko monopolizira odgovore na ove potrebe može steći znatnu moć • Iz toga je vidljivo da političke ideologije nisu tek pasivni izrazi društvenih i klasnih interesa, već imaju autonomiju te sposobnost da vode političko djelovanje i utječu na društveni život
Ideologija i politička moć • Neka obilježja političke ideologije: • omogućuju da socijalne činjenice dobiju političko značenje • daju smisao elementarnim društvenim procesima • povezane su sa socijalnim i povijesnim prilikama u kojima se razvijaju i političkim interesima kojima služe • čine dio iskustva vremena u kojemu su oblikovane iz kojega dobivaju smisao i za koje predstavljaju istinu
Ideološki pluralizam i ideologija kao zajednica • Prema Mannu – ideološka moć se ostvaruje u 2 glavna oblika: • transcendentnom – ideologija se može širiti preko ekonomske, vojne i političke organizacije moći, stvarajući novu, posebnu i moćnu mrežu socijalne interakcije • imanentnom – ideološka moć može učvrstiti postojeću organizaciju moći, te reproducirati postojeće odnose • Ideologije su relativno trajni i stabilni sustavi političkih ideja i vrijednosti koje dijele politički univerzum • Političke se ideologije dijele na: lijeve i desne, slobodarske i autoritarne, otvorene i zatvorene i sl. • Glavne se političke ideologije svrstavaju duž osi lijevo-desno: komunizam socijaldemokracija konzervativizam fašizam liberalizam
Ideološki pluralizam i ideologija kao zajednica • Bobbio – podjela političkih doktrina na 4 vrste: • krajnja ljevica – doktrine istodobno egalitarne i totalitarne • lijevi centar – doktrine istodobno egalitarne i slobodarske • desni centar – doktrine istodobno slobodarske i neegalitarne • krajnja desnica – doktrine istodobno antiliberalne i antiegalitarne • Ideološke podjele su trajne i temeljne, te stoga savezi ideološki različitih pokreta nisu dugo održivi • Kako bi ostvarila dominaciju u društvu, ideologija mora imati odziva u onim skupinama koje imaju moć da ta uvjerenja provedu u političke stavove
Ideološki pluralizam i ideologija kao zajednica • Povezivanje ideologije s interesima određene skupine dovodi do toga da se politička ideologija uspostavlja kao specifična zajednica koja razvija svoj poseban jezik • Interes koji dijele čini ih članovima iste zajednice, a članovi zajednice uvijek će imati posebne zamisli koje zahtijevaju poseban jezik • Svatko tko želi razumjeti neku ideologiju treba naučiti njezin jezik (M. Freeden) • Jezgra neke ideologije obuhvaća ideje koje svi korisnici jezika te ideologije upotrebljavaju, npr.: • u liberalizmu – ideja slobode • u konzervativizmu – ideja tradicije i autoriteta • u socijalizmu – ideja podruštvljenja i jednakosti
Ideologija, znanost i politička teorija • Odnos ideologije i znanosti – središnji problem u teoriji ideologije • Tradicionalno kritičko mišljenje – ideologija je suprotna znanosti prema kriteriju istinitosti • Znanost – objektivna i istinita spoznaja • Ideologija – iskrivljenje istine, manipulacija • Moderno kritičko mišljenje pokazalo da ni znanost nije vrijednosno neutralna, tj. da su moderna znanost i tehnika – ideologije, te da mogu služiti nečijim interesima
Ideologija, znanost i politička teorija • Mannheim – ideologija je društveno uvjetovano mišljenje • Geertz – ideologija je sustav ideja koji se izvodi iz orijentiranja socijalnog aktera da nađe pravi smjer djelovanja u kompleksnom miljeu društvenog života • Ideologija je drukčiji tip ljudske tvorbe od znanosti – dok znanost teži istini i intelektualnoj spoznaji, ideologija je usmjerena identitetu, orijentaciji i djelovanju • Ideologija je način na koji socijalna grupa ili cijelo društvo postiže određenu mjeru samosvijesti uspostavljajući zajednički identitet ili skup kolektivnih ciljeva
Ideologija, znanost i politička teorija • Povezanost sa znanošću – ideologije se teže predstaviti kao znanstveno utemeljene tvorbe • U prihvaćanju neke ideje ili teorije, tj. tvorbe i širenja ideologije odlučujuću ulogu imaju intelektualci, intelektualne elite • Ideologija ne mora biti prihvaćena u znanstvenoj zajednici jer se ona širi drugim kanalima, ali je mogu prihvatiti određene skupine intelektualaca • Tako se neke slabe ili pogrešne teorije mogu širiti kao da imaju autoritet znanosti • U pristupu ideologiji često se brka znanstvena validnost i ideološka korisnost neke teorije