REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS

1. 1 REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS

2. Pozicije Biiansa stanja i uspjeha se prikazuju u vremenskim jedinicama koje predstavlja novac, koji je kao jedinica mjere univerzalan, sveobuhvatan; on daje mogućnost da se različite ekonomske kategorije, poslovne aktivnosti preduzeća i ekonomski tokovi u nacionalnoj ekonomiji, analiziraju u statici i dinamici i izriču sudovi o njihovim pozitivnim i negativnim trendovima. Realnost izrečenih sudova zavisi od stabilnosti novčanog mjerila. Novčano mjerilo je stabilno u stabilnim ekonomijama, koje karakteriše rast i razvoj, u ekonomijama u kojima su stabilne cijene roba i usluga. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS

3. Na osnovu finansijskih izvještaja - Biiansa stanja i uspjeha - čije su pozicije prikazane u stabilnom novčanom mjerilu, moguće je izricati meritorne sudove o obimu, strukturi i dinamici imovine i kapitala (sopstvenog i pozajmljenog), normali njihovih odnosa; obimu, strukturi i dinamici prihoda, rashoda i postignutih rezultata; riječju, o imovinskoj i finansijskoj situaciji preduzeća i njegovim poslovnim uspjesima i neuspjesima. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS

4. Pod uticajem dinamike cijena roba i usluga, mijenja se vrijednost novca. Pad cijena dovodi do porasta vrijednosti novca, a porast cijena do pada njegove vrijednosti. U monetarnoj ekonomiji, porast vrijednosti novca se nominira kao deflacija, a pad vrijednosti novca i opšti porast cijena kao inflacija. Stopa inflacije se "definiše" kao stopa promjene indeksa cijena REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS

5. Posto se vrijednost novca mijenja, on nije u stanju da vjerodostojno prikazuje stanje i dinamiku ekonomskih fenomena. Stalna degradacija novčanog mjerila dovodi u pitanje relevantnost podataka u fmansijskim izvještajima. Inflacija derogira njihovu iskaznu moć. Inflacija utiče kako na pozicije Bilansa stanja, tako i na pozicije Bilansa uspjeha. Zbog različitosti pozicija koje obuhvataju, i uticaj inflacije je različit REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS

6. Pozicije Bilansa stanja, posmatrane iz ugla uticaja inflacije, dijele se na monetarne i nemonetarne. U monetarne pozicije spadaju: novac, potraživanja i obaveze, a u nemonetarne; osnovna sredstva, zalihe, sopstveni kapital. Na njima preduzeće ostvaruje gubitak ili dobitak. U periodu inflacije, monetarne pozicije se prikazuju po tekućini cijenama, u novcu manje vrijednosti, manje kupovne snage. U periodu inflacije, monetarne pozicije se obezvređuju, stalno se smanjuje njihova vrijednost. Od monetarnih pozicija aktivan karakter imaju novac i potraživanja, a pasivan obaveze. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS STANJA

7. Na monetarnim pozicijama, koje imaju aktivan karakter, preduzeće ostvaruje inflacioni gubitak, zbog topljenja - smanjenja vrijednosti novca i potraživanja. Obaveze - (pozajmljeni kapital) koje su nominalno fiksne, u periodu inflacije se obezvređuju, jer se vraćaju u novcu slabije kupovne snage, slabije vrijednosti od dobijene. Na njima preduzeće ostvaruje inflacioni dobitak. Zbog toga je u periodu inflacije preporučljivo biti dužnik, jer se pozajmljeni, skuplji novac danas, vraća jeftinijim novcem sjutra. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS STANJA

8. Dejstvo depresijacije novca i obezvređivanje potraživanja može biti ublaženo il i neutralisano povećanjem brzine njihovog obrta iisplatom obaveza novcem slabije kupovne snage. Uticaj obaveza na neutralisanje dejstva depresijacije novca i obezvređivanje potraživanja zavisi od njihovog karaktera Kratkoročne obaveze imaju neznatan ili mali uticaj, a dugoročne naglašen. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS STANJA

9. U dužim vremenskim intervalima, veći je stepen depresijacije novca; novcem slabije kupovne snage isplaćuju se obaveze izražene u novcu veće kupovne snage. preduzeća sa velikim obavezama, naročito ako imaju dugoročni karaker, ne samo što ne neutrališu uticaj depresijacije na gotovinu i potraživanja, nego bilježe i dobitak, pod uslovom da prodajne cijene proizvoda i usluga rastu u istoj srazmjeri sa stepenom depresijacije novca. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS STANJA

10. Kada su u pitanju, pak obaveze koje su izražene u stranoj valuti (koja je stabilna), preduzeće koje posluje u inflatornim uslovima privređivanja, bilježi gubitke koji se manifestuju u kursnim razlikama koje nastaju zbog promjene pariteta odnosa između domaće i strane valute u korist strane. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS STANJA

11. U peridu inflacije, nemonetarne pozicije su potcijenjene, jer su prikazane u novcu veće kupovne snage. U njima se kriju latentne rezerve. Pošto im vrijednost raste, na njima preduzeće bilježi dobitak. To je razlog što u periodu inflacije ono "bježi" od novca, oslobađa ga se i pretvara u realitete. Razlika između inflatornogdobitka, koji se ostvaruje na realitetima i obavezama, i inflacionog gubitka, koji se ostvaruje na aktivnim monetarnim pozicijama, predstavlja neto inflatiornidobitak ili gubitak. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS STANJA

12. Pošto su pozicije Bilansa stanja za vrijeme inflacije izražene u novcu različite kupovne snage (realiteti po nabavnim, a monetarne pozicije po tekućim cijenama), on predstavlja tačan zbir netačnih vrijednosti. 'Amortizacija istoriskih troškova nije dovoljna da očuva vrijednost aktive preduzeća u vrijeme inflacije. Potcjenjivanje godišnje amortizacije izaziva precjenjivanje objavljenih prihoda i obračun većih poreza. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS STANJA

13. Inflacija se na različit način odražava na pozicije aktive i pasive Bilansa uspjeha. Prihodi koji čine pasivnu stranu Bilansa uspjeha 'obračunavaju se po tekućim - prodajnim cijenama. Troškovi koji čine aktivnu stranu Biiansa uspjeha obračunavaju se po cijeni koštanja (po istorijskim cijenama) koje su niže od današnjih - nabavnih cijena: posto se obračunavaju po nižim cijenama od novonabavnih - potcijenjeni su. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS USPJEHA

14. Zbog suprotstavljanja prihoda koji se obračunavaju po prodajnim -tekućim cijenama i troškova koji se obračunavaju po nabavnim - istorijskim cijenama, prikazani rezultat u Bilansa uspjeha je zavrijeme inflacije precijenjen. Obim precjenjivanja rezultata zavisi od stope inflacije i vremenskog razmaka između obračuna troškova i prihoda. Veća stopa inflacije i veći razmak, u kome se vrši obračun rezultata uslovljava veći stepen precjenjivanja i obratno. Netačno obračunati rezultat u Bilansu uspjeha, u periodu inflacije, dovodi do nerealne raspodjele dobiti na ličnu, investicionu i javnu potrošnju. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS USPJEHA

15. Za vrijeme prosperitetne faze poslovnog ciklusa inflacija može biti indukovana porastom tražnje što utiče na porast profitne stope, za vrijeme depresije, pritisak sindikata na porast najamnina može izazvati troškovnu inflaciju koja snižava profitne stope. S obzirom na to da li je inflacija anticipirana ili ne, njeni efekti na poslovanje preduzeća su različiti. Ako je anticipirana, preduzeća koja su pozajmljivala novac prije inflacije po nižim kamatnim stopama dobijaju na inflaciji, jer vraćaju dug jeftinijim novcem. Ako je preduzeće pozajmljivalo novac prije nego što je stopa inflacije neočekivano opala ono gubi na inflaciji, jer mora da vrati dug u skupom novcu, REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS USPJEHA

16. Pošto preduzeća predstavljaju osnovne ćelije privrede, između kojihpostoji organska veza, negativan uticaj inflacije na njihovo poslovanje se prenosi na privredu u cjelini. , Pošto su kod mnogih preduzeća troškovi vezani na duži vremenski period, elementi cijene koštanja koji je konstituišu imaju sve manje veze sa tekućom situacijom. Reproduktivna cijena koštanja, koja se odnosi na realizovane proizvode i usluge, sve manje je dovoljna za fizičku zamjenu istih elemenata. U vidu dobitka jede se supstanca. Topljenje supstance ne nastaje samo kao posljedica netacnog izračunavanja periodičnog rezultata i nemogućnosti zamjene elemenata cijene koštanja na iznosima kojima se može obezbijediti prosta reprodukcija, nego i kao posljedica opadanja kupovne snage novca i obezvređivanja potraživanja. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS USPJEHA

17. Na osnovu nominalnog rezultata - koji je nerealan, menadžment preduzeća nije u mogućnosti da cijeni cjelishodnost svojih poslovnih odluka, niti ima realan uvid u efikasnost privređivanja. Prikazan negativan uticaj inflacije na Bilanse stanja i uspjeha, kao bazne finansijske izvještaje, nije jedini. Za vrijeme inflacije, uporedivost finansijskih izvještaja, u sukcesiji vremenskih perioda, gubi svoj smisao iz razloga što se oni sastavljaju u različitim usloviraa monetarne stabilnosti, u kojima novac ima različitu kupovnu moć. REPERKUSIJE INFLACIJE NA BILANS USPJEHA

18. Konvencionalne metode pomoću kojih se želi neutralisati uticaj inflacije na bilans čine: metoda degresivne amortizacije, metoda normalnih zaliha i Lifo princip. METODE ZA NEUTRAUSANJE UTICAJA INFLACIJE NA BILANS

19. Prema konceptu degresivne amortizacije, primarni cilj otpisivanja se svodi na obezbjeđenje stalnosti kapitala i čuvanje njegovog fizičkog integriteta Zanemarivanje povećanja cijena pri obračunu amortizacije uslovilo bi to da periodični rezultat, zbog nižih amortizacionih kvota, bude nerealno visok, a sredstva za zamjenu amortizovanih imovinskih djelova nedovoljna. Obračun amortizacije u periodu inflacije zato ne treba vršiti na bazi . istorijskih troškova, već na bazi troškova zamjene. METODE ZA NEUTRAUSANJE UTICAJA INFLACIJE NA BILANS

20. Ovaj stav nalazi rješenje kroz sistem ubrzane amortizacije primjenom degresivnog metoda otpisivanja amortizacije troškova. Amortizacioni otpisi prema degresivnoj amortizaciji su u prvim godinama rada znatno veći u odnosu na nivo otpisa koji bi bio obračunat po konstantnoj metodi. Analogno tome, prikazani poslovni rezultat biva manji. Smatra se da ova metoda uvećanim otpisima kompenzuje gubitak kupovne snage novca, koji dolazi do izražaja kroz obračun umanjenih amortizacionih kvota, odlaganjem isplate doprinosa i poreskih obaveza, koji se obračunavaju na umanjeni poslovni rezultat, stiču se sredstva za razvoj, a prikazani poslovni rezultat u manjem iznosu nameće restriktivnu politiku raspodjele. METODE ZA NEUTRAUSANJE UTICAJA INFLACIJE NA BILANS

21. Dejstvo inflacije na zalihe neutrališe se primjenom metode vezanih - normalnih zaliha i Lifo principa u njihovom procjenjivanju. Metoda vezanih zaliha počiva na shvatanju "da je izvjesna zaliha materijala neophodna za hranjenje mašina, na isti način kao što je neophodna hrana za održavanje života". Zbog toga se zalihe procjenjuju po nabavnim cijenama - po cijeni koštanja. Stvara se fikcija da je obim zaliha nepromjenljiv, nepokretan, da se ne mijenja iz perioda u period zbog čega se u Bilansu stanja stalno vode po istoj cijeni. Poslovna aktivnost pređuzeća., međutim, uslovljava njihove oscilacije naviše i naniže. METODE ZA NEUTRAUSANJE UTICAJA INFLACIJE NA BILANS

22. Metoda vezanih zaliha se modifikuje primjenom LIFO principa, U Bilans uspjeha se unose samo zalihe koje su nabavljene u posmatranom periodu, i, na taj način, suprotstavljaju tekući troškovi tekućim prihodima. Na taj način se obezvređuje realan obračun rezultata u Bilansu uspjeha. Realnost rezultata zavisi od veće ili manje razlike između cijena posljednjih nabavki i dnevnih cijena. Zalihe su, kod primjene ove metode, potcijenjene. METODE ZA NEUTRAUSANJE UTICAJA INFLACIJE NA BILANS

23. Iako LIFO omogućava tačni izvještaj o prihodima (bilans uspjeha) on takode proizvodi manje tačni bilans stanja. Kao rezultat toga, računovodstvena vrijednost gotovih proizvoda na zalihi, u bilansu stanja preduzeća, će biti ispod njihove stvarne vrijednost. METODE ZA NEUTRAUSANJE UTICAJA INFLACIJE NA BILANS

24. Iako LIFO omogućava tačni izvještaj o prihodima (bilans uspjeha) on takode proizvodi manje tačni bilans stanja. Kao rezultat toga, računovodstvena vrijednost gotovih proizvoda na zalihi, u bilansu stanja preduzeća, će biti ispod njihove stvarne vrijednost. "Fifo deformiše bilans uspjeha, ali Lifo deforimše bilans stanja" . Fifo metoda povećava vrijednost zaliha, a Lifo smanjuje. METODE ZA NEUTRAUSANJE UTICAJA INFLACIJE NA BILANS

25. U suvremene metode za neutralisanje uticaja inflacije na bilans spadaju: koncept održanja kapitala i koncept održanja supstance SAVREMENE METODE

26. Prema konceptu održanja realne vrijednosti kapitala novac predstavlja osnov poslovne aktivnosti preduzeća. Njegovu vrijednost je moguće očuvati zamjenom nominalne novčane jedinice, promjenljive vrijednosti, novčanom jedinicom nepromjenljive vrijednosti - koju personifikuje opšti odnos cijena. Na ovaj način se homogenizuje kupovna moć novca, kojim se prikazuju prihodi i rashodi, i obezbjeđuje realan obračun rezultata poslovanja preduzeća, koji se može raspodijel iti "pod uslovom daje očuvana kupovna moć kapitala s početka perioda". SAVREMENE METODE

27. Pri razmatranju ovog koncepta, ističe se da opšti indeks cijena nije valjan indikator promjene vrijednosti novca, iz razloga što on u sebi asimilira promjene individualnih cijena, koje nastaju pod uticajem monetarnih i nemonetarnih faktora. Analogno tome, njegova promjena se prihvata kao mjera prosječne promjene nivoa individualnih cijena. Pošto njegovo izračunavanje prati niz problema, preporučuje se primjena indeksa cijena na malo i indeksa cijena na veliko. Prema tom konceptu, pored zvaničnih fmansijskih izvještaja sastavljaju se paralelni - suplementarni izvještaji, u kojima se pozicije bilahsa iskazuju u novcu kupovne moći na dan biiansiranja. Ovaj koncept poznat u literaturi pod nazivom Bilans u zlatu Prema ovom pristupu, pozicije bilansa u vrijeme inflacije treba prikazivati u zlatnoj marki koja predstavlja stabilnu mjeru vrijednosti . SAVREMENE METODE

28. U nas je za vrijeme hiperinflacije vršeno preračunavanje vrijednosti pozicija bilansa koje su bile prikazane u obezvrijeđenom dinaru na vrijednost marke kao stabilne valute, Koncept održavanja supstance preduzeća polazi od premise prema kojoj osnovu preduzeća čini imovina, koju je moguće očuvati ako se iz ostvarenog dobitka permanentno izdvajaju sredstva za zamjenu dijela utrošene imovine po nabavnim - reprodukcionim cijenama. Po tom konceptu, rezultat predstavlja razliku između prihoda obračunatih po tekućim - prodajnim cijenama i rashoda obračunatih po novonabavljenim cijenama. Tako obračunati rezultat je realan. Njegova raspodjela obezbjeđuje integritet imovine - supstance preduzeća. SAVREMENE METODE

29. U vezi s tim konceptom prisutne su dileme: čiju supstancu treba čuvati; da lii cjelokupnu - bruto ili samo sopstvenu — neto imovinu koju prati problem razlučivanja imovine prema izvorima finansiranja: sopstveni ili pozajmljeni; o održanju supstance na kratki il i dugi rok, o statičkom i dinamičkom održanju supstance SAVREMENE METODE

30. Prema statičkom principu, treba obezbijediti reprodukciju iste vrste i količine imovine koja je utrošena u procesu reprodukcije. Prema dinamičkom konceptu održanja supstance, treba obezbijediti reprodukciju svih oblika imovine koji se troše u pređuzeću. u skladu sa tehničko-tehnološkim i ekonomskim promjenama koje prate njegovo poslovanje. Primjenu ovog koncepta prati problem utvrđivanja reprodukcionih cijena, prisustvo subjektivizma na procjenjivanju i "obaveznost" preduzeća da se bavi istom djelatnošću čitav poslovni vijek. SAVREMENE METODE

31. U uslovima monetarnih poremećaja, koncepti održanja kapitala i supstance predstavljaju alternativnu soluciju. Prema prvom konceptu, osnov poslovanja preduzeća čini kapital, prema drugom imovina. Analogno tome, insistira se na neophodnosti kupovne snage prvobitno investiranog kapitala, odnosno fizičkog kapitala - imovine (supstance preduzeća). SAVREMENE METODE

32. U tu svrhu, koncept održanja kapitala preporučuje primjenu opšteg indeksa cijena, odnosno indeksa cijena na malo i veliko, a koncept održanja supstance, primjenu individualnih cijena, odnosno specijalnih - specifičnih indeksa cijena. Koncept održanja kapitala uvažava uticaj inflacije na monetarne i nemonetarne pozicije bilansa, a koncept održanja supstance - samo uticaj inflacije na nemonetarne pozicije SAVREMENE METODE

33. U krajnjoj konsekvenci, cilj i jednog i drugog koncepta je svođenje nominalnog na realan rezultat. U nastojanjima da se eliminiše uticaj inflacije na finansijske izvještaje i oni učine realnim izvorom informacija, sve više dolazi do izražaja kombinacija pozitivnih osobina prikazanih metoda pomoću kojih se nastoji da se obezbijedi održanje supstance i kapitala preduzeća od kojih je posebno pažnje vrijedna metoda održanja individualnih vrijednosti nemonetarnih i monetarnih pozicija bilansa, čije se istorijske vrijednosti koriguju primjenom specifičnih indeksa cijena, odnosno opšteg indeksa cijena i njihovog prikazivanja u suplementamim finansijskim izvještajima SAVREMENE METODE

34. Stavovi profesionalnih svjetskih asocijacija, koje se bave standardizacijom u računovodstvu, mijenjaju se po pitanju primjene metoda za neutralisanje uticaja inflacije na bilans. SAVREMENE METODE