PSIHOLOGIJA UÄŒENJA I POUÄŒAVANJA Motivacija

1. PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJAMotivacija dr.sc. Tajana Ljubin Golub, izv.prof. PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

2. Niz teorija objašnjava motivaciju, odnosno neki njezin aspekt • Skinnerova teorija objašnjava motivaciju nagrađivanjem • Bandurina teorija objašnjava motivaciju koja izvire iz percipirane samoefikasnosti • Lockeova teorija kao najvažniju varijablu za motivaciju smatra dobro postavljen cilj

3. Teorija samodeterminacije Deci i Ryana objašnjava postizanje autonomno regulirane motivacije kao proces internalizacije tijekom kojeg se zadovoljavaju potreba za autonomijom, kompetencijom i povezanošću

4. DECI I RYAN: TEORIJA SAMOODREĐENJA

5. Teorija samoodređenja Različiti tipovi ekstrinzične motivacije • Eksternalna: kontrolirana regulacija, ponašanje zbog kazne ili nagrade; • Introjecirana: kontrolirana regulacija, ponašanja da se izbjegne sram ili anksioznost ili zadrži samopoštovanje; • Identificirana: autonomna regulacija, osoba shvaća važnost pravila i prihvaća ih kao vlastita • Integrirana: autonomna regulacija, posve internalizirano ponašanje, osoba regulira svoje ponašanje

6. O kojoj vrsti motivacije se radi? • učenik uči kako bi izbjegao sankcije od roditelja • Učenik uči jer će mu biti neugodno pred profesorom ako dobije lošu ocjenu • Učenik uči jer želi proći s 5 kako bi mogao upisati željeni fakultet • Učenik uči jer ga to zanima i uživa u učenju • Učenik uči jer mu puno znači da je odličan učenik

7. Locke: Teorija cilja

8. Teorija cilja (Locke, 1968) Što je bolje reći: Trebaš se jako truditi Daj sve od sebe Pokušaj dobiti četvorku Pokušaj učiti još pola sata duže nego inače

9. Teorija cilja (Locke, 1968) Je li bolje da si postavimo lagan cilj ili težak cilj? Edwin A. Locke (1968): Toward a Theory of Task Motivation and Incentives Locke i Latham (1990): A Theory of Goal Setting and Task Performance Locke, Edwin; Gary Latham (2006), "New Directions in Goal-Setting Theory", Association for Psychological Science15 (5): 265–268

10. Teorija cilja (Locke, 1968) Glavna varijabla kojom se objašnjava motivacija su ciljevi, pa je stoga najvažnije znati dobro postaviti cilj • Našao je da specifični i teški ciljevi daju vode do boljeg uratka nego nejasni i lagani ciljevi (Ljudi su motivirani kada točno znaju što im je cilj – trebaju jasne putokaze – cilj mora biti jasan; Ljudi vole teške a ne lagane zadatke) 2. Česte povratne informacije o napredovanju

11. 5 principa postavljanja ciljeva da bi bili motivirajući • Jasnoća: ciljevi moraju biti mjerljivi, jasni, specifični, sa jasnim vremenskim rokom. • Izazov: ako je zadatak koji trebamo obaviti prelagan ili ako smatramo da nije važan; ako mislimo da ostvareni cilj nije značajno postignuće, onda razina izazova nije prikladna da cilj bude motivirajući. ALI, CILJ MORA BITI DOSEZLJIV I REALAN (nepostizanje cilja je demotivirajuće još više od prelakog cilja). Mora motivirati, a ne frustrirati

12. 5 principa postavljanja ciljeva da bi bili motivirajući • Predanost cilju: Ljudi moraju prihvatiti cilj, ne smiju im biti nametnuti • Povratna informacija: nužna, služi kao poticaj jer se razjašnjavaju očekivanja, prilagođava se težina cilja, može biti i nagrada. • Kompleksnost zadatka mora biti praćena sa dovoljno vremena koje osobi treba da dosegne cilj

13. SOCIJALNO-KOGNITIVNI PRISTUP MOTIVACIJI Ovaj pristup naglašava važnost mišljenja koje pojedinci imaju o sebi, svojim zadacima i svojoj izvedbi, kao temeljnih varijabli koje određuju ishod nekog zadatka.

14. Interakcijske teorije motivacije Uzimaju u obzir interakciju okoline i unutarnjeg doživljaja pojedinca. Motivacija pojedinca će ovisiti o nagradi za uloženi napor (okolina), ali i o tome kako pojedinac percipira nagradu i okolnosti pod kojim je došao do nagrade (percepcija, kognicija).

15. Teorija VLASTITE VRIJEDNOSTI ATKINSONA

16. Teorija vlastite vrijednostipercepcija vlastite sposobnosti određuje razinu motivacije za postignućem

17. Primjena teorije vlastite vrijednosti u razredu • Strategije postizanja uspjeha (planiranje, ulaganje napora, uklanjanje distraktora...) • Strategije izbjegavanja neuspjeha (npr. prepisivanje, biranje lakših zadataka, biranje preteških zadataka, nesudjelovati - markiranje, odlagati rad, nedovoljno zalaganje) • Rješenje: učenik treba steći povjerenje u vlastitu vrijednost i promijeniti negativnu sliku o sebi u pozitivnu i to će potaknuti motivaciju za postignućem

18. Kako povećati motivaciju za postignućem? • Učiti učenike natjecanju samih sa sobom • Koristiti suradničko učenje • Naučiti ih dijeliti zadatke na manje dijelove (dobro postaviti cilj) • Davati zadatke primjerene težine i povezati ulaganje napora s uspjehom

19. Ne izjednačavati sposobnost s osobnom vrijednošću Naglašavati pozitivne strane učenika Prenijeti očekivanje uspjeha 9/5/2014

20. Teorija OČEKIVANJA I VRIJEDNOSTI eccles I SUR.

21. U modelima očekivanja i vrijednosti kao objašnjenjima motivacije, uradak prvenstveno ovisi o internaliziranoj percepciji očekivanja i vrijednosti • Očekivanje: odnosi se na vjerovanje o vlastitoj sposobnosti i samoučinkovitosti • Vrijednost: odnosi se na razloge zašto osoba radi neku aktivnost

22. Eccless: Teorija očekivanja i vrijednosti • 2 glavna koncepta kojima objašnjava motivaciju (izbor aktivnosti, ustrajnost i intenzitet) • Očekivanja vlastitog uspjeha • Vrijednost zadatka

23. Teorija očekivanja i vrijednosti Eccless i sur. • Proširili su Atkinsonovu (1957) originalnu definiciju očekivanja i vrijednosti • Konceptualno razdvojili očekivanje uspjeha od uvjerenja u kompetentnost/sposobnost • Očekivanje uspjeha: Što misliš koliko ćeš imati iz matematike sljedeće godine?” • Uvjerenje u sposobnost: Što misliš koliko si sposoban u matematici u odnosu na druge studente/u odnosu na druge predmete”? (samoefikasnost nema ovaj komparativan aspekt)

24. Teorija očekivanja i vrijednosti Eccless i sur. • Vrijednost se odnose na specifičnu vrijednost zadatka: kvalitete zadatka koje utječu na želju ispitanika da radi taj zadatak, vrijednost je subjektivna. 4 kvalitete: • Važnost zadatka (koliko je osobi važno da dobro uradi zadatak) • Intrinzična vrijednost zadatka (uživanje u zadatku) • Utilitarna vrijednost (korisnost zadatka) • Trošak zadatka

25. Teorija očekivanja i vrijednosti Eccless i sur. • Važnost zadatka (koliko je osobi važno da dobro uradi zadatak) povezana je sa identitetom osobe – važno nam je ono što je centralno za naš doživljaj sebe • Intrinzična vrijednost zadatka (je li zadatak zabavan

26. Teorija očekivanja i vrijednosti Eccless i sur. • Utilitarna vrijednost zadatka: Kako se taj zadatak uklapa u buduće planove, npr. je li izvršenje neophodno kao kod ispita koji su uvjet, Koju ću korist imati od toga? • Trošak: Čega se svega mora odreći da bi izvršio zadatak. Je li petica iz matemtike vrijedna tog truda koji moram uložiti?

27. Teorija POSTIGNUĆA ciljeva

28. Ciljevi su važno objašnjenje motivacije i ponašanja za postignućem (Ames, 1992) • U nekoj situaciji postignuća (npr. učenje) ljudi imaju različite ciljeve • Ciljevi su razlozi zašto se radi ta aktivnost

29. Ljudi se angažiraju u raznim aktivnostima koje su usmjerene na postignuće iz dva glavna razloga koji utječu na njihovu interpretaciju i na njihovu reakciju: • Iz razloga da ovladaju aktivnosti (masterygoal) gdje je fokus na učenju i stjecanju kompetencija – CILJNA ORIJENTACIJA NA UČENJE;

30. 2. Iz razloga da postignu uradak (performance goal) gdje je fokus na demonstraciji kompetencije u odnosu na druge, dobivanje visoke procjene od drugih, ili ekstrinzična nagrada – CILJNA ORIJENTACIJA NA IZVEDBU

31. Ovi ciljevi u novijim radovima podijeljeni su na dimenziju izbjegavanja i dimenziju približavanja

32. PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJASamoregulacija motivacije prof.dr.sc. Tajana Ljubin Golub PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

33. Strategija 1: Povećanje situacijskog interesa • Nastojanje da se zadaci učine zabavnijima • Za zabavne zadatke smo intrinzično motivirani PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

34. Strategija 2: Povećavanje osobnog značenja • nastojanje da se ono što se uči učini važnim za osobu, da se poveže s osobnim iskustvom • Osniva se na teoriji očekivanja i vrijednosti PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

35. Strategija 3: Samogovor za ovladavanje gradivom • Nagovaranje sebe na učenje radi stjecanja što više znanja PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

36. Strategija 4: Samogovor za izvedbu nagrađivanjem • nagovaranje sebe na učenje radi ocjena PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

37. Strategija 5: Samogovor za izvedbu izbjegavanjem • nagovaranje sebe na učenje radi izbjegavanja neuspjeha PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

38. Strategija 6: Kontrola okoline • kontroliranje distraktora PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

39. Strategija 7: Samonagrađivanje • obećavanje nagrade nakon učenja PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA

40. Strategija 8: Postavljanje bliskih ciljeva • razlomljavanje jednog zadatka na više njih manjih PSIHOLOGIJA UČENJA I POUČAVANJA