HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 13 -201 4 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 14. Praćenje komunikacijske razmjene 4. III. 2014.

2. STANDARDNI POGLED NA DIJALOG • PRIMJER: Kad jaganjci utihnu, Jonathan Demme (prvi dijalog s Lectorom; ch. 4 unatrag; 11.50) • Dijalog (eng. dialogue) je nadasve verbalan, govorni • On je bipolaran, dvokomponentan - u njemu sudjeluje najmanje dvoje, a moguće i više, međusobno različitih i prostorno odvojenihsugovornika • Dijalog se sastoji od: • Izgovaranja replika (eng. line) - ‘razmjenskih jedinica’ u razgovoru (ono što jedan lik u kontinuitetu, “u komadu”, izgovori) • sugovorničkog preuzimanja riječi, tj.smjene replika(engl. turn-taking) – jedan kaže, pa onda drugi, pa opet prvi itd. • replike se, tipično, međusobno smisleno (semantički, značenjski)nadovezuju – tvoresuvisli, vezaniniz, razgovor(engl. dialogue, conversation) • sugovornici su tipično u uzajamnu perceptivnom dometu, dijelom su jedinstvene interpersonalne komunikacijske situacijetj. u složenom uzajamnom osobnomodnosu • Dva podtipa komunikacijskih situacija (dijaloga): • (a) komunikacija ‘licem u lice’ (engl. face to face communication)– sugovornici se čuju i vide (kontroliraju se uzajamni prostorni odnosi) • (b) reducirana komunikacija – samo jednim “kanalom” , “provodnikom”: samo govorom (kad se sugovornici ne vide – telefonski razgovor); samo gestama (kad se ne čuju – previše su međusobno udaljeni, ili govore preko prepreka; Jaganjci,20.45)

3. IDENTIFIKACIJSKI UVJETI ZA PRAĆENJE VERBALNOG DIJALOGA • a) ambijentalno-zvukovna kompatibilnost – replike zvučno pripadaju istom ambijentu (kod komunikacije ‘licem u lice’) • slična rezonanca koja prati zvuk govora (ovisi o smještaju točke slušanja u prizoru) • kompatibilni ambijentalni (pozadinski) zvukovi • b) vremenska koordinacija replika • dijaloške reakcije su vremenski vezane, uzajamno se koordiniraju, slijede jedna drugu: • s ‘prihvatljivim’ razmakom(pauzama) • s ‘prihvatljivim’ preklapanjem(tako da se ipak razaberu, razumiju) • Razmjena jerukoviđena pomoćuintonativnih signala, odnosno vezana uz ‘šlagvorte’ (engl. dialogue cues) • tj. ustaljenim signalima za ‘preuzimanje riječi’ (npr. spuštanjem intonacije na kraju replike, ili pitalačkim dizanjem intonacije) • ili mjestima povišene važnosti (intonativni naglasci na one smislove u sklopu rečenice na koji se mora reagirati)

4. UNUTARDIJALOŠKI REZOVI PRIMJER: Jaganjci Kad se tipično reže u dijalogu? • Rez na pauzu, nakon signala da je kraj replike • zaključna intonacija + pauza jest jaki znak da sugovornik treba ili da može, ako hoće, preuzeti riječ, pa se na to i logično reže na sugovornika (na njegovu reakciju na to “nuđenje” da preuzme riječ) • Rez na govorno javljanje sugovornika izvan kadra (off) – • tj. javljanje replike sugovornika dok još traje govor govornika (obično po izgovorenom prvom slogu, ili prvoj riječi ili sklopu riječi) ili dok se još vidi govornik. (Jaganjci, 14.12) • Rez pred posljednji slogili na završne riječi(prema smislu) u replici – uz prevlačenje sloga ili završetka govora na kadar sugovornika (? ) • Rez na neverbalnu reakciju sugovornika dok još traje replika • obično kad je važno vidjeti reakciju na trenutni sadržaj koji se iznosi replikom, odnosno kako sugovornik prati govor (Jaganjci, 14.27)

5. PROBLEM: “FILMSKI” STATUS RAZGOVORA • Problem: • Je li predočavanje dijaloga – “filmična” stvar, tj. nije li to tek “snimka” kazališne, odnosno radijsko-dramske izvedbe • Basil Wright u razgovoru s Vivijan Braun: • “Braun: ‘Sada kad su mogući ‘govorni filmovi’ /talkies/ da li ih smatrate jednako dobrim dodatkom kao i glazbu? • Wright: ‘Ne, jer dobar govorni filmje kazališni komad, tek možda poboljšan mehaničkim prednostima kamere, tj. panoramama, bližim planovima i montažom.’ • Broun: ‘ Mislite da ‘govorni filmovi’ nisu filmovi?’ • Wright: ‘Govorni filmovi su tehnički filmom, ali nisu filmskim filmom.’” • U vrijeme pojave zvučnog – nadasve dijaloškog – filma uslijedila je velika rasprava o tome kako se film time “pretvara u snimku kazališta” (odnosno – “radio drame”).

6. VIZUALNOST KOMUNIKCIJSKE RAZMJENE • Međutim: ne komunicira se samo govorom i intonacijom negoukupnim vizualnim aspektima ‘tjelesna’ i ambijentalna ponašanja – tzv. neverbalnim ponašanjem(popularno: “jezikom tijela”) • Neverbalno ponašanje proučava se u tzv. mikrosociološkom krilu socijalne psihologije, odnosno antropologije, području komunikacije ‘licem u lice’. (engl. nonverbal comunication/behavior; face to face communication; body language; kinesics; proxemics) • Komunikacijsku razmjenu čini ukupnost verbalnih i neverbalnih (vizualnih) sastavnica situacije • Film ima posebno dobru mogućnost da ukazuje na ovu neverbalnu komponentu dijaloga – da dade izboran uvid i u neverbalne čimbenike uz dijalogu (pomoću varijacija planova i raskadriranja) – da predoči verbalno-neverbalnu ukupnost komunikacijske razmjene • Raskadriranje dijaloga vođeno je potrebom da se promatrački (vizualno) nadzire tijek razgovora

7. NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (1): • PRIMJERI: Poderana zavjesa, 1966, A. Hitchcock /Sve ili ništa, 2002, M.Leigh– 14.58 • 1. Kretanje pogleda • usmjeravanje pogleda (indikacija onog što je trenutno važno za oba sugovornika) • dodir pogledom • skretanje pogleda u stranu • dizanje-spuštanje pogleda • 2. Mimika kapcima/očima • spuštanje i dizanje kapaka • treptanje (buljenje/treptanje) • stiskanje-širenje očiju • 3. Kretanje obrva/čela • dizanje obrva • mrštenje

8. NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (2) • 3. Pokreti glavom (vezani s pogledom) • okretanje glave: prema sugovorniku / otklon od njega • spuštanje glave - naglo dizanje glave • konvencionalni pokreti vezani: klimanje, micanje lijevo-desno, naginjanje glave • 4. Mimika usnicama • otvorenost-zatvorenost • stisnutost-opuštenost • Smiješkanje – smijeh (također: vrsta smijeha ili smješka) • Posebne grimase (pućenje, izbacivanje donje usnice, grizenje usnice, oblizivanje…)

9. NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (3) • 5. Geste rukama • geste podcrtavanja riječi, strukturnih mjesta u govoru (poante, završetka…) • geste pokazivanja (uspostavljanje zajedničkog centra pažnje) • geste ograđivanja • geste povezivanja (dodirivanja, • konvencionalne geste (geste pozivanja; širenje ruku; geste upozorenja; prijetnje; psovanja…)

10. NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (4) • 5. Postura gornjeg dijela tijela • Napeta postura / opuštena postura • Bodra postura / klonula postura • Naginjanje naprijed / povlačenje unatrag • Nagli pokreti kao potcrtavajući uz govor • 6. Tjelesna orijentacija • Sučeljenost (‘frontalna orijentacija’) • Bočno postavljanje (kutna, ‘L’ pozicija; u ravnini s istom orijentacijom) • Odvraćanje od sugovornika (‘okretanje leđa’)

11. NEVERBALNI VIDOVI DIJALOGA (5) • 7. Uzajamno pozicioniranje • Razmaci • Bliski (ulaženje u ‘osobni prostor’ – prostor mogućnosti dodirivanja tijela: intimnost/nasilje) • Blizu (‘nadohvat’ – ‘komunikacijski razmak’ – nadzire se postura sugovornika i svi detalji lica) • Odmak (‘formalna udaljenost, ‘na distancu’) • Opservacijska udaljenost (prevladava mogućnost promatranja) • ‘Zauzimanje prostora’ • uzimanje ili davanje prostorne prednosti • Uključivanje ambijentalnih elemenata • komunikacija uz korištenje simboličkih ‘prepreka’, odnosno pomagala (pultovi, službeni stolovi, stakla, ograde…)

12. ‘VRIJEDNOST POJEDINOG SIGNALA’ • Neki su signali ‘jaki’ – sami su po sebi sposobni ‘odati’ stav, stanje sugovornika • Većinom signali nisu ‘jednoznačni’ – izvlače svoje konkretno značenje iz određenog ‘sklopa’ signala • veze sa značenjem izgovorenog i dotadanjeg razgovornog tijeka • sinkronog sklopa (‘harmonijskog sklopa’) znakova (usuglašenosti više znakova) • tempiranog obrasca – usaglašene smjene znakova, izlagačkog poretka. • Montažna analiza razgovora zapravo je psihološka analizatakva slijeda aspektualnog usaglašavanja verbalnih i brojnih neverbalnih signala • Redatelj kao “praktični psiholog”, kao “psiholog promatrač i promatrački analizator” komunikacijske razmjene

13. PREDOČAVANJE DIJALOGA: • Raskadriranje dijaloga nije uvijek potrebno. • Kad je potrebno: • (a) kad dijalog podrazumijeva neki “akcijski odnos” između sugovornika: npr. ad postoji odnos pitanja i odgovora,odnos naredbe i reakcije na naredbu, prigovora i reakcije na prigovor... • (b) kad se dijalogom uspostavljaju ili razvrgavaju odnosi pa je fazni razvoj tih odnosa (komponente tog procesa), važno podrobno pratiti (naglasiti izdvajajućim kadrovima) • Kad je slabije potrebno ili nepotrebno: • (a) kad su sugovornici dani u obuhvatnom kadru, tako da ih se oboje vidi dostatno dobro pa se može prebacivanjem pogleda pratiti reakcije. • (a) kad je samo globalan odnos tipski važan, a te se globalne reakcije vide i u obuhvatnom kadru (pa nije potrebno raskadriravanje, ili ono nije stalno) - osobito pri rutinskim, konvencionalnim razmjenama; prijateljskom čavrljanju bez neke važne teme... • (c) kad je “neraskadriranje” razgovora korisno iz osobitih stilskih – retoričkih, sugestivnih - razloga: Poderana zavjesa (rasprava u jednom obuhvatnom kadru, 31.45)

14. DODATNA LITERATURA: • Desmond Morris:Poznavanje čoveka – vodič kroz govor tela/ Govor tijela (srpsko i hrvatsko izdanje) • Desmond Morris: The Human Animal – The Language of the Body (1994, Part One – “The Human Animal”) - http://www.lomodeedee.com/2010/02/03/body-cinema-the-human-animal-by-desmond-morris/ • Allan & Barbara Pease, 2004 , The Definitive Book of Body Language, London: Orion Books