1 / 11

6. Benjamin Constant (1805-1859)

6. Benjamin Constant (1805-1859). Bilješka o Benjaminu Constantu. Henri-Benjamin Constant de Rebecque (1767 – 1830) rođen u Švicarskoj Francuski pisac, filozof i političar Stekao je visoko obrazovanje na sveučilištu u Škotskoj

mahsa
Download Presentation

6. Benjamin Constant (1805-1859)

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. 6.Benjamin Constant (1805-1859)

  2. Bilješka o Benjaminu Constantu • Henri-Benjamin Constant de Rebecque (1767 – 1830) rođen u Švicarskoj • Francuski pisac, filozof i političar • Stekao je visoko obrazovanje na sveučilištu u Škotskoj • Bio je aktivan u francuskoj politici nakon Francuske revolucije – kao predstavnik i vođa lijeve liberalne opozicije poznate kao Nezavisni • Kao zastupnik liberalizma zalagao se za slobodu pojedinca, ograničenje autoriteta države i širenje prava glasa • Poznat je po svojoj teoriji moderne slobode • Najznačajnija djela: • De l'esprit de conquête et l'usurpation (On the spirit of conquest and on usurpation) (1815) • De la religion (1824-1831)

  3. Benjamin Constant on-line http://www.filozofija.net/ http://www.acton.org/publicat/randl/liberal.php?id=115 http://www.theihs.org/libertyguide/people.php/75875.html http://chnm.gmu.edu/revolution/d/676/ http://fare.tunes.org/books/Faguet/benjamin_constant.html

  4. Benjamin Constant: Načela politike i drugi spisi Politička kultura, Zagreb, 1993. Raščlamba: Anđelko Milardović ožujak 2006. • Constanta drže utemeljiteljem liberalizma u Francuskoj. Djelo Načela politike i drugi spisi može se uvrstiti u sklop političkoga liberalizma (šire: http://www.stoessel.ch/hei/hdp/benjamin_constant.htm)

  5. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Piše o francuskom Ustavu i načelu suvereniteta naroda koje se ne može osporiti. • Suverenost određuje kao «premoć opće volje nad svakom pojedinačnom voljom» (str.13.) • Pogrešno je ako društvo ima neograničenu suverenost nad svojim članovima • Tko je po njemu suveren? Constant: »Suveren su svi građani kao općost, u smislu da nijedan pojedinac, niti jedan od njih, nikakva djelomična udruga, ne može sebi prisvojiti suverenost ako ona nije prenesena.» (str.14.) • Građani kao «općost» ne mogu raspolagati «životom pojedinca»(str.14.) • Constant primjećuje da postoje dijelovi života kojima isključivo gospodari pojedinac, a ne cjelina. Constant: «Naprotiv, postoji dio čovjekova života koji nužno ostaje neovisan i stvar je samo pojedinca, tene postoji nikakva osnova po kojoj bi društvo za njih bilo mjerodavno. Suverenost postoji samo ograničeno i relativno. Njezina nadležnost prestaje onda gdje počinju neovisnost života pojedinaca.» ( str.15.)

  6. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Glede demokracije Constant kaže da je ona «vlast predana u ruke svih, ali samo s količinom moći nužnom za sigurnost zajednice» (str.17.) • Neograničena suverenost je opasnost za pojedinca koji u tom odnosu može biti nezaštićen. • Po Constantu ne postoji niti jedan tip neograničene vlasti bez obzira radilo se to o vlasti naroda, kraljeva ili zastupnika • Građani uživaju građanska prava koja su po svojoj naravi u odnosu na vlast nepovrediva • Sažetak rasprave o suverenosti moguć je izdvajanjem ovih načela: • Suverenitet naroda nije neograničen već je omeđen zakonima koji jamče slobodu i prava pojedinaca • Suverenost mora biti ograničena • Zastupnici naroda mogu djelovati samo u skladu s zakonom • Monarh bez obzira na uporište vlasti na koje se poziva ne smije imati apsolutnu vlast • Osvajačko pravo može se definirati kao sila ili snažna pohota osvajača da osvoji ono što njegovo nije • Vlast treba počivati na zakonima

  7. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Glade kraljevske vlasti u ustavnoj monarhiji Constant zagovara: • Odvajanje ministarske od kraljevske vlasti • Monarh je nepovrediv a ministri odgovorni • Kraljevska vlast je neutralna. Constant:»Ustavna monarhija tu neutralnu vlast stvara u osobi državnog poglavara» (str.23.) • Mora postojati suradnja između izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti • Ustavna monarhija po Constantu ima pet vrsta vlasti: «1.kraljevska vlast; 2.izvršna vlast; trajna zastupnička vlast; zastupnička vlast javnoga mnijenja;5.sudbena vlast» ( str.23.) I dalje:»Trajna zastupnička vlast počiva u nasljednoj skupštini, zastupnička vlast javnoga mnijenja u izbornoj skupštini, izvršna vlast povjerava se ministrima, a sudbena sudovima» (str.23.)

  8. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Glede zastupničke vlasti Constant piše o samostalnim skupštinama bez kojih nema slobode u državi. Ovdje valja bit oprezan. Constant: »No takve skupštine nisu posve bezopasne te se upravo u interesu slobode valja postarati za pouzdana sredstva da se onemogući njihova zastranjenja» (str.32.) • Dva su načina suzbijanja zastrane skupština: a) veto, b) raspuštanje. Koje se provodi u «ime prava naroda». Što se izbora zastupničkih skupština tiče Constant kaže da su one nastale izborom naroda kao rezultat njegove volje. • Constant se zalaže za izravne/neposredne izbore. Pa kaže: »Samo izravni izbori zastupničkom tijelu nacije daju iskustvenu snagu i ukorjenjuju ga u javnom mnijenju. Zastupnik imenovan na neki drugi način ne nalazi svoj glas koji bi njegov glas prepoznao svojim» (str.40.) • Javnu rasprava u skupštinama smatra doprinosom i poboljšanjem Ona mora biti slobodna i otvorena u prigodi nekog problema, pitanja. Prava je rasprava ne ona napisana, već «bez priprave».

  9. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • U pitanju izvršne vlasti koje su dio ministri, Constant navodi tri odgovornosti ministara: 1. prekoračenje zakonskih ovlasti, 2. nezakonito djelovanje «po javni interes bez izravne štete pojedinca; i 3. povrede slobode, sigurnosti i imovine pojedinca» (str.65.) • Benjamin Constant dalje piše o oblicima upravne vlasti tj. organizacije države. Pa za općinsku vlast kaže da je to «vlast samo u odnosu na građane, točnije, ona je njihov opunomoćenik za poslove koji se tiču samo njih» (str.91.) • Zalaže za uvođenjem više federalističkoga duha u francusku državnu upravu onoga vremena. Pod federalizmom, kaže on, misli se na «udrugu jedinica državne vlasti koje zadržavaju samostalnost u međunarodnim odnosima, a povezuje ih samo spone vanjske politike» (str.92.) • Ovaj tip federalizma ne drži primjerenim već se zalaže za slobodniji model: «Međutim, unutrašnje uređenje pojedinih dijelova, u onome u čemu ono ničim ne utječe na opću udrugu, istodobno mora ostati potpuno samostalno te, kao što u životu pojedinca dio mora ostati potpuno samostalno te, kao što u životu pojedinca dio koji ničim ne ugrožava interes društva mora ostati slobodan, tako s sve u životu dijela zajednice što ne škodi ci jelini mora uživati istu slobodu. Takav mi se federalizam čini vrlo korisnim i ostvarljivim u nas» (str.92.)

  10. B) Raščlamba XVI-XX. poglavlja ili o slobodama • Constant kaže kako je u prethodnim poglavljima razmatrao prava koje posjeduju pojedinci kao građani «koja ne podliježu nijednoj vrsti vlasti u društvu, a to su osobna i vjerska sloboda, sloboda mišljenja, jamstvo zaštite od samovolje i uživanje vlasništva» (str.101.) • Na jednom mjestu na neki način izdvaja prava vlasništva u odnosu na ostala «prava pojedinaca»(str.101.) • Kako on definira vlasništvo? Constant: «Vlasništvo dakle nije drugo do društvena pogodba(…)» (str.101.) I dalje: «Vlasništvo kao društvena pogodba pripada djelokrugu i nadležnosti društva. Društvo nad njim posjeduje prava koja ne posjeduje nad slobodom, životom i mnijenjem svojih članova» (str.102.) • Ona kaže: «Društvo … svoje djelovanje mora ograničiti samo na vlasništvo jer bi svako djelovanje preko toga bilo povreda koja su izvan njegove nadležnosti»(str.103.) • U pitanju ostalih sloboda, primjerice tiska, Constant se zalaže za slobodan i nezavisan tisak. Tisak ne smije pasti u zastrane. Prema tomu nikako nije dopušteno:»Poticanje na ubijanje i građanski rat, pozivanje vanjskog neprijatelja, izravno vrijeđanje državnog poglavara i nigdje nisu bili dopušteni»(str.113.)

  11. B) Raščlamba XVI-XX. poglavlja ili o slobodama • O vjerskoj slobodi Constant piše kako je ona bila pozicionirana u ondašnjem francuskom Ustavu. Kaže kako je bila zajamčena sloboda vjeroštovlja uz poštivanje vanjske zakonske forme, uz razdvojenost vjerskog i svjetovnoga, kao način izbjegavanja nesnošljivosti. • Piše o građanskoj i vjerskoj nesnošljivosti. Odnos vjere i države Constant ovako opisuje: »Za vjeru vrijedi isto što i za glavne putove: volim kad ih država održava, ali svakom ostavlja pravo da bira vlastitu stazu»(str.129.) • Bio bi to Constantov prinos sekularizmu i slobodi izbora i djelovanja. • Na kraju rasprave slijedi ogled «o slobodi pojedinca».Slobodu je lako proglasiti, ali ona se mora institucionalno štititi. • Slobodu shvaća kao cilj društvenog života. Pa ovako zbori:»Sloboda pojedinca je cilj svake ljudske udruge. Ona je oslonac javnog i osobnog morala, na njoj počivaju rad i privređivanje, bez nje nema mira, dostojanstva niti sreće za čovjeka.» • Ono što može narušiti slobodu je samovolja. Ona je opasnost za poredak slobode.

More Related