PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U PREDMETU ĐORĐEVIĆ PROTIV HRVATSKE

1. PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U PREDMETU ĐORĐEVIĆ PROTIV HRVATSKE

2. Podnositelji zahtjeva • Gospodin D.Đorđević i gospođa R.Đorđević • Majka i sin, hrvatski državljani srpskog porijekla. • Podnositelj je osoba lišene poslovne sposobnosti zbog mentalne i tjelesne retardacije, za njega se brine majka također podnositeljica zahtjeva.

3. Okolnosti predmeta • Podnositelji zahtjeva žive u prizemlju stambene zgrade u blizini jedne Osnovne škole A.K. u Zagrebu. • Izgledno je da su podnositelji bili zlostavljani od srpnja 2008. do veljače 2011. godine. • Navodno ih zlostavljaju učenici Osnovne škole A.K. sve maloljetnici. • Osobito zlostavljaju podnositelja zahtjeva zbog njegova zdravstvenog stanja te srpskog porijekla.

4. Zlostavljali su ga vikanjem uvredljivih riječi, gađali loptom, jednom prilikom su mu opekli ruku cigaretom, isto tako jednom prilikom je podnositelj gurnut na ogradu prilikom čega je ozlijedio nogu, gađali su balkon grudama snijega, uništili cvijeće na balkonu,galamili ispred balkona i govorili srpskim dijalektom “Zovi bre policiju, mi se ne bojimo.” • Zlostavljanje je trajalo kontinuirano 2 i pol godine.

5. Djeca su bezbroj puta zlostavljala podnositelje o čemu su bile obaviještene državne institucije i od njih je tražena zaštita. • Policija (u bezbroj navrata, u nekima nisu niti pokušali evidentirati djecu već su im samo rekli da se maknu od balkona). • Centar za socijalnu skrb • Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom • Pravobraniteljica za djecu • Općinsko državno odvjetništvo za mladež

6. Grad Zagreb, od kojeg se zahtijevalo da ukloni klupu ispred stana podnositelja na kojoj su se okupljala djeca koja su zlostavljala podnositelje. Iako je prvobitno odbijen, naknadno je odobren zahtjev na preporuku pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom. • Osnovna škola A.K. • Sva državna tijela redom su se proglašavala nenadležnim u konkretnom slučaju

7. jer se radilo o maloljetnicima koji nisu navršili 14 godina i protiv njih se nije mogao provesti kazneni progon. • Predložena je jedino tužba zbog naknade štete u građanskom postupku.

8. Liječnička dokumentacija podnositelja zahtjeva • Podnositelj ima teški psihički poremećaj. • On je mirna i benigna osoba koja se ne bi mogla braniti od zlostavljača. • Zbog učestalog maltretiranja predložena je psihoterapija. • Podnositelj zbog stresa često grize usne i šake, ima trzaj u lijevom oku i simptome psorijaze.

9. TUŽBA EUROPSKOM SUDU ZA LJUDSKA PRAVA12.07.2010. GODINE • POVREDA ČLANKA 2,3,8,13 i14. • Članak 2. PRAVO NA ŽIVOT • Članak 3. ZABRANA MUČENJA • Članak 8. PRAVO NA POŠTIVANJE PRIVATNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA • Članak 13. PRAVO NA DJELOTVORNI PRAVNI LIJEK • Članak 14. ZABRANA DISKRIMINACIJE

10. Dopuštenost • Vladine tvrdnje • Članak 2. i 3. nisu primjenjivi na okolnost ovog predmeta. Tvrde da životi podnositelja nisu nikada ni na koji način bili izloženi riziku. • Glede članka 3. Vlada tvrdi da nije dosegnuta tražena razina težine, jer je maltretiranje kojemu se prigovara bilo uglavnom verbalno. • Vlada također tvrdi da nisu iskorištena sva pravna sredstva u RH, da se mogao podnijeti zahtjev za naknadu štete protiv djece i njihovih roditelja, te protiv škole ili drugih tijela javne vlasti.

11. Vlada tvrdi da se mogao pokrenuti prekršajni postupak protiv roditelja djece. • Isto tako Vlada smatra da se mogla u upravnom postupku podići “tužba protiv nezakonite radnje” mjerodavne vlasti. • Tvrdnje podnositelja zahtjeva • Podnositelj tvrdi da je maltretiranje uključivalo i tjelesno nasilje. • Trajni obrasci maltretiranja i zlostavljanja zadovoljavaju standard intenziteta iz članka 3. i 8. Konvencije te je primjenjiv i na članak 2. Konvencije.

12. Podnositelji smatraju da je “tužba protiv nezakonite radnje” mjerodavne vlasti nedjelotvorno sredstvo. • Glede pokretanja prekršajnog postupka podnositelji smatraju da se on ne može primijeniti jer se to sredstvo odnosi na prekršaje protiv javnog reda i mira. • OCJENA SUDA • Razina težine iz članka 3. Konvencije je dosegnuta, stoga je ova odredba primjenjiva u postupku u odnosu na podnositelja. • Vlasti su znale i trebale znati za zlostavljanje, stoga su ga one trebale spriječiti.

13. U odnosu na podnositeljicu nije dosegnuta razina težine iz članka 3. Konvencije ali je članak 8. Konvencije primjenjiv na podnositeljicu. • Svakodnevno maltretiranje dovelo je do poremećaja njenog svakodnevnog života i njezine rutine . Takva ponašanja negativno su utjecala na njen privatni i obiteljski život.

14. Nedostatak sustavne zaštite osoba s invaliditetom od zlostavljanja i nasilja nisu mogli biti ispitani ni u jednom postupku koji je navela Vlada. • Vlada nije navela koja tijela i prema kojem zakonu bi se trebala osjećati odgovornom u ovom slučaju zato “tužba protiv nezakonite radnje” nije djelotvorno sredstvo, jer su se sva državna tijela redom proglašavala nenadležnim u konkretnom slučaju.

15. OSNOVANOST • OCJENA SUDA • Iako nadležne vlasti nisu mogle zaštititi podnositelja zahtjeva u sferi kaznenog zakona, one su to morale učiniti na temelju pozitivne obveze. • Sud ispituje da li su mjerodavne vlasti bile svjesne ili trebale biti svjesne situacije maltretiranja i nasilja protiv prvog podnositelja. • S obzirom na činjenicu da su mjerodavne vlasti bile obaviještene.

16. Sud ispituje da li su mjerodavne vlasti poduzele sve razumne korake u okolnostima ovog predmeta da zaštite podnositelje zahtjeva. • Sud je utvrdio da mjerodavne vlasti nisu poduzele dovoljne korake kao bi utvrdile razmjere problema i spriječile da se događa daljnje zlostavljanje. • S obzirom da su vlasti znale i nisu ništa učinile ispunjen je rizik iz članka 3. i nastala je pozitivna obveza.

17. Iako sud utvrđuje da su poduzete neke radnje od strane policije i škole one nisu bile dovoljne da se maltretiranje zaustavi. • Sud je začuđen nesudjelovanjem centra za socijalnu skrb u rješavanju problema, jer bi mjerodavni stručnjaci mogli dati savjet i raditi sa dotičnom djecom. • Podnositeljima nije osigurano nikakvo savjetovanje kako bi im se pomoglo.

18. POVREDE • POVREDA ČLANKA 3. KONVENCIJE POSTOJI. • POVREDA ČLANKA 8. KONVENCIJE POSTOJI. • Maltretiranje je negativno utjecalo i na privatni i obiteljski život podnositeljice. • POVREDA ČLANKA 14. KONVENCIJE NE POSTOJI • Zahtjev nedopušten. • Ovaj prigovor se treba odbiti na temelju članka 35. stavka 1. i 4. Konvencije, zbog neiscrpljenosti domaćih pravnih sredstva. • Trebala je biti podnesena tužba u skladu sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije.

19. POVREDA ČLANKA 13. KONVENCIJE POSTOJI. • Dopušteni u onoj mjeri u kojoj se odnose na prigovore temeljem članka 3. i 8., a ostatak zahtjeva je nedopušten. • Niti jedno pravno sredstvo koje je Vlada navela nije moglo riješiti situaciju podnositelja u vezi s njihovim prigovorima temeljem članak 3. i 8. Konvencije.

20. Naknada u iznosu 11.500 EUR, te naknada troškova postupka.