1 / 30

SUOČAVANJE SA SMRĆU

SUOČAVANJE SA SMRĆU. TUGOVANJE I ŽALOVANJE. ŽALOVANJE KOD RODITELJA I DJECE. SMRT I UMIRANJ E (REAKCIJE UMIRUĆIH BOLESNIKA). PSIHOLOŠKI MODELI TRAUMATIZACIJE.

meena
Download Presentation

SUOČAVANJE SA SMRĆU

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. SUOČAVANJE SA SMRĆU

  2. TUGOVANJE I ŽALOVANJE

  3. ŽALOVANJE KOD RODITELJA I DJECE

  4. SMRT I UMIRANJE(REAKCIJE UMIRUĆIHBOLESNIKA)

  5. PSIHOLOŠKI MODELI TRAUMATIZACIJE

  6. Psihološka trauma, razarajući psihološke obrane, stvara iznenadan i intenzivan strah. Taj intruzivni fenomen straha može razoriti, odnOSNO dezintegrirati postojeću mentalnu organizaciju i funkciju. Privremeno to može predstavljati prijetnju čak i preživljavanju jedne osobe.

  7. Dugogodišnji psihološki razvoj i načini prilagodbe mogu biti u trenutku 'izbrisani', ostavljajući pojedinu osobu emocionalno izloženom i ustrašenom. Uobičajeni načini prilagodbe, kao što su sposobnost razmišljanja, metaboliziranjai komuniciranja iskustva - mogu biti blokirani

  8. Traumatsko iskustvo razara unutarnje kognitivne reprezentacije, načine vjerovanja i stavove koji proizlaze iz ranijih iskustava, percepcijekoje predstavljaju osnovu samog sebe i događanja u vlastitom svijetu. To najčešće znači da je svijet relativno predvidiv, uređen i siguran. Takvo očekivanje osobne sigurnosti traumatsko iskustvo može ozbiljno uzdrmati.

  9. Učinci psihološke traumatizacije su sljedeći:Kognitivne i emocionalne funkcije se poremećuju, čime se onemogućuje proces OBRADE traumatskog iskustva. Sjećanje na to iskustvo i prateći afekti ostaju 'sirovi' ( nemetabolizirani ), a ranije iskustvo straha se stalno ponavlja.

  10. Zbog toga traumatizirana osoba nastoji izbjeći misli o traumatskom iskustvu, ili se na nesvjesnoj razini odvija disocijacija (odvajanje) od sjećanja na to.

  11. Međutim, sjećanja na traumatski događaj se vraćaju, prodiru u svijest u različitim vidovima (misli, slike, zvukovi, mirisi), zajedno s intenzivnim uzbuđenjem ili strahom.

  12. Tako se uspostavlja ciklus: izbjegavanje – intruzije – uzbuđenostkoji predstavlja osnovu posttraumatske stresne reakcije.

  13. POremećaj u metaboliziranju (procesiranju ) traumatskih iskustava često prati reaktivacija residua ranijih nerazriješenih traumatskih iskustava, osobito ranih značajnih gubitaka, zlostavljanja, žalovanja.

  14. Traumatska iskustva također prekidaju osjećajne povezanosti (attachments). Traumatizirana osoba se osjeća osamljenom, odijeljenom, čak i kad su obitelj i prijatelji ostali vjerni i bliski. Osjećaj udaljenosti, gubitak osjećaja ljubavi, zabrinutost i razdražljivost, mogu dovesti do udaljavanja okoline.

  15. Psihička traumatizacija je interaktivni psihološki proces – TO JE subjektivni rezultat dinamičke interakcije traumatskog događaja S JEDNE STRANE, TE specifičnih aspekata unutarnjih (psiholoških) i vanjskih (socijalnih) svjetova S DRUGE STRANE.

  16. Na osobno iskustvo traumatskog događaja značajno utječu ranije osobine ličnosti: pozitivne (prilagodbeni resursi, snaga), negativne ( specifične vulnerabilnosti ), te socijalni i interpersonalni kontekst u kojem traumatizirani nastavlja živjeti i u kojem se rehabilitira.

  17. «Ne možeš promijeniti prošlost, možeš samo zaliječiti ozljedu koja potječe iz prošlosti.»

  18. NORMALNI ODGOVORI ORGANIZMA NA SUOČAVANJE S GUBITKOM

  19. TRAUMATSKI DOGAĐAJ OPLAKIVANJE strah, tuga, ljutnja, bijes PORICANJE odbijanje, uskraćivanje, neprihvaćanje, potiskivanje sjećanja ili potpuno nesjećanje PONOVNO VRAĆANJE TRAUMATSKIH DOGAĐAJA u mislima i osjećajima

  20. PRORADA Suočavanje s traumom (rana postaje ožiljak) NORMALNO UKLJUČIVANJE U ŽIVOT - bez psihičkih posljedica

  21. BOLESNI ODGOVORI ORGANIZMA NA PSIHIČKU TRAUMU

  22. ZATOMLJENJE potiskivanje emocija PANIKA ILI OBAMRLOST BJEŽANJE U OVISNOST (alkohol, droga – kao načini rješavanja bolnih osjećaja)

  23. PREPLAVLJIVANJE traumatskim doživljajima i iskustvima – stalno ponovno proživljavanje traume uz nametanje traumatskih misli i osjećaja PSIHOSOMATIKA zbog psihičke napetosti dolazi do tjelesnih promjena KARAKTERNE PROMJENE (promjene osobnosti)

  24. Sveukupno trajanje prorade traumatskog događaja po navedenim fazama obično traje od 6 mjeseci do 2 godine.

  25. STRAH OD SMRTINeću moliti da budem očuvan od pogibelji, nego da je bez straha dočekam; ne želim izmoliti kraj bolova, već hrabrost kojom ću je pobijediti i neću tražiti saveznike na borilištu života, nego svoju vlastitu jakost, neću u brizi i strahu dozivati pomoć, nego strpljivo čekati dok ne budem oslobođen, daj da ne budem kukavica koji svoju milost vidi u uspjehu, ali daj da osjetim podršku Tvoje ruke – kada posustanem. Tagore

More Related