750 likes | 1.17k Views
Danimir Gulin Ekonomski fakultet Zagreb. POSLOVNO PLANIRANJE. ZAŠTO PLANIRATI ?. Cilj poslovnog subjekta je njegova prva odluka Planiranje je proces definiranja ciljeva na vremenskom horizontu dužem ili kraćem od jedne godine
E N D
Danimir GulinEkonomski fakultet Zagreb POSLOVNO PLANIRANJE
ZAŠTO PLANIRATI ? • Cilj poslovnog subjekta je njegova prva odluka • Planiranje je proces definiranja ciljeva na vremenskom horizontu dužem ili kraćem od jedne godine • Vizijama i strategijama dugoročno se definiraju željeni tržišni udjeli kao stope povrata na vremenskom horizontu 5-10 god. • Poslovnim planom (godišnjim ili kraćim) definiraju se kratkoročni ciljevi (prihod, dobit i sl.) kojima se realiziraju i strateški ciljevi.
KOJA JE ULOGA KONTROLE? • Utvrđivanje odstupanja između plana (cilja) i njegova ostvarenja. • Upravljačka kontrola- temeljem povratnih informacija treba dati odgovor na dva pitanja: (a) je li potrebno mijenjati metode ispunjavanja ciljeva? (korektivne aktivnosti), ili (b) je li potrebno mijenjati ciljeve? (adaptivne aktivnosti) • Kontrola učinkovitosti – daje odgovore na nekoliko pitanja: (a) Jesu li zadovoljavajući ostvareni rezultati po pojedinim proizvodima, aktivnostima i decentraliziranim jedinicama (b) kakva je efikasnost menadžmenta decentraliziranih jedinica
KOJA JE SVRHA I MJESTO ANALIZE UČINKOVITOSTI ? • Primarno je usmjerena na interne korisnike • Teško je povući liniju razgraničenja između kontrole i analize učinkovitosti jer se međusobno isprepleću i nadopunjavaju • Svrha joj je : (a) sastavljanje izvješća o izvršenju decentraliziranih jedinica i utvrđivanje indikatora za ocjenu efikasnosti menadžmenta (ROI, RI i EVA) te pojedinih aktivnost i učinaka (b) komparacijom i analizom odstupanja utvrditi unutarnje ili vanjske uzroke odstupanja u cilju poduzimanja korektivnih ili adaptivnih aktivnosti
UPRAVLJANJE PROFITOM • Upravljanje troškovima učinaka • Upravljanje prodajnim cijenama učinaka • Suvremeni pristup (usmjeren je na restrukturiranje troškova): temelji se na ciljanim troškovima kao rezidualnom iznosu između ciljanih cijena i ciljane dobiti
UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA • Korištenje sustava standardnih troškova (MRS 2) • Definiranje i revidiranje količinskih standarda • Definiranje i revidiranje cjenovnih standarda inputa • Izbor i revidiranje metoda rasporeda troškova na učinke • Utvrđivanje izvještaja o izvršenju troškova i poduzimanje korektivnih aktivnosti
UPRAVLJANJE CIJENAMA • Za kratkoročni horizont relevantne su informacije o varijabilnim troškovima proizvodnje • Za dugoročni horizont relevantni su ukupni troškovi proizvodnje • Dugoročno odlučivanje o cijenama treba započeti tržišnim pristupom koji se korigira troškovnim pristupom.
ULOGA TRANSFERNIH CIJENA U UPRAVLJANJU PROFITOM • Transferne cijene jesu cijene po kojima jedna decentralizirana jedinica tereti drugu decentraliziranu jedinicu za isporučenu robu ili usluge • Većim ili manjim transfernim cijenama decentralizirane jedinice stvaraju veću ili manju dobit • Svrha im je: • Instrument povećanja rezultata decentraliziranih jedinica • Instrument neprekidnog smanjenja troškova • Instrument za ocjenu efikasnosti menadžmenta decentraliziranih jedinica • Metode utvrđivanja transfernih cijena: • Tržišna metoda (perfektno tržište, transparentne cijene i visoka neovisnost decentraliziranih jedinica) • Troškovna metoda (nisu raspoložive tržišne cijene, visoka ovisnost) • Pregovaračka metoda (raspoložive tržišne cijene i troškovi)
UPRAVLJANJE NOVČANIM TOKOM • Planiranje novčanog toka (novčani proračun) • Ostvareni novčani tok i slobodni novčani tok • Računanje i eliminacija cash-gap-a
SLOBODAN NOVČANI TOK • Novčani tok od poslovnih aktivnosti (CFO) • Novčani tok od investicijskih aktivnosti (CFI) • Novčani tok od financijskih aktivnosti (CFF) • Slobodan novčani tok 1 (FCF1) = CFO – kapitalni izdaci • Slobodan novčani tok 2 (FCF2) = CFO – CFI • Veći slobodan novčani tok znači i veće financijsko “zdravlje” poduzeća, veće mogućnosti rasta i povećanja buduće dobiti. Što je manje potrebno ulagati za tekuće održavanje kapaciteta to je veći FCF1 a time i mogućnost ulaganja koja donose veću buduću dobit. • Veći slobodan novčani tok FCF2 znači veći iznos raspoloživih sredstava za servisiranje dugova i isplate dividndi
UPRAVLJANJE NOVCEM METODOM “CASH GAP-a” • Cash-gap (novčani jaz) = razlika između broja dana plaćanja dobavljačima kupljenih roba i usluga i potrebnog broja dana naplate prodane robe i usluge • Računanje: + dani vezivanja zaliha + dani vezivanja kupca - dani vezivanja dobavljača = cash gap • Cash-gap se treba financirati • Što je cash-gap veći poduzeće plaća veće kamate • Smanjenje cash-gapa za jedan dan automatski povećava dobit poduzeća
MODEL CASH-GAP-a Cash-gap = 40 + 40 – 30 = 50 dana dan prodaje zaliha dani vezivanja zaliha dani vezivanja dobavljača dani vezivanja kupaca dan naplate potraživanja dan plaćanja dobavljačima Cash-gap
SMANJENJE CASH-GAP-a • Povećati razdoblje plaćanja obveza dobavljačima • Smanjiti dane vezivanja kupaca (ubrzati naplatu) • Smanjiti dane vezivanja zaliha (povećati koeficijent obrtaja zaliha) • Pojedine industrijske grane bitno se razlikuju po cash-gap-u
CASH-GAP IZRAVNO UTJEČE NA DOBIT Primjer: Poduzeće A ima godišnji ukupan prihod od 800 mil kn. Troškovi prodanih proizvoda 70 % = 560 Bruto marža je 30 % = 240 mil. Dnevni prihod poduzeća je (800 : 365) = 2,2 mil. Dnevni trošak prodanih proizvoda je (560 : 365) = 1,5 mil Cash-gap poduzeća A je 75 dana Cijena posuđenog kapitala je 7 % Poduzeće A mora posuditi toliko novca da pokrije 75 dnevnu vrijednost troškova prodanih proizvoda tj. 75 dana x 1,5 mil = 112,5 mil kn. Trošak kapitala je 112,5 x 7 % = 7,87 mil kn Dnevni trošak kapitala je 7,87 mil : 365 dana = 21 561 kn
NEGATIVNI CASH-GAP • Dani vezivanja zaliha = 10 • Dani vezivanja kupa = 0 • Dani vezivanja dobavljača = (40) Negativni cash-gap = (30)
PLANIRANJE I PLAN • Planiranje je aktivnost samosvjesnih ljudskih bića od najstarije pisane povijesti • Planiranje je obilježje svakodnevnog života pojedinca, skupine, poslovnih subjekata, društvene zajednice ili države • To je određivanje svakodnevnih zadataka kao i ciljeva koji se žele postići pojedinci, poduzeća ili društvena zajednica u nekom vremenu
KORPORATIVNO PLANIRANJE Sastoji se od dva dijela: • Odlučivanja, na najvišoj razini poduzeća, o poslovnim ciljevima kao i strategiji koju treba zauzeti za ostvarivanje tih ciljeva u slijedećih nekoliko godina (korporativna strategija ili planiranje za organizaciju kao cjelinu) • Odlučivanje što trebaju učiniti unutar organizacije (na nižoj razini) u kraćem razdoblju (vremenski horizont do jedne godine) za ispunjavanje strateških ciljeva (poslovno planiranje)
REGULATIVA POSLOVNOG PLANIRANJA • Predmet regulative (pomoću zakona ili standarda) je računovodstvo i financijsko izvještavanje poduzeća • Razvijene tržišne privrede nemaju zakonski reguliranog planiranja na razini poslovnih subjekata • Postoje samo interni akti (pravilnici, odredbe i sl.) o obvezi izrade plana • Planovi su dugo bili samo prognoze financijske situacije, uspjeha i novčanog toka za potrebe internih korisnika, prije svega menadžmenta poduzeća, banaka i sl. • U posljednje vrijeme intenzivirani su zahtjevi investicijske javnosti i vjerovnika za javnim objavljivanjem informacija o planovima poslovanja subjekata • Prvi put međunarodni regulator financijskog izvještavanja (IASB) indirektno (preko MRS 1, Prezentiranje financijskih izvještaja) zahtijeva od subjekata javno objavljivanje “prognoza menadžmenta” i “pretpostavki o budućnosti”
VIZIJA-STRATEGIJA- PLAN VIZIJA Dugoročni ideali koji vode poslovne subjekte u budućnosti 10-20 godina Artikuliranje vizije u praktičnu stvarnost u razdoblju 3-5 godina STRATEGIJA PLAN Taktičko sredstvo ostvarivanja strategije a obuhvaća aktivnosti organizacijskih jedinica subjekta u vremenu do 1 godine
OBILJEŽJA POSLOVNOG PLANA • Sadrži ciljeve koji se mogu kvantificirati u naturalnom i/ili financijskom izrazu, • Sadrži odgovore na pitanja koja mogu postaviti dioničari na dioničkoj skupštini, • Razvija poslovne opcije,mogućnosti, potencijale,kombinacije • Identificira i kvantificira rizike, • Uključuje menadžment na svim razinama,
OSNOVNI PRAKTIČNI RAZLOZI (SVRHA) IZRADE POSLOVNOG PLANA • Zahtjev menadžmentu da se pronađe najefikasnija sredstva i metode ispunjavanja ciljeva poduzeća, • Sredstvo za koordinaciju aktivnosti između različitih dijelova poduzeća, • Sredstvo komuniciranja kroz cijelu organizaciju, • Standard za ocjenu ostvarenog poslovnog rezultata,
Prednosti: osigurava smjernice odnosno zadatke poduzeća i njegovih funkcija, Može motivirajuće djelovati na zaposlene, koordinira aktivnosti pojedinih funkcija i dijelova subjekta na nižoj razini, To je sredstvo za ocjenu efikasnosti menadžmenta Nedostaci: može imati ograničavajuće djelovanje na nižim organizacijskim jedinicama(“planska dodjela nekontrolabilnih ili indirektnih troškova) može demoralizirati zaposlene (“nerealan”) gubi se poticaj za kontrolom troškova (pozitivni učinci se ne vrednuju) PREDNOSTI I NEDOSTACI GLAVNOG PLANA
PRISTUPI U IZRADI PLANA • Top-down (centralizirani ili top-management pristup), • Down-top (decentralizirani ili pristup široke mase), • Kombinacija prethodnih pristupa (inicijalni plan samo je okvir prema kojem niže jedinice generiraju plan), • Pristup EVA (pristup ekonomske dodane vrijednosti temelji se na povratu uloženog kapitala umanjenom za troškove tog kapitala), • Balanced scorecard pristup (ovim pristupom kombiniraju se kvantitativni i kvalitativni elementi plana kao što su kupci, interna perspektiva, financije i inovacije)
KRITERIJI ZA IZBOR PRISTUPA PLANIRANJA U VAŠEM PODUZEĆU visoka EVA SCENARIO Sposobnost menadžmenta za prognoze BALANCED SCORECARD Top-down Down-top NUMERIČKI PROMJENITI MENADŽMENT neformalno Neizvjesnost u okruženju visoka niska
SADRŽAJ POSLOVNOG PLANA • Operativni dio (ciljevi u naturalnom i financijskom izrazu) • Plan ukupnog prihoda, • Plan proizvodnje • Plan nabave direktnog materijala • Plan utroška direktnog materijala • Plan utroška direktnog rada • Plan općih troškova proizvodnje • Plan konačnih zaliha gotovih proizvoda • Plan troškova prodanih proizvoda • Plan troškova prodaje • Plan troškova uprave • Planirani izvještaj o dobiti • Financijski dio (ciljevi u financijskom izrazu) • Novčani proračun • Kapitalni proračun • Planska bilanca
Planski prihod od prodaje Prihod od prodaje =planirana količina x planirana prodajna cijena
Proizvodni plan Plan proizvodnje=plan prodaje + planirane konačne zalihe got. proizvoda - početne zalihe
Plan nabave direktnog materijala Plan nabave direktnog materijala=plan proizvodnje got. proizvodnje+planirane konačne zalihe dir. mat - poč. zalihe dir.mat
Plan troškova direktnog materijala Plan troškova direktnog materijala=planirana proizvodnja gotovih proizvoda x planirani trošak nabave po jedinici
Plan direktnog rada Plan troškova direktnog rada=planirana količina gotovih proizvoda x planirani sati direktnog rada po jedinici got. proiz x cijena rada
Plan OTP-a Planirani OTP-fiksni dio + ukupno planirani sati direktnog rada x procijenjeni udio OTP-varijabilnog dijela u cijeni sata direktnog rada
Ključ raspodjele OTP-a: varijabilni dio Udjel po satu direktnog rada