NOVAC, BANKARSKI SISTEM, I ROBNO-NOVČANO URAVNOTEŽENJE -GLOBALNO POSMATRANJE-

1. NOVAC, BANKARSKI SISTEM, IROBNO-NOVČANO URAVNOTEŽENJE-GLOBALNO POSMATRANJE- Doc. Dr Zoran Mastilo

9. NEMONETERNA I MONETARNA EKONOMIJA

10. Značenje i porijeklo novca. Za razumijevanje tržišne ekonomije nužno je razumijevanje novca. Upravljanje novcom danas je ključna činjenica upravlja-nja ekonomijom. Naglo povećanje ili smanjenje količine novca izaziva značajne i društvene, i ekonomske potrese, ostavljajući iza sebe trajne razvojne posljedice. Za novac bi se moglo reći da je to svako opšteprihva-ćeno sredstvo plaćanja. Za novac se kaže da je to jedno od najvećih ljudskih otkrića. Novac proizilazi iz društvene podjele rada i omogućava je, odnosno doprinosi joj. Podjela rada je tako prvi uslov za pojavu novca. Drugi uslov za pojavu novca je akumulirana imovina.

11. Nemonetana ekonomija. Barter (trampa) je neposredna zamjena jedne robe ili usluge za drugu robu ili uslugu. Uslov da se to dogodi je obostrana podudarnost želja, odnosno da lice koje posjeduje određenu robu mora da nađe neko drugo lice koje posjeduje željenu robu i koje želi tu robu koja se nudi. Sljedeći su osnovni nedostaci nemonetarne tj. barter ekonomije. Nema jedinstvene mjere vrijednosti. Kod bater ekonomije potrebno je da se cijena svake robe ili usluge izrazi u jedinicama svih drugih roba ili usluga; odnosno ne postoji standardizovan način za izražavanje cijena roba i usluga.

12. Nedostaje metod očuvanja kupovne moći. Za ostvarenje barter trgovine potrebno je očuvati specifičnu kupovnu moć sadržanu u robi koja je u razmjeni. Teškoće plaćanja u budućnosti. U slučaju plaćanja robe u budućnosti nedostaje određena jedinica koja bi se koristila za tu vrstu plaćanja. Ugovorena roba kojom bi trebalo platiti može jako da se izmijeni do dana dospijeća plaćanja. Određivanje mjesta za plaćanje. Da bi se umanjili nedostaci čistog bartera, određivana su mjesta za trgovanje. Problem je time samo djelimično riješen.

13. Monetarna ili novčana ekonomija. Osnovna karakteri-stika nemonetarnih ekonomija, odnosno ekonomija koje su koristile robni novac je da je taj novac istovremeno imao i monetarnu i nemonetarnu vrijednost. Vlada je emitovala srebrenjake i zlatnike kao punovrijedan novac čija je nominalna vrijednost bila jednaka njegovoj tržišnoj (realnoj) vrijednosti. Napredak na razvoj novca se odnosi na usvajanje robnog standarda, odnosno emisije reprezentativnog punuvrijednog novca. Zlato je mekan metal koji se upotrebom troši (liže). Ovo je dovelo do misli o zamjeni stvarne fizičke robe (kovanica) novčanim znakom. Riječ je o usvajanju robnog standarda, odnosno korištenju novčanog znaka čija je vrijednost u potpunosti jednaka vrijednosti fizičke robe koja stoji iza toga.

14. Fiducijalni (fiat) novac. U vrijeme robnog standarda, odnosno reprezentativnog punovrijednog novca privatni bankari su slobodno kovali novac. Novac sam po sebi ima malu vrijednost u odnosu na njegovu nominalnu vrijednost. Osnovna fiducijalnog monetarnog standarda leži u povjerenju ljudi da za određen novčani iznosna novčanici moraju da kupe određenu količinu roba i usluga. Povjerenje je osnova odražanja fiducijalnog monetarnog standarda. Predvidljivost vrijednosti je druga činjenica fiducijalnog novca. Nestabilnost u vrijednosti novca mijenjaće odnos ljudi prema novcu.

15. Monopolsko emitovanje novca. Zlatari su prvi emitenti fiducijalnog novca, odnosno viška novca bez robnog pokrića. Monopol u državnoj ponudi (emisiji) novca u suštini je metod ostvarenja oskudnosti ponude. U okolnostima kada je država jedini proizvođač zlatnika, ona je u stanju da odredi (izabere) cijenu zlatnika izraženu u jedinicama dobara i usluga po zlatniku. To je granični prihod (MR) koji država ostvaruje proizvodeći svaki pojedinačni zlatnik. Pretpostavimo da je granični trošak (MC) u proizvodnji zlatnika konstantan (MC = ATC). To državi daje mogućnost ostvarenja emisione dobiti.

16. A je tačka izravnanja graničnih troškova i graničnih prihoda u proizvodnji zlatnika, odnosno to je tačka optimalnog obima proizvodnje (Q0). Država je odredila cijenu zlatnika (P0), što je iznos zlatnika po jedinici robe. Pretostavimo da je cijena zlatnika jednaka jedinici robe.

17. Potrebno je uočiti da emisiona dobit predstavlja iznos realnih dobara i usluga. Povećanom emisijom novca izaziva se inflacija koja dovodi do razlike u visini realnog i nominalnog domaćeg društvenog proizvoda, što zapravo, predtavlja iznos emisione dobiti.

18. FUNKCIJE I OSOBINE NOVCA

22. Novac ima četiri osnovne funkcije: • sredstvo razmjene, • sredstvo očuvanja vrijednosti (štednje), • obračunsko sredstvo i mjera vrijednosti i • platežno sredstvo.

23. Sredstvo razmjene ili prometno sredstvo. Teškoće bartera se prevazilaze upotrebom novca. Dobra se razmjenjuju za novac da bi se pribavila druga dobra. Sredstvo očuvanja vrijednosti. Vrijednost u obliku roba se veoma teško čuva. Pretpostavimo da piljar ne proda sav paradajz. Obračunsko sredstvo i mjera vrijednosti. Novac je mjera vrijednosti i obračuna. Vrijednost ekonomskih dobara i usluga iskazana u novcu predstavlja cijenu. Platežno sredstvo. Akt kupoprodaje ne mora da bude istovremen. Moguće je da isporuka robe nije istovremena sa plaćanjem, nego se prodaje kao roba na kredit. Tada je riječ o funkciji novca kao platežnog sredstva.

24. Osnovne osobine novca. Novac ima pet svojihosnovnih osobina: • prepoznatljivost, • prenosivost, • trajnost, • djeljivost i • standardizovanost.

25. VRSTE NOVCA I SISTEMI ODREĐIVANJA VRIJEDNOSTI NOVCA

26. Vrste novca. Novac se danas sastoji iz: • gotovinskog i • bezgotovinskog dijela.

27. Gotovinski dio se sastoji od: papirnog novca i metalnog sitnog novca – novčani znaci. Razlog zašto je papirni novac u toliko širokoj upotrebi jeste što je on pogodno sredstvo razmjene. Bezgotovinski, bankovni novac su računi u bankama (tekući, žiro) koji se koriste putem upotrebe čekova.

28. Sistem određivanja vrijednosti novca. Sistem određivanja vrijednosti novca je skup pravila i pravnih normi kojima je uređena novčana privreda u određenoj nacionalnoj privredi. Suština mjera regulisanja novca, odnosno određivanja njegove vrijednosti je u pojmu oskudnosti. Dva su sistema određivanja vrijednosti novca: sistem vezane vrijednosti i sistem slobodne vrijednosti. Kod sistema vezane vrijednosti količina emisije novca je vezana za postojanje vrijednog i oskudnog dobra (zlata). Sistem slobodne vrijednosti treba da ispravi nedostatak sistema vezane vrijednosti.

29. BANKARSKI SISTEM

31. Centralna banka i poslovne banke. Bankarski sistem čine centralna banka i brojne poslovne banke. Poslove deponovanja i posuđivanja novca obavljaju i brojni drugi finansijski posrednici slični bankama kao što su osiguravajuća društva, kreditne i štedne zadruge. Prof.dr.Đuro Medić Ekonomski Fakultet u Zagrebu; Katedra Teorijske Ekonomije Priručnik za studij Ekonomije uz Udžbenik P. Samuelson-W. Nordhaus Ekonomija, 15. Izdanje Poglavlje 29; CENTRALNO BANKARSTVO I MONETARNA POLITIKA

35. CENTRALNA BANKA

38. CENTRALNA BANKA JE glavna monetarna institucija u nekoj državi.Ona ima monopol u emisiji novčanica. Formalno-pravni položaj i zadacicentralne bankeregulišu se posebnim zakonom. Kakav je naziv banke zavisi od države do države: u SAD-unaziva se sistem federalnih rezervi(Fed), a u Hrvatskoj-Hrvatska narodna banka(HNB), u BiH zove se Centralna banka BiH. U Hrvatskoj Centralna banka je zadužena za kreiranje i provođenje monetarne politike, za osiguranje domaće i međunarodne likvidnosti te za kontrolu rada poslovnih banaka.U BiH situacija je nešto drugačija, slobodno možemo kazati da je Centralna banka BiH valutni odbor.

39. Svaka Centralna banka je uskoj vezi sa državom. Upodjeli vlasti na parlamentarnu, izvršnu i sudsku, centralna banka predstavlja, zapravo, četvrtu, tj. Monetarnu vrstu vlasti. Centralna banka zapravo finansira izvršnu vlast (vladu) pomoću otkupa državnih vrijedonosnih papira ili dodjelom kredita za pokriće deficita u državnom budžetu. Zbog značaja novca i njegove specifičnosti kao robe, centralna banka ima određenu autonomiju prema izvršnoj vlasti (vladi).

40. Guverner i banka za svoj rad odgovaraju zakonodavnoj vlasti (parlamentu), a ne vladi. Uspješnost centralne banke mjeri se isključivo sobzirom na ostvarivanje proklamonovanih ciljeva monetarne politike, a ne temelju prihoda i dobiti koju ona ostvruje. S centralnom bankom upravlja vijeće ili savjet čije članove i guvernera obično predlaže šef države, a imenuje imenuje i smjenjuje parlament. Centralna banka, kao institucija, razvila se iz emisijskebanke u vrijeme kada se emisija novca odvojila od zlatne podloge i kada je od države dobila zadatak da kontroliše novčani opticaj, domaću likvidnost, vanjsku likvidnost i poslovanje ostalih banaka.

41. MONETARNA POLITIKA je vrsta makroekonomske politike koju (u ime države) kreira i provodi centralna banka kada reguliše ukupnu ponudu novca, kamatne stope, devizni kurs i uslove kreditiranja. S obzirom na smjer kretanja novčane mase (odnosno varijable koja predstavlja agregatnu ponudu novca). Monetarna politika, u pojednostavljenom opisu može biti: • Ekspanzivna (kada se novčana masa povećava po stopi većoj od stope rasta (DBP) i kada cjena novca pada), • Restriktivna ( kada novčana masa, odnosno ponuda novca raste sporije od stope rasta (DBP) i kada cjena novca raste • Neutralna (kada novčana masaraste po stopi koja se kreće, približno, na nivou stope rastadruštvenog bruto proizvoda). OVO je podjela po monetaristima i oni predpostavljaju da je brzina novca konstantna.

42. Pored ovih moramo razmatrati još neke, kao što su: • Kretanje stope obavezne rezerve, • Kretanje monenetarnih multiplikatora • Kretanje kamatnih stopa • Razliku između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa • Mehanizam kreiranja i povlačenja novca, itd.

43. U procesu povećanja ili smanjenja količine novca u opticaju možemo razlikovati tri vrste subjekata, koji donose odluke i tri nivoa aktivnosti. Prvi nivo čini Centralna Banka i njena emisija primarnog novca (monetrane baze M0) Drugi nivo čine ostale monetarne institucije (poslovne banke) i njihovo kreiranje depozitnog novca pomoću kredita koje one odobravaju svojim komitentima. Treći nivo čine nemonetrani subjekti (građanji, poduzeća i sl.) i njohove aktivnosti u odnosu prema monetarnim institucijama.

44. Glavni i konačni ciljevi monetarne politike su: • Osigurati privredi i društvu potrebnu količinu novca u opticaju • Uspostavljanje monetarne ravnoteže tj. Jednoakosti agregatene ponude i agregatne tražnje novca. • Stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja Posredni ciljevi Centralne banke su: • Kontrola bankarskih rezervi likvidnosti • Kontrola ukupne ponude novca • Kontrola kamatnih stopa

45. Glavni zadaci Centralne banke su: • Regulacija novčane mase • Regulisanje deviznog kursa • Regulisanje finansijskih obaveza države prema inozemstvu • Skrb sa platni bilans i devizne rezerve • Osiguranje uloga na štednju depozita • Kontrola zakonitosti rada poslovnih banaka.

46. Glavni instrumenti pomoću kojih centralna banka ostvaruje ciljeve monetarne politike: • Prvi instrument, najčešće korišten poznat pod nazivom finansijske operacije na otvorenom tržištu • Drugi instrument, diskontna ili eskontna stopa • Treći instrument je stopa obavezne rezerve likvidnosti • Četvrti instrument je tzv. selektivna kreditna politika

47. Bilans Centralne Banke može se definisati kaosistemski pregled podataka o sredstvima odnosno aktivi ove institucije na određeni dan, te podataka o obavezama (pasivi) monetrane vlasti sa druge strane. U aktivi bilansa nalaze se podaci o monetarnom zlatu, sprecijalnim pravima vučenja sredstava od MMF-a, efektivan strani novac, depoziti i vrijedonosni papiri. U pasivi bilanska nalaze se depoziti poslovnih banaka i ostalih domaćih sektora, iznos obaveznih rezervi likvidnosti koje poslovne banke drže kod Centralne Banke.

48. Tržište novca. Posebno važno u prenosu monetarnih impulsa na realne agregate, glavni elementi ovog tržišta su subjekti ponude novca, subjekti potražnje novca, količina ponude i količina potražnje novca, kmatna stopa kao cijena upotrebe novca.

49. Osnovni zadaci i osobine centralne banke su: • vladina banka, • banka banaka, • čuvar nacionalnog zlata i deviznih rezervi, • administracija i upravljanje nacionalnim dugom, • emisija novca, • provođenje monetarne politike, • kontrola banaka i drugih finansijskih institucija.

50. Vladina banka. Centralna banka je primarni fiskalni agent vlade, odnosno ministarstva finansija. Banka banaka. Centralna banka drži depozite poslovnih banaka koje banke koriste za svrhe međubankarskih poravnanja, plaćanja prema vladi, prihvat novca od vlade prema drugim korisnicima. Čuvar nacionalnog zlata i deviznih rezervi (devizna banka). Pored čuvanja banka ostvaruje menadžment ovim rezervama. Administracija i upravljanje nacionalnim dugom. Banka je odgovorna i za dug i za ostvarenje aranžmana za njegov otkup. Kontrola banaka i drugih finansijskih institucija. Banka kontroliše banke sa stanovišta održanja potrebe likvidnosti i zaštite depozita.