PITALICE - SKITALICE Životinjski svijet Prema knjizi Mladena Kušeca

1. PITALICE - SKITALICEŽivotinjski svijetPrema knjizi Mladena Kušeca M. Grgić

2. SLON Ako bilo kada vidiš da prema tebi juri surla koja urla, ni časa ne časi, ni trena ne treni, odmah kreni, jer iza surle je obično on, veliki, ljutiti _ _ _ _ .

3. NOJ Duge noge dugi vrat potrebno je dalje znat brzonogi to je svat. Žirafa ni roda nije, tko se iza tajne krije?

4. ŽIRAFA Dugi joj jezik, uši i vrat, kad ustane na četiri će noge stat. Niti leti, niti gmiže, kad je gladna pet metara u vis siže.

5. Žarko sunce pali, žari s nebeskog svoda, kroz pustinju užarenu karavana hoda. Dok putnici kukaju za hladnom vodom, ona mirno hoda pod nebeskim svodom. Ni njoj pijesak užareni i sunce ne gode, al´ u svojim grbama ona ima vode. DEVA

6. Usred bijela dana i kad se smrači ova čudna životinja pidžamu ne svlači. Jednom davno, tko zna kada, obukla se kao sada, pred nama je otad tajna što i koga skriva ta pidžama bajna. ZEBRA

7. NOSOROG Svi imaju roga dva samo, eto, nemam ja, prirodu ne kudim, prosim, rog ponosno jedan nosim. Tko se ispred mene stavi, neka rog ne zaboravi. Upamtite, zbog roga to mene zovu _ _ _ _ _ _ _ .

8. Taj strašan stvor ne laje, ne reži, On tiho i mirno u vodi leži. U vodi leži kao da spava. Iz vode proviruje tek njegova glava. Dok čeka plijen sav se ukoči, Jedino miču se njegove oči. Dužina njegova od repa do glave najčešće zavisi od lovčeve slave. Živi u jezeru, bari i rijeci, Najpoznatiji u rijeci Nil, hajde sada ako znaš, Reci, on se zove _ _ _ _ _ _ _ _ . KROKODIL

9. Volim sunce, volim lov, volim ležati u sjeni i prirode osjećati zov. Ne živim u brlogu, gnijezdo ne gradim, jer sam najjači. Ono što volim to uvijek radim. Imam brze noge, najsnažniju šapu, nitko sa mnom se ne mjeri, KRALJ sam zvijeri! LAV

10. MAJMUN S grane na granu on spretno skače, igra se mazi kao malo mače. Kad je jako mali, za mamom plače, duda, lišće jede, najradije ipak bananu žvače. U džungli živi, obitelj ima, kakvo smo ime dali njima?

11. Kad je mala život njen je igra, šala, niti kuka, niti plače, na livadi, u šumici oko mudre mame skače. Uči kako koke krasti i tako brk omasti, uči kako usred šume najbolje se jede, uživa, raste, a da strašne, gladne Šumske zvijeri brk svoj njome ne omaste. Tko se krije iza ove mudrolije? LISICA

12. ZEC Ja vam imam lijepu glavu, Brzim sam nogama stekao slavu, nos moj dobro baš ne njuši, al´ da čujem imam uši. Zbog toga što mrkvu volim rijetko kada se razbolim. Sve glavno o meni to je, ti pogodi ime moje!

13. ZMIJA Ide, a leži. Nema noge, a brzo bježi. Opasna je a ne reži, kad je ugleda čovjek se naježi.

14. ŽABA Živi u vodi, sviđa se rodi, kad sretna skače, ili ozbiljna šeće, nogu pred nogu nikad ne meće. Kad mudro zbori i kad blebeće, čudan taj stvor, djeco, krekeće!

15. RODA Kad se voziš čamcem ili malenim čunom, pa vidiš na jednoj nozi stoji perje s kljunom. I ono što vidiš i ono što pokriva voda, sve je najobičnija _ _ _ _ .

16. K`o mornari preko mora, tako i on, djeco, mora iznad mora i po jugu i po buri, kao morski orao suri bit na straži da utaži odmah sad strašnu glad. A čudesan njegov let nebeski je bijeli cvijet, u vječitom s morem krugu, letom svojim ljepotan taj zaludio je dugu. GALEB

17. Na jug poći, natrag doći, svaka od njih mora moći, svaka od njih to će proći. U proljeće, kad i cvijeće, i one se vrate kući, zatim, eto, cijelo ljeto mamice se s djecom muče letjeti da ih nauče, da na jesen, prije nego zima dođe, ta mala obitelj, spretno mašuć` krilima, opet na jug pođe. To su ptice _ _ _ _ _ _ _ _ _ . LASTAVICE

18. Ja ne volim bombone, ne volim kolače, nikakve slastice ništa mi ne znače, čak ne volim ni sladoled, al` zato volim pčelinji med. Od zgode do zgode pčela me ubode al` ništa to nije jer slatka se tajna u medu krije. U zimi ja se u brlog zabundam, spavam zimski san i zadovoljno brundam. Za to vrijeme na sjeveru moj rođak bijeli cijelu je zimu lovac smjeli. MEDVJED

19. Ona nikad iz kuće ne izlazi. Iz doma svog četiri noge, glavu i rep pruža van. Ma kako spora bila, tražiti prenoćište nije joj sila. Ona u oklopu tvrdom svom ima topao i siguran dom. Ako se netko na nju ustremi, ona noge, glavu i rep pod oklop spremi. KORNJAČA

20. SKAKAVAC I mali i veliki mi smo vrlo spretni, ne skačemo od veselja niti zato što smo sretni, ne želimo dotaknuti nebeski svod, skakanje je jednostavno naš način kretanja, to je naš hod!

21. LEPTIR Krilima on ne para zrak, ne leti ravno nego cik-cak, k`o pahulja snježna krila su mu nježna razne mu boje odlično stoje. Sa cvijeta na cvijet on voli šetati, potajno se nada da će jednog dana, onako sretan i sam procvjetati i biti na svijetu prvi cvijet koji ima krila za let.

22. PUŽ Taj nema noge, nema ruke nije pretrgnuo se od muke, nije previše niti radio, a kućicu svoju sam je sagradio. Tamo gdje on je i njegov je dom, uvijek, ma gdje je, u domu je svom, posebno on se time ponosi, uvijek svoj dom sa sobom nosi.

23. SOVA Za mudru staru pticu mrak znači sitnicu, u tami mrkle noći, kad ne pomažu oči, i sam se mrak postidi kako ta ptica vidi, kako baš noć joj treba, kako iz mraka vreba, i kako ta mudra ptica spretna je grabljivica.

24. Ja živim u dubokoj šumi, na livadi pasem travu, nemam na glavi rogove, ljepotom sam stekla slavu. Brza sam nježna i laka, smeđa je moja dlaka, resi me mali rep, ljepotica srna moja je mama, gospodin srndać moj tata je lijep. S njima ja sretne provodim dane, Oni mi tepaju:-Milo naše _ _ _ _ . LANE

25. S grane na granu skakati, to je doživljaj lijep, da tako spretno skačem, moj mi pomaže rep. Ne bih se, eto, hvaliti htjela, ali ja sam zapravo prelijepa cijela, od svih u šumi najljepšu imam njuškicu i glavu, vragolijama na grani stekla sam slavu. VJEVERICA

26. DIVLJA SVINJA Tko po šumi šeće, bere šumsko cvijeće ili tko se odluči lude gljive brati, taj mora upamtiti, taj treba znati da pred mene nikada nije dobro stati. pazite dobro to nije šala, divlja sam ja ovako mala. i neka ostane tajna među nama, diivlji je moj otac,djed, baka i mama. Nije to hir, najviše volimo jesti žir i onda siti po blatu se valjati, slično nama samo se djeca znaju ukaljati.

27. Ja sam, eto, uvijek strašan, vrlo dlakav, pozamašan, gdje ja dođem bude muk, i sovi u grlu zastaje huk. ne znam zbog čega, ne znam ni zašto, o meni se uvijek priča svašta, čak je zakazala, djeco, mašta, pa ja kroz stoljeća na isti način uvijek sam zlo i pravi začin. Mene se oduvijek baš svi boje, tko god me ugleda kaže:-On zlo je! Čak i u priči ja zao moram stršiti i loše završiti. VUK