Krivnja (nastavak)

1. Krivnja (nastavak) Namjera i nehaj Svijest o protupravnosti Zablude

2. Namjera • namjera – znanje i htijenje bića k.d. (intelektualna i voljna sastavnica) • namjera je teži oblik krivnje od nehaja, ujedno i temeljni oblik krivnje • tamo gdje zakon ne kaže ništa o obliku krivnje, podrazumijeva se namjera • Vrste namjere : 1. izravna (dolusdirectus) 2. neizravna (doluseventualis)

3. Izravna namjera 1. intelektualna sastavnica – sastoji se u svijesti o djelu – ta svijest mora obuhvatiti sva obilježja k.d. • počinitelj mora biti svjestan radnje i posljedice te uzročne veze među njima • nebitna odstupanja zbiljskog kauzalnog toka od zamišljenog ne isključuju namjeru • počiniteljeva svijest mora obuhvatiti i deskriptivna i normativna obilježja • svijest o djelu mora biti aktualna • dovoljna je i svijest u neizoštrenom obliku 2. voljna sastavnica – sastoji se u tome da počinitelj hoće k.d.

4. Izravna namjera • 1. Izravna namjera prvog stupnja – počinitelj ide za tim i stalo mu je do počinjenja k.d. • naglasak je na voljnoj sastavnici • dovoljno je da počinitelj koji hoće djelo posljedicu predvidi kao moguću • 2. Izravna namjera drugog stupnja – počinitelju nije stalo do toga da ostvari obilježja nekog k.d., ali zna da hoće ako poduzme namjeravanu radnju • naglasak je na intelektualnoj sastavnici

5. Neizravna namjera • intelektualna sastavnica je određena kao svijest o mogućnosti počinjenja k.d. • voljna sastavnica je određena kao pristajanje na djelo • neizravna namjera je zbog specifičnosti voljne sastavnice blaži oblik krivnje • Razgraničenje od svjesnog nehaja: Frankova formula ('bilo ovako ili onako, svakako ću poduzeti radnju''

6. Nehaj • 1. svjesni nehaj – počinitelj je svjestan da može počiniti k.d. ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili lakomisleno smatra da će moći to spriječiti • 2.nesvjesni nehaj – počinitelj nije svjestan da može počiniti k.d., ali je bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti

7. Nehaj • Da bi se radilo o nehaju mora doći do povrede dužne pažnje • 1. Povreda objektivne dužne pažnje • – objektivna dužna pažnja se sastoji u dužnoj pažnji koju bi uložio savjestan i razuman čovjek iz kruga počinitelja: • a) da predvidi opasnost za neko pravno dobro • b) na prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k.d. • 2. Povreda subjektivne dužne pažnje – ako ne udovolji dužnosti da prema svojim osobnim mogućnostima: • a) predvidi opasnost za neko pravno dobro • b) prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k.d.

8. K.d. kvalificirana težom posljedicom • napušten je dolus indirectus i teorija versari in re illicta po kojoj su počinitelju uvijek uračunavane sve posljedice koje proizađu iz njegove radnje, što je jedan oblik objektivne odgovornosti • Teža (posebna) posljedica mora biti obuhvaćena krivnjom počinitelja (barem nehaj) • 3 situacije: • namjera + nehaj • nehaj + nehaj • namjera + namjera

9. Svijest o protupravnosti • svijest o protupravnosti – počiniteljevo znanje da se svojom radnjom sukobljava s pravom ili da čini nešto pravno zabranjeno • ako počinitelj nije svjestan protupravnosti onda je u zabludi o protupravnosti djela (može isključiti ili barem ublažiti krivnju) – napuštena načela erroriurisnocet i ignorantiaiurisneminemexcusat • dovoljna je potencijalna svijest o protupravnosti • Predmet svijesti o protupravnosti: • - počinitelj mora znati da je ono što čini pravno zabranjeno (nije dovoljno da zna da je nemoralno) • - dovoljna je i laička svijest o pravnoj zabranjenosti

10. Zablude • 1. Zabluda o biću k.d. • 2. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost • 3. Zabluda o protupravnosti • 4. Zabluda o okolnostima koje isključuju krivnju

11. Zabluda o biću k.d. • zabluda o biću k.d. je obrnuta strana namjere • budući da intelektualna sastavnica namjere obuhvaća svijest o obilježjima k.d., kod počinitelja u zabludi o biću k.d. uvijek isključena namjera • Otklonjiva zabluda o biću k.d. = nehaj • Zabluda o objektu - odlučna samo ako su identitet ili neke druge osobine objekta ujedno obilježja k.d. • Zabluda o uzročnoj vezi – nije zabluda o biću k.d. ako se odnosi na nebitna odstupanja • -aberratioictus – kad počinitelj prouzroči posljedicu na drugom, a ne na željenom objektu (stjecaj namjernog pokušaja k.d. i nehajnog dovršenog k.d. ili samo pokušaj)

12. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost • Putativna nužna obrana – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj • Putativna krajnja nužda (učinjeno zlo manje od prijetećeg) – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj

13. Zabluda o protupravnosti • ako je takva zabluda neotklonjiva isključena je krivnja, a ako je otklonjiva može se blaže kazniti • rjeđa kod delicta per se, a češće kod delicta mere prohibita • Vrste zablude o protupravnosti: • a) izravna zabluda o protupravnosti – počinitelj zna što čini, ali ne zna da je to pravno zabranjeno • b) neizravna zabluda o protupravnosti – zabluda o postojanju nekog r.i.p. • – zabluda o granicama nekog priznatog r.i.p. • c) zabluda o supsumpciji - počinitelj je laički svjestan obilježja k.d., ali zbog preuskog tumačenja tog obilježja dolazi do zaključka da se njegovo ponašanje ne može podvesti pod opis k.d.

14. Zabluda o okolnostima koje isključuju krivnju • Putativna nužna obrana (prekoračenje zbog jake prepasti) – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj • Putativna krajnja nužda (učinjeno nije nerazmjerno teže od zla koje je prijetilo) – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj