1 / 14

Krivnja (nastavak)

Krivnja (nastavak). Namjera i nehaj Svijest o protupravnosti Zablude. Namjera. namjera – znanje i htijenje bića k.d . (intelektualna i voljna sastavnica) namjera je teži oblik krivnje od nehaja, ujedno i temeljni oblik krivnje

nuru
Download Presentation

Krivnja (nastavak)

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Krivnja (nastavak) Namjera i nehaj Svijest o protupravnosti Zablude

  2. Namjera • namjera – znanje i htijenje bića k.d. (intelektualna i voljna sastavnica) • namjera je teži oblik krivnje od nehaja, ujedno i temeljni oblik krivnje • tamo gdje zakon ne kaže ništa o obliku krivnje, podrazumijeva se namjera • Vrste namjere : 1. izravna (dolusdirectus) 2. neizravna (doluseventualis)

  3. Izravna namjera 1. intelektualna sastavnica – sastoji se u svijesti o djelu – ta svijest mora obuhvatiti sva obilježja k.d. • počinitelj mora biti svjestan radnje i posljedice te uzročne veze među njima • nebitna odstupanja zbiljskog kauzalnog toka od zamišljenog ne isključuju namjeru • počiniteljeva svijest mora obuhvatiti i deskriptivna i normativna obilježja • svijest o djelu mora biti aktualna • dovoljna je i svijest u neizoštrenom obliku 2. voljna sastavnica – sastoji se u tome da počinitelj hoće k.d.

  4. Izravna namjera • 1. Izravna namjera prvog stupnja – počinitelj ide za tim i stalo mu je do počinjenja k.d. • naglasak je na voljnoj sastavnici • dovoljno je da počinitelj koji hoće djelo posljedicu predvidi kao moguću • 2. Izravna namjera drugog stupnja – počinitelju nije stalo do toga da ostvari obilježja nekog k.d., ali zna da hoće ako poduzme namjeravanu radnju • naglasak je na intelektualnoj sastavnici

  5. Neizravna namjera • intelektualna sastavnica je određena kao svijest o mogućnosti počinjenja k.d. • voljna sastavnica je određena kao pristajanje na djelo • neizravna namjera je zbog specifičnosti voljne sastavnice blaži oblik krivnje • Razgraničenje od svjesnog nehaja: Frankova formula ('bilo ovako ili onako, svakako ću poduzeti radnju''

  6. Nehaj • 1. svjesni nehaj – počinitelj je svjestan da može počiniti k.d. ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili lakomisleno smatra da će moći to spriječiti • 2.nesvjesni nehaj – počinitelj nije svjestan da može počiniti k.d., ali je bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti

  7. Nehaj • Da bi se radilo o nehaju mora doći do povrede dužne pažnje • 1. Povreda objektivne dužne pažnje • – objektivna dužna pažnja se sastoji u dužnoj pažnji koju bi uložio savjestan i razuman čovjek iz kruga počinitelja: • a) da predvidi opasnost za neko pravno dobro • b) na prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k.d. • 2. Povreda subjektivne dužne pažnje – ako ne udovolji dužnosti da prema svojim osobnim mogućnostima: • a) predvidi opasnost za neko pravno dobro • b) prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k.d.

  8. K.d. kvalificirana težom posljedicom • napušten je dolus indirectus i teorija versari in re illicta po kojoj su počinitelju uvijek uračunavane sve posljedice koje proizađu iz njegove radnje, što je jedan oblik objektivne odgovornosti • Teža (posebna) posljedica mora biti obuhvaćena krivnjom počinitelja (barem nehaj) • 3 situacije: • namjera + nehaj • nehaj + nehaj • namjera + namjera

  9. Svijest o protupravnosti • svijest o protupravnosti – počiniteljevo znanje da se svojom radnjom sukobljava s pravom ili da čini nešto pravno zabranjeno • ako počinitelj nije svjestan protupravnosti onda je u zabludi o protupravnosti djela (može isključiti ili barem ublažiti krivnju) – napuštena načela erroriurisnocet i ignorantiaiurisneminemexcusat • dovoljna je potencijalna svijest o protupravnosti • Predmet svijesti o protupravnosti: • - počinitelj mora znati da je ono što čini pravno zabranjeno (nije dovoljno da zna da je nemoralno) • - dovoljna je i laička svijest o pravnoj zabranjenosti

  10. Zablude • 1. Zabluda o biću k.d. • 2. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost • 3. Zabluda o protupravnosti • 4. Zabluda o okolnostima koje isključuju krivnju

  11. Zabluda o biću k.d. • zabluda o biću k.d. je obrnuta strana namjere • budući da intelektualna sastavnica namjere obuhvaća svijest o obilježjima k.d., kod počinitelja u zabludi o biću k.d. uvijek isključena namjera • Otklonjiva zabluda o biću k.d. = nehaj • Zabluda o objektu - odlučna samo ako su identitet ili neke druge osobine objekta ujedno obilježja k.d. • Zabluda o uzročnoj vezi – nije zabluda o biću k.d. ako se odnosi na nebitna odstupanja • -aberratioictus – kad počinitelj prouzroči posljedicu na drugom, a ne na željenom objektu (stjecaj namjernog pokušaja k.d. i nehajnog dovršenog k.d. ili samo pokušaj)

  12. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost • Putativna nužna obrana – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj • Putativna krajnja nužda (učinjeno zlo manje od prijetećeg) – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj

  13. Zabluda o protupravnosti • ako je takva zabluda neotklonjiva isključena je krivnja, a ako je otklonjiva može se blaže kazniti • rjeđa kod delicta per se, a češće kod delicta mere prohibita • Vrste zablude o protupravnosti: • a) izravna zabluda o protupravnosti – počinitelj zna što čini, ali ne zna da je to pravno zabranjeno • b) neizravna zabluda o protupravnosti – zabluda o postojanju nekog r.i.p. • – zabluda o granicama nekog priznatog r.i.p. • c) zabluda o supsumpciji - počinitelj je laički svjestan obilježja k.d., ali zbog preuskog tumačenja tog obilježja dolazi do zaključka da se njegovo ponašanje ne može podvesti pod opis k.d.

  14. Zabluda o okolnostima koje isključuju krivnju • Putativna nužna obrana (prekoračenje zbog jake prepasti) – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj • Putativna krajnja nužda (učinjeno nije nerazmjerno teže od zla koje je prijetilo) – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj

More Related