1 / 20

PRISILNO LIJEČENJE

PRISILNO LIJEČENJE. Alkoholizam osoba koja je potpuno poslovno sposobna sama odlučivati o svom liječenju: liječenje je dobrovoljno, nema prisile

petra-ingram
Download Presentation

PRISILNO LIJEČENJE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. PRISILNO LIJEČENJE • Alkoholizam • osoba koja je potpuno poslovno sposobna sama odlučivati o svom liječenju: liječenje je dobrovoljno, nema prisile • kad zbog alkoholizma osoba direktno ugrožava tuđi ili vlastiti život: preporuka primiti je na psihijatriju radi liječenja, mogućnost prisilnog zadržavanja do 30 dana, ali ne i prisilnog liječenja • kad zbog alkoholizma osoba nije sposobna funkcionirati (npr. upravljanje financijama): kod nadležnog centra za socijalnu skrb pokretanje postupka potpunog ili djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti

  2. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • Poremećaji prehrane - tri glavna etička principa tijekom liječenja poremećaja prehrane su: poštivati autonomiju, imati dobre namjere i ne štetiti (Hrvatsko psihijatrijsko društvo) - rijetka istraživanja koja se bave poštivanjem tih načela u liječenju bolesnika s poremećajem prehrane (osobito anoreksije nervoze; pravni propisi koji obuhvaćaju pitanje prisilne hospitalizacije i korištenja lijekova razlikuju se među državama) - stručnjaci se većinom slažu po pitanju prisilne hospitalizacije u slučaju kada je psihički bolesnik prijetnja za svoj ili tuđi život - ? anoreksija

  3. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • “Osobi koja je oboljela od AIDS-a potrebno je stručno i brižno liječenje. Liječnik koji nema uvjete za skrb, dužan je pacijente uputiti onim liječnicima ili institucijama koje su opremljene za pružanje takvih usluga. Sve dok nije u mogućnosti uputiti pacijenta drugima, liječnik je dužan skrbiti o njima na najbolji mogući način.” Rezolucija Svjetskog liječničkog udruženja o profesionalnoj odgovornosti liječnika u liječenju bolesnika s AIDS-om

  4. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • “Obvezatno testiranje na virus AIDS-a može se uvesti za davatelje krvi i krvnih derivata, davatelje organa i drugih tkiva za transplantaciju, ili za davatelje sperme i jajašaca za umjetnu oplodnju, ili oplodnju in vitro. Štoviše, obvezatno se testiranje može provoditi i za neke druge dijelove populacije, kao što su vojna lica, štićenici kaznenih institucija i migranti”. Rezolucija Svjetskog liječničkog udruženja o profesionalnoj odgovornosti liječnika u liječenju bolesnika s AIDS-om

  5. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • “Liječnik koji je zaražen HIV-om ne smije se upuštati ni u kakvu aktivnost koja bi mogla stvoriti rizik prijenosa bolesti na druge. Ako postoji rizik prijenosa zarazne bolesti, nije dovoljno samo pacijentima ukazati na tu činjenicu, već i spriječiti rizik prijenosa. Ako rizik ne postoji, nema potrebe da liječnik otkrije svoje zdravstveno stanje pacijentima.” Rezolucija Svjetskog liječničkog udruženja o profesionalnoj odgovornosti liječnika u liječenju bolesnika s AIDS-om

  6. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • Dva dokumenta koja iznose etičke stavove kao i smjernice za pravno reguliranje rada na zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja su: 1. Havajska deklaracija Svjetskog udruženja psihijatara, 1977. (dopunjeno 1983., revidirano u Madridu 1996. i po pitanjima eutanazije, torture, smrtne kazne, izbora spola i transplantacije organa) 2. Načelo zaštite osoba sa mentalnim oboljenjima i unapređenja zaštite mentalnog zdravlja Ujedinjenih naroda

  7. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • Dijagnosticiranje psihičkih poremećaja i liječenje mentalnih bolesnika • pravo na liječenje i zaštitu, kao i sve druge kategorije bolesnika • opće norme i standardi koji važe za ostale zdravstvene službe primjenjuju se i u psihijatrijskih ustanovama • edukacija i osposobljavanje i svih ostalih zdravstvenih radnika za dijagnosticiranje psihičkih poremećaja i liječenja, odnosno pružanje pomoći ovim bolesnicima • dijagnoza se mora zasnivati isključivo na medicinskim kriterijima neposredno vezanim za stanje mentalnog zdravlja

  8. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • Načela prijema • Na isti način kao i u bilo koju drugu zdravstvenu ustanovu • Ima pravo napuštanja • Nedobrovoljni prijem • U slučaju neposrednog ili prijetećeg nanošenja štete • Mogućnosti težeg pogoršanja stanja • U početku kratko, do obavljanja provjere prijema ili zadržavanja od strane nadzornog organa

  9. PRISILNO LIJEČENJE I ETIČKA PITANJA U PSIHIJATRIJI • RH • U slučaju ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti • Na temelju uputnice liječnika (nakon pregleda) • U hitnim slučajevima: MUP • Nakon psihijatrijskog pregleda: odluka o zadržavanja, obavješćivanje županijskog suda u roku od 12 sati, zakonskog zastupnika, centra za socijalni rad i povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama • Rješenje: ne dulje od 30 dana Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, 2002.

  10. PROBLEMI MEDICINSKE ETIKE U POSEBNIM OKOLNOSTIMA • prirodne katastrofe, tehnološke nesreće i druge izazvane od strane ljudi • događanja s ili bez upozorenja s velikim brojem žrtava i uništenjem dobara • zahtijevanju brzu akciju, mobiliziranje i organizaciju specijalnih i dodatnih službi • neadekvatnost medicinskih resursa

  11. POSEBNE OKOLNOSTI 1. Velike katastrofe u mirno doba • WMA, Stockholm, 1994., Rezolucija o medicinskoj etici u slučaju velikih katastrofa: • Trijaža • Odnos sa žrtvama • Odnos sa trećim stranama • Dužnost paramedicinskog osoblja • Obuka, odgovornost

  12. POSEBNE OKOLNOSTI •  godinama nakon rata, velikog broja izbjeglih i prognanih, života cjelokupnog stanovništva pod kroničnim stresom, još nismo uveli "disaster" medicinu i psihijatriju u redovne i poslijediplomske studije na medicinskim fakultetima i školama  2. Ratne prilike •  WMA, Havana, 1956., deklaracija o načelima medicinske etike u ratnim prilikama; Venecija, 1983., deklaracija o postupcima u oružanim sukobima

  13. REZOLUCIJE, DEKLARACIJE • poštivanje tjelesnog i duševnog integriteta: bit zaštite ljudskih prava (WMA, Kalifornija, 1980.) • tortura i zlostavljanje zabranjeno je internacionalnim zakonom • konvencije VE i UN o sprečavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg ponašanja • Smjernice WMA u svezi s mučenjem i drugim okrutnim postupanjima Tokio, 1975., Hamburg 1997., Divonne-les-Bains, 2006.

  14. REZOLUCIJE, DEKLARACIJE • posljednja rezoluciju o ljudskim pravima, WMA, Bali,1995. - poziva svoje članove da upute jasne etičke stavove liječnicima koji rade u zatvorskim ustanovama • IstanbulProtocol, UN, 2004 • Deklaracija WMA o pregledu zatvorenika: Budimpešta 1993., Divonne-les-Bains, 2005.

  15. ODNOS PREMA OSOBAMA LIŠENIMA SLOBODE - Opća skupština UN-a, 1982., Načela liječničke etike: 1. zdravstveno osoblje, posebice liječnici, dužni su zaštitu provoditi jednako kvalitetno i po istim standardima koji vrijede i za osobe koje nisu u zatvoru 2. grubo je kršenje liječničke etike aktivno ili pasivno angažiranje zdravstvenih radnika u eksperimentiranju, mučenju ili drugim okrutnim i neljudskim postupcima

  16. ODNOS PREMA OSOBAMA LIŠENIMA SLOBODE 3. za zdravstveno osoblje u suprotnosti je s liječničkom etikom svaki stručni rad nad zatvorenicima ako tomu nije jedini cilj ocjenjivanje, zaštita ili poboljšanje njihova tjelesnog ili duševnog zdravlja 4. u suprotnosti je s liječničkom etikom ako liječnici: koriste svoje znanje i sposobnosti pri saslušavanju zatvorenika na način koji bi mogao negativno djelovati na njihovo tjelesno ili duševno stanje, te ako odobravaju ili sudjeluju u utvrđivanju da su zatvorenici sposobni za bilo kakve oblike postupka ili kažnjavanja

  17. ODNOS PREMA OSOBAMA LIŠENIMA SLOBODE 5. u suprotnosti je s etikom zdravstvenih radnika ako sudjeluju u bilo kakvom postupku koji ograničava zatvorenike 6. navedena načela nije dopustivo kršiti ni iz kakvih razloga, čak ni u izvanrednim situacijama

  18. ODNOS PREMA OSOBAMA LIŠENIMA SLOBODE Vijeće Europe, 2006. zdravstvena usluga na mjestima lišenja slobode: a) pristup liječniku: prvi pregled, informacije, tijekom boravka neograničena dostupnost, pristup izvan zatvorskoj skrbi b) jednakost zdravstvene zaštite: opća medicina, psihijatrijska njega c) pristanak i povjerljivost

  19. ODNOS PREMA OSOBAMA LIŠENIMA SLOBODE d) prevencija: higijena (ishrana, higijenski uvjeti), prenosive bolesti, prevencija samoubojstava, sprječavanje nasilja, društvene veze e) humanitarna pomoć: majka i dijete, mladež, zatvorenici s poremećajima ličnosti, zatvorenici za koje je produženo lišavanje slobode nesvrsishodno f) profesionalna neovisnost i stručnost - problem mortaliteta (restraint methods), samo-ozljeđivanja, štrajka glađu, međusobnog nasilja i nasilja prema osoblju

  20. ODNOS PREMA OSOBAMA LIŠENIMA SLOBODE WHO, 2006. zdravstvena usluga u zatvorima: a) standardi b) zaštita i promoviranje zdravlja c) primarna zdravstvena zaštita d) specifični etički problemi e) zarazne bolesti f) sredstva ovisnosti g) mentalno zdravlje ……….

More Related