650 likes | 2.66k Views
26 . 05 .201 1 . Terapija Diabetes mellitus-a tip 2. prof dr Aleksandar ĐUKIĆ Centar za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KC Kragujevac. AGENDA. Epidemiologija , d efinicija , p odela i etiopatogeneza DM Op š ti principi t erapija DM tip 2 Algoritam lečenja DM tip 2
E N D
26.05.2011. Terapija Diabetes mellitus-a tip 2 prof dr Aleksandar ĐUKIĆ Centar za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KCKragujevac
AGENDA • Epidemiologija, definicija, podela i etiopatogeneza DM • Opšti principi terapija DM tip 2 • Algoritam lečenja DM tip 2 • Lekovi u fokusu: metformin i preparati inkretinskog koncepta
Diabetes mellitus: epidemiologija
Incidenca DM u svetu Broj ljudi sa DM (u milionima) po regionimaza2003 i2025 (porast 72%) Evropa 38.2m44.2m (+16%) USA/Kanada 25.0m39.7m (+59%) Azia81.8m156.1m (+91%) Srednji Istok 18.2m35.9m (+97%) Latinska Amerika10.4m19.7m (+88%) Australazija 1.1m1.7m (+59%) Afrika 13.6m26.9m (+98%) P. Zimmet, International Diabetes Institute Melbourne, 2003.
Prevalencija dijabetesa2000 - 2025 Svet Razvijene zemlje Zemlje u razvoju Dijabetičari (milioni) King H., Diabetes Care, 1998
Diabetes mellitus nije blaga bolest, posledice za pojedinca i društvo su ogromne
Relativni troškovi zbog DM 120 $104 100 $92 80 $65 Direktni i indirektni troškovi (US$ billion) 60 $44 40 $30 20 0 Moždani udar Depresija Arthritis Diabetes Maligniteti US podaci 1990–1993 Adapted from www.cdc.gov/diabetes/pubs/costs/index.htm. Accessed 1 April 2007.
Troškovi lečenja DM u Evropi Ambulantno lečenje18% Lekovi za dijabetes 7% Drugi lekovi21% Hospitalizacija 55% = €29 milijardi godišnje Adapted from Jönsson B. Diabetologia 2002; 45:S5–S12.
Komplikacije Diabetes mellitus-a se u velikoj meri mogu sprečiti
Retinopathy Nephropathy Neuropathy Microalbuminuria HbA1ci relativni rizik za mikrovaskularne komplikacije: DCCT 20 15 13 11 9 Relative Risk 7 5 3 1 6 7 8 9 10 11 12 HbA1c(%) DCCT, Diabetes Control and Complications Trial. 1. Adapted from Skyler JS. Endocrinol Metab Clin North Am. 1996;25:243-254. 2. DCCT. N Engl J Med. 1993;329:977-986. 3. DCCT. Diabetes. 1995;44:968-983.
Redukcija troškova lečenja zavisno od poboljšanja glikoregulacije DM2 1994 1995 1996 1997 0 –100 –200 –300 –400 Troškovi po pacijentu godišnje (US$) –500 –600 –700 –$685 –800 –$772 –$821 –900 –1000 –$950 Pacienti sa HbA1csmanjenim za 1% tokom 1992 i 1993 Te odrđanim smanjenjem 1994 su shvaćeni kao sa poboljšanom glikoregulacijom (n = 732); svi drugi su klasifikovani kao nepoboljšani (n = 4,012) Adapted from Wagner EH, et al.JAMA 2001; 285:182–189.
Diabetes mellitus: dijagnoza
TOLERANCIJA GLIKOZE • Normalna tolerancija glikoze • “Predijabetes” • Povišena glikemija našte (engl. impaired fasting glucose, IFG) • Smanjena tolerancija glikoze (engl. impaired glucose tolerance, IGT) • Diabetes mellitus
Diabetes mellitus: definicija
DEFINICIJA Diabetes mellitus je stanje hronične hiperglikemije (ali i poremećja metabolizma drugih ugljenih hidrata, masti i proteina), koje nastaje kao posledica apsolutnog i/ili relativnog nedostatka insulina ili nedostatka dejstva insulina. U kasnijem toku bolesti mogu se pojaviti komplikacije na malim krvnim sudovima (mikroangiopatije) i velikim krvnim sudovima (makroangiopatije).
Diabetes mellitus: podela i etiopatogeneza
PODELA DIABETES MELLITUS-a(Ministarstvo zdravlja, Republika Srbija) • Diabetes mellitus tip 1 • Diabetes mellitus tip 2 • Kod negojaznih osoba (LADA) • Kod gojaznih osoba • Drugi specifični tipovi dijabetesa • bolesti pankreasa • indukovani infekcijama • endokrinopatije • indukovani lekovima ili hemijskim supstancama • abnormalnosti sinteze i sekrecije insulina • poremećaji insulinskog receptora • genetski sindromi • Gestacijski Diabetes mellitus
ETIOPATOGENEZA DIABETES MELLITUS-a • Autoimunski insulitis • Sindrom rezistencije na insulin-hiperinsulinemije • Ostali mehanizmi: • smanjeno stvaranje insulina zbog razaranja endokrinog pankreasa • infekcije • endokrinopatije • lekovi i toksini • abnormalnosti sinteze i sekrecije insulina • abnormalnosti insulinskih receptora • genetski sindromi
AUTOIMUNSKI INSULITIS10-20% • Diabetes mellitus tip 1 • Mlađi od 35 god • Negativna porodična anamneza • Burno ispoljavanje (DKA) • Doživotna zavisnost od insulina • Diabetes mellitus tip 2 (negojaznih osoba, podtip LADA) • Stariji od 35 godina • Obično nisu gojazni • Negativna porodična anamneza • Rani neuspeh terapije OA i brz razvoj insulinske zavisnosti
REZISTENCIJA NA INSULIN80-90% • Diabetes mellitus tip 2 (gojaznih osoba) • Obično posle 35 godina • Osobe su gojazne • Pozitivna porodična anamneza • Duži period vremena delotvorni su OA, kasnije razvoj sekundarne zavisnosti od insulina • Postoje klinički markeri Metabolčičkog sindroma X
MEHANIZAM NASTANKA REZISTENCIJE NA INSULIN • INICIJALNA RI • genetski uslovljen poremećaj u transdukciji insulinskog signala • mogu biti zahvaćeni svi nivoi transmisije: • vezivanje insulina za subjedinicu • tirozin kinazna aktivnost subjedinice • nishodna transdukcija signala (IRS 1 i 2, Synip, GLUT 1 i 4) • Dominatano zahvaćeno mišićno i masno tkivo
POREKLO REZISTENCIJE NA INSULIN James Neel izlaže koncept koji najbolje integriše efekte genotipa i faktora okoline: (“thrifty genotype”) model štedljivog genotipa
“ŠTEDLJIVI” GENOTIP REZISTENCIJA NA INSULIN
350 300 250 200 150 100 50 EVOLUCIJA DIABETES MELLITUS-A tip 2 GLIKEMIJA Postprandijalna Glikemija (mg/dL) Našte Insulinska rezistencija 250 200 Relativna Funkcija (%) 150 Sekrecija insulina 100 50 Prediabetes Dijabetes Kardiovaskularne bolesti Mikrovaskularna bolest Godine -10 -5 0 5 10 15 20 25 30
Diabetes mellitus: terapija
Zdravstveni tim: lekar, farmaceut, sestra, dijetetičar... Pravilna ishrana Medikamenti Fizička aktivnost LEČENJE DM Samokontrola Edukacija
TESTOVI ZA ISPITIVANJE KVALITETA GLIKOREGULACIJE 7.0% HbA1c Procena dugoročnog kvaliteta glikoregulacije (prosečno kretanje glikemije u protekla 2-3 meseca) FPG Bazalna glikemija (glikemija pre obroka) PPGPik glukoze u krvi (glikemija 1,5-2h nakon početka obroka) 5.5 mmol/l 7.5 mmol/l
ADA, AACE, and IDF Guidelines:Treatment Goals for HbA1c, FPG, and PPG ADA:The general goal of < 7% appears reasonable for many adults with diabetes. Less stringent HbA1c goals may be appropriate for other patients especially those with a history of hypoglycemia. AACE: Achieving an HbA1c of 6.5% is recommended as the primary goal, but this goal must be customized for the individual patient, with consideration of numerous factors, especially hypoglycemia. AACE=American Association of Clinical Endocrinologists; ACE=American College of Endocrinology; ADA=American Diabetes Association; FPG=fasting plasma glucose; PPG=postprandial glucose. aReference to a non-diabetic range of 4.0% to 6.0% using a DCCT-based assay. 1. ADA. Diabetes Care. 2010;33(suppl 1):S11–S61. 2. AACE Diabetes Mellitus Clinical Practice Guidelines Task Force. Endocr Pract. 2007;13:(suppl 1)3–68. 3. Rodbard HW et al. Endocr Pract. 2009;15(6):540–59. 4. International Diabetes Federation. www.idf.org/webdata/docs/Guideline_PMG.pdf. Accessed February 9, 2010.
Klinički Klinički nemanifestan manifestan DM tip 2 DM tip 2 Predijabetes Nasleđe Faktori rizika FOKUS AKTIVNOSTI KASNA KLINIČKA DIJAGNOZA NEPREPO- ZNAVANJE FAKTORA RIZIKA KLINIČKI PRAVOVREMENA, ALI PATOFIZIOLOŠKI KASNA DIJAGNOZA
KLJUČNI PROBLEMI • Nedovoljna posvećenost faktorima rizika za DM tip 2 • Kasna dijagnoza i zanemarivanje progresivne prirode DM tip 2 • Nedovoljno agresivna kontrola bolesti • sporo kretanje kroz terapijski algoritam • strah i pacijenta i lekara novih terapijskih modaliteta • Nedovoljna samokontrola • previše često donošenje terapijskih odluka samo na osnovu glikemije našte • nedovoljno često određivanje postprandijalnih glikemija i HbA1c
Usaglašeni algoritam za započinjanje i usklađivanje terapije Američke dijabetes asocijacije (ADA) i Evropske asocijacije za proučavanje dijabetesa (EASD)
Extrapolation of the time of deterioration of beta-cell dysfunction 100 80 50% 60 Beta-cell function (%) 40 20 0 –10 –8 –6 –4 –2 0 2 4 6 –12 Years from diagnosis Adapted from UKPDS 16. Diabetes 1995;44:1249–1258
HbA1c < 7% 3 meseca !
Ključni patofiziološki procesi u Diabetes mellitus-u tip 2 • INSULINSKA REZISTENCIJA • DISFUNKCIJA BETA ĆELIJA • HIPERGLIKEMIJA
Oralni antidijabetici Terapija dijabetesa
FARMAKOLOŠKE GRUPE ORALNIH ANTIDIJABETIKA • SULFONILUREJA • MEGLITINIDI (kratkodelujući insulotropni agensi) • BIGVANIDINI • PPARγ agonisti (THIAZOLIDINEDIONI) • PPARά,γ agonisti (GLITAZARI) • INHIBITORI -GLUKOZIDAZE • POTENCIRANJE INKRETINSKOG EFEKTA: DPP4 inhibitori, GLP-1 mimetici, GLP-1 analozi
DISFUNKCIJA BETA ĆELIJA • SULFONILUREJA • MEGLITINIDI • DPP-4 inhibitori • GLP-1 analozi • GLP-1 mimetici INSULINSKA REZISTENCIJA • BIGVANIDINI • THIAZOLIDINEDIONI • PPARάγ agonisti BRZINA APSORPCIJE GLIKOZE • INHIBITORI • -GLUKOZIDAZE
Sulfonilureja I generacija tolbutamid, hlorpropamid, acetoheksamidin, tolazamin II generacija glibenklamid, gliklazid, glipizid, glikvidon III generacija glimepirid Meglitinidi repaglinid, nateglinid Oralna antihiperglikemijska sredstva Disfunkcija beta-ćelija (insulinska sekrecija)
Bigvanidi metformin Tiazolidindioni pioglitazon, roziglitazon Oralna antihiperglikemijska sredstva insulinska senzitivnost Oralna antihiperglikemijska sredstva apsorpcija glukoze • Inhibitori alfa glukozidaze • akarboza, miglitol
METFORMINpodaci iz UKPDS-a • Lečenje Metforminom, SU ili insulinom ima isti efekat na kvalitet glikoregulacije u DM2 Primena Metformina • Smanjuje kardiovaskularni rizik • Nema hipoglikemija, ni dobijanja u TM • Signifikatno manji ukupni i za DM vezan mortalitet, kao i završne tačke DM
REDUKCIJA KARDIOVASKULARNOG RIZIKA Libby P. Metformin and vascular protection: a cardiologist s view. Diabetes Metab 2003, 29, 6S117-20
POBOLJŠAVA Senzitivnost na insulin Fibrinoliza Kapilarni protok Hemoreološka svojstva Postishemični protok SMANJUJE Hipertrigliceridemija Formiranje AGE Umrežavanje fibrina Neovaskularizacija Oksidativni stres METFORMINplejotropni efekti SMANJENJE ATEROGENEZE
MAKSIMALIZACIJA primene Metformina u osoba sa DM tip 2 G C Jones, J P MacklinW and D Alexander BMJ 2003;326:4-5 (4 January)
METFORMIN • Prva linija farmakoterapije u DM tip 2 • Uvesti ga odmah po otkrivanju bolesti • Propisivanje svima kojima je indikovan • Propisati ga svima koji nemaju kontraindikacije i koji nemju nuspojave • Ne prekidati sa njegovom primenom (ni nakon uvođenja insulinske terapije) • Postizanje optimalne doze • Minimalna doza 1500mg, maksimalna 3000mg, opstimalna 2000mg • Postepeno uvođenje (2x250mg) i povećavanje doze u intervalima 5 do 10 dana • Lek uzimati za vreme ili nakon obroka