SVEOBUHVATNI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

1. Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet doc.dr.sc. Valentina Kranželić SVEOBUHVATNI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

2. Sadržaj prezentacije • Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije • Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji • Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa zlouporabe sredstava ovisnosti

3. Područja prevencijske znanosti Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u ponašanju Istraživanja učinkovitosti programa kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročno-posljedični procesi koji vode problemima mladih Istraživanja implementacije programa/strategija implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna okruženja

4. prevencijska istraživanja otkrivaju uzročno posljedične veze rizični čimbenici negativni razvojni ishodi preventivni programi ograničeni učinak programa usmjerenih na jedan problem isti rizični čimbenici za različite probleme sveobuhvatni programi prevencije

5. Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije

6. Principi učinkovitih strategija/programa Sveobuhvatnost • djelovanje na različita okruženja • različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni odnosi…) • široki spektar aktivnosti Raznolike metode učenja • razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja negativnom ponašanju) • direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja) Dostatno trajanje • više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima • dostatno trajanje obzirom na razinu rizika • praćenje i podržavanje

7. Baziranost na teoriji • znanstvena opravdanost ili logička podloga Pozitivni odnosi • podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa Vremenska usklađenost • razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna) • ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju Socijalno-kulturalna prikladnost • kulturalno prikladan i relevantan korisnicima Evaluacija rezultata • evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa, evaluacija učinka) Educirano osoblje Nation i suradnici, 2003

8. Sveobuhvatni programi Weissberg i Shriver (1996) Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i koordiniranosti.

9. Principi sveobuhvatnih programa prevencije • istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko zdravlje, a ne na jedan izlaz • temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju (poučavanju) • programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne i ponašajne vještine i vrijednosti

10. učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu komunikacije sudionika • više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu: vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja) • sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

11. Sveobuhvatan pristup prevenciji • sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i izvan njega • koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju • sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja proizlaze iz lokalnog konteksta • sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje odgovaraju na identificirane potrebe i probleme • prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu Shaw (2003)

12. Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

13. Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup

19. 16 principa učinkovitih preventivnih strategija/programa zlouporabe sredstava ovisnosti (NIDA, 2004)

20. Princip 1. Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične čimbenike (Hawkins i sur., 2002) Važno je imati na umu: • na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih čimbenika, • iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili okruženju, Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993, Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

21. Principi 2., 3. i 4. Princip 2. Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili u kombinaciji, uključujući: • prerano korištenje legalnih droga • korištenje ilegalnih droga • zlouporaba legalnih substanci(Johnston et al. 2002) Princip 3. Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002) Princip 4. Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa. (Oetting et al. 1997)

22. Princip 5. Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku povezanost, odnose i roditeljske vještine: • vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga • pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998) Važno je imati na umu: • roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za zlouporabu droge • pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci • brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001, Spoth et al. 2002)

23. Principi 6. i 7. Princip 6. Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, Webster-Stratton et al 2001) Princip 7. Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001) Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja: samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

24. Princip 8. Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999) Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja: • navike učenja uz akademsku podršku • komunikacija • samo-uspješnost i asertivnost • odnosi s vršnjacima • vještine odolijevanja • jačanje stavova o ne-korištenju • jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

25. Principi 9. i 10. Princip 9. Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu, razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i djece. Važno je imati na umu: • takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al. 2002) Princip 10. Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr. komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jedno-komponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

26. Principi 11. i 12. Princip 11. Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima, školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998) Princip 12. Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije. Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati: • struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed) • sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja) • način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

27. Principi 13., 14., 15. i 16. Princip 13. Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999) Princip 14. Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001) Princip 15. Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995) Princip 16. Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al. 2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

28. Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija dva su najveća suvremena izazova prevencije. Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali potrebno je: • jasno razumijevanje važnosti prevencije, • podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj razini, • mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi, • kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa), • dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške, • postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

29. Zaključno proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog okruženja razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične pojedince uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje plana “za korisnike” usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom” usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost, pojedinačni programi, problemi i ulaganja

30. Hvala na pažnji! Dodatne informacije: Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet 01/2457534 vkranzel@erf.hr