POLAZNE PRETPOSTAVKE I CILJ PROJEKTA

1. MEDIJACIJSKA ULOGA EMOCIJA U PROCESU SAMOREGULACIJE UČENJA Voditelj projeka:prof. dr.sc. Izabela SorićSuradnici na projektu:Doc. dr. sc.Anita Vulić-PrtorićDoc. dr.sc. Zvjezdan PenezićZnanstveni novak:Irena Nekić PLAN I POSTUPCI ISTRAŽIVANJA Istraživanje će uključiti sve sudionike procesa učenje-poučavanje: učenike, njihove razrede (vršnjake) i nastavnike. Može se podijeliti u dva, međusobno povezana, dijela: prvi, koji će biti proveden na uzorcima učenika osnovne i srednje škole, te studenata hrvatskih sveučilišta (Zadar, Rijeka, Zagreb); i drugi, koji će biti proveden na nastavnicima osnovnih i srednjih škola. Oba dijela istraživanja uključivat će dvije faze. U prvoj fazi istraživanja konstruirat će se novi ili adaptirali neki od već postojećih mjernih instrumenta za zahvaćanje relevantnih varijabli. Pri tome je poseban naglasak na konstrukciji i validaciji kvalitetnog mjernog instrumenta za mjerenje emocija koje učenici/nastavnici doživljavaju u školi (u procesu samoreguliranog učenja). U drugoj fazi istraživanja, nakon provjere metrijske valjanosti adaptiranih ili konstruiranih mjernih instrumenta, tim će se instrumentima mjeriti za istraživanje relevantne varijable, te utvrditi njihove međusobne odnose i provjeriti postavljene hipoteze istraživanja. POLAZNE PRETPOSTAVKE I CILJ PROJEKTA Učenici su samoregulirani u onom stupnju u kojem su metakognitivno, motivacijski i ponašajno aktivni sudionici u vlastitom procesu učenja. Zimmerman (2001) samoregulaciju određuje u terminima procesa (kognitivnih, afektivnih i ponašajnih), specifičnih za određeni kontekst, koji se upotrebljavaju ciklički za postizanje osobnih ciljeva kroz tri faze: fazu promišljanja (prije), fazu kontrole izvedbe (za vrijeme) i fazu refleksije (nakon djelovanja). Iako su emocije važna komponenta svih faza samoreguliranog učenja, istraživanja emocija prilično su rijetka, i pri tome najčešće tretiraju emocije kao izlaznu varijablu vezanu uz postignuće (Schutz i Davis, 2000). Proces samoregulacije učenja predstavlja recipročnu interakciju osobnih faktora, okolinskih varijabli i ponašanja. Meyer i Turner (2002) ističu da optimalna iskustva učenja zahtijevaju kompleksni balans između osobnih i kontekstualnih faktora. Kako sugeriraju Marchant i sur. (2001) dva konteksta (npr. obiteljski i školski) mogu biti komplementarni, ali i suprotni s obzirom na način na koji djeluju na dijete i njegovo postignuće. Stoga se od istraživanja povezanostI određenog konteksta (obiteljskog ili školskog) sa školskim postignućem, boljim čini istraživanje kombiniranih ili interakcijskih kontekstualnih utjecaja na to postignuće. Hidi, Renninger i Krapp (2001) naglašavaju da je do sada postojala tendenciju proučavanja kognitivnih, motivacijskih i emocionalnih procesa odvojeno, pri čemu su se suvremene teorije najčešće bavile kognicijama i motivacijom dok emocije nisu bile u centralnom fokusu tih teorija. K tome, iako su rijetki teoretičari prepoznali da su emocije važna komponenta svih faza samoreguliranog učenja, primjetan je nedostatak empirijskih studija o doživljenim emocijama i regulaciji tih emocija kod učenika (Pintrich, 2000; Schutz & Davis, 2000). Cilj ovog istraživanja je utvrditi koje su intrapersonalne varijable i koje interpersonalne varijable prediktori doživljenih emocija kod učenika i nastavnika tijekom različitih faza samoregulacije učenja. Nadalje, provjerit će se kako učenici reguliraju doživljene emocije i kako to doprinosi njihovom školskom postignuću. Posebno će, s obzirom na cikličku prirodu procesa samoregulacije učenja, biti provjerena medijacijska uloga doživljenih emocija u odnosu između kontekstualnih varijabli (obiteljski i školski kontekst) i školskog postignuća, kao i u odnosu između kauzalnih atribucija školskog postignuća i motivirajućih vjerovanja koje učenici izgrađuju. DOPRINOSI PROJEKTA Teorijski: Istraživanje će doprinijeti provjeri osnovnih postavki socijalno kognitivnog pristupa samoreguliranom učenju, odnosno, provjerit će se Zimmerman-ov (2000) ciklički model samoregulacije učenja koji je u okviru te perspektive postavljen. Posebice bi nalazi doprinijeli razjašnjavanju medijatorskih utjecaja emocija u odnosima između ispitivanih varijabli u različitim fazama procesa samoregulacije učenja, što bi bilo značajno jer je upravo uloga emocija u tim procesima u dosadašnjim istraživanjima bila prilično zanemarena (Zeidner, Boekaerts i Pintrich, 2000; Schutz i DeCuir, 2002). Metodološki: Nalazi ovog istraživanja koji se tiču niza novo konstruiranih ili usavršenih adaptiranih mjernih instrumenta, obogatit će ovo područje istraživanja i olakšati posao, u smislu operacionalizacije istraživanih varijabli, u budućim istraživanjima. Praktične implikacije: Rezultati ovog istraživanja mogu pomoći učenicima i nastavnicima, a i svima drugima koji su uključeni u oblikovanje školskog konteksta učenja, da oblikuju taj kontekst na način koji će potaknuti razvoj samoreguliranog učenja, odnosno poboljšati školsko postignuće učenika i njihovu daljnju motivaciju za učenje. Nadalje, provođenje ovog istraživanja može potaknuti osvješćivanje učenika o važnosti samoregulacije u učenju (poticanjem pozitivnih motivirajućih vjerovanja, povećanjem njihova znanja o učinkovitim strategijama učenja, razvijanjem vještina izbora i primjene odgovarajućih strategija u specifičnom školskom kontekstu i sl.), te osvješćivanje njihovih roditelja i nastavnika o tome kako svojim postupcima mogu pridonijeti razvoju onih vještina kod svoje djece/učenika koje će povećati njihovu motivaciju i postignuće u školi.