Dimenzije savjetovanja – socijalne konstalacije i metode

1. Dimenzijesavjetovanja –socijalnekonstalacije i metode

2. Socijalnekonstalacijesavjetovanja • Povjerljivisavjetodavnirazgovor „u cetirioka“ izmedjusavjetodavaoca i savjetoprimaocapredstavljasamojednuodmnogihsocijalnihkonstalacija; • U podrucjusavjetodavnograda, kako u socijalnojpedagogiji, tako i u drugimpodrucijimapsihosocijalnogsavjetodavnograda, posebnomjestozauzimasavjetovanjepojedinca , rad sagrupama , institucijama i organizacijama, kao i saporodicama i socijalnimmrezama (Nestmann/Engel/Sickendiek, 2004); • 60. i 70.-tih godinaproblemi (pitanja) u savjetodavnomprocesusuprvenstvenobilausmjerenja na problemepojedinaca; • Sistematskepromjene u zapadnimzemljama, koje se prvenstvenoodnose na terapijskeustanovaekao i na premasvakodnevnoj i kazivotupojedincausmjerenojsocijalnojpedagogiji, ukazuju na znacajkonteksta u savjetovanju; • Upravo u socijalnojpedagogiji i u pogledu na psihosocijalnekontekste, evidentna je vecausmjerenost na grupe u odnosu na pojedinca; • Njegovo/njenoponasanje je upleteno u kontekste, tesvakipokusajrjesavanjaproblemamoze da dozivineuspijehukoliko se ne razmotrikontekst u kojem se javlja;

3. Individualnisavjetodavnirad • Najmanjamogucasavjetodavnakonstalacija; • Savjetovanjejedneosobeusmjereno je na binarnukomunikaciju – razgovorizmedjudvijeosobe; • Savjetovanjepojedinca, je josuvijekveomazastupljenobiksavjetodavnograda; • U sredistustoje individualna i subjektivna problematicnaiskustva, individualnodozivljenisocijalniuvjeti (materijalni, pravni, itd.), kao i procesorijentacije, odlucivanja, planiranja i djelovanja; • Fokus – subjektivnostsavjetoprimaoca, njegovdozivljajsvijetaokosebe, njegovaperspektivaproblema; njegovabiografijaitd.; • Drugeosobeimajuindirektnuulogu; • Kako u psihoterapiji, tako i u socijalnojpedagogiji (kada je u pitanjusavjetodavni rad), do 70.-tih godina, individualni rad je predstavljaoklasicnukonstalaciju; • Iznimke: Moreno (1959) – Psihodrama;

4. Individualnisavjetodavnirad • Akosu u psihosocijalnompojedinacnomsavjetovanjuindividualnezivotnesituacije i iskustvapredmetsavjetodavnograzgovora, to ne moraznaciti, da se problemipritomeindividualiziraju. • Individualiziranjeproblemaznacizanemarivanjekonteksta i okvirnihuvjeta, stodovodi do takvogshvatanjaproblema, koji se prvenstvenoreducira na perspektivuklijenta; • Pojedinacnosavjetovanjeimadvostrukufunkciju: s jednestraneono se mozeshvatitikaoreduzirana individualna perspektivaproblema/ djelovanja, a s drugestranekaoveomasenzibilna, kaproblemupojedincuusmjerenarefleksija; • Temepojedinacnogsavjetovanjamogubitiveomarazlicite;

5. Individualnisavjetodavnirad Prednostpojedinacnogsavjetovanja • Kada klijentimateskoce, da se otvoripremadrugimprisutnimosobama, a posebnoondakada se stidisvojihpostupaka i kadaimaosjecaj da cepreddrugima da djelujenesposobno; • Npr. „mladi – grupa“; • Kada za klijenta intenzivna komunikacija s profesionalcima/semiprofesionalcima ima prvenstven znacaj; • Npr. „majka-dijete“; • Kada odredjena (problematicna) situacijaupravoodnsonekonflikteiliopceteskocesadrugimapodrazumjeva i kada bi sudjelovanjedrugihosobaotezavaloproalazakrjesenja; • Npr. „ucenica“ • Kada klijentiskljucivozahtjeva da je tu „nekoiskljucivozbognjega“. • Npr. „samohranemajke“; • Ovdje je vidljivrizikopojedinacnogsavjetovanja u poredjenjusagrupnomkonstalacijom. Koddugotrajnihsavjetodavnihprocesaklijentirazvijajujake (emocionalne) svezepremasavjetodavaocu, sto u mnogomeotezavakraj (rastanak) savjetodavnogprocesa;

6. Porodicnosavjetovanje • Predstavljajednudaljusocijalnukonstalaciju, kojoj se pridajeveomaznacajnomjesto u svjetskojliteraturi; • Porodicnosavjetovanjepodrazumjevaistovremenodjelovanje i instituciju; • Izuzevsavjetovanjazacijeluporodicu, podovimpojmom se podrazumjeva i savjetovanjesupruznika, parova, savjetovanje na relacijiroditelj –dijeteitd.; • Tematski se porodicnosavjetovanje ne odnosisamo na probleme i teskocekojimogubitiprisutni u porodici, vectomogubitiproblemikoji se odnosesamo na jednognjenogclana (npr. bolest, posebnepotrebeitd.); • U zapadim EU-zemljamaporodicnosavjetovanje se odvija u psihoterapeutskiorijentiranimporodicnimsavjetovalistima, kao i u sociopedagoskim i psihosocijalnimsavjetodavnimsluzbama; • U nekimsituacijamaporodicnosavjetovanje se ne odvijaizsopstvenezeljeklijenta, vecmozebitiprimorano;

7. Grupnosavjetovanje • Jednagrupapredstavljaodredjenibrojosoba, kojestoje u razmjenivimodnosima i pritomerazvijajuosjecajpripadnosti; • U sociologiji se govori o tzv. primarnimgrupama, kadasuuspostavljenerelativnouske i stabilnesvezeinteragirajucihosobakoje se poznaju, npr. jednaporodica; • Sekundarnegrupesuinstabilniji i opustenijiobliciorganizacijeosoba, kojesuobicnodistanciranejednepremadrugima (npr. studenti); Faze u grupnomsavjetovanju • Fazaupoznavanja • Dogovori o komuniciranju u grupi (postavljanjepravila, maksimalnotrajanje, diskretnostitd.); • Eksploracijateme, predstavljanjesubjektivnepogodjenostipojedinihsudionika; • Zajednickirazgovor, analizaproblema i sadrzajniprijedlozi; • Strategijesavladavanjaproblema; • Zadnja/ zavrsnafazapodrazumjevarefleksiju i prikazivanjepojedinacnihkorakakojidovode do rjesenja;

8. Grupnosavjetovanje Karekteristikegrupnogsavjetovanja • Uvidjanje da drugeosobeimajuslicneprobleme – covjeknije sam; • Osobekojesudjeluju u grupnomsavjetovanjulaksegovore o tabu temamajednisadrugima – dozivljajistog/slicnog; • Osjecajvlastitevrijednostimanje je ugrozen; • Socijalneposljedicelicnihteskoca se laksetematiziraju, s obzirom na prisutnostzajednickeosnoverazumjevanja; • Zajednickarefleksija – ucenjeoddrugih; • Zajednickapotragazastrategijama u ophodjenjusaproblemima/ prezentacijarazlicitihiskustava/ diskusija; • Zarazlikuodpojedinacnogsavjetovanja, u grupnomsavjetovanju je opasnostod „vezivanja“ zasavjetodavaocaznatnomanja;