Traumatske promjene čeljusti i zubi Tade Tadić

1. Traumatske promjenečeljusti i zubiTade Tadić

2. Traumatske promjenečeljusti i zubi • Suvremeni, “brzi” način života ljudi znatnoje povećao brojnost i vrstu traumatskih promjenaorofacijalnog područja, s frakturama gornje i donječeljusti te različitim akutnim traumatskim ozljedamazubi. • Težina i vrsta tih ozljeda je različita,ovisna o jačini, mehanizmu i smjeru djelovanjatraumatske sile. • U dijagnostici traumatskih stanjaorofacijalnog područja, uz klinički pregledradiološka je dijagnostika od bitnog značenja. • Ne samo u dijagnosticiranju traumatske promjenei praćenju rezultata liječenja (operativnim Ikonzervativnim metodama liječenja), već i zbogmedicinsko-pravnih i forenzičkih aspekata.

3. Traumatske promjenečeljusti i zubi • Izborradiološke metode pregleda je individualan,ovisi o kliničkom nalazu i anamnestičkim podacima,a u većini slučajeva (osim kod politraumelica) započinje s konvencionalnim radiografskimtehnikama prikaza u dva smjera (panoramskadentalna radiografija, posteroanteriorna snimkamandibule i maksile, kose lateralne snimke, teperiapikalne i okluzalne snimke ako su traumatiziranizubi). • Radiološkim metodama pregledamože se utvrditi mjesto prijeloma, vrsta i težinaozljede, pomaci zubi i zubnih fragmenata, stanjeperiapikalnih tkiva i alveolarnog grebena, terazličite posttraumatske komplikacije. • Općenitogledajući, moguć je vrlo široki raspon ozljeda: odizolirane traume jednog ili više zubi, do ozljedazubi i potpornih tkiva, fraktura mandibule te višeili manje kompleksnih fraktura maksile.

4. Prijelomi donje čeljusti • Prijelomi (frakture) donje čeljusti mogu bitijednostrani i obostrani (češće), tako da je jednafrakturna linija na mjestu djelovanja sile, a drugaobično na suprotnoj strani, u području zglobnognastavka. • Moguće su multiple frakture i kominutivnefrakture, kada je donja čeljust izlomljena uviše dijelova.

5. Prijelomi donje čeljusti Postero-anteriorni radiogram mandibule. Fraktura stražnjeg dijela trupa desne strane mandibule s razmakom između frakturiranih ulomaka (strelica) i luksacijom zuba (glava strelice).

6. Prijelomi donje čeljusti Postero-anteriorni radiogram mandibule (A), CT aksijalni presjek (B), koronarna CT rekonstrukcija slike (C) i 3D CT rekonstrukcija slike (D). Fraktura u području simfize mandibule s razmakom između koštanih ulomaka (strelice).

7. Prijelomi donje čeljusti Ortopantomogram (A) i klasični tomogram (B) desnog čeljusnog zgloba. Fraktura glavice kondila (strelice).

8. Prijelomi donje čeljusti Ortopantomogram pokazuje stanje nakon repozicije i fiksacije dvostruke frakture trupa mandibule (označeno strelicama).

9. Prijelomi donje čeljusti Ortopantomogram. Bolesnik s posljedicama politraume. Opskrbljena fraktura u području mandibularne simfize uz gubitak određenog broja zubnih elemenata u gornjoj i donjoj čeljusti.

10. Prijelomi donje čeljusti CT kostiju lica s prikazom u aksijalnom presjeku (A), koronarnoj rekonstrukciji (B), rekonstrukciji slike po zakrivljenoj liniji (C) te 3D rekonstrukciji slike (D). Višestruka fraktura mandibule prikazana u kasnoj postoperativnoj fazi, gdje se vidi sanacija prijeloma u području simfize, s urednim položajem fiksacijskog materijala. Loše srasla fraktura oba artikulacijska nastavka s luksacijom kondila.

11. Prijelomi donje čeljusti • Na konvencionalnim radiogramima čeljusti s ciljanim projekcijama moguće je prikazati različite vrste prijeloma, ali se često u hitnoj službi, kod bolesnika koji ne surađuju ili su zbog boli nemirni, ne dobivaju slike primjerene dijagnostičke kvalitete, te su mogući i previdi pozitivnih traumatskih promjena. • Pri snimanju traumatskih promjena orofacijalnog područja ponekad mogu naći i spontane frakture patološki promijenjene kosti, npr. kod tumorske infiltracije, osteoradionekroze i osteomijelitisa.

12. Prijelomi donje čeljusti CT i aksijalni presjek (A) i sagitalna rekonstrukcija slike (B) u koštanom prozoru. Vide se osteomijelitičke promjene kosti s više sekvestara i znacima fistuliranja uz prijelom trupa mandibule (strelica).

13. Prijelomi gornje čeljusti • zbog anatomske složenosti i brojnosti različitih koštano-hrskavičnih struktura, predstavljaju klinički, radiološki i terminološki problem klasifikacije u svakodnevnoj praksi. • Tu se na relativno malom i ograničenom području nalazi više anatomski i funkcionalno složenih kompleksnih struktura kao što su: dentoalveolarno područje, nazoetmoidalno područje, te područje orbite i zigomatičnih kostiju. • Slijedom ovih anatomskofunkcionalnih cjelina, najprihvaćenija je podjela ozljeda srednje trećine skeleta lica na: dentoalveolarne frakture, frakture nazoetmoidalnog područja, frakture orbitalnih i zigomatičnih kostiju, te frakture kostiju srednjeg dijela lica uključujući i tri osnovna tipa Le Fort fraktura.

14. Prijelomi gornje čeljusti • Le Fort I tip – poprečna fraktura alveolarnog nastavka i nepčane ploče koji su odvojeni od ostalog dijela gornje čeljusti. Postoji pomičnost odvojenih struktura i smetnje zagriza

15. Prijelomi gornje čeljusti • Le Fort II tip – kod tog prijeloma gornja čeljust je odvojena od lubanje, a frakturna linija prolazi preko nosnih kostiju, frontalnog nastavka maksile, dna očne šupljine i zigomatično maksilarne suture. Cijela gornja čeljust je nestabilna

16. Prijelomi gornje čeljusti • Le Fort III tip – linijom loma odvojene su kosti srednjeg lica od baze lubanje. Linija prolazi zigomatičnofrontalnim, maksilofrontalnim i nazofrontalnim šavovima, etmoidnim i sfenoidnim sinusima, nerijetko frontalnim sinusima i kroz očnu šupljinu. Prisutne su kraniocerebralne ozljede s karakterističnim znakovima.

17. Prijelomi gornje čeljusti • Konvencionalne radiografske snimke mogu prikazati sva tri tipa prijeloma, ali u hitnoj službi takve snimke su zbog slabije suradnje bolesnika ograničene vrijednosti te je, osobito kod klinički izraženih kraniocerebralnih simptoma, potrebno učiniti i CT pretragu, koja je dijagnostički neusporedivo pouzdanija za prikaz tako složenih ozljeda

18. Prijelomi gornje čeljusti Koronarna CT rekonstrukcija kroz maksilu i orbite. Stanje nakon višestruke frakture lica i orbite s lijeve strane (strelice), s rekonstrukcijom dna i medijalne stijenke lijeve orbite koštanim graftom (glave strelice).

19. Prijelomi gornje čeljusti CT koronarni presjeci u mekotkivnom (A) i koštanom prozoru (B). Blow-out fraktura desne orbite s hernijacijom masnog tkiva u području široke frakturne pukotine (glave strelice).

20. Traumatske promjene zubi • Lice i zubalo su relativno nezaštićeni dio ljudskog tijela, osobito u djece. • Prednji zubi su najizloženiji traumatskim ozljedama • Trauma zubala može se podijeliti na akutnu ili kroničnu, a može biti uzrokovana fizičkim ili kemijskim agensima.

21. Traumatske promjene zubi • U akutnoj traumi zubala prvenstveno se podrazumijeva trenutno djelovanje vanjske sile (slučajno ili namjerno), što rezultira različitom vrstom i težinom traume zubi. Moguće su frakture, luksacije i luksacijske frakture zubi. • Frakture zubi se dijele na frakture krune, koje zahvaćaju samo caklinu, frakture koje zahvaćaju caklinu i dentin, frakture koje zahvaćaju caklinu, dentin i pulpu, te frakture korijena (s i bez frakture krune). • Mogu biti horizontalne, vertikalne i kose, kompletne ili nekompletne. • Frakture korijena također mogu biti horizontalne, vertikalne i kose, smještene u gornjem dijelu zubi, te srednjem ili u apikalnom dijelu korijena zuba.

22. Traumatske promjene zubi Intraoralna snimka dvostruke frakture zuba (glave strelice) sa subluksacijom zuba (S).

23. Traumatske promjene zubi Intraoralna snimka donjih sjekutića. Fraktura grebena i apeksa zuba (glava strelice).

24. Traumatske promjene zubi CT sagitalni (A) i koronarni (B) presjek kroz maksilu, te kroz desni čeljusni zglob (C i D) u koštanom prozoru. Fraktura artikulacijskog nastavka mandibule s desne strane sa subluksacijom (glave strelice). U presjecima kroz maksilu vidi se uzdužna fraktura i odvajanje korjenova karioznog zuba (strelica) uz periapikalnu cistu koja ima vapnenu stijenku i ispupčuje se u lijevi maksilarni sinus (C) .

25. Traumatske promjene zubi Intraoralne snimke zubi s prikazom frakture dentina bez otvorene pulpe (A, strelice) i frakture dentina s otvorenom pulpom (B, strelica).

26. Traumatske promjene zubi - luksacije • mogu se podijeliti na: prave luksacije, subluksacije, impakcije i otkidanje zubi. • Mogu biti potpune ili djelomične, a obično se javljaju na prednjim zubima gornje čeljusti. • Najčešće su u djece na gornjim zubima, zbog padova i ozljeda u području čeljusti. • Radiografski se na intraoralnim snimkama utvrđuje položaj iščašenog zuba prije i poslije repozicije.

27. Traumatske promjene zubi - luksacije • Luksacije stalnih zubi nastaju kod jakih trauma, a na konvencionalnim intraoralnim snimkama utvrđuje se položaj zuba i stanje alveola Intraoralna snimka zubi s prikazom luksacije (intruzije) zuba (strelica).

28. Traumatske promjene zubi - luksacije Intraoralna snimka zubi s prikazom luksacije (L) zuba i izbijenog zuba (I).

29. Traumatske promjene zubi - luksacije • Kronične traumatske ozljede zuba uključuju trošenje, abraziju te kronično djelovanje prekomjernih sila zagriza. • Svaki pritisak na integritet zuba rezultirat će reakcijom od strane vitalne pulpe, što se iskazuje kao sekundarno deponiranje dentina. Nakon određenog vremena pulpa se više nije u mogućnosti zaštititi, što dovodi do gubitka njene vitalnosti i moguće sklerozacije. Ovakvo trošenje zuba daje karakterističan radiološki izgled. • Traumu zubi, osim fizičkih sila, mogu uzrokovati još i različiti jatrogeni fizički i/ili kemijski uzroci. • Kemijski štetni učinci na zube nastaju erozivnim djelovanjem gaziranih pića, ispijanjem kiselih sokova u većim količinama, gastroezofagealnim refluksom, te učestalim povraćanjem (bulimija).

30. Traumatske promjene zubi Intraoralna snimka. Abrazivne promjene i karijes zuba.

31. Ozljede ostalih dijelova orofacijalnog područja • Pored ozljeda donje i gornje čeljusti, zubi te skeleta srednjeg dijela lica (ukljuičivo orbite i zigomatčne nastavke), moguće su i traumatske promjene svih drugih dijelova orofacijalnog područja i glave. • To se odnosi kako na meke česti, tako i na koštane te neurogene strukture (cervikalna kralježnica i kralježnička moždina, koštane strukture na bazi mozga i mozak, npr.). • Ovisno o kliničkoj slici i anamnestičkim podacima ovisi i izbor radioloških i drugih metoda pregleda. • U stomatološkoj praksi ne smiju se zaboraviti ni ozljede koje mogu nastati pri izvođenju različitih konzervativnih ili ortodontskih zahvata na čeljusti (jatrogene ozljede), te ekstrakcije zubi (oštećenja i frakture susjednih zubi /ili alveolarne kosti).