330 likes | 1.08k Views
EKUMENIZAM UTOPIJA ILI STVARNOST?. Međužupanijsko stručno vijeće za vjeroučitelje u srednjim školama na području Varaždinske biskupije Rudarska i kemijska škola Varaždin Hallerova aleja 3 30. rujna 2009. Predavač: dr. Jure Zečević. EKUMENIZAM
E N D
EKUMENIZAMUTOPIJA ILI STVARNOST? Međužupanijsko stručno vijeće za vjeroučitelje u srednjim školama na području Varaždinske biskupije Rudarska i kemijska škola Varaždin Hallerova aleja 3 30. rujna 2009. Predavač: dr. Jure Zečević
EKUMENIZAM – dolazi od grčke riječi “oikos” = KUĆA, ZAJEDNIČKI DOM “oikumene” = stari grčki naziv za sav u ono vrijeme naseljeni i poznati dio svijeta “Ekumensko" = ono što je objedinjeno u "svesvjetsko", "svepoće".
U Bibliji, u Novom Zavjetu ekumena (oikumene) je područje djelovanja, rasta i širenja Crkve, mjesto, odnosno prostor gdje Crkva živi i kome ima navijestiti Kristovu radosnu vijest o spasenju (=evanđelje) Oikumena danas: cijeli svijet Oikumena prvih stoljeća: širenje kršćanstva do 395. godineobuhvatilo je uglavnom prostore oko Sredozemnog mora
ISTOZNAČNICE (SINONIMI): ekumensko = sveopće = katoličko = saborno = vaseljensko = vesoljno Ekumenski sabori (koncili); Ekumenski patrijarh; Ekumenski oci…
RASKOLI RASKOLI RASKOLIŠIZME – PODJELE - ANATEME – EKSKOMUNIKACIJE HERETICI – KRIVOVJERCI - INKVIZICIJA Nakon što su se izdogađali mnogobrojni raskoli među kršćanima, ekumenizam počinje označavati nastojanje oko ponovne uspostave sveopćeg jedinstva među brojnim kršćanskim konfesijama i denominacijama: "Pod ekumenskim gibanjem razumijevaju se djelatnosti i pothvati što se pokreću i usmjeravaju prema promicanju kršćanskog jedinstva" (UR br. 4)
"…Od prvih godina svoga klerikata gajio sam u sebi gotovo urođenu želju da vidim jedinstvo svih Kristovih crkava. Odvajanje Zapada od Istoka, Juga od Sjevera u vjerskim pitanjima nikada nisam mogao ravnodušno podnositi. Živo sam želio upoznati uzrok tako brojnih i tako velikih raskola i razmotriti da li bi se mogao pronaći kakav put da se sve Kristove crkve združe u pravo staro jedinstvo, pa sam gorio od želje da to vidim. Mučila me je unutarnja duševna bol zbog tolikih razdora među onima koji ispovijedaju Kristovu vjeru, zbog ljute mržnje koja se raspalila među najglasovitijim crkvama i zbog sramotno razderane i rasparane Kristove tunike. Ta me bol i prekomjerna žalost neobično satirala i iz dana u dan satire me sve više. Odatle sam dobivao poticaj za gorljivo studiranje…"Marko Antun de Dominis, 1616. Cilj i svrha ekumenizma jest 1. prevladavanje postojećih međukršćanskih raskola i ostvarenje punog sakramentalnog (bogoštovnog i bogoslužnog) jedinstva među Crkvama, što bi se manifestiralo prvenstveno zajedništvom euharistijskog stola i propovjedaonice, to jest naviještanja i 2. ostvarivanje već postojećeg stupnja jedinstva
Danas Crkve, osjećajući se obveznesavjesti i istini, još uvijek jedna drugoj niječu pravi oblik kršćanskoga te stoga žive bez uzajamnog sakramentalnog zajedništva (Primjer: Zajednički Kirchentag u Berlinu 2002).EDUCIRATI – RASVJETLJAVATI:BITNO - NEBITNO, PRIMARNO - SEKUNDARNOSREDIŠNJE - RUBNO
EKUMENIZAM JE:NADILAŽENJE KONFESIONALNIH JEDNOSTRANOSTIDanas, u stanju raskola, pravoslavan je onaj koji nije katolik ni evangelik, katolik je onaj tko nije pravoslavan niti evangelik, evangelik je onaj koji nije pravoslavan niti katolik.
Atenagora I., carigradski patrijarh, jedan od revnitelja ekumenizma, izjavio je kratko prije svoje smrti da je spreman u svako vrijeme ići u Rim i primiti pričest iz papinskog kaleža. A to zato jer on smatra papu pravoslavnim, kao što sebe smatra katolikom, budući da su oba - i on i papa - evangelici, tj. vjerni Evanđelju. Jasno je da nam se realizacija ovih riječi u sadašnjem trenutku čini nerealnom, ali je također nedvojbeno da temeljne oznake Crkve: katolištvo (sabornost), evangelicitet i pravoslavnost (ortodoksnost), koje su pojedine Crkve usvojile ekskluzivno samo za sebe (a drugima ih uglavnom nijekale), moraju ponovno biti vidljive sve u svakoj od Crkava. Ekumenizam je kršćanima neophodan da bi nadvladali svoje konfesionalne jednostranosti, da bi si uzajamno posredovali ono što u svojoj tradiciji nisu mogli sačuvati na odgovarajući i dovoljan način.
Ekumenizam je:1.prvotni, uži smisao: nastojanje oko jedinstva među kršćanima i ostvarivanje zajedništva na temelju “još” i “već” postojećeg jedinstva kršćana ili Kristovih učenika;2.drugotni, širi smisao: "duh ekumenizma" – tolerantan, konstruktivan i suradnički odnos konfesionalnih i religijskih subjekata i izvan kršćanstva;
Primarno značenje pojma ekumenizma danas jest područje međukršćanskih i međucrkvenih odnosa. Ekumenski dijalog jeprvenstveno dijalog odnosno 1. uspostavljanje i 2. ostvarivanje zajedništva među kršćanskim Crkvama.(ostvarivanje onoga stupnja zajedništva koje je danas po crkvenim zakonima legitimno i moguće).
EKUMENIZAM NIJE SINKRETIZAM NIJE UNITARIZAM NIJE PROZELITIZAM
KONFESIONALNI, KULTURNI, NACIONALNI IDENTITETZAPREKA ILI PRETPOSTAVKA DIJALOGA?
IDENTITET I(LI) JEDINSTVO!? Njegovanje tolerancije, suradnje i zajedništva na međuvjerskom, međusvjetonazorskom, međunacionalnom… području nije u suprotnosti s konfesionalnim, svjetonazorskim i nacionalnim… identitetom. Zajedništvo s različitim ne dokida nego upotpunjuje vlastiti identitet. Ne ekskluzivnost (isključivost) nego komplementarnost. Identitet je pretpostavka dijaloga s različitim. Međukonfesionalna budućnost, kako ju vidi ekumenizam, nije dokidanje različitosti među Crkvama nego bogatstvo tradicija, pomirena različitost, utemeljena na onome što je bit kršćanske poruke svijetu, a to je spasenje po Kristu kao putu.
EKUMENIZAM • UZ TO ŠTO JE: • 1. SVAKO NASTOJANJE OKO PUNOG JEDINSTVA I • 2. REALIZIRANJE DANAS MOGUĆEGA STUPNJA JEDINSTVA TAKOĐER: • - PROMIČE TOLERANCIJU PREMA RAZLIČITOME, • RAZLIČITOSTI PROMATRA KAO KOMPLEMENTARNE, • KAOPRIGODU ZA UZAJAMNO UPOZNAVANJE, OBOGAĆIVANJE I • UPOTPUNJAVANJE, • - IMA SVOJU MIROTVORAČKU I POMIRITELJSKU DIMENIZIJU • PRIDONOSI MEĐULJUDSKOM RAZUMIJEVANJU, • HUMANIZIRA I HARMONIZIRA SVJETSKO DRUŠTVO • ZATO JE SVAKI AUTENTIČNI KRISTOV UČENIK NEIZBJEŽNO I “EKUMENIST”.
»… Do ovog časa ostaje otvoreno pitanje: sudjeluju li pravoslavni u Ekumenskom pokretu, ne priznavajući nikakvu eklezijalnost svojim inoslavnim partnerima, ili, pak, indirektno dopuštajući da eklezijalnost kod njih u nekom vidu postoji. Neki krajnje konzervativni pravoslavni odbacuju korištenje termina 'Crkva' za bilo koje druge grupe izvan Pravoslavne crkve, dok drugi dopuštaju takvu primjenu, podrazumijevajući pritom da se riječ 'crkva' koristi u svojstvu samonazivanja inoslavnih, a ne upotrebu te riječi od strane samih pravoslavnih za označavanje tih grupa. Drugim riječima, pojam 'crkve', kada se primjenjuje od strane pravoslavnih na nepravoslavne zajednice, nema ono isto ekleziološko značenje, kao u slučajevima kada se primjenjuje od strane pravoslavnih na njihove vlastite zajednice. U tom slučaju 'Crkva' može označavati sve poželjno: od 'nepotpune' ili 'nedovoljne' do potpuno izvaneklezijalne stvarnosti.« J. Zizijulas (pravoslavni teolog), Samopoimanje pravoslavnih i njihovo učešće u ekumenskom pokretu, u: Pravoslavlje i ekumenizam, Beograd 2005., str. 236
»Hvala na poslanoj knjizi 'Problèmes de l'unité crétienne' ('Problemi kršćanskog jedinstva'). Na tu je nakanu Spasitelj tako vruće molio na Posljednjoj večeri: 'Ut omnes unum sint!' ('Da budu jedno!', Iv 17, 11). Kad ništa ljude dosada nije moglo opametiti, možda ih opamete strahoviti udarci sadašnjice, te nađu put do svetog jedinstva. Međutim, ja sam uvjeren, da nikakvi ljudski argumenti ne će dovesti do tog jedinstva, nego samo milost Božja. A rosa milosti Božjih silazi po molitvi. Koliko više molitelja, toliko više jedinstva! Neka ne zaostane u tome ni vaša družba, jer je malo koji narod imao prilike tako teško iskusiti tu potrebu jedinstva kao naš hrvatski narod.« Bl. Alojzije Stepinac, Pismo s. M. Beati Milašin, Provincijalnoj glavarici ss. Družbe »Naše Gospe«, u: A. V. Stepinac, Pisma iz sužanjstva, Zagreb 1998. str. 77
» Baš zato što ja zagovaram apsolutni realizam i što uviđam teškoće konačnog teološkog ujedinjenja, pozdravljam sve, što već sada na praktičnoj razini dopušta da postane vidljivo ono jedinstvo koje u Kristu već postoji. Tu ubrajam u prvom redu zajednički molitvu.« Oscar Cullmann, protestantski teolog
“Htjeli to ili ne, braća su nam. Istom će tad prestati biti nam braćom kad budu prestali govoriti: Oče naš!… Pa da nam kažu: “Što nas tražite? Što vam je stalo do nas?” – mi ćemo odgovoriti: “Ipak ste nam braća! Kad bi nam rekli: “Nosite se od nas! Nemamo mi ništa s vama!” – odvratit ćemo: “Imamo vrlo mnogo: ispovijedamo istoga Krista, zato moramo biti u istom tijelu i pod istom glavom”. Sv. Augustin
Znamo, da nas naše krštenje povezuje u jedno Tijelo Kristovo, u jedno još nepotpuno, ali ipak stvarno zajedništvo (usp. Utunumsint, 41f). Svi mi imamo razloga Gospodina slaviti i zahvaljivati mu.» Sveti otac Ivan Pavao II, (2001.)
EKUMENIZAM NIJE UTOPIJA. EKUMENIZAM JE STVARNOST KOJA SE VEĆ OVDJE I DANAS ŽIVI.