ODNOSI KAO ŠKOLA ŽIVOTA

1. ODNOSI KAO ŠKOLA ŽIVOTA SAMOSPOZNAJA KROZ ODNOSE

2. UPOZNAJ SAMOGA SEBE • Temelj i početak napretka svakog čovjeka jest spoznaja sebe • Razina spoznaje sebe jest razina naše zrelosti • Spoznaja sebe mjerilo je spoznaje drugoga

3. Za spoznaju samoga sebe potrebna je: • Neprestana introspekcija • spoznaja procesa u nama • Istinska komunikacija s drugima • Božja pomoć • molitva

4. Sebe spoznajemo u odnosu s drugim ljudima • Razina vlastite spoznaje mjera je kvalitete naših odnosa: • Što bolje poznajemo sebe, to ćemo bolju komunikaciju imati s drugima.

5. Svjesnost o funkciji odnosa • Odnos s drugom osobom • Aktivira naše nerazjašnjene probleme • Dira naše rane • Postajemo ih svjesni • Kad smo ih svjesni, možemo ih rješavati, odnosno liječiti.

6. Ako nismo svjesni nastaje začarani krug: • RANJAVANJE • POVLAČENJE IZ ODNOSA • OSAMLJENOST • FRUSTRACIJA • NOVO TRAŽENJE • RANJAVANJE...

7. Povezanost sa sobom omogućava povezanost s drugima: • Povezanost sa sobom: • Spoznaja dijela nas koji je zaostao u razvoju: • ranjenog djeteta

8. Ranjeno dijete: • Fragmenti psihe djeteta do 8 godina: • Krivi stavovi i zaključci, negativni osjećaji koji su u nama i koče nam puni život. • Dio nas koji nije u istini • Osjećaji i misli koji nisu usklađeni s Božjim zakonima • grješna ljudska narav

9. STRUKTURE LIČNOSTI Istinska ličnost Ranjeno dijete Maska

10. Jedan dio nas je u istini, drugi nije: • Istinska ličnost u Istini • Ranjeno dijete nije • Maska negira ranjeno dijete • Tako nastaje zbunjenost i rascjep u ličnosti

11. Istinska ličnost i ranjeno dijete upravljaju našim: • razmišljanjima • osjećajima • djelima • ali s različitom motivacijom: • ljubav ili strah

12. Sukob nerazvijenog i razvijenog dijela stvara: • rascijepljenost • napetost • bol • tjeskobu • unutarnje i vanjske teškoće Zločinac u meni!!??? Nemoguće!

13. Mir i povezanost sa sobom rezultat su • prepoznavanja • shvaćanja • prihvaćanja naravi unutarnjih sukoba Koliko nam to uspije u tolikoj smo mjeri sposobni uspješno komunicirati s drugima i povezati se s njima.

14. Odnos s drugom osobom potiče spoznaju ranjenog djeteta. • Odnosi se stvaraju prema shemi iz djetinjstva. • U odnos unosimo svoja očekivanja iz djetinjstva. • Stoga ne dopuštamo drugom da bude ono što jest.

15. Odnos je izazov za pojedinca jer aktivira bolne probleme. • Bol pokušavamo izbjeći: • IZOLACIJOM (izbjegavanjem odnosa) ili • plitkim odnosima

16. Izbjegavanje kontakta: • Izolacija i puno plitkih odnosa stvara frustraciju i usamljenost: • IZOLACIJA • Usamljenost zbog straha od kontakta • PUNO PLITKIH KONTAKATA • Usamljenost u gomili zbog straha da ostanemo sami

17. Potreba nam je i osamljenost, ali tek povremeno. Intervali kontakta trebali bi se izmjenjivati s razdobljima osamljivanja radi kontemplacije i suočavanja sa sobom. • Duhovne vježbe ili obnove.

18. Zrelost se mjeri: • dubinom povezanosti s drugima • intimnošću u odnosu • jačinom osjećaja koji se mogu iskusiti • voljnošću da se prima i daje... • Ne kupoprodaja!

19. U odnosu dolazi pomoć: • Odnos je zrcalo našega razvoja: • Druga osoba vidi naše poteškoće. • Mi vidimo poteškoće druge osobe. • Međusobno si pomažemo u rastu. • Obostrano shvaćanje i dogovor. • Takva komunikacija iscjeljuje. • Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! (Jak 5,16).

20. Od potpune vanjske i unutarnje izolacije: Što manje odnosa, to veća čežnja za kontaktom. Pojedinac se povlači od ispunjenja, ljubavi, radosti. Do najdublje povezanosti u odnosu: Najmanja teškoća se istražuje. Svatko gleda u sebe. Traži se istina, a ne tko je u pravu. Stupnjevi kontakta: Prosječan čovjek negdje između.

21. Najizazovniji i najvažniji Omogućava najbrži duhovni rast Najbliskiji odnos koji čovjek može imati Taj odnos cvjeta: Ako su oba partnera svjesni međusobnog djelovanja Ako i najmanju poteškoću rabe kao poticaj za istinitu komunikaciju Odnos između muškarca i žene

22. Vrijedi i za druge odnose • Crkvena, redovnička zajednica (na mjestu braka) • Ako je temeljni odnos dobro postavljen, svi će ostali biti lakši… • Obitelj: roditelji, braća i sestre, djeca • Na radnom mjestu • drugi učitelji, učenici • Prijatelji, znanci

23. Ako nismo svjesni svojih unutrašnjih procesa: • Naše se »ranjeno dijete« sukobljava s »ranjenim djetetom« drugih odraslih • Naše se »ranjeno dijete« sukobljava sa živim djetetom – učenikom… • Krivi su drugi: • u njih projiciramo svoju negativnost • kod njih vidimo samo negativno, a • sebe procjenjujemo prema slici vlastite maske

24. Okrivljavanje • Najštetniji proces u međuljudskim odnosima. • Poteškoće i strahovi javljaju se u mjeri u kojoj na druge projiciramo vlastite poteškoće i okrivljujemo ih za ono što se ne odvija u skladu s našim očekivanjima.

25. Koliko sebe ne prihvaćamo i mi smo žrtve okrivljavanja • Želimo biti savršeni • kriteriji maske • Ne prihvaćamo svoju ljudskost • Ne vidimo što nam drugi rade • Postajemo žrtva

26. Uznemirenost zbog odnosa • Ako bilo koji postupak drugih u nama stvara osjećaj uznemirenosti, to je znak da u nama postoji nešto što ne vidimo. • Ako toga nismo svjesni, okrivljavat ćemo druge. • Rast će strah – jer nam sreća ovisi o vanjskom uzroku.

27. Poteškoće su: mjerilo za razvoj odnosa i osobni rast poticaj za rješavanje poteškoća i za rast Osjećaji i naše unutarnje stanje pokazatelji su stupnja našega razvoja svaki dan i svaki sat. Poteškoće u odnosima su znak da nešto zanemarujemo. Trebamo postati vješti u praćenju toga stanja.

28. Odnos u funkciji osobnog rasta • Zreo i duhovno vrijedan odnos mora biti duboko povezan s osobnim rastom. • Za procvat odnosa (braka, redovničkog zajedništva…) potrebno je komunicirati u istini, otkrivati se drugoj osobi, dijeleći unutarnje poteškoće i pomažući jedno drugom. • Da bi odnos (brak, zvanje…) bio čvrst, treba biti ogledalo unutarnjega rasta.

29. Odgovornost u odnosu • Zrelija osoba ima veću odgovornost. • Manje zrela osoba smatra druge odgovornima za teškoće – okrivljuje! Nismo odgovorni za to kako se suradnici ili učenici ponašaju prema nama (barem ne na početku), ali smo odgovorni kako se mi ponašamo prema njima.

30. Način na koji se odnosimo prema drugom nema veze s tim kako se druga osoba ponaša. Način na koji se druga osoba odnosi prema nama nema veze s onim kako se mi ponašamo. Odgovorni za svoje postupke: Uvijek možemo birati da reagiramo iz ljubavi ili adekvatno! Nema opravdanja za agresiju!

31. Kao odrasli imamo izbor Između: • Reakcije iz Ranjenog djeteta • okrivljavanje: »Ti mi to radiš!« • Reakcije iz Istinske ličnosti: • Adekvatna reakcija: • boriti se • prihvatiti • izaći iz odnosa • Adekvatna reakcija na situaciju je izraz ljubavi.

32. Teškoće u nama bude ranjeno dijete: • Negativne osjećaje i misli treba: • Prepoznati i proživjeti. • Ne činiti po negativnim mislima i osjećajima, nego iz ljubavi... • Voljno prihvatiti frustraciju: • Proživljavanje straha je neugodno!

33. Život kao terapija i škola • To znači od života napraviti terapiju: • Transformacija negativnosti u pozivno • Diplomirati u školi života www.miljenko.info