Marin Držić

1. Marin Držić 2008. – godina Marina Držića 500. godišnjica rođenja

4. Život M. Držića sazdan je na sukobima: Bogatstva i siromaštva: bio je željan znanja a sputan siromaštvom Domovine i inozemstva: veliki književni talent sputan je navikama sredine u kojoj je živio Želje za mirom i želje za pustolovinom Između politike i književnosti: bistar politički um sputan je svojom anonimnošću i svećeničkim statusom

5. Kao i njegov život, tako je i njegov književni rad prepun proturječnosti: • Sudar tradicionalnosti i inovacije • Domaćih i stranih elemenata • Fikcije i zbilje • Komičnog i tragičnog

7. Rođen je 1508.g. u Dubrovniku, u obitelji trgovaca pučana • Nadimak VIDRA: - zbog čestog boravka u Rijeci dubrovačkoj - u idiličnom području u kojem je uživao - zbog sličnosti lukavom zvijeri koja priprema urotu dubrovačkim gospodarima pa bi onda to bio pseudonim, a ne nadimak • Odlazi na studij u Sienu • 1541. godine izabran je za rektora sienskog studentskog doma – Dominus Marinus Raugeus

8. Boravak u Sieni U Italiji se upoznao s gibanjima u suvremenoj literaturi Tada je bila aktualna plautovska komedija: Commedia erudita (tal., ˝učena“, plautovska komedija) vrsta je renesansne komedije čistoga humora, stvarana prema antičkim uzorima. Spojivši osnovne stavove antičke poetike (Aristotel, Horacije) i njihove renesansne interpretacije s iskustvom starih komediografa (Terencije, Plaut), renesansni autori došli su do novih zakonitosti i stvorili imitatorsku komediju, koja je poznata kao eruditna.

9. Eruditna komedija bila je podređena nizu pravila : • predstavljala je događaje iz svakodnevnog života - izmišljene, ali moguće • imala je zapletenu radnju u kojoj je sudjelovao običan svijet i prikazivao se u nedoličnim situacijama (trgovci, krčmari, sluge, lutalice i dr.; podvale, krađe, nevjerstva i dr.). • Njen cilj bio je da ZABAVLJAJUĆI POUČAVA; uvažavala je zakonitosti o trojedinstvu – radnja, mjesto i vrijeme. • Imala je idealnu KOMPOZICIJU( prolog i pet činova, mogla je biti u stihu ili prozi; u našoj književnosti samo u prozi). • Tema eruditne komedije je ljubav s peripetijama, a osnovu radnje čine intrige. Česte su situacije prepoznavanja, prerušavanja i sl. • Učesnici su tipizirane ličnosti, dijelom preuzete iz antičke komedije (starac tvrdica, često zaljubljen u mladu ženu, sin rasipnik, sluga intrigant i dr.), a dijelom iz renesansne stvarnosti (nastavnik humanističke škole, komični i nespretni ljubavnik i dr.).

10. U našoj književnosti najuspješnije eruditne komedije pisao je Marin Držić, u koje je, uz poštovanje vladajuće poetike ove dramske vrste, unosio duh i atmosferu renesansnog Dubrovnika (npr. Dundo Maroje, Skup i dr.). • Kako su eruditne komedije pisane za načitane, obrazovane ljude, Držić je stil morao prilagoditi za naš auditorij, u kojem su i neobrazovani i obrazovani; zato on svoja djela čini razumljivijima svima

11. izrugivao se uskoj i zatvorenoj sredini dubrovačke aristokracije. Njegovo pero vođeno dosjetljivim duhom, s lakoćom ispisivalo je mnoge šale na račun njegovih sugrađana. U svojim predstavama karikirao je i ismijavao bogataške mane do te mjere da ne samo da je zbog toga imao neprilike, nego mu je čak i onemogućeno prikazivanje komada, što znači zapravo i stvaranje.

12. Njegov put u politiku obilježila su putovanja s neobičnim austrijskim grofom Rogendorfom. Taj je, zbog nesporazuma u svojoj zemlji, imao namjeru prebjeći k Turcima ,te je zato putovao na razne strane.

13. Krajem 40-tih godina 15. stoljeća stalno je u Dubrovniku i to je vrijeme najintenzivnijeg stvaralaštva Marina Držića • Književnost se stalno nadzire – kazališne predstave vezane su samo uz određeno doba godine (poklade, pirove) i treba dobiti dopuštenje vlasti • Izrazit je politički pritisak na literaturu • Zato je počeo osjećati revolt kojega će kasnije pokazati.

14. Od 1550. Držićeve komedije se neprekidno izvode; vlasti su se protivile izvođenju nekih predstava, npr.- tragedije Hekube (jer je prozvao aristokratski režim u Dubrovniku) • Neke od najznačajnih Držićevih komedija su: Novela od Stanca, Tirena, Skup, Grižula (Plakir), Džuho krpeta, Mande, Arkulin, Dundo Maroje

15. Oko 1560. g. Držić ponovno odlazi u Italiju gdje je pokušao nagovoriti firentinskog vojvodu Cosima Medicija da sruši vlasteosku upravu u Dubrovniku i da zavlada Dubrovnikom • Zato piše vojvodi nekoliko urotničkih pisama koja su otkrivena tek 4 stoljeća poslije! • kuje urotnički plan; opširno opisujući dubrovačko političko stanje, nagovara grofa da u Dubrovniku napravi prevrat. Htio je, naime, dum Marin, da se umjesto aristokratske vlade uvede vlada sastavljena podjednako od plemića, građana i predstavnika stranaca u Dubrovniku.

16. Držić je umro u Veneciji 1567.g. a tamo je i pokopan, u kripti crkve San Zanipolo. • Njegove komedije nisu bile tiskane sve do 19. stoljeća! Neke su stigle do nas oštećene, npr., Dundo Maroje

17. Pometov monolog • Jedan od najznačajnijih Držićevih likova jest Pomet • On simbolizira suvremena renesansna shvaćanja, renesansni pogled na svijet • Renesansno shvaćanje zasniva se na stavu prema dvjema temeljnim kategorijama filozofske misli 16. stoljeća koje se zovu, na talijanskom: FORTUNA (sreća) i VIRTU (vrlina)

18. FORTUNA (SREĆA) • Pomet ju naziva “srjeća”,“dobra srjeća”, “fortuna” i često je spominje, zaziva, hvali ili proklinje. • To je ukupnost povoljnih okolnosti koje, iskoriste li se u pravom trenutku i na pravi način, pridonose pobjedi čovjekove inteligencije; ona je slijepa sila koja se suprotstavlja ljudskim težnjama i koju može savladati samo tko posjeduje svojstva sadržana u pojmu one druge kategorije – vitru (=vrline)

19. Sljedeći misao renesansnih filozofa, Držić dijeli njihovo shvaćanje o čovjeku kao središtu svemira: jakom, inteligentnom pojedincu koji sa svim svojim vrlinama i manama može savladati čovjeku najopasniju, najnepredvidljiviju silu, prevrtljivu FORTUNU = SREĆU. Pravog čovjeka krase mudrost i domišljatost i zna u pravi čas i na pravi način iskoristiti pravu priliku da bi trijumfirao nad nesposobnima.

20. Fortuna

21. VITRU (VRLINA) “...trijeba se biti vjertuozu tko hoće renjat na svijetu” = tko hoće vladati mora biti pun vrlina (i snaga, i hrabrost i vrlina!) Pomet postaje “kralj od ljudi” zato što se “umije vladat”; što umije “fačende (=posao, smutnja) velike činit”; umije imat “viktoriju od neprijatelja”, dakle, zato što je vjertuoz pa s njim “srjeća stoji”, fortuna draga koju on zna karecat Fortunu treba “karecat”, tj. milovati, zato što ju Držić smatra ženom.

23. Dundo Maroje • Temeljna antiteza u ovoj komediji: ljudi nazbilj / ljudi nahvao: • "…ljudi nahvao useliše se u ovi naš svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu. I po Saturnu manje razumni kraljevi primiše ljudi nahvao, i smiješaše se među dobre i razumne i lijepe. Tako čovuljci, žvirati, barbaćepi, obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, oslasti i s koze udareni naplodiše to gadljivo sjeme: nasta veće ljudi nahvao neg ljudi nazbilj."

24. Riječi su to koje u prologu najpoznatije komedije Marina Držića izgovara Dugi Nos, negromant (čarobnjak), a koje govore o ogorčenju i revoltu na društvenu sredinu Dubrovnika, na "ljude nahvao" koji su vladali gradom i istisnuli "ljude nazbilj". Upravo u njima čitamo stajalište samog Marina Držića.

25. što bi Držić danas pisao? • Koga bi njegovo pero s veseljem i neštedimice razobličavalo? • Kome bi se danas slatko smijali gledajući njegove predstave? • Koga bi prepoznavali? • Koji bi danas bili njegovi ljudi nahvao? • Ili bi danas možda posustao, predao se? • Bi li mu i danas pravili probleme? • Bi li i danas Držić pisao urotnička pisma i s kojim prijedlozima?