MEDICINSKA ETIKA

1. MEDICINSKA ETIKA Zorica Todorović, Iva Tomašić i Marin Tripar

2. “Ljudski život je kratak, liječničko je umijeće golemo, povoljan trenutak brzo prođe, iskustvo je važno, a odluka je teška” Hipokrat

3. ETIKA Etika – nauka o moralu. Moral – sustav predodžbi o dobru i zlu u društvenoj svijesti. Fundamentum moralitatis – “čini dobro, ne čini zlo.” Moralne norme se mijenjaju s vremenom, različite su u različitim razdobljima, narodima i kulturama, jer je običaj ono što je tradicijom ustanovljeno. Moralno (lat. “mos” - običaj) ne mora uvijek biti i etično! Medicinska etika – skup načela i pravila prema kojima se ocjenjuju postupci liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika.

4. LIJEČNIČKA DEONTOLOGIJA Deontologija proučava i određuje prava i dužnosti. Liječnička deontologija obuhvaća propise vezane za liječničko zvanje, te graniči i donekle se poklapa s medicinskim pravom. Liječnička deontologija ima izuzetnu važnost zbog specifičnosti liječničkog zvanja. Objekt liječničkog djelovanja su čovjekov život i zdravlje. Pacijent se nalazi u podređenom stanju, prisiljen da se povjeri znanju, sposobnosti i dobronamjeri liječnika. Liječnik ima pravne i etičke dužnosti!

5. POVIJEST RAZVITKA PROPISA O LIJEČNIČKOJ ODGOVORNOSTI • Hamurabijev zakonik ~2100 p.r.k. • Corpus Hipocraticum V. i III.st. p.r.k. (59 dijela čiju okosnicu čini Hipokratova zakletva) • Ženevska formulacija Hipokratove zakletve (1948. na inicijativu WHO)

6. ŽENEVSKA ZAKLETVA “U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvati ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje vršiti savjesno i dostojanstveno. Najvažnije će mi biti briga o zdravlju moga pacijenta. Poštovat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog znanja. Manje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštivati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano i slobodno, pozivajući se na svoju čast.”

7. ŽENEVSKA ZAKLETVA • Određuje humanizam kao osnovu liječničke obveze • Određuje medicinu kao socijalnu disciplinu • Određuje liječnike kao društveno aktivne humaniste VRIJEDNOSTI HUMANIZMA LIJEČNIK NE SMIJE PREKRŠITI NITI POD CIJENU VLASTITOG ŽIVOTA!

8. CILJEVI MEDICINSKE ETIKE PO ROBERTU MERTONU • USPOSTAVA I OČUVANJE POVJERENJA PACIJENTA I LIJEČNIKA • MEĐUSOBNO POVJERENJE LIJEČNIKA • POVJERENJE CIJELOG DRUŠTVA U STRUKU PROFESIJE

9. IZVORIŠTA SUVREMENE MEDICINSKE ETIKE • Tradicionalna liječnička etika • Ženevska konvencija 1949. • Helsinška deklaracija 1964.

10. DUŽNOST LIJEČNIKA PREMA BOLESNIKU • PRIMUM NON NOCERE! • da pruža prvu medicinsku pomoć svakome tko je u neposrednoj životnoj opasnosti • da liječi svakog pacijenta koji mu se obrati • da u svom radu postupa tako da ne povrijedi ničiju osobu niti osobno dostojanstvo • da poštuje bolesnikovu psihološku intimnost • da čuva profesionalnu tajnu • da savjesno liječi prema principima suvremene medicinske doktrine, primjenom suvremenih znanstvenih dostignuća • da ne vrši poslove van nadležnosti • da ne prekida započeto liječenje • da ne iskorištava pacijenta u bilo kakvom pogledu

11. DUŽNOST LIJEČNIKA PREMA SAMOM SEBI I KOLEGAMA • paziti na svoju vanjštinu (urednost, čistoću) • provoditi uredan život (moralnost, umjerenost) • ne smije izlagati opasnosti svoj život i zdravlje • mora učiti i pratiti stručnu literaturu i neprestano se usavršavati • podučavati druge, osobito mlade kolege • preuzimati odgovornost za sve postupke svojih mlađih suradnika niže kvalifikacije • s kolegama se mora odnositi korektno, surađivati i gajiti principe ekipnog rada • braniti kolege od neopravdanih optužbi i kleveta • postupati kolegijalno kod preuzimanja pacijenata svojih kolega i u vrijeme njihove zamjene

12. DUŽNOSTI LIJEČNIKA PREMA DRUŠTVENOJ ZAJEDNICI • čuvanje i unapređenje narodnog zdravlja • suzbijanje zaraznih bolesti • propisivanje prava korisnicima koja stječu na osnovu raznih povreda, naloga, doznaka • izdavanje svjedodžbi i uvjerenja • socijalno-medicinski rad • rad na zaštiti čovjekove okoline • planiranje potreba u zaštiti zdravlja pučanstva • racionalno postupati u radu i voditi brigu o troškovima zdravstvene zaštite • poštivati poslovno i radno vrijeme

13. NAJČEŠĆI POVODI NEETIČKIH POSTUPAKA • želja za zaradom • lakoumnost i taština • lijenost i seksualni interes • loši međuljudski odnosi zdravstvenih djelatnika • prenošenje odgovornosti na drugoga • znanstvena znatiželja, nesavijesni postupci • izdavanje netočnih dokumenata • nebriga za troškove zdravstvene zaštite ili neopravdano korištenje prava

14. SKUPINA ETIČKIH PROBLEMA 1. DIREKTNI ODNOS LIJEČNIK – PACIJENT • problem terminalnih bolesnika (eutanazija) • sam odnos između liječnika i bolesnika • pitanje mita i korupcije • da li reći istinu pacijentu koji boluje od neizlječive bolesti • problem prioriteta u slučaju liječenja velikog broja pacijenata i ograničenog kapaciteta zdravstvene zaštite • izbor između prava pojedinca i društva (bolovanje)

15. 2. ETIČKI PROBLEMI • eksperiment na čovjeku – primjena novih i neistraženih lijekova, metoda i instrumenata • abortus – stav prema pacijenticama i liječničkoj zakletvi • odgovornost liječnika prema svome radu bez obzira na psihofizičko stanje • odnosi među liječnicima – sve veći nedostatak kolegijalnosti • transplantacija • odgovornost liječnika za kvalitetu zdravstvene zaštite

16. 3. SOCIJALNI PROBLEMI • stav prema hendikepiranim društvenim grupama (invalidi i starije dobne skupine) • problem borbe protiv ovisnosti (pušenje, alkoholizam, narkomanija) • pitanje dehumanizacije struke (pojava sve većeg broja tehničkih pomagala koja udaljuju liječnika od pacijenta) • ekologija

17. 4. ZDRAVSTVENA SLUŽBA • položaj i uloga liječnika u društvu: briga za narodno zdravlje • raspodjela medicinskog kadra u nas i u svijetu • sve veća birokratizacija u liječničkom pozivu • ustrojstvo medicinske zaštite: neadekvatno školovanje, pomanjkanje timskog rada, loša raspodjela djelatnika u zdravstvu

18. LJUDSKA PRAVA I MEDICINA Pravo na zdravlje proglašeno je “Općom deklaracijom o ljudskim pravima” (1948.) i predstavlja osnovu za građenje odnosa među ljudima. “Svatko ima pravo na standard života potreban za zdravlje i blagostanje njega i njegove obitelji, uključivši hranu, odjeću, obuću, smještaj i medicinsku zaštitu kao i potrebne socijalne službe, pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, dizabiliteta, udovištva, starosti ili drugih ograničenja uvjeta života izvan njegove kontrole.” Prema općoj deklaraciji o ljudskim pravima, zdravlje je cilj i jedno je od najznačajnijih pokazatelja kvalitete života i društveno-ekonomskog razvoja.

19. Zdravlje kao ljudsko pravo temelji se na ovim osnovnim postavkama: • Pravo na zdravlje jetemeljno ljudsko pravo • Svaki čovjek ima pravo na zdravlje • Sve zemlje odgovorne su za zdravlje svog naroda, osiguravajući odgovarajuću zdravstvenu i socijalnu zaštitu, kako pojedinca tako i populacije

20. “Medicina započinje filozofijom. Filozofija prestaje medicinom.” Etika je jedno od područja vječnog prelaska medicine u filozofiju i filozofije u medicinu. Jasnim i ispravnim opredjeljenjem student medicine se osposobljuje da odmah postane zdravstvenim djelatnikom, da to nastavi biti tokom svog studija, kao i budućeg liječničkog rada. To će mu bitno koristiti u razdoblju budućih promjena ne samo medicinskog znanja i tehnologije, već i cjelokupnog društva.

21. KODEKS MEDICINSKE ETIKE I DEONTOLOGIJE • Čl.1. Temeljna načela • Čl.2. Obveze prema pacijentu • Čl.3. Planiranje obitelji i regulacija ljudske plodnosti • Čl.4. Umirući pacijent • Čl.5. Presađivanje tkiva i organa • Čl.6. Biomedicinska istraživanja • Čl.7. Ljudski genom • Čl.8. Odnos prema osobama s ograničenom slobodom • Čl.9. Odnos prema drugim liječnicima i struci • Čl.10. Završne odredbe

22. “Samo dobar čovjek može biti dobar liječnik” Nathnagel “Najdublji osnov liječništva je ljubav” Paracelsus