1. Jus legctionis - prvni osnov primanja diplomatskih predstavnika stranih država

1. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

2. 1. Jus legctionis - prvniosnovprimanjadiplomatskihpredstavnikastranihdržava -Pravoposlanstva (jus legationis) imasvojaktivniipasivnivid, iono je pretpostavka ne samozaslanjenegoizaprimanjediplomatskihpredstavnikadrugihdržava. - S obziromnavelikuoskudnoststalnihdiplomatskihmisijaCrne Gore otvaranjemdiplomatskihpredstavništavastranihdržavanaCetinjupokazalo se veomavažnimzaukupannivodiplomatskihodnosazemlje. - U pojedinimperiodimadiplomatskeistorijeCrne Gore strane misijesuimalaodlučujućiznačaj, jersutimputem, uglavnom, održavanepolitičkevezesadvorovimaikabinetimagotovosvihvelikihsila. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

3. 2. Uspostavljanjediplomatskihodnosasa Rusijom -Nakonsticanjanezavisnosti, diplomatskiodnosi sunajprijeuspostavljenisaRusijom. -Već 17. septembra 1878. AleksandarSemijonovič Joninu, je imenovanzadiplomatskogpredstavnikaRusijeuCrnojGoriuranguministra-rezidenta. -PetrogradskoNovovrijemeubrojuod 1. septembra 1878. pisalodasugeneralnikonzuliRusijeuSrbiji, RumunijiiCrnojGorinaznačenizaministre-rezidente. - Tojeobjašnjenodobijanjemnovogpoložajaknjaževinaposlije čega su “bivšikonzulatiuBukureštu, BeograduiCetinju (Raguzi) pretvoreniusamostalnaagenstvasministrimarezidentimana čelu, potčinjenadirektnoMinistarstvuspoljnihposlova. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

4. 3. Uspostavljanje diplomaatskih odnosa sa Francuskom. -Prema rezultatima istoriografije, rusko diplomatsko predstavništvo bilo je jedino strano diplomatsko predstavništvo na Cetinju u 1878. Naš stav je da je, osim sa Rusijom, te godine Crna Gora uspostavila i diplomatske odnose sa Francuskom. -U studiji CrnaGoraiFrancuska 1860-1914. drDimitrije - DimoVujovićakonstatujeda je Francuska“uskoro poslije Berlinskog kongresa uspostavila sa njom direktne diplomatske odnose”. -Vujović smatra da je, pored Rusije Francuska bila jedina koja je akreditovala svog predstavnika kod crnogorskog knjaza, a to je bio njen konzul u Skadru, o čijem je imenovanju francuska vlada obavještavala knjaza, kome je ovaj donosio jednu vrstu akreditivnog pisma”. -Direktne diplomatske odnose sa Crnom Gorom Francuska je, uspostavila u decembru 1879, (odnosno u januaru 1880), a prvi predstavnik Francuske u Crnoj Gori bio je Sen Kanten. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878.

5. SEDENTARNA DIPLOMATIJA I KONZULARNA SLUŽBA CRNE GORE POSLIJE 1878. Crna Gora i Francuska 1860-1914

6. 4.Uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Engleskom, Austro-Ugarskom, Italijom, Turskom -Prema pisanju Glasa Crnogorca od 10. februara 1879. “prošle nedjelje u ponedjeljnik stigao je na Cetinje Kirbi Grin, engleski novoimenovani charljes d´affaires na dvoru Njegovog Visočanstva Knjaza”. -Po istom ceremonijalu, takođe u februaru 1879, predao je svoja akreditivna pisma diplomatski predstavnik Austro-Ugarske, pukovnik Temel. Prema Glasu Crnogorca od 24. februara, on se predstavio knjazu u svojstvu ministra-rezidenta. -Uspostavljanje diplomatskih odnosa s Italijom, odnosno zvanično predstavljanje italijanskog otpravnika poslova Duranda, obavljeno je sredinom maja 1879. -Iste godine, u oktobru, uspostavljeni su i diplomatski odnosi između Crne Gore i Osmanskog Carstva imenovanjem prvog izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra otomanske vlade Halid-beja. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

7. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU Austrougarsko poslanstvo

8. 5. Rang akreditovanih predstavnika -U prvo vrijeme samo je osmanski predstavnik imao rang izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra (druga klasa) - isti status je imao i S. Radonjić u Carigradu. - Diplomatski predstavnici Rusije i Austro-Ugarske bili su u rangu ministra-rezidenta (treća klasa) dok su na nivou otpravnika poslova bili francuski, italijanski i engleski diplomatski zastupnici. -Ministri-otpravnici poslova, po teoriji, pripadali su trećoj klasi, dok su obični otpravnici poslova svrstavani u četvrtu klasu diplomatskih agenata. U izvještajima audijenciji predstavnika Francuske, Engleske i Italije ne pominje se titula ministra, već samo otpravnika poslova. - G. Geršić zastupa stav da su titulu ministres charges d´affaires tih godina imali francuski diplomatski agenti u Bavarskoj i Crnoj Gori. Vjerovatno su u istom statusu bili predstavnici Italije i Engleske. Francuska je, u julu 1880, uzdigla svoje predstavništvo na nivo poslanstva. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

9. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU Francusko poslanstvo

10. 6. Počeci trajnog rješavanja smještaja starnih misija -Trajno rješenje u pogledu prostorija misije prva je ostvarila Turska. Njen izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar Džvad-paša 1885. je, za potrebe diplomatskog predstavništva kupio kuću vojvode Maša Vrbice. -Bio je to prvi slučaj u Crnoj Gori da strana država postane vlasnik nepokretne imovine. - Rješavanjupitanjaprostorijaposlanstvauzimanjemkućapodzakuppristupilisuiostalipredstavnicivelikihsila. Jedino su francuski i italijanski predstavnik i dalje duže odsustvovali iz Crne Gore. “ -Takvo stanje potrajalo je do sredine prve decenije XX vijeka, kada je Rusija početkom 1900. odlučila da podigne “sopstveni dom svome poslanstvu”. Knjaz Nikola je ne samo prepustio izabor mjesta nego je, darovnicom od 15. maja 1900, za “vječni vijek” darovao to mjesto ruskom imperatorskom praviteljstvu. U prvoj deceniji XX vijeka, slićno Rusiji, zgrade za svoja poslanstva na Cetinju podigle Austro-Ugarska, a potom Italija i Francuska (1908-1910). DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

11. 7. Uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Grčkom -GrčkidiplomatskipredstavnikLogotetisprimljenjeaudijencijupočetkomjanuara 1881, urangupolitičkogagentaiglavnogkonzula. -U hijerarhijidiplomatskihpredstavnikarangpolitičkogagentanepostoji, dok se konzulineakreditujupoistomceremonijalukaoidiplomatskipredstavnici, nitiseoniakreditujukod šefadržave. -Pitanjestatusagrčkogizaslanikamoglibivezatizapraksu, kojajedozvoljavaladau četvrtuklasudiplomatskihpredstavnikabudusvrstanigeneralnikonzuli. Slučajevitevrstepominjuseuliteraturi, asličnorješenjeuneštomodifikovanomvidunalazimouCrnojGoriUslučajugrčkogizaslanikaradiloseogeneralnomkonzulukomesupovjereneizvjesnepolitičkefunkcije, pajetakoimaodiplomatskistatusirangotpravnikaposlova, tj. pripadao je četvrtojklasidiplomatskihpredstavnika. Onise, akreditujukodministraspoljnihposlova, čemuucrnogorskojdiplomatskojpraksinijepridavanaposebnavažnost. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

12. 8. Okolnostipodkojimsuotvorena ostala predstavništava -PootvaranjuprestavništvaGrčkeLogotetissenijedugozadržaonaCetinju. Već 1883. upražnjeno je mjesto grčkog predstavnika i tako je ostalo sve do 1896, kada se Logotetis ponovo vratio u prijestonicu Crne Gore. -U okviru istih političkih prilika koje su uslovile nastavak rada grčkog poslanstva došlo je i do uspostavljanja diplomatskih odnosa između Crne Gore i Bugarske, a zatim Crne Gore i Srbije. - Svi ovi događaji padaju u vrijeme jačanja nacionalnooslobodilačkih pokreta na Balkanu. Pod uticajem Rusije, tada je rađeno na međusobnom povezivanju balkanskih država, odnosno stvaranju balkanskih saveza. -U Srbiji se sumnjalo se da će nova ruska politika pomirenja sa Bugarskom žrtvovati interese Srbije. Dok razvoj događaja nije pokazao da sve tri slovenske države mogu računati na jednak prijateljski odnos Rusije, između Bugarske i Srbije tinjalo je suparništvo oko pozicije u ruskoj politici.Za prestiž nad Bugarskom, Srbiji je bila važna podrška Crne Gore. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

13. 9. Posjeta knjaza Nikole Beogradu - U junu 1896. u Beograd je došao knjaz Nikola. U srpskoj prijestonici naišao je na veoma srdačan doček. U razgovorima je postignuta saglasnost da je zadatak dva vladara “oslobođenje Srba”. Pri tome su oni to pitanje posmatrali kao prosto teritorijalno proširenje svojih država, odnosno prisajedinjenje djelova teritorija naseljenih slovenskim narodima nakon oslobođenja od osmanske vlasti. -Za knjaza Nikolu, s obzirom na veličinu i snagu Crne Gore, bilo je važno da u razgovorima bude tretiran kao ravnopravan partner. -U pregovorima, koji su vođeni na nivou ministara inostranih poslova, dogovoreno je da će Srbija i Crna Gora zajedno istupati protiv svakog ko bude ugrožavao srpski narod, bilo da je riječ o Osmanskom Carstvu, Austro-Ugarskoj ili Bugarskoj. Ministri su se dogovorili i o podjeli sfera uticaja u evropskim provincijama Turske. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

14. 10. Sporazum Srbije, Bugarske i Crne Gore -U februaru 1897. kao rezultat posjete kralja Aleksandra Sofiji postignut je srpsko-bugarski sporazu -Ugodba od19. februara 1897. - Ugodba je uvažavala stavove Rusije, sadržavajući obavezu da Srbija i Bugarska ne smiju preduzimati jednostrano ništa (zbog ustanka na Kritu) bez prethodnog saglasija, niti išta što bi moglo poremetiti status quo na Istoku. Uzajamnom sporazumu bilo je prepušteno utvrđivanje interesnih sfera Srbije i Bugarske kao i zajedničko istupanje ugovornih strana prema Porti. -Shodno posljednjem članu Ugodbe, početkom marta 1897, lični sekretar bugarskog knjaza došao je na Cetinje da bi izvijestio o zaključenju sporazuma i donio tekst Ugodbe. Ugodbi je pristupila i Crna Gora. U ovakvim okolnostima uspostavljeni su diplomatski odnosi najprije sa Bugarskom, a zatim sa Srbijom. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

15. 11. Rad na spostavljanju diplomatskih odnosa sa Bugarskom -Inicijativa je potekla je sa crnogorske strane. Preko bugarskog agenta u Carigradu, Dimitrova, Mitar Bakić je prenio predlog G. Vukovićao uspostavljnju zvanične odnose otvaranjem na Cetinju diplomatskog predstavništva Bugarske. - Prihvatajući predlog, bugarsk strana je insistirala na reciprocitetu, -Svjesna slabih materijalnih mogućnosti Crne Gore, bila je spremna da prihvati da crnogorski diplomatski predstavnik u Carigradu bude i njen zastupnik u Sofiji -Smatrajući da reciprocitet nije neophodan,ako bugarska vlada riješi da svog predstavnika pošalje na Cetinje, a i zbog materijalnih razloga, crnogorska strana je da bi u Bugarska lakše prihvatili njen predlog, isticala da “njen Gospodar ne gleda na formalnosti, nego ako žele da pošalju predstavnika na Cetinje da mu mogu dati rang i titulu kakvu sami žele”. Crnogorski zvaničnici su tako nudili ono na šta ni sama Bugarska nije imala pravo. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

16. 12. Status Bugarske do 1908. - Po odredbamaBerlinskogugovoraBugarskanijesteklanezavisnostvećjoj je dodijeljen status polusuverenedržave. -Njenaprava u pogledudiplomatskogzastupanjabilasuužegobimaisvodilasu se napraksupredstavljanjaputemgeneralnihkonzula. Kakav je njihov status bio idalisuimalidiplomatskikarakter, bilo je spornoimeđupiscimaonogavremena. Rivije je smatraodasu u Bugarskojgeneralnikonsulikaootpravniciposlovailidiplom. agentiakreditovani, aliipaknemajudiplomatskikarakter. Po Gefekenu,konzulisu u orijentalnimdržavamaipolitičkiagenti, pa sukaootpravniciposlovaakreditovanikao n. pr. u Misirui u Bugarskoj. - Evropskedržaveslalesu u polusuverenezemljekaosvojezastupnikegeneralnekonzulesatitulomdiplomatski agent, a onisu se u nekadzvalisamodiplomatskimagentima. Shodnoprincipureciprociteta, polusuverenedržave, kaoBugarska do 1908, moglesu u suverenimdržavamadabuduzastupljenesamoličnostimaistogaranga. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

17. 13. Uspopstavljanje diplomatskih odnosam sa Bugarskom - Krajem 1896. godine, dogovoreno je da se zvanični odnosi uspostave otvaranjem bugarskog zastupništva na Cetinju. Za diplomatskog agenta je imenovan Spas Konstatinović. - To je odgovaralo dotadašnjoj praksi Bugarske da kao svoje zastupnike imenuje diplomatske agente, koji su mogli biti smatrani diplomatskim predstavnici četvrte klase, koji se akredituju kod ministra spoljnih poslova. - U slučaju Crne Gore to, nije imalo značaja. Došavši na Cetinje početkom 1897. godine, Konstatinović je primljen u svečanu audijenciju po ceremonijalu uobičajenom za diplomatske predstavnike pri knjaževskom dvoru. Osim akreditivnih pisama, predao je knjazu Nikoli i "autografno pismo" knjaza Ferdinanda. To znači da je bio akreditovan od suverena svoje države kod suverena Crne Gore, a ne od ministra spoljnih poslova kod ministra spoljnih poslova, što bi bilo prirodno. Na nivou agenture zastupništvo je bilo do 1908.kad je podignuto u otpravništvo poslova. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU

18. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 14. UspostavljanjediplomatskihodnosasaSrbijom -DiplomatskiodnosiizmeđuCrne Gore iSrbijeuspostavljenitek 1897. ali je bilo je pokušajada se to učiniiznatnoranije. -Оdnosi između dvije zemlje suzvaničnouspostavljenineposrednoprijeuzvratneposjetekraljaAleksandraObrenovićaCetinju. VjerovatnojeotvaranjediplomatskogpredstavništvaSrbijeuCrnojGoribilodogovorenoprilikomboravkaknjazaNikoleuBeogradu. Formalnostioovompitanjuzavršenesusredinommarta 1897. dostavljanjemobavještenjaonamjerisrpskevladeda pošalje zasvogizvanrednogposlanikaiopunomoćenogministranaCetinjepukovnikaVelimirovića. -Pozitivnimodgovoromknjaz odnosno ministrainostranihdjelaGavraVukovićam datjeagremanzaprvogdiplomatskogpredstavnikaSrbije.

19. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 15. Uspostavljanje diplomatskih odnosa sa SAD -U oktobru 1905. za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra "Saveznih Država Sjeverne Amerike" pri crnogorskom dvoru imenovan američki diplomatski zastupnik u Grčkoj, Đon Đekson. - Akreditivna pisma predao je 30. oktobra 1905. knjazu Nikoli. -Zvanični diplomatski odnosi između Crne Gore i SAD, do otvaranja crnogorskog predstavništva u Vašingtonu (čime je ostvaren reciprocitet) odvijali posredstvom povremenih posjeta Crnoj Gori diplomatskog zastupnika Amerike u Atini. -Rezidencija poslanstva SAD nalazila u hotelu Grand na Cetinju.

20. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU Hotel ,,Grand”- Cetinje

21. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 16. Uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Njemačkom -Druga država s kojom je Crna Gora uspostavila diplomatske odnose u XX vijeku bila je Njemačka. -Razlozi zbog kojih je došlo do zakašnjenja u uspostavljanju diplomatskih odnosa s ovom velikom silom vezani su za slučaj barona Teste. -Kada je poslije mnogo godina nesporazum izglađen, Njemačka je otvorila svoje diplomatsko predstavništvo na Cetinju. Za prvog diplomatskog predstavnika njemačkog cara u Crnoj Gori u svojstvu izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra imenovan je početkom jula 1906. Pilgrim - Baltaci. -Njemačka je bila posljednja država s kojom je Crna Gora do kraja svog samostalnog postojanja uspostavila diplomatske odnose. Ona zatvara krug od ukupno 11 država (10 evropskih i SAD) koje su sa Crnom Gorom putem stalno akreditovanih predstavnika održavale odnose zvaničnog karaktera

22. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 17. O broju, klasama i rangu stranih diplomatskih misija u Crnoj Gori na početku XX vijeka. -Prema Listi članova kraljevske vlade i članova diplomatskog i konzularnog kora u Crnoj Gori, diplomatski predstavnici stranih država u Crnoj Gori, na početku 1912. bili su akreditovani u rangu izvanrednih poslanika i opunomoćenih ministara. Jedino predstavnik Grčke nosio titulu diplomatskog agenta. -No, kako je prema pisanju Glasa Crnogorca od 21. maja 1912. i grčka vlada podigla svoju dotadašnju agenciju na stepen poslanstva, to znači da su svi akreditovani predstavnici stranih država u drugoj polovini 1912. imali rang poslanika, odnosno da su pripadali drugoj klasi diplomatskih predstavnika. -I u 1913, prema Državnom kalendaru za Kraljevinu Crnu Goru, šefovi diplomatskih misija stranih država (ukupno njih 10, jer su bili prekinuti diplomatski odnosi s Turskom) bili su akreditovani u rangu izvanrednih poslanika i opunomoćenih ministara (II klasa).

23. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 18. Ocjena o brojnosti stranih predstavništava na Cetinju -Broj država s kojima je Crna Gora tokom samostalnog postojanja imala uspostavljene diplomatske odnose relativno je mali ali vro značajan. - Imajući u vidu ondašnji stepen privrednog i opšteg društvenog razvoja geopolitički i strategijski položajCrne Gore, može reći da je bio optimalan, odnosno u direktnoj korelaciji sa svim bitnim elementima njenog međunarodnog položaja. - Osim sa velikim silama zvanično uspostavljene odnose Crna Gora je imala i sa balkanskim državama -Ni sa stanovišta Crne Gore, a ni sa stanovišta drugih interesa nije bilo posebnog razloga da Crna Gora ima uspostavljene diplomatske odnose s nekim azijskim, bliskoistočnim, latinoameričkim, pa čak ni nekim "manjim nesusjednim" evropskim državama. -Ono što je objektivno umanjivalo vrijednost ovim putem održavanih odnosa je odsustvo reciprociteta.

24. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 19. Praksa zastupanja Crne Gore poslije 1878. - CrnaGoraseveć krajem 1878. obratilaRusijisazahtjevomdanjenadiplomatsko-konzularnaslužbapreuzmeposlovezaštitenjenihintersaustranimzemljama. -OdpozitivneodlukeRusijesadržaneunotiod8. februara 1879. da njenidiplomatskiagentiuinostranstvuprivremenopreuzmajunasebezaštituipokroviteljstvonadcrnogorskimpodanicima, bilesuizuzeteAustro-UgarskaiTurska. -Kakvaje, situacijabilaupogleduostalihdržavanijemogućepreciznoodgovoriti. - InstitucionalnastrukturakojajestajalanaraspolaganjuCrnojGori, nijemogladazadovoljipotrebeodržavanjaredovnihodnosasasvijetom.. -Ovaj vid aktivnosti odvijao se u dva pravca. Na jednoj strani to je bila zaštita interesa njenih podanika u drugim zemljama, a na drugoj zastupanje Crne Gore na međunarodnim kongresima i konferencijama.

25. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 20. Zastupanje crnogorskih državljana u stranim zemljama - Od država u kojima su Crnogorci najčešće zastupani na prvom mjestu su balkanske zemlje a zatim djelovi Turske koji nijesu bili dostupni diplomatskom predstavniku Crne Gore u Carigradu kao pojedine bliskoistočne i azijske zemlje i Amerika. -U odnosima sa zapadnoevropskim zemljama, ovo pitanje se rjeđe postavljalo, što može da znači da je i relativno mali broj crnogorskih emigranata tamo boravio ali i da je na teritoriji ovih država djelovao relativno veliki broj konzularnih predstavništava Crne Gore, što je smanjivalo potrebu za zastupanjem. -Država zaštitnica crnogorskih interesa u većini prethodno pomenutih zemalja bila je Rusija. Njeno ovlašćenje za obavljanje poslova te vrste izvodilo iz prakse koja je u tom pogledu postojala i prije Berlinskog kongresa a na drugoj strani, kao pravni osnov zastupanja istican je već pominjani sporazum između dvije države shodno upućenom zahtjevu Crne Gore.

26. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 21. Problemi u zastupanjuCrne Gore u Bugarskoj -U odnosima s pojedinimdržavamaiskrsavalisunesporazumikoje je trebalorješavatinabilateralnomplanu. -Crnogorci u BugarskojiistočnojRumeliji, premapismimacrnogorskomotpravniku 1885. poslova u Carigradu, bili “predostavljeni” namilostinemilostmjesnihvlasti, a daruskikonzuli, ništa u njihovukoristnijesumoglidaučine, jersusamikonzulitvrdiliza to nemaju opunomoćeniodsvojevlade. - Zbog toga je MitarPlamenac, predlagao,da se radiruskihkonzula u Bugarskojilionihkojimanijepoznatoda je ruskavladaprimilanasebezaštituinteresecrnogorskihpodanika, tanaredbaponovi. -U pismuiz 1889. CrnogoraciizSofije (njihovoiseljavanje u Bugarsku u to vrijemebilo je masovno) ne odričedaruskikonzulivršeposlovezaštite, aliosporavanjihovopoznavanjeCrnogoracaiiznosinjihovesklonosti ka zloupotrebama, zbogčega se predlažuotvaranjecrnogorskogkonzulata.

27. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 22.Problemi sa zastupanjem u Rumuniji -Sredinom 1883. između ruske misije i rumunske vlade vođena je prepiska o tome da li je ruskoj misiji i ruskim konzulatima u Rumuniji povjerena briga o interesima Crnogoraca. Rumunski ministar spoljnih poslovaje tražio da se za to podnese zahtjev od strane ruske i crnogorske vlade. -Iako je u arhivi ruskog poslanstva nađen dokument od 8. februara 1879. kojim je Ministarstvo inostranih djela Rusije oficijelno izvijestilo misiju o zvaničnom ovlašćenju da se stara o crnogorskim podanicima u Kraljevstvu, rumunski ministar spoljnih poslova ostao je dosljedan u stavu da crnogorska strana podnese zahtjev u vezi s ovim predmetom. - Nakon što je u avgustu 1883. izviješteno o nastalom sporu, Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore se obratilo rumunskoj vladi sa traženim zahtjevom, čime je pitanje diplomatskog zastupanja Crnogoraca u Rumuniji od strane ruskih diplomatsko-konzularnih predstavnika bilo riješeno.

28. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 23. Zastupanje Crnogoraca u Grčkoj -Crnogorci su odlazili na rad i u Grčku.Zbog bolesti ili, kada ostanu bez posla obraćali su se ruskoj misiji i njenim konzulatima, koji su im pružali novčanu pomoć i starali se o njihovom povratku u domovinu. -Diplomatski izaslanici Rusije su predlagali crnogorskoj vladi da ograniči emigraciju Crnogoraca u Grčku, odnosno da im obezbijedi pružanje materijalne nadoknade -Naročito su masovni odlasci Crnogoraca bili tokom 1883-1884. Poslije toga, kako zbog mjera crnogorske vlade, ograničavanjem izdavanja iseljeničkih pasoša, tako i zbog skorog prestanka interesa Crnogoraca da idu u tu zemlju, pitanje je počelo da gubi na značaju. - Smanjivanjem broja novopridošlih Crnogoraca nijesu smanjeni troškove izdržavanja onih koji su već bili tamo. Zbog toga je ruski diplomatski predstavnik iz Atine predložio da se u Grčku puštaju samo radnici koji su zaključili ugovor s ovlašćenim agentom, u kome bi bilo precizirano da i troškovi povratka takvih radnika u domovinu padaju na teret kompanije koja ih je angažovala.”

29. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 24. Zastupanje u Srbiji -Ruski diplomatski zastupnici brinuli su se i o crnogorskim podanicima u Srbiji. To se odvijalo tako što su se predstavnici Rusije u Beogradu nakon dobijanja zahtjeva Crnogoraca za izdavanje novog pasoša ili isprava druge vrste obraćali preko ruskog poslanika na Cetinju Ministarstvu spoljnih poslova za mišljenje o načinu na koji zahtjev treba riješiti. -Ukoliko se radilo o izdavanju novih pasoša, oni su preko Ministarstva dostavljani diplomatskom predstavništvu Rusije u Srbiji. - Komuniciranje između diplomatskih predstavništava Rusije i Ministarstva inostranih djela Crne Gore praktikovano je i pri zastupanju Crnogoraca u drugim evropskim zemljama, s tim što je zbog slabije iskazanih neposrednih potreba ono bilo rjeđe.

30. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 25. Zastupanje Crnogoraca u Turskoj -Zastupanje, odnosno zaštitu interesa Crnogoraca ruska diplomatsko-konzularna tijela obavljala su i Turskoj -Razlozi uvođenja ovakve prakse bili su u činjenici da zbog velikog prostranstva Carstva znatan broj Crnogoraca koji je u njemu boravio nije bio u prilici da se obrati diplomatskom predstavniku Crne Gore u Carigradu. Lakše im je bilo da to učine putem najbližeg ruskog konzula. -Pošto ruski agenti u Osmanskom carstvu ovlašćenje za obavljanje poslova ove vrste nijesu mogli imati, diplomatsko-konzularnu zaštitu crnogorskih podanika u unutrašnjosti turske teritorije vršili su na osnovu “istorijskog prava”, tj. činjenice da se praksa te vrste ustalila znatno prije međunarodnog priznanja Crne Gore. -Osmanske vlasti su nastojale su, da ospore to pravo ruskim konzulatima. Nelidov je savjetovao konzulima u Tirskoj da navedenim putem “priskaču u pomoć crnogorskim podanicima ne dajući našoj zaštiti karakter prava i ne praveći od nje principijelno pitanje”.

31. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 26. Zastupanje u drugim zemljama -Izuzev u Austro-Ugarskoj i djelimično u Turskoj, ruski diplomatsko-konzularni agenti su u svim drugim zemljama, pružali zaštitu crnogorskim državljanima, pozivajući se na notu Ministarstva spoljnih poslova Rusije od 8. februara 1879. -Dobar dio ruskih diplomatskih agenata nije bio upoznat sa dokumentom kojim im je takvo ovlašćenje dato. - Te probleme imali su ruski generalni konzuli u Njujorku i Vašingtonu. I ruski vicekonzul u Brindizijunije znao stoje li crnogorski podanici u Italiji pod zaštitom ruskih konzulata. I u jednom i u drugom slučaju od Ministarstva inostranih djela Rusije, upućeni su na notu od 8. februara 1879. -Zaštitu svojih podanika u Kini, crnogorska vlada je u cijelini dala Rusiji. Diplomatski predstavnik Francuske na Cetinju, 9. maja 1908. izrazio je želju svoje vlade da ona ubuduće u Južnoj Kini vrši pokroviteljstvo nad Crnogorcima a ne nad Grcima. Tu želju francuske vlade Rusija je u principu prihvatila.

32. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 27. Zastupanje Crne Gore na Haškoj mirovnoj konferenciji - -Za ovo zastupanje bilo je neophodno da knjaz Nikola u pisanoj formi izrazi ruskoj i holandskoj vladi želju za zastupanjem od strane Rusije. -Tokom konferencije pokazalo se da tražena punomoćja imaju značaj pri potpisivanju završnog akta, a za učešće na plenarnim zasjedanjima bila su potrebna pojedinačna ovlašćenja za akreditovane predstavnike. -Posredstvom ruskih predstavnika, osim Završnog akta Haške konferencije 1899, Crna Gora je bila potpisnica i nekoliko multilateralnih ugovora: Konvencije o primjeni na pomorski rat načela Ženevske konvencije od 22. avgusta 1864;Konvencije o mirnom rješavanju međunarodnih sporova; Konvencije o zakonima i običajima suvozemnog rata s pravilima; Deklaracije o zabrani bacanja projektila i eksploziva iz balona ili drugih ovom sličnih načina; Deklaracije o zabrani upotrebe zrna koja se lako rasprskavaju ili šire u ljudskom tijelu; Deklaracije o zabrani upotrebe zrna koja imaju jedino za cilj širenje zagušljivih ili otrovnih gasova.

33. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 28. Spor zbog potpisivanja Konvencije o zakonima i običajima suvozemnog rata - Spora je izazvala crnogorska vlada izrazivši žaljenjezbog neblagovremenog obavještavanja o izjavi švajcarske vlade onepotpisivanju konvencije uz tvrdnja da bi i ona postupila kao i Švajcarska da je za izjavu znala. -Ruski predstavnik ne samo što je tu neblagovremenostopovrgao već je pružio uvjeravanja da razloga za zabrinutost zbog sadržaja konvencije o ustrojstvu oružanih snaga i vidova otpora opštenarodnog karaktera, koje je praktikovala Crna Gora - nema. -Ruski ministar je pružio uvjeravanja da konferencija nije imala namjeru ni u čemu da umanji prava vezana za narodnu vosku, već je pošla samo od neophodnosti da opredijeli obilježja po kojima se takva vojska, razlikuje od običnih razbojnika. Tim uslovima je odgovaraosvaki crnogorski odred. -Potpisivanjem konvencije Crna Gora nije stavljena u lošiji položaj jer je Konferencija, unijelazaštitne odredbe za zemlje gdje milicija i odredi dobrovoljaca sačinjavaju svu vojsku ili jedan njen dio. Za njih je priznat naziv armija.

34. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 29. Zastupanje na Haškoj mirovnoj konferenciji 1907. Ženevskoj konferenciji. -Crna Gor posredstvom ruske delegacije.od 14 konvencija priloženih završnom aktu 18. oktobra 1907. nije potpisala: Konvenciju o postavljanju automatskih podmorskih kontaktnih mina, Konvenciju o izvjesnim ograničenjima vršenja prava uzapćenja u pomorskom ratu, Deklaraciju o zabrani bacanja projektila iz balona, a potpisala je: Konvenciju o mirnom načinu rješavanja međunarodnih sporova (I), Konvenciju o ograničenju upotrebe sile za naplatu ugovornih dugova (II), Konvenciju o otvaranju neprijateljstva (III), Konvenciju o zakonima i običajima suvozemnog rata s Pravilnikom (IV), Konvenciju o pravima i dužnostima neutralnih država i lica u slučaju suvozemnog rata (V), Konvenciju o položaju neprijateljskih trgovačkih brodova u početku neprijateljstva (VI), Konvenciju o pretvaranju trgovačkih brodova u ratne (VII), Konvenciju o bombardovanju od strane pomorskih snaga u vrijeme rata (IX), Konvenciju o prilagođavanju na pomorski rat načela Ženevske konvencije (X). -Rusija je zastupala Crnu Goru i na Ženevskoj konferenciji, na kojoj je donijeta Konvencija o poboljšanju sudbine ranjenika i bolesnika u vojsci za vrijeme rata, sa završnim protokolom (Ženeva, 6. jula 1906), kao i na nekim drugim međunarodnim konferencijama sličnog tipa.

35. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 30. Zastupanjeodstrane Austro-Ugarske u oblastipoštansko-telegrafskeslužbe -Austro-ugarska je zastupalaCrnuGorunaTelegrafskojkonferencijikaoinaSveopštemPoštanskomkongresu u Lisabonu. -Crna Gora je dalapunomoćjeaustrougarskimdelegatimada je zastupajunaTelegrafskojkonferencijikoja je 1875. održana u Berlinukaoinameđunarodnojtelegrafskojkonferenciji u Parizu 1885. -Isto je biloinaMeđunarodnompoštanskomkongresu u Beču, nakome je usvojenaKonvencija o svjetskompoštanskomsavezusazaključnimprotokolomipravilnikom (Beč, 22. juna / 4. jula 1891). - I naMeđunarodnojtelegrafskojkonferenciji u Londonu, u julu 1903, nakojoj je usvojenPravilnik o telegrafskojslužbi Austro-Ugarska je zastupalaCrnuGorukaoinavećinidrugihmeđunarodnihkonferencija o poštansko-telegrafskogsaobraćaja.

36. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 31. Zastupanjeodstrane Austro-Ugarskenasanitarnimkonferencijama -Austro-Ugarska je zastupalaCrnuGorunaMeđunarodnojsanitarnojkonferenciji u Drezdenuod 15. aprila 1893, nakojoj je usvojenaMeđunarodnasanitarnakonvencija o zaštitiprotivkoleresaprilozimaiprotokolom, -Na Sanitarnojkonferenciji u Parizu u oktobru 1903, nakojoj je usvojenaMeđunarodnasanitarnakonvencijaCrnuGorusuzastupaliaustrougarskidelegati. -I nameđunarodnimzdravstvenimkonferencijamapoputMeđunarodnesanitarnekonferencijeodržane u Parizu 10. oktobra 1903. Crna Gora je bilapredstavljenaposredstvomaustrijskogdelegata.

37. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 32. Uvođenje u pravni sistem Crne Gore međunarodnih konvencija -Svi akti multilateralnog karaktera, koje su u ime Crne Gore potpisani na međunarodnim skupovima i konferencijama, podlijegali su ratifikaciji. Do donošenja ustava 1905. nadležnost u tom pogledu pripadala je knjazu, a potom je bila podijeljena između knjaza i Narodne skupštine. -Procedura ratifikacije u ovoj oblasti bila je veoma značajna, jer su potpisani akti tim putem još jedanom provjeravani od strane nadležnih unutrašnjih organa države.Zadržana mogućnost da se ne prihvati pravna obaveznost onih međunarodnih akata čiji je sadržaj bio nepovoljan za Crnu Goru. -Na takav slučaj naišli smo kod Međunarodne sanitarne konvencije o zaštiti protiv kolere, koju je potpisao austrijski delegat na konferenciji u Drezdenu 1893.Konvencija je obavezivala da svaka zemlja potpisnica pored ostalog ima i jednu luku u kojoj bi se bolesnici iskrcavali i tu primali i liječili.

38. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA STRANIH DRŽAVA U CRNOJ GORI I DIPLOMATSKO ZASTUPANJE CRNE GORE U INOSTRANSTVU 33. Primjeri samostalnog predstavljanja Crne Gore -Crnu Goru na IV konferenciji Crvenog krsta 1897. u Karlsrueu, predstavljao je dr Petar Miljanić, predstavnik Društva Crvenog krsta Crne Gore. - Na svjetskoj izložbi u Liježu 1905. Crna Gora je imala komesara i njegove ađutante. -Crna Gora je bila predstavljena i na konferencijama u Londonu i Bukureštu. Karakter ovih skupova bio je drugačiji.Tamo nije vršena kodifikacija običajnog prava, već su rješavana pitanja iz odnosa zaraćenih država. -Crna Gora preko svojih delegata nije značajnije uticati na rezultate ovih konferencija. Zadatak Lazara Mijuškovića, Luja Vojinovića, Jova Popovića u Londonubio je: dobijanju Skadra za Crnu Goru.Pitanja stvaranja albanske države, njenih granica, pa time i Skadra, bilo izuzeto iz kompetencija mirovne konferencijeOdluke o tome donosila je Konferencija ambasadora velikih sila. -Konferencija u Bukureštu nije imala neposredan značaj za Crnu Goru, jer je rješavala pitanje podjele Makedonije između Srbije, Grčke i Bugarske.