330 likes | 1.49k Views
RENDGENSKO ZRAČENJE. Rentgenske ili rendgenske zrake , poznate i kao X-zrake , područje su elektromagnetskog zračenja s valni m duljinama između 10 i 0,01 nm, što približno odgovara području između ultraljubičastog i gama zračenja .
E N D
Rentgenske ili rendgenske zrake, poznate i kao X-zrake, područje suelektromagnetskog zračenja s valnim duljinamaizmeđu 10 i 0,01 nm, što približno odgovara području između ultraljubičastog i gama zračenja. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostičkoj radiografiji i kristalografiji.
Rendgenske zrake se dijele na tvrde i meke rendgenske zrake s obzirom na mogućnost prodiranja kroz razne materijale. Osnovna razlika između rendgenskih igama zraka je u načinu njihovog nastajanja. Rendgenske zrake nastaju u vanjskomelektronskom omotaču atoma, dok gama zrake nastaju u jezgri atoma.
Wilhelm Conrad Röntgen objavljuje 1895. da je u modificiranoj Crookesovoj cijevi otkrio nevidljive zrake koje izazivaju fluorescenciju, prolaze kroz materiju, te se ne otklanjaju u magnetskom polju. Röntgen je te zrake nazvao X-zrake zbog njihove nepoznate prirode. Röntgen je odmah uočio mnoge sličnosti s vidljivom svjetlošću. Rendgenske zrake se šire u pravcima, bacaju oštre sjene, djeluju na fotografsku ploču i u nekim tvarima izazivaju fluorescenciju. OTKRIĆE:
Rendgensko zračenje nastaje kada elektroni velikom brzinom udaraju u metal, pri čemu dolazi do njihovog naglog usporavanja i izbijanja elektrona iz unutarnjih ljuski atoma metala.Pri bombardiranju metala brzim elektronima nastaju dvije različite komponente rendgenskog zračenja. DOBIVANJE RENDGENSKIH ZRAKA:
Medicinska radiologija i radiografija Računalna tomografija Fluoroskopija Radioterapija PRIMJENA:
Spoznaja o štetnosti rendgenskog zračenja kasni za ogromnim entuzijazmom zbog novih dijagnostičkih mogućnosti i prvi liječnici koji primjenjuju rendgensko zračenje obolijevaju od njega, odnosno od njegovih posljedica.Magnetska rezonancija i ultrazvuk ne koriste štetno ionizirajuće zračenje za oslikavanje ljudskoga tijela. Ipak, magnetska rezonancija može biti opasna kod metalnih stranih tijela ili ugrađenog pace-makera. Nažalost, niti jedna od metoda ne pokriva sve dijagnostičke potrebe. Odabir dijagnostičke pretrage treba prepustiti liječniku koji će odrediti najkraći put do točne dijagnoze, uz najmanju štetu za zdravlje bolesnika. Najbolja je zaštita za bolesnika smanjivanje rendgenskih pretraga na razumnu mjeru. Štetnost rendgenskog zračenja
Lovre Buzov IZRADIO: