100 likes | 440 Views
More na papiru. “ Nad zrcalom modrim bijele ptice lete .” Miroslav Krleža ”Bonaca u predvečerje”. Nas,književnike i pjesnike uz more vežu: Lijepe uspomene, Prekrasan krajolik, Sjećanja, Ljubav, Djetinjstvo, Ljeto I ponekad Domoljubni osjećaji
E N D
More na papiru “Nad zrcalom modrim bijele ptice lete.”Miroslav Krleža ”Bonaca u predvečerje”
Nas,književnike i pjesnike uz more vežu: Lijepe uspomene, Prekrasan krajolik, Sjećanja, Ljubav, Djetinjstvo, Ljeto I ponekad Domoljubni osjećaji (“Prolazim Zrinjevcem,dotiče me more”) More je u lirskim pjesmama najčešće prikazano u prenesenom značenju,kao u pjesmi Josipa Pupačića MORE gdje ono poprima značenje pišćeve voljene osobe.More može biti konkretni,ali najčešće i apstraktni motiv.Uz more su najčešće vezani slikoviti opisi pejzaža nekog mediteranskog krajolika,naše dalmatinske obale,Istre i kvarnera. More u književnim djelima
Josip Pupačić “More” Tema: Pjesnik u pjesmi na jedan metaforički način prikazuje ljubav prema voljenoj osobi,te koristi mnogo motiva i pjesničkih slika. I gledam more gdje se k meni penjei slušam more dobrojutro velii ono sluša mene i ja mu šapćemo dobrojutro more kažem tihopa opet tiše ponovim mu pozdrava more sluša pa se smijepa šuti pa se smije pa se penjei gledam more i gledam more zlatoi gledam more gdje se k meni penjei dobrojutro kažem more zlatoi dobrojutro more more kažei zagrli me more oko vratai more i ja i ja s morem zlatomsjedimo skupa na žalu vrh brijegai smijemo se i smijemo se moru Josip Pupačić(1928.-1971.)
Tema: Pjesnik u pjesmi opisuje svoj rodni kraj Istru, prema kojoj iskazuje ponos i ljubav. Mate Balota “Dragi kamen” Naš kraj je zvanka brižan, prez polja i prez vode,i sunce u njen pali, kamenje u njen gori,a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,za goli svoj život, za malo lih slobode.Svejeno nan je drag ti oštar kamik svaki,i skasi i pećine i doci i doline,sve muke i sve patnje i sunca zraki jaki,a uko svega more, ko gledaš od miline. Zaš mi smo dica sunca i vina crlenoga,i mora velikoga i juga teple krvi.Kad ulika urodi, to dar nan je od Boga,kad loza nan ponese, na svitu mi smo prvi.Svo srebro, ča se svitli, svo zlato, ča je kadije manje milo srcu od litice i krasa:Svi naš život je vezan uko trdog skasa,di su nan ustali dani mladi. Mate Balota, 1898. – 1963.
Tema: Pjesnik na slikovit način (poredbe i epiteti) opisuje bonacu (mirno more bez vjetra). Opisom je prikazao motive dalmatinskog krajolika, koristio se čakavskim narječjem u nekim djelovima. Miroslav Krleža “Bonaca u predvečerje” More ko žena miče pločice svojih dragulja, U sjeni jedra čipkastu pjenu plete. Blistaju zelenomodre, žute i sive fazete, drveno rebro lađe voda usnom ljulja. Na dnu u tmini sivog morskog mulja potopljene stvari miču se i svijete.Nad zrcalom modrim bijele ptice lete. Voda je teška ko kružnica od ulja. Miroslav Krleža, 1893.-1981. Iz dimnjaka lađe pramen čađe kulja, cvrči na ognju riba; vonj smole i joda.Titraj jegulje svijetla, gluha i nijema voda. Na pučini jedro, lik rumenog broda i ticalo bijelo svjetionika. Pod palubom oganj. Smijeh. Harmonika.
Ivan Slamnig “Barbaravečernja ćakula barba Nike” Barbara bješe bijela boka Barbara bješe čvrsta, široka Barbara bješe naša dika Barbara, Barbara, lijepa ko slika. Kad si je vidio, gospe draga, kako je stasita sprijeda i straga, srce se strese ko val na žalu ko štandarac lagan na maestralu. To je lađa što rijetko se rađa to je prova staroga kova, to je krma što sitno se drma kad vješto promiče između molova ko mlada krčmarica između stolova (Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara Modro, i bijelo i crno farbana!) Je l' danas u brodova takav stas, ima l' još ljudi poput nas, ima l' još mora, ima l' zemalja, ima l' još vina, koje valja? U kakvim olujama imadoh sreću! Na kakvim sam munjama palio svijeću! Koliko puta rekoh na siki: "Kupit ću sviću svetom Niki ako se spasimo Barbara i ja, e tutti quanti in compagnia." Kakvo sve more vidjeh daleko! Bilo je jedno bijelo ko mlijeko, morske smo krave muzli jutrom, uvečer - bijeli kruh sa putrom. A žuto more žuto ko limun! Odonda sam za skorbut imun. Bijela jedra i bijela bedra, svojeglava Barbara, Barbara dobra, spora ko kornjača, brza ko kobra, nijedan brod nije joj rod! More je tamnocrvene boje, stari mornari na palubi stoje. "Parone, dobar odabraste pravac, more je gusti stari plavac." "Još jedan kablić nek prođe kroz stroj provjere radi" - nalog je moj. "Barbaro brodi, more nam godi, nijedna stvar nije ti par." I tako Barbara sve dalja i dalja, crvenim morem se pospano valja e il naufragar xe dolce in questo mar. Ivan Slamnig, 1930.-2001.
Ostala književna djela: • Richard Bach “Galeb Jonathan Livingston”(bajka) • Ernest Hemmingway “Starac i more”(pripovjetka) • Eugen Kumičić “Brodolom na moru”(roman)
Osmislile i izradile: • Lara Demarin • Antonella Bošnjaković • Karla Doblanović • Tea Vitasović • Mattea Živković .....Kraj.....