Novovjekovne političke ideje

Novovjekovne političke ideje Dr. sc. Davor Pauković Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 17. studenog 2010.

Machiavelli Thomas More Jean Bodin Thomas Hobbes John Locke

Machiavelli • Niccolo Machiavelli (1469-1527), rođen u Firenci • Od 1494 do 1512. radio u državnoj službi • 1512. – optužen za urotu protiv vladavine obitelji Medici, zatvoren i mučen • Oslobođen je i protjeran iz Firence; tijekom progonstva posvećuje se pisanju teoretskih spisa • Razmatranja o prvih deset knjiga Tita Livija (Discorsi) • Najznačajnije djelo Vladar (Il Principe) 1513. • Neki smatraju da je tim djelom nastojao zadobiti povjerenje obitelji Medici i vratiti se u državnu službu • Umire u Firenci 1527. godine • Manje je poznat kao pjesnik i pisac kazališnih komedija

Machiavelli • Svojim spisom Vladar utemeljuje novi pravac u političkoj filozofiji tako što razbija, od antike uobičajenu, povezanost politike s etikom • U vremenu uzdrmanom političkim krizama i unutarnjim raspadom Machiavelli želi pokazati put prema trajno uređenoj državi • Temelj tome je sposobnost i volja za moći vladara • Stoga se Machiavelli usmjerava na svojstva vladara koji je osposobljen za uređivanje države i održanje na vlasti • Rasprave i polemike o Machiavelliju • Dvije osnovne premise njegovih misli: svijet je uvijek bio isti; ljudi su općenito nestalni, egoistični i nezahvalni – tvorac države i zakonodavac mora polaziti od činjenice da su svi ljudi zli

Machiavelli • VLADAR: • govori o monarhijama, različitim tipovima samovlašća, vojnoj vještini i različitim načinima ponašanja koje vladar treba usvojiti ili izbjegavati • djelo kao izraz konteksta njegovog vremena – trijumf jačeg • četiri načina da se stekne vlast: vlastitom zaslugom, srećom ili sretnim okolnostima, zločinom i naklonošću sugrađana • vojnička i državnička sposobnost vladara • vladar se mora znati okretati prema vjetru – u politici nema pravila igre, vladar mora biti lisac i lav  mit o čovjeku koji bi trebao izaći na kraj sa sudbinom Italije • oružja prava (čovjek) i oružja sile (životinja) • neobzirnost vladara proizlazi iz iskvarenosti ljudi – kontekst Italije

Thomas More • Thomas More (1478-1535), rođen i pogubljen u Londonu • odvjetnik, učenjak, državnik • žestoki protivnik reformacije, humanist, blizak prijatelj s Erazmom, dopisivao se i s drugim humanistima • Od 1517. u kraljevoj službi kao savjetnik, od 1529. lord kancelar • Kršćanski humanizam • U sukobu kralja Henrika VIII s papom priklonio se papi, odnosno nije priznavao odvajanje engleske crkve od Rima, pa time niti vrhovništvo kralja u duhovnim pitanjima • 1535. na temelju lažne optužbe osuđen za veleizdaju i pogubljen • 1935. proglašen svetim

Thomas More • Glavno djelo O najboljem ustavu države i o novom otoku Utopiji, objavljeno 1516., s tim djelom stekao slavu izvan Engleske – s Utopijom počinje nova faza mišljenja – stvaranje političko-socijalnog ideala • Izraz novovjekovnog duha • Knjiga je strukturirana kao dijalog i ima dva dijela  u prvoj se iznosi kritika političko-socijalnog stanja u Engleskoj i Europi; u drugoj Raphael Hythlodaeus pripovjeda o otoku Utopiji – povezano s otkrićem novog svijeta (Amerike) • Prva knjiga je naknadno napisana i služi da se pojasne određene namjere iznesene u drugom dijelu – kriza društvenog stanja u Engleskoj – kritika je usmjerena na konkretna i unutarsvjetska pitanja- na konkretne odnose i institucije, a ne više na moralna, općeljudska ili religijska pitanja

Thomas More • radi se o kritici poretka – nacrt utopijskog svijeta kao kritika postojećeg svijeta • Taj svijet je nepoznat, ali moguć • Uvjerenja i način ponašanja stanovnika Utopije određuju njihove institucije – institucije određuju osobu – snaga poretka oblikuje osobu – ukoliko je poredak dobar dobri su i pojedinci – dobar čovjek nije pretpostavka već rezultat dobrog poretka • Institucionalni svijet Utopije počiva na čovjekovu umu – proizlazi iz racionalnog promišljanja Utopljanja (utemeljitelj Utopus) • Ponašanje vođeno umom je samorazumljivo moralno dobro – vladavina uma identična je s vladavinom dobra

Thomas More • Cilj utopijskog poretka je sreća, usrećujući život – spokojno uživanje svijeta i kulture • Druga osnova poretka je jednakost umom nadarenih ljudi  jednakost prava, posjeda i mogućnosti • um, sreća i jednakost – kategorije utopijskog institucionalnog svijeta • Opširno se opisuju razni društveni odnosi – proizlaze iz osnovnih principa i vrijednosti Utopije  um, kultura, blagostanje, liberalnost i tolerancija • Univerzalna međuovisnost – na tome se temelji jedinstvo i sklad utopijskog svijeta • Utopija je zbiljska, ali i ideal • Nepravedan poredak je onaj koji čovjeka uvijek iznova čini nepravednim – institucije se moraju oblikovati da oslobode osobu i odrede je za dobro • Sugovornik Morus na realističan način dovodi u pitanje dostižnost i idealnost utopijskog svijeta – tvrdi da ljudi moraju biti dobri prije nego što to mogu biti institucije

Thomas More • Autor se ne identificira s Utopijom niti ju odbacuje kao fantaziju – posrednička pozicija između kršćanskog personalizma i pogansko-utopijskog institucionalizma • Misaoni eksperiment u koji se uvlači i čitalac – institucionalni svijet Utopije realistički se dovodi u sumnju, ali se njezina mogućnost ne negira u potpunosti • Svijet se treba preoblikovati pomoću institucija jer one imaju presudno značenje za sretan život i čovjekovu dobrobit – apsolutnost ideja može voditi promjeni kao regulativna ideja • Utopiju čovjek treba uspostaviti pomoću uma (institucije) – novovjekovna ideja djela – za razliku od srednjovjekovnog koji se držao prvenstva osobe i uvjerenja pred institucijom • Princip univerzalne međuovisnosti – funkcionalna cjelina koja nije hijerarhijska kao u srednjovjekovlju već su područja utopijskog svijeta ravnopravna • Utopija s jedne strane simbolizira uspon građanstva – jednake mogućnosti, građanske vrline – radinost, korisnost, miroljubivost

Jean Bodin • Jean Bodin (1530 –1596); odvjetnik, ekonomist, filozof, povjesničar • Jedan od najvećih teoretičara politike u 16. st.; mnogi ga smatraju ocem političke znanosti • U ranoj mladosti se zaredio i proveo nekoliko godina u samostanu • U Parizu se susreće s novim evangelističkim idejama, nakon čega napušta red i studira pravo • Od 1555. – postaje profesor prava u Toulouseu • 1560. – postaje član Skupštine Pariza • Najznačajnije djelo “Šest knjiga o republici” (1576) – predstavlja izvrstan presjek pravne i političke misli francuske renesanse • U političkoj teoriji se bavi pitanjem državne vlasti • Uvodi pojam suvereniteta koji označuje državu; suverenitet je apsolutna i trajna, najviša (zapovjedna) vlast

Jean Bodin • Nauk o suverenosti od Bodina načinio jednog od glavnih osoba za povijest političkih ideja • Živi u vrijeme vjerskih ratova • Slika svijeta  Božja objava čovjeku i vlastita zakonitost svijeta kao dovršen Božji čin • Čovjek može spoznati zakonitost prirode samo sa svojim umom – Bog je za čovjeka najviše dobro i cilj, ali je čovjek u unutarsvjetskom djelovanju sam odgovoran – slobodna volja i prirodna spoznaja ispravnoga • Univerzalnost – jedinstveni princip svijeta koji se spoznaje kroz pojedinačne stvari • Dva osnovna izvora Bodinove misli: univerzalizam općih principa, realizam činjenica, uma i iskustva • Dijeli univerzalnu povijest po razdobljima nastajanja i propadanja kultura – ciklično shvaćanje povijesti povezuje s idejom napretka – važna je kritika izvora – na tome se gradi sistem univerzalnog prava

Jean Bodin ŠEST KNJIGA O REPUBLICI: • Sažetak onoga što je Bodin napisao o državi • Čovjek nalazi svoje pravo ispunjenje u državi – protivi se svima koji je razaraju – djelo je ujedno putokaz za tadašnju francusku državu opterećenu ratovima i nemirima • Ne želi zamišljati idealnu državu nego realizirati praktičnu • Bodinova država je moderna država velikog prostora koju ne određuje jedinstvo životnih uvjeta i političko sudjelovanje, već zajednička vladavina • Država je određena da teži pravednosti, antička definicija – izjednačuje individualnu sreću sa srećom države • Teorijom ispravnog vladanja odvaja se od Machiavellijeva utilitarističkog realizma • Država se temelji na obitelji, a ne pojedincu – obitelji pripadaju prava koja država ne može uzurpirati

Jean Bodin ŠEST KNJIGA O REPUBLICI: • Uz sferu “privatnog prava” potrebno je urediti i sferu “javnog prava” • Za ispravno vladanje potrebna je suverena vlast – ta vlast je zakonodavna vlast – suverenov zakon je voljni akt (voluntarizam) – imperium, a ne umna norma – suveren nije podvrgnut svojim zakonima jer je nemoguće zapovijedati samom sebi – suveren (vladar) je izvor sve vlasti koja je trajna i apsolutna • Suveren (vladar) podvrgnut je zakonima Boga, prirode i međunarodnog prava • Zakoni moraju biti pravedni i umni – vladar kao slika Boga može htjeti samo pravo – vladar, monarhija kao najpotpuniji princip suverenosti – monarhija kao državni ideal • Pravo i zakon proizlaze iz suverena, prvenstveno unutardržavna vladarska moć

Jean Bodin ŠEST KNJIGA O REPUBLICI: • Suverenost nije jedini princip državnosti • communitas – građani i vladar imaju uzajamna prava i dužnosti – ugovori, za razliku od zakona (suverenost) – vladar se mora držati ugovora • Ideju suverenosti u doba religijskih ratova prihvatila su mnoga politička djela i polemički tekstovi • Po nosiocu suverenosti Bodin razlikuje tri državna oblika  monarhiju, aristokraciju i demokraciju  ne vrednuje pojedine državne oblike niti pitanja o najboljem državnom obliku • Dobra vlast je umjerena vlast koja harmonično povezuje sve društvene grupe u državi • Za njega je monarhija kojom se dobro vlada najumnija i pravedna država – najprirodniji državni oblik • Pri davanju prednosti jednom ili drugom obliku trebaju se uzeti u obzir zemljopisni položaj, povijesne pretpostavke i nacionalni karakter naroda

Jean Bodin ŠEST KNJIGA O REPUBLICI: • Tiranija se od monarhije razlikuje po konkretnom načinu vladanja, a ne po formi – ne poštuje ni božanske ni prirodne zakone ni prirodnu slobodu i vlasništvo građana – pravo na otpor i ubojstvo tiranina • Ukoliko je tiranin suveren ne postoji pravo na otpor protiv njega – time bi podanici uništili pravo i državu • Kasnije izjave Bodina o pravu na otpor su blaže – nije zastupao bezuvjetnu pokornost apsolutističke monarhije • Nije isključiv – institucije se moraju prilagođavati zbilji • Najveća opasnost za državni oblik nastaje unutrašnjom podjelom i građanskim ratom

Thomas Hobbes • Thomas Hobbes (1588-1679) rođen u Malmesburyju, Engleska • Napisao veliki broj radova iz političke filozofije • Suvremenik F. Bacona i R. Descartesa • Školovao se na Oxfordu • Veći dio života radio kao učitelj i tajnik u obitelji Cavendish • Prije 1640. tri puta putuje Europom • Za vrijeme građanskog rata u Engleskoj emigrirao je u Pariz 1640.–1651., ali se pod Cromwellom opet vratio, prihvatio protektorat • Hobbesova filozofija je strogo nominalistička i mehanicistička i isključuje teologiju • Tvorac je teorije društvenog ugovora

Thomas Hobbes • Djela – Elementi zakona (Elements of Law), 1640.; O građaninu (De Cive), 1642. • Zastupa matematičku metodu – etici, politici i prirodnom pravu treba pristupiti kao matematičkim problemima – isključiti strasti • Bio je u kontaktu s velikim prirodnim znanstvenicima svog vremena • Podržavao je kraljevu suverenost u “Kratkom parlamentu” 1640. – zbog toga bježi iz Engleske • Svoj povratak u Englesku priprema pišući Leviathan –zbog kritike duhovne vlasti izgubio je zaštitu koju je uživao kao pristalica kralja u egzilu – vraća se u Englesku (1651.) • Nakon restauracije monarhije (1660.) primio dosta priznanja, a njegova učenja tumačena su monarhistički • U javnom mnijenju ubrzo postao ono što će ostati slijedeća dva stoljeća – teoretičar apsolutne monarhije i otac ateizma u Engleskoj

Thomas Hobbes • Živio je u vremenu novog utemeljenja filozofskih disciplina na osnovi matematičkih metoda, mjerenja i empirijske demonstracije • Geometrijska apstrakcija ljudskog djelovanja – redukcija  isključuje čovjekovu slobodu volje, općenito svodi čovjekovo djelovanje na osnovni poriv straha (volja za samoodržanjem) • Napad na slobodu volje – teološki (božanska volja), prirodoznanstveni determinizam (povezani univerzum isključuje motive individualne volje) • Motivacija djelovanja svedena je na osnovne porive • Društveno polje spoznaje sužava se isključivo na zemaljski život • Afekti i strasti – kretanja duše • Čovjekovo prirodno stanje je život brige, straha, izloženosti (bellum omnium contra omnes)  građanski se život konstituira prevladavanjem tog stanja umjetnom konstrukcijom države

Thomas Hobbes • Od Hobbesa nauk o prirodnom stanju koje prethodi stvaranju države – iz toga proizlaze prirodna prava pojedinca • Pravni poredak zauzdava čovjekove nagone i agresivnost (pozitivno pravo) • Pojedinac se prepušta vladaru kojemu Hobbes pripisuje Božje kvalitete (božansko dobro, pravednost – kao ograničenje vladareve samovolje  samoograničenje) • Odozdo se moć države i vladara ograničava čovjekovim prirodnim pravima – ukoliko država ne štiti ta prava – pravo na otpor • Teorija ugovora – iz prirodnog stanja ljudi sklapaju društveni ugovor (koji je ujedno ugovor o podvrgavanju)  time nastaje ugovor o vladavini – kršenje ugovora od strane naroda pojedince koji su izgubili zaštitu gura u prirodno stanje – ne postoji stanje između apsolutne vladavine i apsolutne anarhije • Država nema nikakve obveze u odnosu na prava koje prethode ugovoru

Thomas Hobbes • Pravni poredak tvorevina je države – što u nekoj državi pravo u nekoj drugoj može biti nepravo • Nužnost apsolutne moći za svaku državu – zbog toga što je stanje anarhije veće zlo Levijatan(1651.) ili Građa, oblik i moć crkvene i građanske države • Levijatan – biblijska morska neman, usporedba države s velikim živim organizmom • Raskid s političkim idejama srednjeg vijeka • Država imitacija prirode – umjetna životinja: “Jer umijećem je stvoren onaj veliki Levijatan, nazvan zajednicom ili državom (na latinskom civitas), koja nije ništa drugo do umjetni čovjek, premda je većeg stasa i jačine od onoga prirodnog, čijoj zaštiti i obrani je namijenjena…”

Thomas Hobbes • Suverenost je umjetna duša Levijatana, činovnici i egzekutiva su udovi; nagrada i kazna su živci; blagostanje i bogatstvo predstavljaju snagu (sigurnost naroda; savjetnici su pamćenje; pravednost i zakoni su umjetni um i volja; sloga je zdravlje; pobuna bolest; građanski rat smrt • Levijatan se stvara ugovorima – vladavina je racionalan rezultat ugovora (dobrovoljni čin pojedinca) – država umjetni mehanizam – stvaranjem države (ugovor) pojedinci se odriču dijela prirodnih prava koja prenose na jednog čovjeka ili skupinu – izabrani nositelj zajedničke volje ima suverenu vlast, a osnovna mu je zadaća osiguravanje mira unutar države i obrana od vanjskih neprijatelja • Suverenitet vladara proizlazi iz društvenog ugovora (naroda), a ne od Boga - raskid sa srednjovjekovnim poimanjem – suverenitet se kod Hobbesa u potpunosti i ireverzibilno prenosi na vladara • Oslobađanje državne vlasti od prava

Thomas Hobbes • U djelu se govori o svjetovnoj i crkvenoj državi – osporava samostalnost crkve - podređivanje crkve državi • Njegova kršćanska država zapravo je antička zajednica u kojoj su spojeni politika i kult – podređivanje crkve državi • Svrha čovjeka završava u političkoj organizaciji – društveni život svodi se na dijalektiku zaštite i pokornosti • Čovjek se u potpunosti ispunjava u političkoj reprezentaciji (samoodržanje) – svaka druga se odbacuje • Koncept države – neograničena apsolutna vlast države (vladara) – Levijatan (neman) – smrtni Bog • Hobbes – prvi mislilac moderne države – država kao neizbježan regulator društvenog života

Thomas Hobbes • Nakon smrti crkva ga osudila, a njegova djela našla su se na popisu zabranjenih knjiga • Slavna revolucija (1688.) označila pobjedu parlamentarne (ustavne) monarhije nad apsolutističkom (Bill of Rights - 1689)  nestala mogućnost uspostave apsolutističke vladavine u Engleskoj  time su ujedno u zaborav pale i Hobbesove ideje • Njegov nauk kasnije je imao veći utjecaj na kontinentu, posebno nauk o prirodnom pravu; u francuskom prosvjetiteljstvu postaje zanimljiv u kontekstu kritike crkve

Thomas Hobbes

John Locke • John Locke (1632-1704), rođen u Wrigtonu u Engleskoj • Potječe iz puritanske sredine (obrt i trgovina) • Studirao filozofiju i medicinu • Prvi predstavnik britanskog empirizma • Prve političke rasprave napisao je 1660. • u ranoj fazi kolebao se između paternalističke teorije apsolutizma, tradicionalnog učenja o prirodnom pravu i modernih nauka o društvenom ugovoru • Za Lockea čovjekov um je tabula rasa – prirodni zakoni se spoznaju tako što razum racionalno prerađuje iskustva (empiriju) koja mu pribavljaju osjetila • Za Lockeov životni put i političke ideje značajan je susret s lordom Ashleyem (grof od Shaftesburyja) – jedan od najutjecajnijih ljudi svog vremena, zastupao političke interese londonskog trgovačkog kapitala (začetnik vigovaca)

John Locke • Pod njegovim utjecajem Locke je razvio liberalne političke nazore koji će se kasnije povezivati s njegovim imenom • Sudbina Lockea bila je vezana za političko djelovanje Shaftesburyja – borba s rojalistima (torijevci) • Lockeovo najslavnije djelo Dvije rasprave o vladi svoj začetak ima u 1679. godini kada je Shaftesbury bio u sukobu s dvorom  djelo je odgovor na paternalistički nauk Roberta Filmera • Locke 1683. emigrira u Nizozemsku, nakon Slavne revolucije koja je označila pobjedu političkih principa koje je zastupao vraća se u Englesku • Od ostalih djela treba spomenuti Pismo o toleranciji i Ogled o ljudskom razumu

John Locke Dvije rasprave o vladi (Two Treatises of Government), 1689. • U Prvoj raspravi Locke se suprotstavlja Filmerovu paternalizmu • Prirodno stanje – izoliran čovjek bez ikakvih političkih veza, pravo na potpuno samoodređenje – ljudi su slobodni i jednaki – stanje mira ukoliko se ljudi pokoravaju prirodnom zakonu – kršitelja prirodnog zakona isključuje se iz prirodne zajednice – ne postoji zajednički sudac – povod za sukobe • Vlasništvo – najvažnije čovjekovo osnovno pravo  samoodržanje – iz tog prava izvodi se pravo vlasništva – proizvod rada postaje vlasništvom vlasnika rada – mjera utrošenog rada određuje i vrijednost proizvedenog dobra (privatno vlasništvo) • Druga faza prirodnog stanja nastaje pojavom novca (zlato, srebro...) – razmjena, uvjeti za akumulaciju – dolaze do izražaja razlike u marljivosti i spretnosti pojedinaca  vlasništvo nejednako podijeljeno  povrede prirodnog zakona, borba za udjele u zemlji i kapitalu

John Locke Dvije rasprave o vladi (Two Treatises of Government), 1689. • Takvo novo društvo ne može više funkcionirati bez države koja osigurava privatno vlasništvo • Uvid u dijalektičku funkciju privatnog vlasništva – napredak i napetosti • Društveni ugovor - pojedinac je spreman da se zbog zaštite svojeg života, slobode i vlasništva ujedini s drugima u društvo • Udruživanjem u “političko tijelo” pojedinac se odriče prava da po vlastitoj procjeni brine o održanju sebe i drugih te prava da kršitelja kažnjava po pravilima prirodnog zakona • Svrha države – zaštita života i vlasništva građana – to je ujedno razlog napuštanja prirodnog stanja • Lockeova zajednica je država vlasnika – oni su građani u punom smislu riječim, šalju zastupnike u parlament – vlasništvo se ne može oporezivati bez pristanka tih građana  njihov je interes učiniti državu toliko snažnom da može zaštititi njihovo vlasništvo od prijetnji iznutra i izvana

John Locke Dvije rasprave o vladi (Two Treatises of Government), 1689. • Kada se pojedinci udruže u zajednicu većina ima pravo donositi odluke (moć) – većinski princip – ukoliko ga ne bi bilo političko tijelo bi se raspalo • Većinski princip poznat i prije Lockea, ali je njegova formulacija bila jedna od najutjecajnijih – mislio je na englesku parlamentarnu praksu (nije imao demokratski sadržaj u današnjem smislu  u engleskom parlamentu (Donji dom) bio je zastupljen samo posjednički sloj • Najviša politička i jedina suverena vlast je legislativa (zakonodavstvo) • Ako monarh sudjeluje u zakonodavnoj vlasti on nije apsolutan, već je ograničen zakonima koje donosi legislativa (engleska parlamentarna monarhija)

John Locke Dvije rasprave o vladi (Two Treatises of Government), 1689. • Zakone provodi egzekutiva (izvršna vlast) – ima punomoć da saziva legislativu – ukoliko to zloupotrijebi narod ima pravo ukloniti takvu egzekutivu • U odnosu prema van (rat i mir, savezi) državna vlast pripada egzekutivi (federative Power) • Egzekutivi pripada i prerogativa – zakoni nisu dovoljni za sve slučajeve koji se naglo pojavljuju – državna vlast ima punomoći koje prelaze njezine zakonske ovlasti – nužda, moraju se održati svi članovi države • Lockeova podjela vlati – legislativna i egzekutivna  prinuđene su na suradnju, međusobno se ograničavaju

John Locke • Legislativa (i egzekutiva), državna vlast – gubi moć kada djeluje suprotno svrsi države (zaštita života i vlasništva državljana)  moć ponovno prelazi na pojedince koji ponovno odlučuju kome će povjeriti pravo da ih predstavlja • Legitimiranje otpora naroda – prekoračenja ovlasti legislative (zadiranje u život i vlasništvo pojedinca) i egzekutive (zaobilaženje legislative pri donošenju zakona, mijenjanje izbornog modela) • Kao nosioce otpora Locke je vidio građanstvo u usponu, trgovački sloj kojeg su Stuarti (vladarska dinastija) neprestano ugrožavali Nauk o toleranciji • Pri sklapanju društvenog ugovora pojedinac prenosi na političke organe samo onoliko moći koliko je potrebno da bi se osigurala zaštita života i vlasništva pojedinca • Država ne smije zakonima propisivati vjeru (što treba vjerovati i u kakvim formama treba štovati Boga)

John Locke • Ako su religiozni nazori takvi da ugrožavaju svrhu države onda se oni ne smiju tolerirati • Tolerancije nema niti za papističke nauke koji opravdavaju njihove zahtjeve za moći i time ugrožavaju državnu sigurnost • Nema tolerancije niti za ateizam (negacija Boga  negacija prirodnih zakona) • Upletanje vrhovne vlasti u vjersku slobodu legitimizira otpor naroda • Politički principi Lockea kreiraju prostor građanstvu u usponu da neometano slijedi i ostvaruje svoje interese • Veliki utjecaj imao je u SAD-u (Deklaracija o neovisnosti i publicistika 18. stoljeća) i Francuskoj (prije i za vrijeme francuske revolucije)

Novovjekovne političke ideje