Novovjekovne političke ideje

1. Novovjekovne političke ideje Dr. sc. Davor Pauković Sveučilište u Dubrovniku Kolegij: Povijest političkih ideja Dubrovnik, 15. prosinca 2010.

2. Edmund Burke Immanuel Kant John Stuart Mill

3. Edmund Burke (1729 – 1797) • Rođen u Dublinu, sin protestantskog odvjetnika i katolkinje • 1750. u Londonu se počeo obrazovati za odvjetnika, nije ga privuklo – počinje karijeru slobodnog pisca • Prvo djelo objavio 1756: Obrana prirodnog društva – satira, kritika pravnih poredaka i države • 1757. izlazi Filozofsko ispitivanje porijekla naših ideja o uzvišenome i lijepome – analiza estetskih osjećaja u duhu empirističke moralne filozofije, tim djelom stekao priznanje velikana svoga vremena • od 1759. do 1765. radi kao privatni tajnik Williama Hamiltona, političara – sve se više upoznaje s politikom • 1765. postaje tajnik markiza od Rockinghama koji je upravo imenovan prvim ministrom, krajem godine utjecajni prijatelji osigurali mu mjesto u parlamentu, gdje će ostati sve do 1794. – prekretnica, ulazi u politiku

4. Edmund Burke (1729 – 1797) • njegov retorički i književni talent osigurali mu važnu ulogu u stranci vigovaca (Rockingham Whigs – frakcija vigovaca, umjereni reformatori, dominacija bogatih aristokrata) • 1769. objavljuje Zapažanja o “Sadašnjem stanju nacije” – odgovor na kritiku Rockinghamova ministarstva – prepoznaju se načela političke filozofije – kao znak političke mudrosti ističe uzimanje u obzir konkretnih, posebnih okolnosti svakog pojedinog slučaja • Tekstovi koje piše imaju formu govora ili poslanica - o događajima dnevne politike, a u njih ulaze i načelne misli (politička filozofija) – pisao je o sukobu sa sjevernoameričkim kolonijama , o interpretaciji britanskog ustava, o politici prema Irskoj, o politici prema Indiji • Smrću Rockinghama 1782. godine počinje gubiti utjecaj u stranci, kao i zbog dosljednosti u zahtjevima za ravnopravnost irskih katolika i kritike korupcije u Istočnoindijskoj kompaniji, kritike Georgea III. – utjecaj dvora na parlament – u pozadini zakona iz 1782. koji je ograničio financijska sredstva Krune

5. Edmund Burke (1729 – 1797) • S reputacijom reformatora iznenadio englesku javnost spisom Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • 1794. odlazi iz parlamenta, 1797. umro na svom imanju u Beaconsfieldu • Politička filozofija  politička sloboda značajka i cilj britanskog ustava, politička sloboda prije svega znači pravnu sigurnost građana  miješana vlada – podjela vlasti, mehanizam uzajamne kontrole (checks and controls) – tradicionalna ravnoteža ugrožena je s dvije strane  od prakse kralja (Georgea III.) koji pokušava potkopati neovisnost parlamenta; od radikalno reformatorskih pisaca i političara koji se u konačnici zalažu za republikanski ustav • Državljanin ne posjeduje nikakva prava izvan državnog  on se odrekao svoje prirodne slobode da bi stekao slobodu koju jamči zakon  protivljenje prirodnom pravo u okviru države

6. Edmund Burke (1729 – 1797) Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • Zbog tog djela mnogi ga smatraju ocem modernog konzervativizma • Njegova Razmišljanja inspirirala su proturevolucionarne snage u Europi (Sveta alijansa) • U svom djelu predvidio tijek revolucije – vladavinu terora i uspon Napoleona • Napisana je u prvoj polovici 1790. godine u obliku pisma, odgovora na pismo • Protivnik je brzih promjena (revolucije) – postupnost usavršavanja društva • Civilno društvo je čovjekovo prirodno stanje – cilj društva je intelektualni i moralni napredak ljudi • Nijedan sudac ne može biti sudac u vlastitoj stvari • Pojedinac ne može istovremeno uživati prava necivilnog i civilnog stanja

7. Edmund Burke (1729 – 1797) Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • U civilnom društvu svi ljudi imaju jednaka prava, ali ne na jednake stvari  pojedinci se razlikuju po naslijeđenom i stečenom vlasništvu i sposobnostima • Burke uporno brani pravo i sigurnost vlasništva – ono jamči stabilnost društva • Odbacuje demokraciju – udio u vlasti nije među neposrednim i izvornim pravima u civilnom društvu • Opći interes je odgovarajuće zastupan od sposobnih i bogatih ljudi – oni su najzaineresiraniji za to • Kontinuitet vlasništva osigurava trajanje samog društva • Civilno društvo je hijerarhijski ustrojeno – oni koji vladaju i oni koji se pokoravaju

8. Edmund Burke (1729 – 1797) Razmišljanja o francuskoj revoluciji (1790.) • Zbog “lošeg” sastava Narodne skupštine u Francuskoj (treći stalež) dolazi do težnje za neograničenom moći Skupštine – pohlepa, ignorancija, naglost, pljačka – potkopavanje načela vlasništva – konfiskacija i pljačka crkvenih i plemićkih imanja – ukidanje zakona, srušeni sudovi, industrija i trgovina na koljenima, opći građanski i vojni metež • Točno predviđa razvoj situacije – uspostava oligarhije i konačno dolazak na vlast “omiljenog generala”  snovi i vizije o jednakosti i pravima čovjeka nestat će u močvari prostačke oligarhije • Do kraja života kritizirao revoluciju i pozivao na rat protiv nove države koja prijeti cijeloj Europi

9. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Rođen u Königsbergu kao četvrto dijete sedlara • Studirao filozofiju, cijeli život proveo u Königsbergu • Radi kao kućni učitelj u različitim obiteljima • Unatoč sjajnim predavanjima i velikom broju tekstova ne dobiva mjesto profesora – tek 1770. godine imenovan je redovitim profesorom za logiku i metafiziku Sveučilišta u Königsbergu • Od početka profesure pa sve do 1781. ne objavljuje ništa vrijedno spomena – te godine, 1781. izlazi epohalno djelo Kritika čistog uma – kritička filozofija, sva do tada objavljena djela označavaju se kao pretkritički spisi – djelo se bavi pitanjem što mogu znati? • 1788. godine objavljuje Kritiku praktičkog uma (razrada filozofije morala) • 1790. godine objavljuje Kritiku rasudne snage (o estetici) • Kritike su trebale odgovoriti na pitanje što je čovjek

10. Immanuel Kant (1724 - 1804) • 1793. tekst – O čestoj izreci: To je u teoriji možda točno, ali ne vrijedi za praksu; 1795. O vječnom miru  ta dva teksta sadrža Kantovu filozofiju države koju opširno obrađuje u prvom dijelu Metafizike ćudoređa (1797.) • jedan od najznačajnijih mislilaca zapadne civilizacije – imao veliki utjecaj na kasniji razvoj filozofije • Kantova antropologija: ono što povezuje ljude u jedan svijet je um koji tvori čovjekovu bit  um najviša zemaljska i čovjekova svrha – jednakost svih umnih bića – samosvrha čovjeka uključuje i njegovu društvenu odredbu – umna čovjekova svrha vidi se i uspostavlja u čovječanstvu, te se čovjek osjeća “po prirodi određenim za koaliciju koja općenito napreduje u svjetskograđansko društvo – kozmopolitizam • Čovjek ima mogućnost dobra – treba ga naučiti da vidi prednosti dobra – odgajati ga za dobro • Principu uma - ljubavi prema zakonu, suprotstavlja se princip osjetilnosti – ljubav čovjeka prema samom sebi  antagonizam društva • Odnos legalnosti i moralnosti – život koji legalno funkcionira uzrok je dobrog moralnog obrazovanja nekog naroda

11. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Pitanje što je čovjek pokazuje mu se kao pitanje što čovjek može od sebe učiniti  nije važno “što od čovjeka čini priroda, nego što on čini iz samoga sebe”  čovjekova preobrazba u moralnost ne može se očekivati iz prirode  početi biti čovjekom, to čovjek mora uvijek sam, utemeljujući svoj karakter  utemeljenje karaktera moralnosti utemeljuje svjetskograđansko društvo, a koje proizlazi iz uma • Politika bi se trebala voditi po filozofskim principima

12. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Kant pripada prosvjetiteljstvu – tekst Odgovor na pitanje : što je prosvjetiteljstvo? (1783.)  nije dovoljna hrabrost služiti se vlastitim razumom, potrebna je i sloboda da se javno upotrebljava vlastiti um – ipak, apsolutno oslobađanje granica je propast – svatko javno upotrebljava svoj vlastiti um, ne postupajući protivno nekom poretku ili dužnosti – samo prosuđuje korist i štetu koja nastaje djelovanjem - prosvjećeno monarhističko shvaćanje – “rezonirajte koliko hoćete i o čemu hoćete; samo se pokoravajte” – kontekst Pruske i prosvijećenog vladara Friedricha Velikog • Francusku revoluciju sagledava dvostruko – kao nasilan negativan događaj i kao pravni i historijski rezultat (pozitivno pravno i moralno značenje) • Racionalna država – nema druge svrha nego da jamči pravni život, a i sama je podređena pravnim normama  liberalni element zaštite prava pojedinca • svjestan je da opisuje idealnu državu koja treba služiti kao norma postojećim državama

13. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Racionalna država utemeljena je na razlikovanju vlasti – vrhovne (zakonodavne), izvršne i sudske • Stvaranje zakona pripada “kolektivnoj volji naroda” – ne sudjeluju svi građani, jer svi nemaju pravo glasa – pojedincu, građaninu pripadaju tri ovlasti: sloboda (od vanjskih prisila, pokornost samo zakonima za koje je dan pristanak) jednakost (pred zakonom – oni koji vladaju i oni kojima se vlada), nezavisnost (ekonomska – oni koji nisu samostalni prema proizvodu svog rada pripadaju pasivnim građanima, odnosno uživaju samo slobodu i jednakost) • Aktivni građani imaju pravo glasa, a zakoni koje stvaraju ne smiju onemogućavati da se pasivni građani uzdignu na položaj aktivnih • Izvršna vlast – Vlada  jedna ili više osoba – naglašava se administrativni karakter vlade – izvršna vlast je podređena vrhovnoj  mora poštovati zakone  politički je kontrolira • Sudska vlast – presuđuje na temelju zakona – izvršenje presude pripada izvršnoj vlasti

14. Immanuel Kant (1724 - 1804) • Inzistira na principu diobe vlasti – vlast je despotska ukoliko zakonodavna i izvršna vlast nisu odijeljene • Racionalnu vladavinu naziva patriotskom – ekvivalent republikanskom ustavu • Razlikuje tri državna oblika  monarhiju, aristokraciju i demokraciju; i dva oblika vlasti  republikanski i despotski • Republikanski oblik nije moguć samo u demokraciji (historijskoj) – razlog zbrka pojedinih vlasti, odnosno nedovoljna odijeljenost – tu on zapravo govori o povijesnim oblicima demokracije koji su zbog nedovoljne odijeljenosti vlasti završavale u despotizmu • Kantova racionalna država je demokratska – temelji se na narodnom suverenitetu i političkoj kontroli vlade koju provodi narod, predstavnički sistem • Odnos između država kao odnos između pojedinaca u državnoj zajednici – države, jednako kao i pojedinci, moraju izaći iz “prirodnog stanja” u kojem pravo nije prisilno da bi prešle u stanje uređeno pravom

15. Immanuel Kant (1724 - 1804) • To bi stanje bilo “vječni mir” – savez država nad kojima bi postojala jedna naddržava – “država naroda” – takva bi država bila prevelika i ne bi uspjela štititi svoje članove – ideal neostvariv – iako je neostvariv treba mu težiti i približavati mu se  antimakijavelistička politika

16. John Stuart Mill (1806 – 1873) • Sin Jamesa Milla (koji je zajedno s Benthamom nadovezao liberalnu doktrinu na prosvjetiteljsku političku misao, zastupajući interese buržoazije u usponu) • Rođen u Londonu, od oca dobio vrhunski odgoj • 1827. prekida studij prava i počinje raditi u Istočnoindijskoj kompaniji gdje ostaje do njenog raspuštanja 1857. • Bio je usko povezan s “ocem” utilitarizma Jeremyjem Benthamom, propagirajući njegove ideje • Glavni tekstovi i rasprave: O slobodi (1859.), Misli o parlamentarnoj reformi (1859.), Razmišljanja o predstavničkoj vladavini (1861.), Utilitarizam (1863.), Potčinjavanje žena (1869.) • 1865. izabran je u parlament • 1868. povlači se u Avignon gdje i umire 1873. godine • Viktorijansko doba

17. John Stuart Mill (1806 – 1873) • Nadovezuje se na radikalni liberalizam njegovog oca i Benthama • Nije bio samo nastavljač već je u njihove doktrine umetao motive različitog teorijskog porijekla • Ipak, ostao je čvrst u načelu da je sreća najviši cilj života, ali nije neposredni cilj svih akcija • Na njega su utjecale i historicističke tendencije 19. stoljeća – ljudski um napreduje po određenom redu • Bijeda radničkih masa (počeci moderne industrije)  socijalni i politički pokreti, utjecali na njegovo mišljenje • Glavni društvenopolitički cilj je osiguranje individualne slobode – ugroženost dolazi od društvenog konformizma – duhovna pustoš  tome Mill suprotstavlja nonkonformističku individualnost  nije cilj atomiziranje društva ili nijekanje društvenog života nego pokušaj određivanja granice za pravno posezanje društva u individualnu slobodu, mogućnost da pojedinac sam oblikuje svoj život nasuprot javnom mnijenju i društvenom pritisku

18. John Stuart Mill (1806 – 1873) • O slobodi – pokazati principe koji osobi ostavljaju prostor slobode u mišljenju i djelovanju • Jedina osnova posezanja u slobodu djelovanja pojedinca je samozaštita  samo kako bi se otklonilo zlo od drugih  to znači da dobrobit pojedinca ne opravdava posezanje u njegovu slobodu • Sloboda je pravilo, ograničenje iznimka • 1. Pojedinac se nije dužan opravdavati društvu za radnje koje se tiču samo vlastitih interesa; 2. Pojedinac je odgovoran za one radnje koje štete interesima drugih • kritike • Protiv je toga da se svi društveni odnosi podrede društvenoj regulaciji • Utilitarizam – osnova etike je korist  radnje su ispravne u onoj mjeri u kojoj su usmjerene tome da unapređuju sreću (radost i nedostatak boli), a pogrešne ukoliko su usmjerene proizvodnji suprotnosti sreće (bol i nedostatak radosti)

19. John Stuart Mill (1806 – 1873) • Ugroženost slobode za Milla ne dolazi od države, već od netolerantnog većine, društva – tiranija većine • Spoznaja da iza liberalne vlade mora stajati i liberalno društvo  sloboda se ne može stvoriti samo putem čovjekovih organizacija, nego je potrebno i društvo koje je za to spremno  društvo kao treći faktor, uz pojedinca i vlast