470 likes | 810 Views
Povijest pomorstva od antičke Grčke do Doba velikih otkrića. Predavanje 2. Grčka
E N D
Povijest pomorstva od antičke Grčke do Doba velikih otkrića Predavanje 2
Grčka Rane civilizacije na Mediteranu, uključujući Grke, ostavili su nam mnoge mitove koji uključuju bogove i božice koji su vladali prirodom (npr. Posejdon s trozubom). Također su poznate i mnoge legende poput Jazona i Argonauta.
Između 8. i 6. stoljeća p.n.e. Grci počinju ploviti izvan Egejskog mora, ali nisu izlazili iz Mediterana sve do 4. stoljeća p.n.e. Do 4. stoljeća p.n.e. Grci vjeruju da je Thalassa (Sredozemno more) okruženo kopnom i opasano velikom beskrajnom rijekom Oceanusom.
Kako su do toga došli? Grčki su pomorci zvan Gibraltarskog tjesnaca zapazili jaku struju koja ide sa sjevera na jug i mislili su da se radi o vrlo velikoj rijeci (jer su poznavali jake struje samo na rijekama). Grčka riječ za rijeku je okeano, što je korijen naše riječi ocean.
No većina karata koje potječu iz 4. stoljeća p.n.e. prikazuju Zemlju kao sferu. Na mnogim je grčkim kartama Zemlja prikazana s polovima, ekvatorom i klimatskim zonama. 450 p.n.e. Herodot je pisao o stalnim mijenama u Perzijskom zaljevu, taloženju mulja u delti Nila i koristi naziv Atlantik po prvi puta da bi opisao zapadno more.
Mnoge su karakteristike mora i procesi u moru poznati još u antičko doba. Posidonije je pokušao objasniti pojavu morskih mijena. Kao i Herodot, Aristotel je mjerio dubine i proučavao sastav plićih dijelova mora, te struje u Sredozemnom moru. Aristotel (384-322 p.n.e.) bio najpoznatiji Platonov učenik. Aristotel je Platonovoj teoriji o intuiciji kao osnovi znanja suprostavio promatranje i opisivanje prirode, kao i indukciju i interpretaciju.
Njegov je najveći doprinos znanosti njegov pristup, koji je preteča svim modernim znanstvenim metodama. Aristotel nije imao pravih učitelja ili znanstvenog znanja prethodnih generacija na koja bi se nadogradio – on je doslovno bio prvi koji je započeo takve studije i tako zaslužio naziv otac prirodoslovstva(eng. Natural History). Bio je svjestan svoje uloge začetnika i skromnosti svojih djela. Značajan je njegov doprinos oceanografiji i biologiji mora. Aristotel je znao da je evaporacija mora jednaka precipitaciji i da zbog toga mora ne presušuju. Također je među prvima nagađao o batimetriji (dubini) raznih mora. Vjerovao je da more zauzima i najdublje dijelove Zemlje. Započeo je katalog morskih organizama. Svrstao je kitove u sisavce i precizno opisao mnoge grupe kralješnjaka kao oviparne ili viviparne.
Smatrao je da je Zemlja sfera (nasuprot brojnim suvremenicima) objašnjavajući time gravitaciju stvari prema centru. Uvidio je da se mora i kontinenti mijenjaju polako s vremenom.
Grci su također išli na ekspedicije, ali je malo toga ostalo zapisano. Pomorsko putovanje koje je oko 325 godine p.n.e. vodio Piteja, ističe se kao prvo istraživačko putovanje znanstvenog karaktera. Piteja je bio astronom i opremio je brod na svoj račun, te krenuo na putovanje iz Marseillesa, kroz Gibraltar, te oplovio Španjolsku i Britaniju. On je opisao uvjete koji vladaju na sjevernim morima – gusto i želatinozno more poput meduza (možda i Arktika – opisuje 24 satni dan u ljetnom solsticiju). Njegovi su se zapisi zagubili ali prema Polibiju koji je vidio original Piteja je proputovao Britaniju pješice.
Aleksandar Makedonski (4. stoljeće p.n.e.), Aristotelov učenik, vodio je u svoje vojne mjernike i pisare da promatraju i zabilježe prirodna bogatstva, sela, gradove i ljude zemalja kroz koja su prolazili. Tisuće uzoraka iz prirode poslao je Aristotelu u Atenu. Aleksandar je stigao do Indije kopnenim putem ali je njegov admiral Nearhus vodio njegovu flotu. Aleksandar je 332 godine p.n.e. osnovao Aleksandriju. On je začeo ideju o prikupljanju znanja i njegovom širenju putem knjiga – osnovao je znamenitu knjižnicu. Svjetionik u Aleksandriji - jedno od 7 čuda staroga svijeta
Upravitelj aleksandrijske knjižnice Eratosten približno je točno izračunao veličinu Zemlje 240 p.n.e. Eratosten je znao da je udaljenost između grada Asuana na jugu i Aleksandrije na sjeveru 500 milja točno u liniji sjever-jug. Također je znao da Sunce dosiže najvišu točku na nebu u isto doba dana na oba mjesta. No u Asuanu nema sjena u podne dok u Aleksandriji Sunce baca sjenu koja sa štapom zatvara kut od 1/50 kruga. Stoga krivulja pomnožena tako da daje potpuni krug iznosi gotovo 25 000 milja. Eratosten je pogriješio u izračunu samo zato što Žemlja nije savršena sfera. Eratosten je prilikom određivanja veličine zemlje pretpostavio da na kopno otpada 1/3, a na more 2/3 površine Zemlje.
Hiparh, najveći grčki astronom, je u 3 stoljeću p.n.e. sastavio je katalog 850 zvijezda s nebesko-ekvatorskim koordinatama rektacenzije i deklinacije na nebeskoj sferi, kojima odgovaraju geografska duljina i širina na Zemlji. On je napravio i prve tablice Sunca, te predlagao izračunavanje geografske duljine na temelju pomrčine Mjeseca.
Ptolomej je posljednji veliki astronom aleksandrijskog doba (2 stoljeće p.n.e.). Njegovo glavno djelo Veliki zbornik astronomije ili Velika Sintaksa, nazvano poslije Almagest, potpuno je sačuvano. U njemu prvi put spominje astronomsku refrakciju, za koju daje teoriju i sastavlja tablicu. To je djelo punih 13 stoljeća smatrano evanđeljem astronomije. Ptolomej je u svojoj Geografiji, uz nekoliko karata, dao geografske širine i duljine 5000 točaka, što je bilo od velike koristi pomorcima. Njegova je najveća pogreška što je mislio da je opseg zemlje 18 000 milja. Ptolomejeva karta Egipta iz oko 150 p.n.e. služila je čovječanstvu preko 1200 godina. Neke od njegovih pogrešaka nisu ispravljene na kartama sve do kraja 18. stoljeća.
Upoznavši položaj nebeskih tijela, njihovo gibanje i neposrednu vezu opažača na Zemlji s koordinatama nebeskih tijela, Grci su znali odrediti geografski položaj. U početku je to bilo približno točno, jer su i instrumenti i koordinate nebeskih tijela davali približne vrijednosti. Geografsku širinu Grci su određivali uglavnom na kopnu, jer mjerni instrumenti nisu bili prikladni za rad na brodu. Astrolab kao instrument za mjerenje zenitne udaljenosti (visine nebeskih tijela), bio je poznat još od Hiparha. Grci su koristili i gnomon, kojeg su preuzeli ili od Feničana ili od Sumerana, a se sastoji od štapa okomitog na vodoravnu plohu. Najkraća sjena štapa u toku dana (pravo podne) označava pravac motriočevog meridijana. Na osnovu poznate duljine štapa i njegove sjene određuje se meridijanska visina Sunca i posredno geografska širina.
Za svaku važniju luku Mediterana znala se visina jedne cirkumpolarne zvijezda u donjoj kulminaciji, a po njoj i geografska širina te luke. Pomorci su ploveći s otvorenog mora, mjerili visinu te zvijezde u donjoj kulminaciji te tako procjenjivali svoj položaj. Grci su se općenito na otvorenom moru orijentirali po zviježđu Velikog medvjeda, a Feničani po Sjevernjači, koju su Grci zvali “Zvijezdom Feničana”. Da bi se orijentirali kada izgube zvijezde pomorci su sa sobom nosili na brod ptice, koje su puštali na slobodu da lete prema kopnu. Poznati toranj vjetrova u Ateni pokazuje da su se Grci oslanjali na redovite vjetrove. Jedina sprava koju su upotrebljavali pomorci bila je štap ili uže za mjerenje dubine. Sve ostalo zasnivalo se na prosuđivanju i iskustvu.
Tales iz Mileta je oko 600 godine p.n.e. napisao prvi navigacijski udžbenik, koji je prikazivao primjenu astronomije u navigaciji. Mornari antike svoje dugo iskustvo u plovidbi upotrebljavali za vođenje drugih, te se tako rađa zanimanje vodiča broda – pilota. Oni znanje prenose i na svoje sinove i to pomoću opisivanja obale. Tako nastaju i priručnici za pomorce tzv. peripli. Takvi priručnici sadržavali su: • udaljenosti između određenih mjesta, • glavna sidrišta, • vrstu dna, • ušća rijeka, • izgled obale, • a ponekad i topografiju nekog mjesta na obali. U njima je bilo naznačeno koji će vjetrovi najbolje poslužiti za određeno putovanje.
Grci, a kasnije i Rimljani uveli su kao novost dva reda vesala (bireme) i tri rada vesala (trireme), a te su galije s mnogo vesala dugi zadržale.
Grci su koristili i prva zvona koja su omogućavala relativno dug boravak i efikasan rad pod vodom. Prema Aristotelu spužvari su upotrebljavali zvona zvana tini, dok su s manjim zvonima zvanim lebette, borci Aleksandra Velikog razorili podvodne prepreke grada Tira.
Etruščani su bili pomorci, koji su došli vjerojatno iz Male Azije i 900 godina p.n.e. naselili obale i centralne dijelove današnje Italije. Grci su ih zvali Tirenjanima, a Latini Etručanima ili Tuscima, a oba naroda su ih smatrali gusarima. Latini (Rimljani) su bili prisiljeni trgovati s njima. U vrijeme kad su Latini istjerali etruščanske kraljeve, prestaju biti ratari i postaju civilizirani narod s centrom u Rimu.
Rimljani Ekspanziju Rima na Mediteran kočila je fenička kolonija Kartaga, te su uporno ratovali s Kartažanima. U trećem punskom ratu (od 149 do 146 godine p.n.e.) konačno su razorili Kartagu. Rim je tako postao i pomorska sila. Rimski brodovi s posadama sastavljenim od podjarmljenih naroda plovili su Sredozemljem i Crvenim morem, pa čak i Indijskim oceanom. Trgovci su za vlastitu upotrebu sastavili vodiče od kojih je najpoznatiji Putovanje po Eritrejskom (Crvenom) moru iz 1 stoljeća n.e. U vodiču su s velikom točnošću bile popisane luke i njihovi proizvodi, arapska i indijska obala, te Ceylon.
Veličina rimskih brodova bila je impresivna, a mogli su nositi 300 ljudi. Pomorci su se počeli služiti bočnim vjetrom, pa su trebali malo jedro koje je moglo oštro mijenjati stranu, da bi pomoglo okretanje broda kroz vjetar. Jedan goli jarbol pojačan je manjim kosim jarbolom nagnutim prema pramcu (kasnije se razvio u kosnik i posrtno jedro srednjovjekovnih brodova). Kad je Cezar napao Britaniju žalio se da njegovi tesari ne mogu graditi prikladne brodove, jer su uvjeti na atlantskoj obali drugačiji nego na Mediteranu (jake mijene i daleka privjetrišta pred obalom).
395 n.e. Rimsko carstvo se dijeli na Zapadno i Istočno (kasnije Bizant). Zapadno je propalo 476., a Bizant 1453. Poslije pada Zapadnog Rimskog CarstvaEuropu su preplavili barbari. Uzastopni valovi nomada doveli su do stapanja naroda. To razdoblje previranja potrajat će tisuću godina.
Srednji vijek (150 n.e. do početka 15. st.) U toku srednjeg vijeka razvoj znanosti o moru stagnira (izuzevši Vikinge, Arape i Nomane) jer humanističke znanosti doživljavaju svoj procvat, a i moć ondašnjih velesila pretežno je usmjerena na kontinentalna osvajanja (Bizantinci, Arapi, Mongoli). Osim toga, porastom arapske moći na Sredozemlju glavni trgovački put usmjeren je preko Heraklovih stupova (današnjeg Gibraltara) prema Britaniji, odnosno preko bliskog istoka prema Indiji i Kini. Brodogradnja je znatno napredovala u kasnom srednjem vijeku.
Vjera je odigrala aktivnu ulogu u podsticanju putovanja, a misionari su postali istraživači čija su putovanja pridonosila općem znanju. Budizam Oko 250 godine p.n.e. misionarski žar budizma proširio se iz Indije do Centralne Azije, a kasnije “Putem svile” sve do Kine i Japana, vjerojatno preko trgovačkih džunki.
Kina Kinezi su već 2000 godina prije Krista koristili svojstvo magnetske igle za određivanje smjera sjevera. Kinu su napadale nomadske horde s kojima su neprestano ratovali. Nazivali su ih Hiung-nu, što možda odgovara općem nazivu Huni. Huni su se hvalili govoreći da je njihova zemlja “leđa konja”. Konačno su 200 godine p.n.e. Kinezi istjerali Hune i dovršili gradnju Velikog zida. Zid je odvratio nomade prema zapadu i uzrokovalo slabljenje Rimskog Carstva. Kontakti Kineza s Zapadom odvijali su se posredovanjem poduzetnih arapskih pomoraca.
Kineske džunke (moguće da su stare koliko i egipatski brodovi) bile su prilagođene za određenu svrhu, a malo su se izmijenile 1000 godina. Mogle su ponijeti 800 tona tereta i brojnu posadu. 1405 do 1433 kineska dinastija Ming poduzela je 7 putovanja da bi pokazali slavu carstva Kako su im putovanja bila skupa, a nisu doprinjela kineskoj kulturi (bili su daleko napredniji od ostatka svijeta), ubrzo su prestala. Kasnije se Kina zatvorila, a pomorske putove iz Europe prema Kini ometali su Turci i Saraceni.
Kršćanstvo Mala, ali stalna struja kršćanskih hodočasnika počela je već u 3. stoljeću n.e. Misionarsko putovanje - pravo istraživanje je putovanje irskih redovnika koje je predvodio Columba. Oni su 795 godine stigli do Islanda na brodovima od isprepletenog pruća pokrivenim kožama.
Vikinzi Grci i Rimljani susretali su se s nomadima. Zvali su ih barbarima. Vikinzi su naselili sjeverna područja Europe. Siromaštvo tla ih je natjeralo da se u potrazi za hranom okrenu prema moru. Od 5. do 11. stoljeća n.e. plovili su otvorenim morem od Norveške do Amerike, te Sredozemljem sve do Konstantinopola.
Brodovi su im bili dugi otvoreni, a zvali su ih “zmije”. To su bili plitki, s obje strane jednaki, i čvrsto građeni brodovi, jer je bilo važnije da se mogu nasukati nego usidriti. Obično su na pramcu imali izrezbarenu glavu zmaja, a mornari ratnici držali su svoje štitove u utorima duž ograde. Na kraju krme nalazio se jedan čvrsti zaklon. Brod je imao jedno jedro. Jarbol se mogao spustiti i položiti vodoravno na potpornje. Kad bi se jedro preko njega prebacilo moglo se od njega načiniti šator. Plovili su ljeti, koristeći ptičji nagon za navigaciju. Sunstone – kamen za navigaciju pomoću sunca
Crveni Erik proveo je 3 godine u istraživanju jugozapadne obale Grenlanda. Erikov sin Leif (Lif) opremio je brod s 35 Grenlanđana i isplovio prema zapadu. Tako je doplovio do Amerike, koju su nazvali Vinland, i proboravili do narednog proljeća. Neko su vrijeme plovili u Ameriku po drvo, ali su postepeno prestali.
Normani potječu od Vikinga osvajača Nomandije i izvornog stanovništva uglavnom franačkog i galsko-romanskog. Pojavljuju se u prvoj polovici 12. stoljeća, a nestaju kao etnička grupa u ranom 13. stoljeću. Igrali su veliku ulogu u politici, ratovanju i kulturi srednjovjekovne Europe. Normani su osnovali carstvo Sicilije i južne Italije, te Engleske. Njihov je veliki izum kormilo!
Islam Širenje islama i ideja o njihovom političkom ujedinjenju dovelo je do stvaranja Arapskog Carstva u plodnom Jemenu. Raštrkane skupine nomada ujedinio je Muhamed (570-632 godine n.e.). Oko 1000 godine pod muslimansku je vlast potpala cijela sjeverna Afrika, Španjolska, dijelovi južne Francuske, unutrašnjost Azije sve do Kine i porječje Inda. Pod kalifatom, koji je svoje središte imao uglavnom u Bagdadu, od svih se putnika zahtijevalo da zabilježe sve ono što su na putovanjima vidjeli. Sredinom 9. stoljeća počelo se sa sakupljanjem materijala za “geografsku knjižnicu”. U velikim muslimanskim centrima sagrađena su sveučilišta i akademije.
Ploveći obalama Indijskog oceana zbog trgovine arapski pomorci su usavršili praktičnu astronomiju, naučili o morskim mijenama, strujama i ciklusu monsuna. Arapi su izumili prvi Jakovljev štap, kojeg su zvali kamala, kojim se određivao razmak između nebeskog tijela i horizonta. Arapi su početkom nove ere, a možda i ranije (pretpostavlja se kad i Kinezi i Egipćani) usavršili brodove prema svrsi plovidbe, a pogotovo za plovidbu po monsunskim vjetrovima. Njihovi su brodovi dhow (dau) bili konstruirani za plovidbu oceanima, a nisu se mnogo izmijenili tijekom tisuću godina.
Križarski ratovi Širenju islama smetalo je kršćanstvo i obrnuto. Neprestana borba između kršćanstva i islama dovela je na kraju do križarskih ratova koji su trajali od 1096 do 1291. Upravo su križarski ratovi zaslužni za uspon talijanskih gradova. Uspon talijanskih trgovačkih gradova Talijanski gradovi (Amalfi, Pisa, Firenca, Venecija i Genova) stvaraju poseban tip autonomije i u njima su jaki cehovi obrtnika i trgovaca. Od svih talijanskih gradova Venecija je najduže zadirala svoju dominij na Mediteranu. Pružajući usluge prijevoza križarima domogla se velikog bogatstva i sagradila moćnu flotilu koju će kasnije koristiti za razvoj trgovine. Razvitak venecijanske pomorske dominacije prekida prodor Turaka u Evropu. U međuvremenu počinje Sredozemlje gubi dotadašnje pomorsko-trgovačko značenje, nakon što su se otkrili pomorski putovi u Ameriku i Indiju.
1260 dva mletačka trgovca, braća Maffeo i Niccolo Polo, krenuli su na put prema istoku da bi trgovali nakitom. Odlučili su posjetiti Velikog Kublaj kana (Kina) koji ih je primio i zatražio da mu papa pošalje 100 ljudi znanja i sposobnosti. Nakon 11 godina ponovo su krenuli na put i zajedno s njima Niccolov sedamnaestogodišnji sin Marco. Marco je stekao povjerenje Velikog kana, tako da ga. Kublaj kan je slao Marca na zadatke po Carstvu. Toliko je bio zadovoljan Marcovim izvještajima, da ga je na svom dvoru zadržao 20 godina. Tri godine poslije povratka izbio je rat između Venecije i Genove. Marco je zarobljen, a u zatvoru je diktirao svoju priču jednom zatvoreniku. Na umoru prijatelji su ga molili da prizna “sve laži koje je ispričao”, on je odgovorio: “Nisam ispričao niti polovicu od onoga što sam vidio.” Osim Marca, mnogi misionari boravili su na Dalekom Istoku, među njima i fratar Odorik, prvi Evropljanin koji je opisao Lhasu.
Potrebe stanovništava Europe su se povećavale pa tako i potreba za trgovinom. Kako je stvoreno Muslimansko carstvo stajalo na putu između Istoka i Zapada, evropski su se trgovci odlučili pronaći morski put do Orijenta. Evropski pomorci pretpostavljali su da mora postojati put do Indije oko Afrike, kao i zapadni put do Indije preko Atlantika. Tako će započeti doba velikih otkrića. Gradnja brodova je napredovala, gradili su se brodovi od orahovine s tri jarbola, ukrašeni obrađenim željezom. Nažalost mnoga saznanja ranijih pomoraca, kao na primjer Feničana, izgubila su se.
Pitanja za ponavljanje • Opiši pomorstvo Grčke. Koje su zvijezde koristili Grci najčešće za navigaciju? Što je astrolab? Što je gnomon? Što su peripli? Koje je prvo istraživačko putovanje znanstvenog karaktera? • Po čemu je zaslužan Aristotel (bit)? • Po čemu je zaslužan Aleksandar Makedonski? • Po čemu je zaslužan Eratosten? • Po čemu je zaslužan Ptolomej? • Opiši pomorstvo Etruščana. • Ukratko opiši pomorstvo Rimljana. • Opiši pomorstvo Kine. Kako se zove tradicionalni kineski brod? • Opiši pomorstvo Vikinga. • Opiši pomorstvo Normana. Koji je njihov najznačajniji izum? • Opiši pomorstvo Arapa. Kako se zvao tradicionalni arapski brod? • Tko je Marco Polo? Navedi što znaš o njegovim putovanjima.